Nedavno oslobođeni talac Rom Braslavski, koji je bio zatočen od strane palestinske terorističke organizacije Islamski džihad u Gazi 738 dana, bio je brutalno prebijan od svojih tamničara da ih je, kako kaže, molio da ga puste da umre od gladi, umjesto da nastave da ga muče. Ovo je ispričao u svom prvom intervjuu za izraelsku televiziju, nakon što je prošlog mjeseca oslobođen.

U 50-minutnom intervjuu za emisiju “Hazinor” Kanala 13, emitovanom u četvrtak uveče, Braslavski je otvoreno govorio o svom iskustvu, počev od trenutka otmice na muzičkom festivalu Nova, 7. oktobra 2023. godine, gdje je radio kao obezbjeđenje, kada su horde terorista predvođenih Hamasom upale na festival u blizini granice s Gazom, ubivši 364 osobe i odvevši na desetine talaca, prenosi Times of Israel.

“To je bio prvi put da sam vidio mrtvo tijelo”, rekao je za Kanal 13, prisjećajući se kako je naišao na krvava tijela dvije mlade žene u festivalskoj odjeći, pokušavajući da pobjegne pred naoružanim napadačima – bez uspjeha.

“Rekao sam sebi: ‘Slušaj, nalaziš se u filmu’”, prisjetio se svojih misli kada su ga uhvatili. “Ako sam u filmu, sa kamerama, šta bi junak iz filma uradio?”

“Počeo sam da ga udaram pesnicama, svom snagom, i gurnuo ga svom snagom. Uhvatilo ga je nespremnog.”

Iskoristio je priliku da potrči, ali je ubrzo shvatio da trči ka granici s Gazom, a ne od nje, i da je opkoljen sa svih strana.

Kada ga je njegov otmičar sustigao, slomio mu je nos i odmah ga odveo u Gazu, gdje će provesti sljedeće dvije godine.

Braslavski, stanovnik Jerusalima, proveo je prvih deset dana u zatočeništvu vezan za orman u nečijoj spavaćoj sobi, prije nego što je odlučio da preuzme stvar u svoje ruke.

Kako mu je jedan prijatelj ranije pokazao kako da se oslobodi vezica, Braslavski je rekao da je uvek pokušavao da se odveže kada čuvari nisu bili u blizini, tražeći po kući bilo šta što bi mu moglo pomoći.

“Samoubilačka misija” kuvanja makarona

To je trajalo 11 dana, prije nego što je odlučio da krene na, kako je rekao, “samoubilačku misiju”.

“Rekao sam sebi: ‘Skuvaću makarone’.”
Ali bez gasa za šporet, nije bilo lako skuvati pastu, pa je Braslavski uzeo nekoliko knjiga i gomilu odjeće koja je pripadala djeci njegovog čuvara i zapalio ih.

Dim koji je počeo da izlazi iz kuće privukao je pažnju lokalnih stanovnika, koji su brzo shvatili da je izvor dima jedan izraelski talac koji pokušava da sebi napravi obrok.

“Počeli su da lupaju na vrata”, prisjeća se. “Onda su počeli da udaraju po prozorima. Prozor je bio od plastike. Gledam okolo i mislim: ‘J***te, uhvatili su me.’”

Sakrio se ispod kreveta i pokrio ćebetom.

“Ušli su. Izvukli me ispod kreveta i premlatili me”, rekao je, dodajući da nije mogao da hoda dvije nedjelje nakon što su ga pretukli “do smrti”.

Ali prije nego što ga je bjesna masa ubila, njegov čuvar se vratio i rasterao ih, samo da bi ga ponovo vezao i ponovo napustio kuću.

Braslavski se ponovo oslobodio – i pojeo makarone.

Kako mu je Saša donio mir – nakratko
Tada devetnaestogodišnjak, Braslavski je veći dio zatočeništva proveo potpuno sam, osim kratka 48 sata koja je u maju 2024. godine proveo sa drugim taocem, Sašom Troufanovim, u Rafi, na jugu Gaze.

“To je bio najveći poklon koji sam mogao da dobijem”, rekao je. “Seo sam sa Sašom, u početku smo se plašili da govorimo, ali smo pričali tiho.”

“Pričali smo satima, bez prestanka. Od jutra do noći… Osjećao sam mir.”

Ali 6. maja 2024. izraelska vojska (IDF) ušla je u Rafu i njih dvojica su ponovo razdvojeni. Rom nije video nijednog drugog taoca do noći prije svog oslobađanja, 17 mjeseci kasnije.

Preokret nabolje – pa nagore
Njegovo zatočeništvo imalo je dvije faze. U martu 2025, nakon propasti drugog sporazuma o primirju, njegovi već strašni uslovi još su se pogoršali pošto je odbijao da pređe na islam.

“Rođen sam kao Jevrejin i umreću kao Jevrejin”, rekao je Braslavski čuvaru iz Islamskog džihada.

Čuvar nije dobro prihvatio odbijanje. Nekoliko dana kasnije, pojavio se s porukom, za koju je tvrdio da dolazi “od viših komandanata”, i rekao mu da će ga zaslijepiti.

“Rekao mi je sa osmjehom da će mi skinuti povez za dva-tri dana.”

Ali povez nikada nije skinut – naprotiv, ograničenja su pooštrena: mogao je u toalet samo tri puta dnevno (u 9h, 16h i 21h), dnevna količina vode smanjena mu je sa jednog litra na pola, obroci su postali još manji, a kada je priznao da kroz tkaninu i dalje prodire malo svjetlosti, stavili su mu još jedan povez preko prvog.

Nekoliko dana kasnije, čuvar mu je rekao da će mu sada oduzeti i drugo čulo – sluh.

“Mentalno te to iscrpi. A već sam bio iscrpljen, bez hrane. Nisam imao ni pitu dnevno. Cijeli dan sam morao da trpim da ne idem u toalet, nisam video ništa, a sada nisam ni čuo.”

Jezivo mučenje: “Poslije udaraca, počeli su da me bičuju”
“Poslije tri nedelje s povezom preko očiju, gladan, iscrpljen, dođe čovjek i kaže: ‘Abu Salem (tako su ga zvali), evo ti još jedno pismo.’”

Na pitanje šta je pisalo, rekao je: “Veži Abu Salema i muči ga.”

“I to kaže sa poluosmijehom”, rekao je Braslavski.

Tada je počelo. Grupa operativaca ušla je u njegovu sobu, vezala ga i počela da ga udara. Posle nekog vremena, izvukli su metalni bič.

Isti prizor ponavljao se u ranim jutarnjim satima, kada bi ponovo upadali i tukli ga.

“Nikad u životu nisam bio tako prebijen. Držali su mi glavu, a drugi me udarao pesnicama. Pokušavao sam da izgubim svijest, ali mi nisu dali ni sekund da se onesvijestim.”

“Poslije udaraca, počeli su da me bičuju”, rekao je, sjećajući se oštrih bolova i rana koje, kaže, i danas nosi.

To se ponavljalo više puta dnevno. Često su dolazili uz muziku iz ručnih radija, na čije su zvuke plesali i tukli ga.

“Ušao sam u krug iz koga nisam vjerovao da ću izaći živ”, rekao je.

Metalni bič, kaže, iskrivio se od jačine udaraca.

“Narede mi da legnem – jedan mi sedne na noge, a drugi bičuje članke. Četrdeset puta zaredom.”

“Cijela noga mi je bila otečena, crvena i plava, a oni bi mi rekli da ustanem. To se nastavljalo dan za danom, sat za satom.”

“Pustite me da umrem od gladi, samo prestanite da me bijete”
U avgustu 2025. Islamski džihad je snimio i objavio video na kome se Braslavski vidi kako plače od bolova. Porodica nije dala dozvolu izraelskim medijima da objave video, već samo fotografije na kojima je mršav, blijed i leži na zemlji.

“Znam koliko batina dobija. Znam jer Rom ne plače. Ako plače, to je zato što ga muče. Pogledajte ga – mršav, klonuo, plače. Kosti mu se vide”, rekla je tada njegova majka Tami.

“Nisam plakao od gladi. Plakao sam od fizičkog bola”, rekao je, dodajući da nije mogao da gleda video koji su ga naterali da snimi.

“Rekao sam im: ‘Ovu kuglicu falafela koju mi dajete svakog dana – uzmite je. Pustite me da umrem od gladi, samo me ostavite na miru.’”

“Samo prestanite da me bijete.”

Taj period, kaže, slomio ga je.

“Tukli su me jer sam Jevrejin”

Rom Braslavski before vs after Hamas captivity.

The 21 year old endured a harrowing 738 days held captive in Gaza after being abducted at the Nova Festival.

During the October 7th attack, Rom, who worked as a security guard, saved dozens of people lives until he was… pic.twitter.com/SJmKDQSf44

— Oli London (@OliLondonTV) October 13, 2025

Za razliku od drugih oslobođenih talaca, koji su rekli da su ih tamničari još brutalnije tretirali nakon što je izraelski ministar Ben Gvir hvalio zlostavljanje palestinskih zatvorenika, Braslavski tvrdi da to nije uticalo na njega.

“Mučili su me iz jednog razloga: zato što sam Jevrejin”, rekao je za Kanal 13. “Zbog toga sam prošao kroz to. Ne zbog Ben Gvira, ne zbog Netanjahua, ni zbog bilo koga drugog. Tukli su me jer sam Jevrejin. Tačka.”

Poslije objavljivanja videa, situacija se još pogoršala. Braslavski je bio seksualno zlostavljan, razgolićen i ponovo pretučen.

O tome je govorio u najavnom isječku intervjua, objavljenom pre emitovanja.

Slomili mu dostojanstvo seksualnim nasiljem

“Bilo je to seksualno nasilje – i cilj mu je bio da me ponizi. Da mi slome dostojanstvo. I to su uspjeli”, rekao je.

“Teško mi je da o tome pričam. Ne volim da govorim o tom dijelu. To je bilo najstrašnije. Nešto što ni nacisti nisu radili. Ni u Hitlerovo vrijeme se nisu radile takve stvari.”

Njegovo svjedočenje čini ga prvim muškarcem-taocem koji je javno izjavio da je bio seksualno zlostavljan u zatočeništvu, nakon što su neke oslobođene žene već ispričale slične priče.

Život poslije oslobađanja: “I ja ću biti srećan i zadovoljan”

Braslavski je oslobođen 13. oktobra, zajedno sa još 19 živih talaca, u okviru sporazuma o okončanju rata u Gazi u kom su posredovale SAD.

Njegov oporavak nije jednostavan, i otvoreno je govorio o teškoćama da se prilagodi životu na slobodi.

“Mentalno nisam spreman da napustim bolnicu”, rekao je. “Tamo je kao u mjehuru – svi me štite, pitaju za mene, brinu se o meni. Imam svoj krevet. Mogu da sjedim tamo. Ne želim da idem.”

“Plašim se da ću poluditi, da ću izgubiti razum”, rekao je.

“Veoma sam otuđen”, iskreno je priznao. “Čak i kad izađem i obavim najosnovnije stvari, radim to bez volje. Bez snage, bez energije. Mozak mi je isključen, duša mi je isključena, tijelo mi je isključeno.”

Ali, rekao je, odlučan je da se oporavi, iako zna da će to biti dug i težak put.

“Kada vidim druge taoce na koncertima, kako pjevaju i izgledaju snažno – nisam ljubomoran što su srećni. Znam da će i meni doći taj trenutak, kada uspijem da ustanem i oporavim se.”

“I ja ću biti srećan, i zadovoljan – kao oni.”