Još od djetinjstva obožavam da igram stoni tenis, pa mi je današnja posjeta Stonoteniskom klubu „Kozara“ u Gradišci bila pravo zadovoljstvo. Moram priznati da sam se brzo podsjetio koliko ovaj sport traži brze noge i još brže reakcije.

Napisao je ovo na društvenim mrežama gradonačelnik Banjaluke i lider PSS-a Draško Stanivuković podijelivši fotografije iz SK “Gradiška”

-Hvala predsjedniku Nikoli Radoviću, rukovodstvu i članovima kluba na srdačnom gostoprimstvu i prilici da danas zajedno odigramo nekoliko poena. Rado sam podržao rad ovog kluba, jer grade jednu lijepu sportsku priču, a ono što je najvažnije, na našu podršku uvijek mogu da računaju-poručio je Stanivuković.

Politički stavovi Nebojše Vukanovića o Branku Blanuši posljednjih mjeseci mijenjali su se toliko često da je teško povjerovati da se odnose na istu osobu.

Njegov odnos prema predsjedniku SDS-a Branku Blanuši u posljednja četiri mjeseca liči na vožnju rolerkosterom – samo što se putnici više ne snalaze, niti znaju da li se penju ili padaju.

Početak priče zvučao je kao politička bajka. U aprilu i prvoj polovini maja Vukanović je Branka Blanušu predstavljao kao gotovo idealnog kandidata za predsjednika Republike Srpske. Bio je obrazovan, stabilan, častan, sa sjajnom biografijom, čovjek koji je “zaslužio kandidaturu”, kojem daje bezuslovnu podršku i koji, po njegovom mišljenju, ni pod kojim uslovima ne treba da ustupi mjesto Drašku Stanivukoviću.

Blanuša je, prema Vukanoviću, bio toliko dobar da je čak tvrdio kako bi svako drugo rješenje značilo praktično igranje u korist Milorada Dodika. Poruka je bila jasna – nema opozicije bez Blanuše.

A onda je došao 13. maj – sjednica Predsjedništva, a odmah zatim i Glavnog odbora SDS-a.

Istog dana kada govori da je Blanuša jedini prihvatljiv kandidat opozicije i SDS-a, Vukanović pravi politički salto. Odjednom isti čovjek više nije obrazovan i stabilan lider, već neko ko “vuče za nos” članove SDS-a i javnost, ko je neodlučan, nepouzdan i bez karaktera.

Teško je pronaći politički primjer u kojem se ista osoba u roku od nekoliko sati pretvori od spasioca opozicije u njen najveći problem.

Jun donosi novu epizodu.

Blanuša više nije samo nepouzdan. Sada nije dostojan ni da vodi SDS, ni da bude kandidat za predsjednika Republike Srpske. Treba da podnese ostavku, povuče se i, kako Vukanović kaže, “nestane”. U istom periodu tvrdi da ga je još ranije smatrao nepouzdanim i da zbog toga nije želio bliže političke odnose s njim.
To, međutim, otvara logično pitanje: ako je Blanuša zaista bio toliko nepouzdan “odavno”, zašto ga je sedmicama prije toga predstavljao kao najboljeg mogućeg kandidata kojem daje bezuslovnu podršku?

Ni tu nije kraj.

U julu retorika dodatno eskalira.

Blanuša postaje “splačina”, uz niz ličnih optužbi. Čovjek koji je prije nekoliko sedmica bio simbol opozicione nade sada postaje meta najtežih kvalifikacija.
Ali, kako izgleda, ni “splačina” nije trajna politička kategorija.

Već 8. jula, nakon povlačenja Draška Stanivukovića, Vukanović ponovo pronalazi razlog za optimizam. Sada smatra da Blanuša ipak može pobijediti na izborima i poziva opoziciju da zbije redove.

Kulminacija stiže početkom jula kada poručuje da će, uprkos “neprijateljskom djelovanju SDS-a”, pozvati sve svoje pristalice da glasaju upravo za Branka Blanušu. Dakle, za čovjeka kojeg je prethodno nazivao nepouzdanim, ucijenjenim, korumpiranim, nedostojnim, pa čak i “splačinom”.

U cijeloj ovoj političkoj sapunici možda je najteže pratiti ko je zapravo pravi Branko Blanuša iz Vukanovićevih izjava. Da li je to obrazovani i časni čovjek sa sjajnom biografijom kojem daje bezuslovnu podršku? Ili nepouzdani lider bez karaktera? Da li je “splačina” ili kandidat koji može pobijediti? Grobar ili jedina nada opozicije?

Odgovor zavisi, čini se, isključivo od datuma na kalendaru.

Kada politički stavovi mijenjaju pravac brže od vremenske prognoze, jedino što ostaje dosljedno jeste – nedosljednost.

A ako uzmemo u obzir sve nedosljednosti i demantovanje samog sebe, nikakvo iznenađenje ne bi bilo ni povlačenje iz trke za Predsjedništvo BiH, u korist SDS-ovog Marinka Božovića.

Pobjeda zakona – rektor je nezakonito izabran! Napisao je ovo na društvenim mrežama narodni poslanik PDP/PSS Bojan Kresojević povodom vijesti da je Okružni sud u Banjaluci donio presudu kojom je utvrđeno da je Radoslav Gajanin nezakonito izabran za rektora Univerziteta u Banjaluci.

-Okružni sud u Banjaluci je danas poništio treći, nezakonit mandat rektora Univerziteta Radoslava Gajanina. Ovo je bio jedini ishod koji se mogao očekivati, nakon priznanja Zakonodavnog odbora Narodne Skupštine da je rektor nezakonito izabran, a nakon mog zahtjeva za autentično tumačenje zakona – naveo je Kresojević i dodao:

-Na ovo sam ukazio od dana nezakonitog izbora bivšeg rektora Gajanina, ovo je doka da smo uvijek na strani pravde. Ovo je snažna poruka za mlade ljude da postoje ljudi koji se bore za pravdu i očuvanje moralnih kriterijuma. Pozivam organe Univerziteta da pokrenu postupak za razrješenje dekana na nekoliko fakulteta u okviru Univerziteta u Banjaluci, koji su u trećem mandatu- rekao je Kresojević.

Uputiće, kaže zahtjev predsjedniku Vlade da zatraži od nadležnih organa sprovođenje zakona i smjenu nezakonitih dekana.

-Pravda je spora, ali dostižna- zaključio je Kresojević.