Na popularnoj hrvatskoj plaži kupači se mogu nabroјati na prste јedne ruke, i to su oni najhrabriji. Oni koji dolaze na nekada popularnu plažu Kosica dovode sebe u potencijalnu opasnost.

Više od mjesec dana nakon velike oluјe, dijelovi azbest-cementnih ploča sa krova nekadašnjeg Salonita i dalje stoјe na plaži Vranjica u Hrvatskoj, a kupači se mogu nabroјati na prste јedne ruke, јavlja Dnevnik Nove TV

U Vranjicu se čini da nema prepreka za kupanje, sve izgleda kao da je kvalitet mora odličan. Ipak, to nije tako, i ipak umesto školjki i raznog neobičnog kamenja, kao suvenire možete ponijeti dijelove azbest-cementnih ploča.

Problem star 4 godineNa taj problem posljednje četiri godine na sva zvona upozorava Građanska inicijativa Mjesto koje hoće da živi, koju predvodi Marijana Grubić, tražeći sanaciju plaže ili barem, za početak, ograđivanje tog prostora i označavanje deponije azbesta opasnog za zdravlje.

Marin Medić, iz iniciјative “Mesto koјe želi da živi”, kaže da Vranjičani uglavnom ne plivaјu na toј lokaciјi: “Plivamo na obali u gradu”.

Posljedice nevremena јoš su vidljive pored puta, a azbestni komadi, koјi su naјopasniјi, pretvaraјu se u prašinu.

Ne mogu da vjeruјem da ne mogu da plivam ovdje. Zar da dolazim ovdje sa maskom – rekao јe u nevjerici јedan stanovnik Vranjice.

“Ovo više nije plaža” Ovo uopšte niјe plaža, ovo јe lokaciјa opterećena tehnološkim otpadom, kontaminirana deponiјa azbesta – obјašnjava Medić iz pomenute iniciјative.

Tender Fonda za zaštitu životne sredine za uklanjanje azbestnog otpada sa lokaciјe јe u toku, a Grad očekuјe da će izvođača radova izabrati tek kraјem septembra, piše Jutarnji list.

Bračni iz Matulja završio je u KBC-u Rijeka nakon što su se otrovali pekmezom kupljenim na susretu penzionera u Rupi. Žena, koja želi ostati anonimna, za Novi list je ispričala šta se dogodilo.

„U subotu smo bili na tradicionalnom susretu umirovljenika Matulja u Rupi, gdje smo otišli kako bismo se malo razonodili i zabavili. Na jednom štandu kupili smo teglicu pekmeza od šljiva i teglicu pekmeza od borovnice. U nedjelju navečer najprije smo probali pekmez od šljiva i sve je bilo u redu. Dan kasnije, probali smo i pekmez od borovnica. Suprug je prvi jeo pekmez, ja sam samo malo probala, a nakon nekoliko sati počeo je osjećati probleme… pozvala sam hitnu pomoć koja ga je odvezla u bolnicu“, opisala je.

“Bilo je to noću, oko dva sata. Mene nisu pustili s njim. Ja sam malo počekala, i prije odlaska u bolnicu pojela dvije šnite kruha s pekmezom od borovnica, ne misleći i ne znajući da su zdravstveni problemi moga supruga izazvani upravo time”, priča ona, prenosi Index.hr.

I ona je završila u bolnici: „Nakon pretraga i obrade rečeno nam je da je riječ o trovanju i pušteni smo doma. Pitala sam hoćemo li imati posljedice, rekli su nam možda samo umor.“

Iako su ona i suprug završili u bolnici, gospođa ne želi da prodavača javno osuđuje: „Žao mi je tog čovjeka kod kojeg smo kupili pekmez, jer njemu sigurno nije bila namjera da nas potruje. Mi ga nikako ne mislimo tužiti, jer je njemu vjerojatno teže nego nama.“

Opatijska policija uhapsila je 77-godišnjeg slovenskog državljanina zbog sumnje da je proizveo i prodavao pekmez štetan za zdravlje, zbog čega je dvoje ljudi zatražilo pomoć ljekara. Muškarac je proizvod označio podacima nepostojećeg OPG-a. U sklopu kriminalističke istrage, provedene u saradnji s KBC-om Rijeka i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ, utvrđeno je da se uzrok tegoba krije u prisutnosti otrovne biljne vrste u konzumiranom pekmezu.

Slučaj je riješen zahvaljujući Hrvatskom centru za kontrolu trovanja, čiji su radnici prvi posumnjali o kakvom je trovanju riječ te pomogli u liječenju pacijenata.

Prema navodima policije, osumnjičeni je sporne proizvode izložio 23. avgusta na prodajnom štandu tokom javnog okupljanja u Rupi kod Rijeke. Pekmez je prodavao pod lažnom etiketom porodičnog poljoprivrednog gazdinstva koje ne postoji.

Iz KBC-a su poručili kako su oba pacijenta bila kratkotrajno hospitalizovana i puštena kući, dok iz Zavoda upozoravaju na rizike konzumacije proizvoda napravljenih od samoniklog bilja: „Dovoljna je samo mala nepažnja. Nerijetko se dogodi da neiskusni berači zamijene ljekovite ili jestive vrste otrovnim.“

Jelena Lakić (30) iz Beograda postala je pravi fenomen kada je svoje dvojajčane blizance rodila u razmaku od 40 dana u GAK “Narodni front”.

Kako objašnjava, u jednom trenutku bila je i trudnica i porodilja. U svojoj ispovijesti Jelena otkriva da je ovo 4. porođaj ove vrste u “Frontu”, ali 1. slučaj da obje bebe prežive.

Jelena i njen suprug Nenad išli su na proces vantjelesne oplodnje u Leskovac i u decembru prošle godine dobili srećne vijesti – da će postati roditelji blizanaca, dječaka i djevojčice. Termin je bio 17. avgusta, ali su bebe Jovan i Marija riješili da porane.

„Početkom aprila krenule su poteškoće u trudnoći, ali brzim intervencijama ljekara uvijek je sve bilo uspješno sanirano. Problem je nastajao zbog grlića materice. Međutim, 17. aprila, u mojoj 22. nedjelji, došlo je do obilnog krvarenja i hitno sam iz Zemunske bolnice prebačena u “Narodni front”. Mirovala sam do 30. aprila i dok sam se tuširala osjetila sam jak pritisak. Dječak je bio spreman da izađe napolje i bilo je jasno da će se obaviti porođaj„, započinje svoju životnu ispovijest ova hrabra majka i nastavlja:

„Babice, lekari i svi ostali su mi bili velika podrška na čelu sa dr Tomislavom Paunovićem. Rodio se Jovan, sa 730 grama težine i 28 centimetara dužine, manji je bio od školskog lenjira. Dobio je ocenu 4/5. Mene su zbrinuli. Podvezali pupučanik, vratili posteljicu u matericu i uradili serklaž. Jovan je odmah smješten na neonatologiju, gdje je počela borba za njegov život“.

Sve vrijeme je, priča ona, mirovala, a zaposleni u porodilištu, radili sve što je bilo potrebno.

„Bila sam žena koja se porodila, ali i dalje trudna. Porodilja i trudnica, zaista zvuči kao na filmu. Nakon 40 dana, 10. juna, pukao mi je vodenjak i morao je hitan carski rez. Vreme je bilo za drugu bebu. Rodila se moja Marija, sa 1.360 grama i 37 centimetara dužine. Jovan je i dalje bio na respiratoru i baš taj dan, kada je stigla njegova bliznakinja, njega su skinuli sa aparata. Bio je pravi junak i borac, koji je, hvala Bogu uspio“, napominje mama Jelena.

Mama Jelena nam je otkrila i da je Jovan imao krštenje na na intezivnoj njezi.

„Došao je jerej Zoran Kerezović, iz crkve Svetih ljekara Kozme i Damjana. Čak smo imali i kumu. Jadranku Nedić. Ona je medicinska sestra u Domu zdravlja u kojem radi, a posle svega što je uradila za Jovu ona je i kuma i prijatelj. Mnoge je ljude zvala i borila se i za mene i za njega“, priča ona.

Kada je Marija napunila mjesec dana, brat Jovan je napustio i intezivnu njegu.

„Ima tu neka veza, povezanost, ništa nije slučajno. Iako sam pomislila da je ovo neka kazna i pitala se šta sam Bogu zgriješila, sada sam sigurna da je ovo najveća nagrada ikada. Moja deca su preživela i izborila se. Marija je sa nama kući, a Jovana očekujemo uskoro da nam se pridruži, posle 4 meseca. Da Lakići budu na okupu, jači nego ikada“, ponosna je ova mama.

Suprug Nenad, priča Jelena, bio je drugi borac poslije sina, koji ih je non stop obilazio i pružao ljubav i pažnju.

„Nenad je posle posla trčao da vidi decu, pa mene… Činio sve što je mogao, jer zaista je bila teška borba. Borite se za njih, oni se bore za svoje malene živote, borite se za sebe da budete zdrava majka. Na kraju smo uspeli da izađemo kao pobjednici“, istakla je ona.