Crno more postalo je najsmrtonosnija pomorska ruta za trgovačke pomorce u 2026. godini, prema podacima koje prenosi Fajnenšel tajms. U napadima je od početka godine stradalo najmanje 40 pomoraca, više nego u Ormuskom moreuzu, gdje su potvrđena 24 smrtna slučaja.

Više od 570 plovila bilo je izloženo napadima u Crnom moru, pokazuju podaci kompanije za pomorsku bezbjednost Ambrey i Međunarodne pomorske organizacije. Eskalacija rata između Rusije i Ukrajine sve snažnije ugrožava trgovačke brodove, njihove posade i međunarodne lance snabdijevanja.

Koliko su napadi učestali?
Posebno snažno pogoršanje zabilježeno je od jula do septembra, kada se na udaru našlo približno 387 brodova.

To je više nego petostruko povećanje u odnosu na prethodno tromjesečje i pokazuje koliko se brzo širi prijetnja komercijalnoj plovidbi.

Crno more, važan koridor za prevoz žitarica, nafte i druge robe, pretvoreno je u područje sve intenzivnijih vojnih sukoba i pomorskih prijetnji.

Zašto su ugrožene i luke?
Napadi nisu ograničeni na brodove. Na meti su i luke, transportna infrastruktura i objekti neophodni za utovar, istovar i druge operativne aktivnosti.

Takva situacija primorava brodarske i osiguravajuće kompanije da ponovo procjenjuju rizike i troškove korištenja ove pomorske rute.

Ugrožavanje lučke infrastrukture dodatno otežava organizaciju plovidbe i prevoz robe, naročito ukrajinskih žitarica i prehrambenih proizvoda.

Kako rast rizika utiče na troškove prevoza?
Pogoršanje bezbjednosne situacije dovelo je do rasta premija osiguranja od ratnih rizika.

Skuplje osiguranje povećava troškove pomorskog transporta, dok opasnost od napada utiče na odluke brodara o tome da li će svoje posade i plovila slati u Crno more.

Posljedice se mogu prenijeti na međunarodnu trgovinu i snabdijevanje hranom, posebno u zemljama koje zavise od uvoza žitarica iz ovog regiona.

Da li je Ormuski moreuz izgubio strateški značaj?
Iako je u Crnom moru ove godine zabilježeno više poginulih pomoraca, Ormuski moreuz ostaje jedna od ključnih svjetskih ruta za transport nafte i gasa.

Svako ometanje plovidbe kroz taj prolaz zato i dalje izaziva zabrinutost na energetskim tržištima i predstavlja rizik za globalnu ekonomiju.

Poređenje sa Crnim morem prvenstveno ukazuje na razmjere ljudskih gubitaka i rastuću opasnost za trgovačku plovidbu. Preciznu sliku dodatno otežava nepotpuno izvještavanje o napadima u oba područja, upozorava Financial Times.

Marin le Pen započela je predsjedničku kampanju porukom da će predvoditi “preporod” Francuske, predstavljajući sebe kao liderku koja može da vrati red i bezbjednost u zemlji potresenoj masovnim protestima i društvenim i ekonomskim nezadovoljstvom.

Njene riječi u nedjelju su pozdravile hiljade pristalica okupljenih u Orleanu, u centralnoj Francuskoj. Organizatori tvrde da je skupu prisustvovalo 8.500 ljudi, u prostoru koji je za ovu priliku pretvoren u svojevrsno utvrđenje, navodi Al Jazeera.

“Marin predsjednica!”, uzvikivali su okupljeni, mašući francuskim zastavama pod crvenim i plavim svjetlima.

Odjevena u ružičasti sako, Le Pen je govorila sa samopouzdanjem političarke koja vjeruje da joj je predsjednička funkcija nadohvat ruke. Prema anketama opisanim u tekstu, nalazi se ispred kandidata desnice, ljevice i centra, a predstojeće izbore predstavila je kao istorijsku priliku za povratak nekadašnjeg francuskog ugleda i moći.

“Ovo je priča koju treba napisati, sudbina koju treba ostvariti”, poručila je, izazvavši oduševljenje publike.

Šta Le Pen obećava Francuzima?
U središtu njenog nastupa bilo je obećanje da će obnoviti autoritet države i bezbjednost u zemlji koju je opisala kao državu koja gubi kontrolu.

“Ponovo ćemo uspostaviti vladavinu prava”, rekla je, uz snažan aplauz pristalica u majicama sa natpisom “Marin predsjednica”.

Među okupljenima je bila i Manon Fino, dvadesetjednogodišnja studentkinja poslovne škole.

“Ono što predlažu jesu vrijednosti koje su mi bliske i koje duboko osjećam. Iskreno, ovdje se osjećam kao kod kuće”, rekla je.

Govor Le Pen dolazi u trenutku kada se Francuska nalazi na prekretnici. Zemlju od sredine septembra potresa talas protesta, koji su pokrenuli srednjoškolci u jednom pariskom predgrađu. Njihovo nezadovoljstvo preraslo je u mobilizaciju širom zemlje, koja je okupila građane nezadovoljne različitim aspektima života u Francuskoj.

Kako protesti pomažu krajnjoj desnici?
Tokom prethodna dva vikenda uglavnom mirne proteste pratili su i nasilni incidenti u obimu kakav je rijetko viđen posljednjih godina.

Prodavnice su 17. oktobra pljačkane i demolirane, a više od 2.000 ljudi uhapšeno je dok su stotine hiljada građana izlazile na ulice francuskih gradova. Slične scene ponovile su se i narednog vikenda, mada u manjem obimu.

Protesti ne pokazuju mnogo znakova slabljenja, a pozivi na nova okupljanja već se šire.

Neredi su Nacionalnom okupljanju, stranci Marin le Pen poznatoj po skraćenici RN, omogućili da ponovo istakne jednu od svojih glavnih političkih poruka: da upravo ta stranka može garantovati zakon i red.

Istovremeno su pojačali kritike na račun predsjednika Emanuela Makrona zbog načina na koji se nosi sa javnom bezbjednošću. Le Pen ga optužuje za nesposobnost, dok lideru krajnje ljevice Žan-Liku Melanšonu, jednom od pretendenata na predsjedničku funkciju, pripisuje podsticanje nasilja.

“Vjerujem da moja zemlja trenutno skreće sa pravog puta”, rekla je Nadede, pedesetšestogodišnja pristalica koja je za RN počela da glasa 2024. godine zbog, kako navodi, sve veće nesigurnosti. Nije izdvojila konkretan događaj koji je uticao na njenu odluku.

“Mislim da je jedina osoba sposobna da je vrati na pravi put Marin le Pen, posebno zato što su svi ostali koji su se dosad kandidovali imali teškoća da to urade”, dodala je.

Zašto je Orlean bio gotovo blokiran?
Obim bezbjednosnih mjera izvan kongresne dvorane pokazivao je kolike tenzije prate skup.

Policijske kontrole počinjale su već na polaznim željezničkim stanicama u Parizu, a nastavljale su se i po dolasku. Tokom putovanja policajci pod punom opremom prolazili su kroz vagone.

Orlean je bio gotovo zaustavljen. Sve radnje bile su zatvorene, a javni prevoz obustavljen.

Na glavnom gradskom trgu gotovo usamljeno stajao je spomenik Jovanki Orleanki, okružen ogradama. Dan ranije raspoređeno je oko 3.000 policajaca kako bi spriječili nerede tokom okupljanja protivnika RN-a, koji tu stranku smatraju ksenofobnom i rasističkom.

Izbor Orleana nije bio slučajan. Za stranku koja se dugo predstavlja kao čuvar francuskog identiteta i nacionalnog suvereniteta taj grad ima snažnu simboliku.

Orlean je neraskidivo povezan sa Jovankom Orleankom, junakinjom iz 15. vijeka koja je pomogla da se 1429. godine okonča engleska opsada grada i postala simbol francuskog otpora i oslobođenja.

Krajnja desnica je decenijama predstavlja kao simbol nacionalnog ponosa, prizivajući sliku ratnice koja je došla da spase Francusku od strane dominacije. I sama Le Pen povlačila je paralele između Jovankine misije i svojih političkih ambicija.

Kako je RN proširio krug svojih birača?
Okupljeni na kongresu pokazali su koliko je stranka proširila društvenu bazu: od mladih iz urbanih sredina do zaposlenih iz srednje klase koji su ranije glasali za centrističku političku opciju.

Prije svega nekoliko godina RN je i dalje smatran strankom na rubu francuske politike. Njegov uspon djelimično je rezultat pažljivo osmišljene strategije poznate kao “dedemonizacija”, razvijane tokom posljednje dvije decenije.

Cilj je bio proširiti biračku bazu, ublažiti retoriku i udaljiti stranku od stavova zbog kojih je mnogim biračima bila neprihvatljiva.

Stranku su dugo pratile veze sa rasizmom, ksenofobijom i antisemitizmom. Otac Marin le Pen, Žan-Mari le Pen, osuđivan je zbog govora mržnje, uključujući izjavu u kojoj je nacističke gasne komore opisao kao “detalj istorije”. Iz stranke je izbačen 2015. godine.

Marin le Pen pokušala je da poveća privlačnost RN-a kombinujući restriktivnu imigracionu politiku sa obećanjima socijalne zaštite.

Stranka je ojačala u radničkim sredinama tradicionalno naklonjenim ljevici, uključujući nekadašnja komunistička uporišta. Predstavlja se kao branilac javnih službi i kupovne moći običnih građana.

Šta bi njen dolazak na vlast značio za Evropsku uniju?
RN je odavno odustao od nekih najradikalnijih prijedloga, uključujući izlazak iz evrozone i potpuno napuštanje Evropske unije, odnosno “Fregzit”.

Ipak, dolazak političarke toliko skeptične prema evropskim integracijama na čelo druge najveće ekonomije EU izazvao bi snažne potrese.

Le Pen je obećala referendum kojim bi osporila prvenstvo prava EU u oblasti migracione politike. Najavila je i smanjenje francuskog doprinosa budžetu Unije za 11 milijardi evra godišnje, odnosno približno 12,3 milijarde dolara.

Istovremeno, broj članova stranke koji plaćaju članarinu gotovo se utrostručio: sa manje od 37.000 u 2022. godini na približno 112.000.

“Stranka napreduje na svim nivoima: među gradonačelnicima, poslanicima i senatorima. Ljudi se obično priključuju kada djeluje da je neki pokret u usponu”, rekao je Batist Rože-Lakan, istoričar i politički analitičar specijalizovan za evropske stranke krajnje desnice.

“To pokazuje i da članstvo u RN-u izaziva sve manje društvene osude”, dodao je.

Međutim, on smatra da je stranački program “i dalje prepun fiskalnih besmislica”.

“I dalje žele da uvedu rasističke zakone, koji će neminovno izazvati veliko nezadovoljstvo, a njihova spoljnopolitička agenda i dalje je proruska i protiv EU, iako više ne zagovaraju Fregzit”, rekao je Rože-Lakan.

Koju ulogu ima Žordan Bardela?
Na skupu je govorio i Žordan Bardela, tridesetjednogodišnji štićenik Marin le Pen i druga ključna figura stranke.

Besprijekorno odjevenog Bardelu autor izvornog teksta opisuje kao spoj lika iz “Vuka sa Volstrita” i Klarka Kenta, civilnog identiteta Supermena.

“Niko ne bi smio da bude zastrašivan zbog svojih političkih stavova”, poručio je Bardela, koji je govorio prije svoje političke mentorke.

Pojedini posmatrači smatraju da su protesti od 17. oktobra i događaji koji su uslijedili predstavljali politički poklon za RN. Stranka je zahvaljujući njima ojačala poruke o zakonu i redu, ali i skrenula pažnju sa nedavnih problema.

Istraživački portal Mediapart u septembru je objavio navode da je Bardela u privatnim porukama iz tinejdžerskih dana iznosio antisemitske stavove. On je te tvrdnje negirao i najavio pravne korake protiv novinara.

Slučaj je predstavljao izazov za stranku koja godinama pokušava da se oslobodi ksenofobnog imidža i predstavi kao podržavalac Izraela.

Jesu li Le Pen i Bardela prevazišli nesuglasice?
Prema medijskim izvještajima, Bardela i Le Pen imali su različite stavove i o ekonomskom programu stranke, kao i o tome treba li njen prijedlog zabrane nošenja islamske marame na javnim mjestima postaviti u središte kampanje.

Na kongresu su, međutim, te nesuglasice djelovale potisnuto, makar pred očima javnosti.

“Marin predsjednica – Bardelina vlada” bio je slogan kojim su demonstrirali jedinstvo: Le Pen kao kandidatkinja za predsjednicu Francuske, a Bardela kao njen mogući budući premijer.

Jedan od najvažnijih evropskih samita kada je u pitanju proces proširenja održan je nedavno, ali rezultati koji su proizašli nisu doveli do rezultata koje su brojni analitičari i evropski entuzijasti i u EU i u zemljama proširenja očekivali.

Savjet je podržao nastavak procesa, posebno kada je u pitanju Crna Gora, koju mnogi vide kao sljedeću članicu, ali bez konkretnih rokova, datuma ili obećanja u smislu implementacije procesa.

Zašto se članice EU ne mogu dogovoriti o proširenju?
Problem o kojem smo pisali u više navrata pokazao se mnogo veći u praktičnom smislu, jer zemlje članice i dalje ne mogu naći način kako da proces proširenja pomire sa individualnim interesima zemalja članica, od kojih svaka ima pravo veta na bilo koju odluku kad je u pitanju proširenje.

Na primjer, neke zemlje preferiraju prijem Ukrajine, dok druge misle da bi zapadni Balkan trebalo staviti u prvi plan, jer se duže nalazi u procesu.

Neke članice preferiraju Ukrajinu zbog bezbjednosnih izazova, dok druge plaši ukrajinski poljoprivredni sektor koji bi mogao preplaviti evropska tržišta i ugroziti evropske farmere.

Neke članice su zabrinute zbog korupcije na zapadnom Balkanu i brine ih eventualno neki novi Viktor Orban koji bi mogao blokirati procese.

Dio zemalja nema ništa protiv ni prijema zapadnog Balkana ili Ukrajine, ali to uslovljavaju reformom procesa odlučivanja unutar EU po pitanju spoljne i bezbjednosne politike, odnosno ukidanje veta prije nego što Unija naraste sa 27 na 34 ili 35 članova.

Ponovo se pokazalo da je evropska institucija koja je pokazala najviše entuzijazma za proširenje Evropska komisija, koja je u pripremnom materijalu za samit i tihom diplomatijom u pozadini uoči njegovog održavanja pokušala ugraditi mehanizme koji bi odagnali strahove i zabrinutosti koje su postojale.

Materijal koji je proizašao iz samita nije ponudio ništa novo, pa čak ni konkretne korake za prijem Crne Gore, ali istovremeno je veoma pažljivo pokušao održati jedinstvo oko toga da je proširenje neminovno i u strateškom interesu svih članica.

Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost i jedan od najboljih poznavalaca evropske politike proširenja iz BiH, čak tvrdi da je blokada konkretnijih zaključaka o Crnoj Gori od strane Hrvatske dočekana s olakšanjem od strane nekih drugih članica koje onda nisu morale same da se izlažu neprijatnostima suprotstavljanja stavovima Komisije i nekih od najuticajnijih članica EU poput Njemačke, koje otvoreno i jasno žele što raniji prijem ove balkanske zemlje.

Koja su dva moguća scenarija za proširenje EU?
Iako je teško predvidjeti kako će se proces dalje odvijati, čini se da postoje dva moguća scenarija.

Optimističniji scenario je da zemlje članice postignu kompromis u vezi s prijemom Crne Gore, jer se radi o dovoljno maloj zemlji koja bi se lako mogla apsorbovati u evropski sistem bez izazivanja strukturalnih problema u drugim zemljama članicama. Time bi se potvrdilo da proširenje nije mrtvo i da se proces može nastaviti.

Pesimističniji scenario bi bio da se nastavi proces postepene integracije u pojedine segmente evropskog sistema, poput jedinstvenog evropskog platnog prometa, bezbjednosne i migrantske politike, ekonomskog prostora i carinskih politika i sličnim oblastima, dok bi se punopravno članstvo odgodilo u neku dalju budućnost. U tom slučaju zemlje zapadnog Balkana ne bi bile punopravne članice, ali bi barem mogle uživati u brojnim indirektnim benefitima članstva.

Zašto BiH sve više zaostaje na evropskom putu?
Kada su u pitanju zemlje poput BiH, ni jedan ni drugi scenario ne prave veliku razliku, jer blokade u reformskom procesu, uključujući i sve izvjesnije isključivanje iz Plana rasta, zemlju i u jednom i u drugom slučaju udaljavaju od EU.

Za zemlje poput Crne Gore ili Albanije ova dva scenarija imaju puno veću važnost, posebno za Crnu Goru, koja u EU želi pristupiti u periodu od naredne dvije ili tri godine.

Kada se očekuju nove odluke o proširenju EU?
Početkom narednog mjeseca Evropska komisija će predstaviti izvještaje o napretku odnosno Paket proširenja, ali iz tog dokumenta se vjerovatno neće moći izvući konkretni zaključci, jer je Komisija već svojim sadašnjim prijedlozima pokazala proaktivni angažman na održavanju procesa proširenja u životu.

Po svemu sudeći, naredni korak koji će biti vrijedan pažnje je samit krajem godine, kada će evropski lideri ponovo na dnevnom redu imati proširenje, a posebno pitanje Crne Gore.

Na osnovu toga, možda će biti moguće odrediti u kojem smjeru će se proces nastaviti i šta se može očekivati.