Connect with us

Društvo

KOMPLIKUJE SE PUTOVANJE U EU! Pogledajte šta vas sad čeka

Planiranje putovanja u Evropska unija za državljane van EU postaje sve složenije kako se približava uvođenje sistema ETIAS krajem 2026. godine, dok istovremeno raste interesovanje za takozvane zlatne vize. Iako se često pominju zajedno, riječ je o dva potpuno različita pravna instrumenta za putovanje jedan služi za kratkotrajan ulazak, drugi za dugoročni boravak u Evropi.

Upravo tu nastaje najveća zabuna među putnicima, jer se ETIAS i zlatna viza pogrešno doživljavaju kao alternative. U stvarnosti, oni imaju različitu svrhu i primjenu, pa je važno jasno razumjeti razliku prije nego što se uopšte krene u planiranje puta ili eventualnog preseljenja.

ETIAS: Brza dozvola za ulazak, ali uz jasna ograničenja

ETIAS nije viza, iako ga mnogi tako doživljavaju. Riječ je o elektronskom odobrenju za putovanje koje će morati da pribave putnici iz zemalja koje trenutno u Evropu ulaze bez vize. Sistem je zamišljen kao „bezbjednosni filter“ – provjera prije nego što putnik uopšte krene na put.

Odobrenje se dobija onlajn, veže se za pasoš i važi do tri godine ili do njegovog isteka. Sa njim se može boraviti u zemljama koje učestvuju u sistemu najviše 90 dana u periodu od 180 dana, što znači da je namijenjen isključivo turistima, poslovnim putnicima i svima koji dolaze na kratak boravak.

Važno je naglasiti ono što ETIAS ne omogućava: nema zapošljavanja, nema dugoročnog studiranja i nema preseljenja. On je, praktično, ulaznica, ali samo za kratku posjetu.

Zahjev se podnosi brzo i jednostavno, uz taksu od 20 eura, a većina odluka stiže gotovo odmah. Ipak, u pojedinim slučajevima procedura može da potraje, pa se savjetuje da se prijava podnese unaprijed.

Zlatna viza: Put do boravka u EU kroz investiciju

Za razliku od ETIAS-a, zlatna viza nema nikakve veze sa kratkotrajnim putovanjem. To je model koji nude pojedine države poput Grčka, Španija, Portugal i Malta, a zasniva se na jednostavnom principu: investicija u zamjenu za pravo boravka.

Drugim riječima, ko uloži određeni iznos, najčešće u nekretnine, fondove ili biznis, može da dobije dozvolu da živi u toj zemlji. Upravo zato se ovi programi najčešće vezuju za imućne pojedince koji žele sigurnu „evropsku adresu“.

Proces nije ni brz ni jednostavan. Podrazumijeva ozbiljnu dokumentaciju, pravnu podršku i često mjesece čekanja. Minimalni iznosi ulaganja kreću se od nekoliko stotina hiljada eura, a konačna cifra, kada se dodaju takse i troškovi, može biti znatno veća.

Ipak, ono što zlatna viza donosi ne može se porediti sa ETIAS-om: pravo da živite u zemlji, pristup lokalnim sistemima, a vremenom i mogućnost stalnog boravka ili čak državljanstva.

ETIAS i zlatna viza nisu alternativa, već potpuno različiti alati

Najveća zabluda je uvjerenje da se između ETIAS-a i zlatne vize bira kao između dvije opcije. U praksi, oni ne konkurišu jedan drugom jer rješavaju različite potrebe. ETIAS je namijenjen onima koji dolaze i odlaze. Zlatna viza onima koji žele da ostanu.

Razlika se vidi već na prvom koraku: ETIAS izdaje sistem na nivou Evrope i važi za više zemalja, dok zlatnu vizu izdaje konkretna država i ona važi prije svega za život u toj zemlji. Iako omogućava putovanja kroz Šengen, ne daje pravo da se slobodno nastanite bilo gdje u EU.

Još važnija razlika je u vremenu: sa ETIAS-om ste ograničeni na boravak od 90 dana, dok zlatna viza otvara vrata dugoročnom boravku bez takvih restrikcija.

Troškovi koji mijenjaju sve: od 20 evra do pola miliona

Ako postoji jedna stavka koja jasno razdvaja ova dva sistema, to je novac. ETIAS je praktično simboličan trošak, odnosno jednokratna taksa od 20 eura za nekoliko godina putovanja. Nasuprot tome, zlatna viza je finansijska odluka velikih razmjera, gdje početni prag ulaganja ide od oko 250.000 eura pa naviše, u zavisnosti od države i modela.

Uz to dolaze i dodatni troškovi – pravnici, administracija, provjere – što čini da ukupan iznos često značajno premaši osnovnu investiciju.

Može li zlatna viza da zamijeni ETIAS i šta izabrati?

Zanimljivo je da u jednom trenutku ova dva sistema ipak dolaze u dodir. Onog trenutka kada dobijete boravišnu dozvolu kroz zlatnu vizu, ETIAS vam više nije potreban za kratka putovanja unutar sistema.

Ali, dok je zahtjev za zlatnu vizu u proceduri, pravila su jasna – i dalje se putuje uz ETIAS.

Na kraju, dilema između ETIAS-a i zlatne vize svodi se na jednostavno pitanje: da li u Evropu dolazite privremeno ili trajno?

Za turiste, poslovne putnike i kratke boravke, ETIAS će biti sasvim dovoljan i praktično neizbježan. Za one koji žele da u Evropi žive, rade ili investiraju, zlatna viza ostaje jedini pravi put.

Razlika nije samo u proceduri i cijeni, već u tome da li Evropu vidite kao destinaciju ili kao novu adresu

(Blic)

Društvo

KO GAZI VRHOVNI SUD RS: Mještani Podnovlja poručuju da neće odustati, a solarne elektrane i dalje niču

Mještani Podnovlja okupili su da izraze nezadovoljstvo zato što ni 177 dana nakon odluke Vrhovnog suda niko ne sprovodi odluku kojom je uvažena tužba Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“ za ponavljanje postupka izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na zemljištu u Katastarskoj opštini Podnovlje. Riječ je o zemljištu koje je bilo u posjedu Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“, a koje je Grad Doboj u međuvremenu prodao banjalučkoj kompaniji „Etmax“ za izgradnju solarnih elektrana.

Danas se navrašava 177 dana od odluke Vrhovnog suda Republike Srpske i tim povodom mještani su se okupili da poruče da ne odustaju od borbe.

“Odustati nećemo, idemo dalje, borićemo se, vladavine prava u našoj Srpskoj Republici nema. 177 dana, dovoljno rečeno, da nijedna institucija nama nije odgovorila na naše upite, niti je došla da nam da podršku, sasvim dovoljno govori gdje živimo,” poručuje mještanka Ana Đukić-

Slobodan Dragičević, koordinator stručne komisije Mjesne boračke organizacije navodi da vlast u Doboju i dalje opstruiše ovaj proces, što kako kaže ima direktne posljedice po stanovništvo i životnu okolinu:

“Mi smo preduzeli pravne radnje u pravcu da smo podnijeli zahtjev koji je upućen RUGIPu, dobili smo jedan negativan odgovor, sada čekamo rezultat njihovog daljeg praćenja tog dokumenta, a s druge strane još bih samo da naglasim da u tom dokumentu je toliko umanjen značaj Zemljoradničke zadruge da je čak nisu ni spomenuli da je bila vlasnik do prije preuzimanja, otimanja tačnije od strane grada Doboja.”

Mještane Podnovlja  podržalo je više organizacija pozivajući nadležne na odgovornost i sprovođenje sudskih odluka.

“Ključna poruka da je ovo ovdje što imamo u Podnovlju školski primjer zarobljenih institucija, zarobljene države koja nema snage da 177 dana provede presudu Vrhovnog suda Republike Srpske. Jednostavno nemamo institucije. Imamo presudu, a nemamo institucije koje će to da sprovedu, sa druge strane te institucije su vrlo efikasne kada se treba obračunati sa ljudima koji ovdje protestuju, koji se bore za svoja prava. Zaista je to žalosno šta se radi i kakve pritiske ti ljude trpe,” navodi Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću Transparensi internešnel BiH.

“Sve ono što se radi, ponavljam odgovorni su nadležni i izvršna vlast u gradu Doboju ili kako ih ja nazivam vlasnici Doboja. Oni bi trebalo da sprovedi presudu i oni su odgovorni za sve ovo što se ovdje dešava, a građanima da tako i biraju na predstojećim izborima,” poručuje Stefan Blagić iz Restarta.

“Nažalost ovo je samo jedan pokazatelj kakav je krah institucija ovdje u pitanju. Imamo stvarno situaciju da vidimo na terenu u Bukovoj kosi, Medna, po Nevesinju, po Bileći, evo ovdje u Podnovlju, u mnogim mjestima se dešava rasprodaja prirodnih dobara, rasprodaja zemlje, vode, uništenje, kvalitet vazduha. Sve je to uništeno, institucije su otete, zarobljene u interesu pojedinaca, tajkuna.

Koncesije se dodjeljuju i stranim kompanijama, američkim, britanskim, kanadskim rudarskim. Solarni projekti se takođe dijele, parčaju, radi se jedna privatizacija energetskog sektora, prirodnih dobara i najveću cijenu nažalost ispašataju građani,” navodi Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Mještani Podnovlja traže od SNSD-ove gradske vlasti u Doboju da konačno postupe po Odluci Vrhovnog suda Republike Srpske i poručuju da oni od svoje borbe neće odustati.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENA NAFTE PALA, A GORIVO SKUPlJE! Vozači u BiH ponovo plaćaju više nego što treba

Cijena fjučersa za naftu “brent” za isporuku u novembru probila je prije dva dana psihološku granicu i premašila 106 dolara po barelu na londonskoj berzi.

pak, ta cijena daleko je od najviše od početka sukoba u Iranu kada je poskupljenje na svjetskim tržištima i krenulo.

Primjera radi, krajem aprila brent nafta na berzama je koštala vrtoglavih 126,41 dolar po barelu.

Međutim, to ne igra, očigledno, veliku ulogu kada su u pitanju cijene goriva u Bosni i Hercegovini (BiH).

Gorivo ipak skuplje nego u aprilu

Tokom pika cijena nafte na svjetskim berzama krajem aprila gorivo u BiH se, prema dostupnim podacima, kretalo u prosjeku nešto ispod 3,70 KM politri za dizel, i prosječno nešto ispod tri marke po litri za benzin.

Sada, kada je nafta znatno jeftinija nego u pomenutom periodu, dizel u BiH prosječno košta 3,74 KM po litri, dok je benzin oko 3,30 KM u prosjeku.

U septembru benzin je zabilježio vrtoglavo poskupljenje od oko 20 feninga po litri.

Dizel negdje i iznad četiri marke

Podsjećamo, kako je ATV prvi pisao prije nekoliko dana, na pojedinim pumpama cijena dizela premašila je četiri marke po litri.

Tako je krajem prošle sedmice, tačnije u nedjelju, na jednoj benzinskoj pumpi u Kneževu zabilježena cijena od 4,01 KM, prenosi ATV.

Na istoj pumpi benzin je tada koštao 3,40 KM.

Nastavi čitati

Društvo

DA LI DJETETU DATI IME POKOJNIKA? Sveštenik odgovorio na dilemu koja muči mnoge roditelje

Izbor imena za bebu jedna je od prvih velikih odluka roditelja. Nekima je najvažnije kako ime zvuči, drugima njegovo značenje, a mnogi žele da ono sačuva i porodičnu uspomenu.

Jedna buduća majka, koja se predstavila kao Ana, potražila je savjet na sajtu Svetosavlje. Pitala je da li bi sinu mogla da da ime po svom pokojnom ocu i da li je takav izbor u skladu sa pravoslavnom tradicijom.

Ana i njen suprug za prvo dijete razmatrali su ime Marija, ako bude djevojčica, između ostalog zbog porodične slave Male Gospojine. Za dječaka im se dopadalo ime Danilo.

Nakon što je Anin otac preminuo, počela je da razmišlja o imenu Petar. On je umro svega nekoliko dana pošto mu je rekla da će postati djed, ne dočekavši rođenje unučeta. Ana se pitala i da li bi, ako izabere ime po ocu, trebalo da se istim načelom vodi pri davanju imena budućoj djeci.

Sveštenik podržao njen izbor

Sveštenik Dušan odgovorio joj je da u pravoslavnoj tradiciji postoji običaj davanja imena po svetiteljima, ali da to nije jedini način izbora. Podsjetio je i na srpska narodna imena, kao i na običaj da dijete ponese ime pretka koji je ostavio lijepu uspomenu.

– Učinićete dobru stvar ako muškom djetetu date ime Petar po tvom ocu, koji se sigurno radovao svom unučetu i nije dočekao da ga vidi – naveo je sveštenik.

Dodao je da roditelji ne treba da izbjegavaju lijepa narodna imena svojih predaka samo zato što se ne nalaze u crkvenom kalendaru. Objasnio je i da je kod Rusa i Grka češći običaj davanja imena po svetitelju i obilježavanja imendana, dok je kod Srba porodična vjerska tradicija povezana i sa krsnom slavom.

Za Anu bi ime Petar bilo način da sačuva uspomenu na oca. Konačna odluka o imenu, kako proizlazi iz odgovora sveštenika, ostaje na roditeljima, prenosi Kurir.

Nastavi čitati

Aktuelno