Visoke cijene nekretnina i strah od dugoročnog zaduživanja sve više sprečavaju mlade da kupe stan, dok mnogi raspravljaju o prednostima kredita naspram dugoročne rente.

Visoke cijene nekretnina i rastući troškovi života posljednjih godina snažno su uticali na odluke mladih.

Iako želja za sopstvenim domom ostaje jedna od ključnih životnih ambicija, mnogi se sve teže odlučuju na taj korak. Razlog nije samo finansijski teret, već i duboko ukorijenjen strah od dugoročnog zaduživanja.

Stambeni krediti za većinu mladih predstavljaju jedini realan put do sopstvene nekretnine, ali su za druge simbol “dužničkog ropstva” koje, kako vjeruju, znači decenije rada bez stvarne slobode. Upravo dilema između kredita i rente sve češće je tema rasprava na društvenim mrežama i forumima, gdje mladi otvoreno dijele svoja iskustva, ali i strahove.

Jedna takva rasprava poslednjih dana privukla je veliku pažnju na Reditu, gdje se mlada Hrvatica obratila zajednici tražeći savjet.

“Momak (30) i ja (29) iznajmljujemo stan već nekoliko godina. Dosta nam je, naravno, a dosta nam je i slabo plaćenih poslova. Želimo nešto svoje, manju kuću, baštu i svoj mir”, započela je svoju objavu.

Koliko je strašno imati stambeni kredit?
Problem, kako navodi, nastaje zbog različitih pogleda na budućnost. Dok je ona otvorenija za opciju kupovine nekretnine na kredit, njen partner se tome snažno protivi.

“Kaže da ćemo se zakopati u dužničko ropstvo, time ostati vezani za neki soul-sucking posao, jer ćemo morati da plaćamo ratu kredita i, na kraju, zbog kamate banci dati dva puta, ako ne i tri puta više novca”, napisala je, pa nastavila:

“Ni on nije srećan sa opcijom rente, želi svoje čak i više nego ja, ali iskreno ne vidim nijedan drugi način da to ostvarimo osim kreditom. Moje pitanje je: koliko je stvarno ‘strašno’ imati stambeni kredit? Da li se osjećaš zarobljeno, moraš li da ostaneš na lošim poslovima samo zato što ti plaćaju ratu, možeš li da pokreneš sopstveni biznis? Dakle, da li je zaista tako loše i katastrofično imati kredit narednih 20–30 godina? Dodatno pitanje, postoji li sloboda otvaranja sopstvenog biznisa/ulaska u preduzetništvo dok imaš stambeni kredit ili baš moraš da imaš siguran 9–5 posao do kraja?”, napisala je u objavi.

“Stalno ti visi nad glavom”
Njena objava ubrzo je izazvala lavinu komentara, a većina korisnika nije imala razumijevanja za tezu o “dužničkom ropstvu”.

“Ne, šta bi tu bilo grozno, kredit zbližava ljude. Groznije mi je mamlazu davati 600 evra mjesečno u kešu za vlažnu šupu”, napisao je jedan korisnik.

Drugi su isticali da kredit, iako obaveza, nije ni približno dramatičan kako se često predstavlja.

“Ako mu je kredit problem, jesi li ga pitala koja je njegova alternativa? Nije toliko strašno, ali stalno ti visi nad glavom i iz mjeseca u mjesec i uopšte ne računaš na taj novac. Plata ti je po difoltu x odsto manja dok ga ne otplatiš. Navikneš se”, stoji u jednom od komentara.

Bilo je i komentara ljudi koji su, uprkos kreditima, napravili radikalne životne promjene.

“Imam kredit, ne razmišljam o njemu osim na dan kada ga plaćam. U međuvremenu sam dala otkaz na poslu i otvorila preduzetničku radnju”, napisala je jedna korisnica, direktno odgovarajući na pitanje opreduzetništvu.

“Da li mislite da u penziji iznajmljujete?”
Mnogi su istakli i da je iznajmljivanje dugoročno finansijski nepovoljnija opcija.

“Manje je grozno nego bacati x novca u vjetar (renta). Plaćam 1.000 evra ratu stambenog kredita narednih 30 godina. Dužničko ropstvo je glup stav jer nema rješeno stambeno pitanje i svakako svakog mjeseca plaća kiriju iz koje ga mogu izbaciti kad god im se ćefne. Tražite nekretninu koju možete da priuštite, što, na kraju krajeva, i ova ograničenja kod uzimanja stambenih kredita promovišu”, poručio je jedan komentator, pa nastavio:

“Ako sve ode dođavola, stan može da se proda, kredit zatvori i možeš da odeš u podstanare/uzmeš manji stan/odseliš negdje trbuhom za kruhom… Nisu dobri ti ‘dužničko ropstvo’ likovi koji će banku uskratiti za 50 odsto iznosa kredita koji neće uzeti, a cijeli život će se vući po iznajmljenim rupama. Jedino im poštujem taj stav ako novac koji štede na razlici najam–kredit investiraju dugoročno i tako sebi stvaraju fond za penziju ili slično”, zaključio je.

Neki komentari bili su izuzetno direktni, bez zadrške.

“Totalno glupo razmišljanje, momak ti zvuči kao da ima pet godina i živi na osnovu buzzworda koje pokupi na internetu. Dužničko ropstvo… ako ne platiš kiriju, na ulici si, kakav je to delulu?”

Nizala su se i iskustva mladih koji su već u kreditima.

“Sa 28 godina sama sam podigla kredit, pola plate mi ide na mjesečnu ratu, ali se ne osjećam kao rob. Putujem, ne uskraćujem sebi ništa. Plata neće padati, nego će rasti, i mislim da je kupovina stana najbolja odluka koju sam donijela”, stoji u jednom komentaru.

“LOL, prvo – ne diži kredit s momkom. Sa vjerenikom možda, sa mužem definitivno. Drugo – da li stvarno mislite da u penziji budete podstanari? Kakvi su vam dugoročni planovi? Kod nas je nekretnina i dalje najbolja investicija, s kirijom ste u minusu, a ovako biste bar svakog mjeseca izdvajali za svoj krov nad glavom”, zaključila je jedna korisnica.