Meso bi u narednom periodu moglo poskupjeti dva do tri puta ukoliko se nastavi urušavanje domaće proizvodnje, upozoravaju proizvođači ističući da bi se BiH, uz dalje smanjenje stočnog fonda, mogla suočiti sa nedostatkom mesa i sve većom zavisnošću od uvoza.

Koliko je domaće tržište već oslonjeno na uvoz, pokazuju i podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je za sedam mjeseci ove godine u BiH stiglo 39,54 miliona kilograma mesa, vrijednog gotovo 313 miliona maraka, dok je u istom periodu iz zemlje izvezeno svega 4,2 miliona kilograma, vrijednih 22,47 miliona KM.

Iako je uvoz u odnosu na isti period lani blago smanjen, domaći uzgajivači upozoravaju da je takav posljedica sve težeg položaja farmera koji zbog niskih otkupnih cijena i jake konkurencije iz uvoza smanjuju proizvodnju, piše Glas Srpske.

Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja Republike Srpske Mišo Maljčić kazao je za “Glas” da se domaći stočni fond “totalno devastira”, jer proizvođači sve teže pronalaze kupce za stoku, dok na tržište stižu velike količine mesa iz Evrope.

“Domaći proizvođači zbog strahovito niskih cijena mesa i nerentabilnosti dolaze u situaciju da smanjuju proizvodnju. Pored toga, ne mogu ni prodati stoku, jer se iz Evrope uvozi meso u količinama od 22 do 24 tone po hladnjači. Ako se trgovci opredijele za uvozno meso, domaća stoka im više nije interesantna”, rekao je Maljčić.

Prema njegovim riječima, domaći uzgajivači su već smanjili proizvodnju za 15 do 20 odsto, a za njen oporavak bi, čak i kada bi se stvorili bolji uslovi, bile potrebne dvije do tri godine.

“Ne smanjujemo proizvodnju zato što to želimo, nego zato što ne možemo prodati. Ne možemo uzgajati tovljenike do 200 ili 300 kilograma ako ih nema ko kupiti, jer je to ogroman gubitak”, istakao je Maljčić.

On upozorava da bi problem mogao postati još veći kada evropski proizvođači smanje količine mesa namijenjene izvozu na treća tržišta.

“Mi smo sada na 15 do 20 odsto proizvodnje i ulazimo sa sve manjom ponudom. Kada dođe 2027. ili 2028. godina, postavlja se pitanje odakle ćemo uvesti jeftino meso ako ga više ne bude dovoljno u Evropi”, kazao je Maljčić.

On kaže da bi takav scenario neminovno doveo do rasta cijena, jer domaća proizvodnja više neće moći da nadomjesti manjak.

“Ponovo će se vratiti prase za Božić na 12 do 13 maraka po kilogramu, tovljenik na četiri do pet maraka, što znači da meso nećete moći kupiti ispod deset maraka po kilogramu. To je neminovno ako ugasimo domaću proizvodnju”, rekao je Maljčić.

On je istakao da bi institucije morale reagovati dok još postoji domaća proizvodnja, jer bi kasnije obnavljanje stada bilo znatno teže i skuplje.

“Da smo domaću proizvodnju uspjeli održati bar na 30 odsto i da su nam institucije pomogle, mogli bismo sami među sobom biti konkurenti i spriječiti divljanje cijena. Ovako, ako nastavimo da gasimo proizvodnju, do poskupljenja mora doći”, poručio je Maljčić.

Prema podacima UIO, u prvih sedam mjeseci ove godine najviše je uvezeno svježeg i rashlađenog goveđeg mesa i to 15,69 miliona kilograma, vrijednog 190,09 miliona KM, zatim svinjskog mesa sa 12,82 miliona i mesa peradi sa 6,16 miliona kg.

Istovremeno, izvoz je količinski manji za 84,3 odsto u odnosu na sedam mjeseci 2025. godine, ali je njegova vrijednost veća za oko 133 odsto, dok je najmanje uvezeno ovčjeg i kozjeg mesa svega 12.304 kilograma.

Najviše mesa stiglo je iz Holandije, Italije, Njemačke, Hrvatske i Srbije, dok su glavna izvozna tržišta bila Crna Gora, Srbija, Hrvatska i Slovenija.

Dok se svijet ubrzano tehnološki razvija, od ratovanja dronovima do sve veće upotrebe vještačke inteligencije u različitim oblastima, postoji i ona druga, tamnija strana.

Iako se dio mještana vratio svojim kućama, ovdje se i dalje živi bez električne energije. Struje nema gotovo tri decenije.

Roditelji nisu dočekali struju

“I ja donesem ocu taj televizor, nažalost, on je umro već 10 godina. Živio je nekih 17 godina bez struje, čekajući da upali taj TV, nikad nije doživio taj momenat. Majka je nakon oca živjela još 10 godina, ni ona nije dočekala struju”, ističe Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za stanovnike Očijeva nedostatak struje nije samo problem osvjetljenja. Bez električne energije ne mogu koristiti osnovne kućanske uređaje, a svakodnevni život prilagođavaju uslovima koji su za većinu ljudi nezamislivi.

“Koja je ovo civilizacija. Vi u 21. vijeku živite pod lampom. To je za mene kao da mi je neko kaznu stavio pod grlo”, kaže Ljubica Tankosić, povratnica u selo Očijevo.

U selu živi dvadesetak ljudi

U selu danas živi dvadesetak ljudi. Vodu koriste iz bunara, a tokom zime dodatni problem predstavljaju loši putevi.

Solarni paneli koje su dobili pomažu tek djelimično.

“To je jednostavno nebriga o ljudima. Zar je moguće, Martin Brod ima struju, Boboljušci, Trubar, Cvjetnić, Očigrije, Ruborski naslonac, sve je to tu okolo”, dodaje Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za elektrifikaciju potrebno više od dva miliona KM

Povratnici kažu da su se za rješavanje ovog problema obraćali na više adresa.

Za elektrifikaciju sela potrebno je izgraditi novu infrastrukturu, a procijenjena vrijednost projekta danas iznosi više od dva miliona maraka.

“Procjena te investicije je oko 2 miliona i 1.400 KM. Što se tiče elektrifikacije, procedura je definisana Memorandumom o razumijevanju i saradnji u elektrifikaciji povratnika”, pojašnjava Dženat Pjanić, direktor Podružnice Elektrodistribucije Bihać.

Prije nekoliko godina elektrifikacija Očijeva bila je skoro upola jeftinija. Danas su troškovi veći, a broj stanovnika manji.

Ipak, struja nije pitanje komfora, već osnovni uslov za normalan život, navodi BHRT.

Inače, o ovom, kao i mnogim drugim povratničkim selima koje tada nisu imala struju, Nezavisne su pisale još 2007. godine.