Život u Banjaluci Milica Bukara, studentkinja četvrte godine na Studijskom programu sinologije banjalučkog Filološkog fakulteta, zamijenila je, barem nakratko, životom u Kini, gdje boravi na studentskoj razmjeni, a za “Nezavisne novine” otkrila je sve sličnosti i razlike između života tamo i ovdje.

Malo Kineza čulo za BiH

U Kini Milica boravi po treći put, a kako kaže, zahvaljujući fakultetu koji studira i Konfucijevom institutu koji djeluje i u Banjaluci, do sada je uspjela posjetiti sem Sijana, gdje trenutno boravi, i Peking i Tjenđin.

“Moji generalni utisci o Kini i Kinezima su vrlo lijepi. Kinezi su izuzetno druželjubivi i ljubopitljivi. Iako je jako mali broj njih čuo za Bosnu i Hercegovinu, ako spomenem naše fudbalere ili košarkaše, shvate otprilike ko smo. Zanimaju se za našu gastronomiju i oduševljavaju se prirodnim ljepotama”, priča nam Milica, koja u Kini trenutno boravi zajedno sa koleginicom Milom Mićić.

Plaćanje isključivo putem mobilnih telefona

I dok se oni oduševljavaju našim prirodnim ljepotama, oni koji s ovih područja odu u Kinu oduševe se Kinom koja je, kako kaže Bukara, izuzetno uređena, savremena i ogromna.

“Plaćanje se vrši gotovo isključivo putem mobilnih telefona, tako da je nošenje gotovine bespotrebno. Takođe, s obzirom na mnogoljudnost i veliko interesovanje, za gotovo svako mjesto koje želite posjetiti, muzeje, pozorišta, restorane, istorijske znamenitosti, morate unaprijed rezervisati mjesta, takođe preko interneta”, priča svoje iskustvo Milica, dodajući da je veliki benefit i brza dostava, koja u Kini radi besprijekorno.

Kolektivna kultura ispred individualca

Takođe, ono što je Milica zapazila tokom svog boravka jeste kolektivna kultura, a kako navodi, individualac se stavlja na stranu kako bi se zadovoljile potrebe većine.

“Lično smatram da smo mi sa Balkana mnogo sličniji Kinezima nego većina Evropljana s obzirom na našu tradiciju poštovanja starijih, gostoprimstvo i požrtvovanost”, kaže ona.

Međutim, Milica navodi i razlike između Kineza i nas, a kao najočigledniji primjer, po njenom mišljenju, jeste balans između rada i slobodnog vremena.

“U Kini je poslovna kultura izuzetno bitna, a zadovoljavanje šefovih zahtjeva je prioritet. Rijetko ćete vidjeti prepune kafiće tokom radnog vremena kao što biste na primjer vidjeli u Banjaluci”, navodi Milica za “Nezavisne novine”.

Veliki ispit stres za srednjoškolce

Ona dodaje da Kina mnogo ulaže i u obrazovanje, te da su posljednje godine srednje škole vjerovatno najstresnije za školarce jer tada polažu veliki ispit.

“To podrazumijeva ispit iz kineskog jezika, engleskog jezika, matematike i još nekoliko izbornih predmeta, a obuhvata sadržaj koji su učili od početka školovanja. Pričajući sa kolegama iz Kine, saznala sam da ovaj jedan ispit predstavlja jedan od najvećih stresova u njihovom životu, jer upravo taj jedan momenat u njihovom školovanju na neki način određuje njihovu sudbinu. Njihovi bodovi određuju koliko prestižan fakultet mogu da upišu”, objašnjava ona za “Nezavisne novine”.

Kineski jezik donosi nove prilike

A svoju sudbinu Milica je odabrala sama i kaže da smatra da je napravila dobar izbor fakulteta i to ne samo zbog polja interesovanja, već i zbog mogućnosti koje joj se otvaraju i koje će se tek otvarati.

“Kao završeni sinolog, mogu da se bavim gotovo svime vezanim za Kinu, bilo to kao prevodilac, profesor ili konsultant. I Kini i Evropi trebaju stručnjaci iz nekineskog svijeta koji razumiju Kinu”, kaže ona i dodaje da trenutno bira master program.

Shodno svemu tome, Milica ističe da će kineski jezik vrlo vjerovatno uskoro postati jedan od vodećih jezika diplomatije.

“Što se konkretno BiH tiče, znamo da je kineskih kompanija sve više, a sinologa na ovim prostorima nema puno. Učiti kineski jezik otvara bezbrojne mogućnosti zaposlenja, studentskih razmjena, ljetnih kampova, ali i naravno ostvarenje novih poznanstava”, kaže ona za “Nezavisne novine”.

Učenje jezika sa izvornim govornicima

A za nju učenje kineskog jezika u Kini je znatno bolje iz razloga što je student okružen izvornim govornicima.

“Ne možete se osloniti na profesora da vam da tačan prevod nekog izraza ili kolegu koji će se dosjetiti zanimljive analogije između kineskog i srpskog jezika, već ste u neku ruku prepušteni sami sebi. Objašnjenja koja vam kineski profesor daje nekada mogu biti malo nejasna jer oni ne poznaju naš maternji jezik, tako da ne mogu da uporede određene strukture. Takođe, velika je pomoć što imamo priliku da ih čujemo u svakodnevnim situacijama, pogotovo iz aspekta slušanja i razumijevanja, ali i govornog jezika”, objašnjava Bukara