Nakon Hrvatske i Crne Gore, gdje su lisice na rukama visokih političkih i biznis funkcionera postale redovna pojava, pravosudni rezovi zahvatili su i Srbiju. Za to vrijeme, Bosna i Hercegovina ostaje usamljeno ostrvo na Balkanu gdje su krupne ribe i dalje van domašaja istražnih organa, a zemlja tone među četiri najkorumpiranije države u Evropi.

Ovih dana javnost u regionu svjedoči udaru pravosuđa u Beogradu, gdje je iza rešetaka završio vlasnik Alta banke Davor Macura, ali i ključni policijski rukovodioci — načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak i načelnik Službe za suzbijanje kriminala Boško Sekulović.

Kako komšije „čiste redove”: Od ministara do čelnika javnih preduzeća
Ovakve akcije nisu izuzetak, već postaju pravilo u susjedstvu:

Crna Gora: Tokom februara privedeni su bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, kao i nekadašnji direktor Uprave za imovinu Blažo Šaranović.

Hrvatska: USKOK ne posustaje — uhapšen je bivši gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić, načelniku opštine Nova Kapela Ivanu Šmitu određen je istražni zatvor zbog sumnje u primanje mita, dok je podignuta optužnica i protiv Josipa Škorića, bivšeg predsjednika Uprave „Hrvatskih cesta”.

Za razliku od susjeda, spektakularne akcije hapšenja nosilaca najviših funkcija u Bosni i Hercegovini praktično su endemska rijetkost.

Poražavajuća statistika: Prijave rastu, istrage se gase
Podaci nevladinog sektora razotkrivaju razmjere institucionalne paralize. Damjan Ožegović, viši istraživač u Transparency Internationalu BiH, upozorava da pravosuđe u BiH sistemski ignoriše koruptivna djela.

„Institucije ne procesuiraju prijave do kraja: 54 odsto prijava završava naredbom o nesprovođenju istrage, a skoro 30 odsto se obustavi nakon pokretanja. Broj istraga za korupciju je 2016. godine iznosio 618, dok je 2025. pao na svega 359. Kada je riječ o visokoj korupciji, prošle godine pokrenuto je tek 28 istraga”, ističe Ožegović.

Dodatni problem predstavlja kaznena politika sudova:

Čak 43,4 odsto osuđujućih presuda svodi se na uslovne kazne;

U ukupnoj strukturi presuda za korupciju, tek svaka deseta odnosi se na funkcionere na visokom nivou.

Time se, ocjenjuje Ožegović, u društvu stvara opasna klima nekažnjivosti i šalje poruka da se korupcija isplati.

Zid bez političke volje
Novinar Dejan Šajinović naglašava da pritisak Evropske unije ne može nadomjestiti nedostatak stvarne političke volje na domaćem terenu.

„EU vas može pritisnuti da usvojite zakone, ali ne može ništa učiniti ako nosioci funkcija ne žele da ih primjenjuju. Potrebna je famozna politička volja koja bira ljude od integriteta. Tu ne pomaže Brisel, već domaća javnost koja mora dati mandat onima koji žele promjene, kao što je to bio slučaj u Srbiji. Dok se to ne desi u BiH, napretka nema”, jasan je Šajinović.

Predmeti iz fioka i put iz pritvora u poslaničke klupe
Iako Tužilaštvo BiH u izvještajima za 2025. godinu navodi slučajeve visoke korupcije, riječ je o postupcima koji godinama tapkaju u mjestu:

Bivši direktor Granične policije BiH Zoran Galić nalazi se u bjekstvu;

Bivši predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor OBA-e Osman Mehmedagić Osmica suočeni su s optužnicama, ali bez pravosnažnih ishoda;

Bivši ministar bezbjednosti Nenad Nešić, osumnjičen za višemilionske zloupotrebe, brani se sa slobode.

Apsurd domaćeg sistema najbolje oslikava upravo činjenica da akteri nezavršenih korupcijskih afera nastavljaju političku karijeru — Nešić je na opštim izborima u oktobru 2026. osvojio mandat i uskoro sjeda u poslaničke klupe Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

– Imovina nekadašnje „Drvne industrije Vlasenica“ prodata je preduzeću „ECOPLAST“ d.o.o. Vlasenica, čiji je vlasnik načelnik ove opštine Miroslav Mićo Kraljević (SNSD), za 1,62 miliona KM, pri čemu je u novcu uplaćeno 527.188 KM, dok je preostalih 1,09 miliona KM uračunato na osnovu ranijih potraživanja tog preduzeća.

Prema rješenju suda od 27. oktobra 2026. godine, „ECOPLAST“ je proglašen kupcem nekretnina na drugom ročištu za javno nadmetanje održanom 31. jula ove godine.

Predmet prodaje bili su zemljište i objekti nekadašnjeg fabričkog kompleksa, koji obuhvataju lakirnicu, pakeraj, magacine, fabrički krug, upravnu zgradu sa prodajnim prostorom i ekonomsko dvorište.

Procijenjena vrijednost imovine iznosila je 4,87 miliona KM, pa je postignuta cijena od 1.624.202,96 KM iznosila tačno trećinu procijenjene vrijednosti, što je u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku Republike Srpske koji dozvoljava takav popust na drugom ročištu.

Sudskim rješenjem naložene su predaja nekretnina u posjed novom kupcu i promjena prava vlasništva u zemljišnim knjigama sa dosadašnjeg vlasnika na „ECOPLAST“.

Drvna industrija Vlasenica decenijama je bila jedan od nosilaca privrednog razvoja ove opštine. Vlada Republike Srpske je 2008. godine kupila tadašnju Fabriku stilskog namještaja „10. avgust“ za 3,2 miliona KM i formirala „Drvnu industriju Vlasenica“, uz obećanja o obnovi proizvodnje i zapošljavanju 150 radnika.

Međutim, preduzeće je ubrzo zapalo u teške finansijske probleme i otpuštanje radnika, a prodajom kompleksa konačno je promijenilo vlasnika.

(BN) Foto: BN

Grad daje subvencije u iznosu od oko osam miliona KM na mjesečnom nivou za prevoz, poručuje odbornik Dragan Milanović, gostujući u Jutarnjem programu RTRS-u.
– Penzioneri, đaci, porodice sa četvero i više djece, korisnici domova. Grad već preuzima zanačajan dio troškova prevoza. Od 2022. nemamo povećanje cijena karata. Mi ne možemo tjerati prevoznike da rade sa gubitkom, jer tada ćemo imati preskakanje linija, neredovne vožnje i biće svi nezadovoljni – poručio je Milanović, nakon što su prevoznici uputili zahtjev za povećanjem cijena u gradskom prevozu.

-Radnčke karte,Zakon o radu kaže da je poslodavac dužan da radniku isplati nakknadu prevoz, ako neko krši zakon, nije na Gradu da to ispravlja.Poskupljenje kako sada stvari stoje će najvećim dijelom pasti na Grad. To je jedina nadležnost i građani treba da znaju da je nadležnost data ranije puno privatnicima, i Skupština grada može samo dati saglasnost ili ne za drugačije cijene javnog prevoza-navodi Milanović i dodaje:

-Treba podsjetiti i to da gorivo u cijeni javnog prevoza učestvuje sa 40 posto, tu su i troškovi radne snage od 40 posto i ostai troškovi