Connect with us

Društvo

TRI DECENIJE BOLA I NEPRAVDE: Za masakr srpskih civila u Bravnicama niko nije odgovarao

Navršilo se 30 godina od zločina regularnih hrvatskih snaga nad srpskim civilima, među kojima su bila i djeca, tokom napada na izbjegličku kolonu u mjestu Bravnice kod Jajca koja je iz Donjeg Vakufa krenula po spas na teritoriju Republike Srpske.

Za taj napad podnesena je prijava Tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji protiv pripadnika Četvrte gardijske brigade i hrvatskog generala Damira Krstičevića, u kojoj se navodi da je u napadu smrtno stradalo 81 lice.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, najmlađe žrtve zločina u Bravnicama, koji je počinjen 13. septembra 1995. godine, bili su Dragan i Boris Janković koji su imali tri i šest godina, te brat i sestra Aleksandar i Vesna Petrić, takođe od tri i šest godina.

Posmrtni ostaci Aleksandra i Vesne do danas nisu pronađeni, a nikada nije pronađen ni Velibor Janković koji je rođen 1982. godine. U napadu na kolonu izbjeglica ubijena i Danijela Janković rođena 1978. godine.

Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra Viktor Nuždić rekao je za Srnu da je u tom napadu na kolonu izbjeglica ubijeno 13 žena, a da se ukupno 14 lica i danas vodi kao nestalo.

“Preživjeli su odvedeni u logore gdje su neki od njih bili izloženi zlostavljanju”, rekao je Nuždić.

On je istakao da su u septembru 1995. godine iza takozvaned Armije BiH, Hrvatske vojske i HVO-a ostajali leševi, masovne grobnice i popaljena sela, istakavši da je zločin u Bravnicama jedan od najstrašnijih.

“Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske 2005. godine podnijelo prijavu o ovom zločinu, ali, nažalost, ništa nije urađeno, kao i u mnogim drugim slučajevima gdje su žrtve bili Srbi”, istakao je Nuždić.

On je ukazao da godine prolaze, da svjedoci i preživjeli umiru, a izvršioci ostaju nekažnjeni.

“Pokušava se ispisati nova revizionistička istorija u kojoj nema mjesta za srpske žrtve. Naša je dužnost, kao institucije zadužene za dokumentovanje i očuvanje kolektivnog pamćenja, da ne dozvolimo da se to zaboravi, da svjedočimo i da istinu sačuvamo od zaborava”, poručio je Nuždić.

Porodice žrtava ovog masakra najviše boli činjenica da za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Predsjednik skupštine “Zavičajnog udruženja Srba Donjovakufljana Gradiška” Bojan Trgić rekao je za Srnu da su vojnici iz Donjeg Vakufa i 19. Srbobranska brigada bili među najčasnijim brigadama u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, gd‌je ne samo da brigada nije činila zločine, nego su propustili nekoliko hiljada hrvatskih izbjeglica iz Travnika, Viteza i Bugojna 1993. godine.

“To su Hrvati vratili srpskom narodu iz Donjeg Vakufa tako što su granatirali izbjegličku kolonu u Bravnicama kod Jajca 1995. godine i ubijali civile, a preživjele odveli u logor u Livno”, rekao je Trgić.

On je podsjetio da je u pomen na ovaj nekažnjeni zločin i 30 godina egzodusa Srba iz Donjeg Vakufa, organizovana svečana akademija u Kulturnom centru Gradiška, navodeći da je u planu izgradnja spomen kompleksa u Bravnicama.

“Zavičajno udruženje Srba Donjovakufljana Gradiška postavilo je spomen-ploču sa imenima stradalih u Bravnicama, gd‌je je planirana izgradnja memorijalnog spomen-kompleksa da bi se bar na taj način odužili stradalim. Želimo da ovaj zločin ne padne u zaborav i da spomenik podsjeća na teške dane Srba iz Donjeg Vakufa i drugih mjesta iz kojih su ubijani, protjerani i u koja se više nikada nisu vratili”, zaključio je Trgić.

Tokom naredne godine biće završen četvrti tom Atlasa zločina nad Srbima u izdanju Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica koji će obuhvatiti i dešavanja iz 1995. godine.

“To će biti najpotpunije i najobuhvatnije istraživanje kada je riječ o zločinima nad Srbima, zasnovano na dokazima, svjedočenjima i činjenicama”, rekao je Nuždić.

SRNA

Društvo

DANAS SLAVIMO MALU GOSPOJINU! Ovaj običaj donosi sreću, posebno za žene

Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslaviće danas Rođenje Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, jedan od najvećih zavjetnih praznika.

Na Malu Gospojinu slavi se uspomena na dan kada je u Nazaretu u domu Joakima i Ane rođena Sveta Djeva Marija.
Joakim i Ana su dugo bili bez djece. Već stari, oni su se usrdno molili Bogu da im podari dijete, da ih obraduje kao što je nekada obradovao Avrama i Saru, darujući im sina Isaka.
Joakim jednom ode u pustinju, gdje je proveo četrdeset dana u neprekidnom postu i molitvi da se Bog i na njega smiluje.

Jednog dana, moleći se Bogu u voćnjaku pod lovorovim drvetom, Ani se javi anđeo Božiji i reče joj da je njen vapaj dopro do Nebesa i da će ubrzo postati majka.

Ana se na te riječi zavjetova da dijete, koje bude rodila, muško ili žensko, posveti Gospodu Bogu, da mu služi cijeloga vijeka.

I Bog ih obradova, darova im više nego su mogli i usniti, ne samo kćerku nego i Bogomajku.

Kada dođe vrijeme, starica Ana rodi kćerku, kojoj nadjenu ime Marija, što znači visoka ili gospodareća.

Djeva Marija, plod molitava svojih roditelja, odvedena je u hram kada je imala tri godine, kako se Bogu i zavjetovala njena majka Ana.

Sa 14 godina Djeva Marija se vratila u Nazaret gdje joj je, prema predanju, saopštena blagovijest arhangela Gavrila da će roditi Sina Božijeg.

Scena Roždestva Bogorodice sa Svetom Anom u postelji i novorođenom Marijom u kolijevci obavezan je motiv pravoslavnih ikona i srednjovjekovnih manastirskih fresaka.

Jedan od najstarijih i najbolje očuvanih živopisa sa motivom Roždestva Bogorodice nalazi se u Kraljevoj crkvi u Studenici, zadužbini kralja Milutina sa kraja 14. vijeka.

Mala Gospojina spada u red praznika posvećenih Bogorodici i nepokretan je, što znači da ima stalno, fiksno mjesto u crkvenom kalendaru i označen je crvenim slovom.

Ostali Bogorodičini praznici su Vavedenje, Sretenje, Blagovijesti, Uspenje Presvete Bogorodice /Velika Gospojina/ i oni koji obilježavaju uspomenu na događaje iz njenog života, kao što su Pokrov Presvete Bogorodice i Polaganje rize Presvete Bogorodice.

Dan za svadbe i vjeridbe

Za današnji dan se vezuju mnogi običaji – jesenje svadbe u Srbiji, od davnina, počinjale su od Male Gospojine. Ovaj dan dobar je za svadbe i vjeridbe. U mnogim naseljima održavaju se sabori, preslave, molitve i litije. Takođe, za zemljoradnike ovaj bitan dan je bitan jer označava početak jesenjeg oranja, a nerijetko su se održavale i razne stočarske svečanosti. Veliki broj porodica Malu Gospojinu proslavlja kao svoju krsnu slavu.

Zanimljivo je da se vjeruje da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna ljekovita svojstva, kao i da jaja iz toga perioda mogu cijelu godinu da ostanu svježa pa se zato ostavljaju za nasad, a izleženi pilići tokom ovog perioda biće dobre nosilje. Kada je o prazniku vedro, vjeruje se da će nam se sunce smješiti i tokom jeseni, ali i zime, piše RTS.

Takođe, žene ne bi trebalo ništa da rade, a posebno ne da započnu neke nove poslove, već bi trebalo da ih odlože za drugi dan.

Nastavi čitati

Društvo

MALA GOSPOJINA! Evo šta OBAVEZNO treba da se nađe na TRPEZI

U srpskom narodu 21. septembar ima posebno mjesto – na ovaj dan proslavljamo Malu Gospojinu, praznik koji slavi rođenje Presvete Bogorodice, Majke Gospodnje. Za vjernike, ovo je dan nade i svjetlosti, početak puta koji vodi ka spasenju čovječanstva kroz rođenje Isusa Hrista.

Tradicija nalaže poseban tretman, ali mnogi se pitaju: da li se na Malu Gospojinu posti i kako treba da izgleda trpeza?

Da li se posti na Malu Gospojinu? Za razliku od velikih postova, Mala Gospojina nije strogi posni praznik. U narodu se vjeruje da se na ovaj dan ne posti, osim ako datum ne padne u srijedu ili petak, kada pravila crkve nalažu post na vodi.

Ove godine, budući da Mala Gospojina pada u nedjelju, pravilo je jasno – trpeza može biti mrsna i raskošna, u duhu praznične radosti i okupljanja porodice. Dan je to kada se, više nego ikada, slavi život, porodica i zahvalnost Majci Božjoj.

Običaji i tradicija Mala Gospojina u srpskom narodu nosi i simboliku kraja ljeta i početka jeseni. Vjerovalo se da priroda tog dana počinje da se sprema za zimu – da polako uzima zimsko ruho, a ljudi, poštujući prirodni ritam, ne rade teške poslove u polju.

Na ovaj dan porodice su se okupljale oko trpeze i molitve, a posebno su svjetkovale žene i djevojke. Vjernici odlaze u crkvu, pale svijeće i upućuju molitve Presvetoj Bogorodici, zaštitnici žena i djece. Narod vjeruje da djeca rođena na Malu Gospojinu imaju poseban blagoslov i zaštitu Majke Božije.

Trpeza na Malu Gospojinu

Na Malu Gospojinu običaji nalažu da ništa iz kuće ne treba davati van doma, kako sreća ne bi izašla. Trpeza je bogata, sa raznovrsnim jelima, i predstavlja simbol zajedništva i radosti. U mnogim porodicama, posebno onima koje Malu Gospojinu slave kao krsnu slavu, jela su pripremljena s pažnjom i poštovanjem prema tradiciji – meso, domaći kolači, sezonsko povrće i sve ono što simbolizuje obilje i blagoslov doma.
Iako vrijeme prolazi, običaji Malog Gospojinskog dana ostaju živi u srcima naroda. Okupljanje porodice, molitva i poštovanje svetkovine prenose se s generacije na generaciju. Danas, dok mnogi biraju da posjete crkvu ili pripreme svečanu trpezu kod kuće, suština praznika ostaje ista – radost, nada i zahvalnost za dar života.

Nastavi čitati

Društvo

VANDALSKO PONAŠANJE U GLAMOČU! Opet prefarbali saobraćajne znakove na ćirilici

Saobraćajni znakovi sa natpisima mjesta na ćirilici ponovo su prefarbani, zbog čega je reagovao i ministar pravosuđa i uprave Livanjskog kantona Aleksandar Rodić za koga je takvo vandalsko ponašanje neprihvatljivo.

“Ovakvo ponašanje ne smije imati mjesta u našem društvu. Pozivam nadležne institucije da što prije identifikuju počinioce i preduzmu odgovarajuće mjere”, poručio je Rodić.

Osudivši učestalo vandalsko prefarbavanje ćiriličkih natpisa, Rodić je rekao da je ravnopravna upotreba pisma i jezika garant međusobnog uvažavanja i suživota u multietničkim sredinama, te naglasio da institucije moraju odlučnije reagovati kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih incidenata. “Ništa bolja situacija nije ni u Kupresu. Onima kojima smeta ćirilica smetaju i Srbi na ovim prostorima. Nacionalna netrpeljivost nam istorijski nikada nije donijela ništa dobro”, poručio je Rodić.

Mještani Glamoča navode da se šaranje i uništavanje znakova sa ćiriličkim natpisima ponavlja iznova, čak i nakon što postojeći saobraćajni znakovi budu očišćeni.

Nastavi čitati

Aktuelno