Connect with us

Politika

OD NAFTE DO AERODROMA! Kako su bombastično najavljivani projekti u RS pali na prvom koraku

Izgradnja aerodroma u Trebinju, šest hidroelektrana na Drini i Trebišnjici te vađenje sirove nafte najavljivani su kao investicije od strateškog značaja, ali se nije odmaklo dalje od izrade tehničke dokumentacije i manjih građevinskih radova.

Realizacija je dosezala do: dodjele koncesija i preprodaje udjela u njima, osnivanja i povećanja kapitala u koncesionim preduzećima, ulaganja u tehničku dokumentaciju i kreditnih zaduženja -samo za izgradnju jedne od šest planiranih hidroelektrana vlast u Republici Srpskoj (RS) zadužila se za 370 miliona marka.

Ni pokušaj spašavanja putem privatizacije zvorničke Fabrike glinice „Birač“, najvećeg proizvodno-izvoznog preduzeća u Jugoslaviji, nije urodio plodom. Vlast je uložila skoro triput više od stranih vlasnika i to putem kredita Investiciono-razvojne banke RS-a (IRBRS) koji nikada nisu vraćeni.

Fabrika i povezane firme preko kojih su litvanski investitori godinama izvlačili novac iz Republike Srpske otišle su u stečaj koji je nakon 12 godina okončala fočanska firma „Pavgord“, otkupivši većinu potraživanja od litvanske grupacije. Vlasnik Gordan Pavlović je tim otkupom postao i vlasnik bivšeg zvorničkog giganta.

„Obrazac je isti: dogovor iza zatvorenih vrata, u četiri oka, skrivanje od javnosti ugovora i obaveza investitora, izvlačenje novca, ignorisanje, najblaže rečeno, predstavnika vlasti, institucija i kontrolnih organa”, komentariše urednik portala „Capital“ Siniša Vukelić glasno najavljivane nerealizovane investicije u Republici Srpskoj.

Zarobljena država

Privatizacije krajem devedesetih godina trebale su privrednim gigantima biti spas od propasti koji Fabrika glinice „Birač“ u Zvorniku nije dočekala.

Litvanska grupacija “Ukio Banko Investicine Grupe” u vlasništvu rusko-litvanskog biznismena Vladimira Romanova pojavila se u Bosni i Hercegovini 1998. godine kao konsultant Vlade Republike Srpske u postupku pripreme privatizacije „Birača“. Sa te pozicije je brzo napredovala do njenog kupca na međunarodnom tenderu, raspisanom krajem 2000. godine.

Stručna javnost je bezuspješno upozoravala na malverzacije i tražila poništavanje tendera koji je završen prodajom za šest umjesto prvobitno oglašenih deset miliona maraka.

Neposredno prije početka proizvodnje glinice „Ukio“ grupacija 2002. godine osniva firmu „Balkal“ u Banjoj Luci koja kasnije sklapa ugovor o poslovnoj saradnji sa „Biračem“ i preuzima nabavku sirovina potrebnih za proizvodnju i kompletan izvoz, ostavivši Fabrici glinice da se bavi uslužnom proizvodnjom.

„Imala je kancelariju, jednu sekretaricu i telefon, a bila je istovremeno najveći izvoznik iz Bosne i Hercegovine sa jednim zaposlenim! Bila je čak veći izvoznik nego ‘Elektroprivreda BiH’, ‘Aluminij Mostar’ itd“, kaže urednik poslovnog portala „Capital“ Siniša Vukelić, podsjećajući da je sav posao išao preko ove firme, „ali nije čak ni ta firma „Balkal“ ostvarivala enormnu dobit kako ne bi morala ovdje plaćati porez, već je postojala neka treća kompanija u inostranstvu na offshore ostrvima koja je akumulirala sav taj cijeli profit“.

Transparency International BiH (TIBiH) je 2018. godine u studiji „Efekat zarobljene države u ekstraktivnoj industriji na osnovu analize slučaja ‘Birač’“ opisao kako je manipulacijom transfernih cijena, zloupotrebom dobijenih kredita i kontrolom nad pravosuđem izvučen novac i napravljena ekonomska šteta od oko 3,4 milijarde maraka.

“Ovaj slučaj pokazuje (…) da imate jedan savršen primjer zarobljene države gdje sve institucije rade u interesu pojedinca, u interesu jedne male grupe ljudi koja se tu enormno obogatila, a da, zapravo, za štetu koju je društvo u cjelini pretrpjelo neće niko odgovarati”, kaže Srđan Traljić iz TIBiH.

„Balkal“ je brzo po osnivanju prodat firmi sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, što je omogućilo da se u potencijalnim budućim istragama o poslovanju ovog preduzeća teško može otkriti stvarni vlasnik.

„Ukio“ grupacija je tokom 2003. i 2004. godine preko „Birača“ osnovala i: „Aluminu“, „Mehaniku“, „Birač Energo“ i „Energoliniju“ te preorijentisala poslovanje giganta na upravljanje i finansiranje ovih zavisnih društava, piše u studiji TIBiH.

IRBRS je 2014. godine odobrio „Alumini“ dva kredita od ukupno 8,5 miliona KM. „Energoliniji“ su, takođe, odobrena dva kredita – 5 miliona i 19,4 miliona KM. Zbog ovog kredita pokrenut je postupak protiv bivšeg premijera RS Aleksandra Džombića.

Traljić kaže da je to „postupak (…) koji je nedavno završen oslobađajućom presudom, ali je nju ukinuo Vrhovni sud RS, s obzirom da je imao značajnu ulogu u odobravanju kredita preko Investiciono-razvojne banke „Energoliniji“ koji se nisu vraćali i gdje je nastala značajna šteta. I to obrazloženje Suda, dakle, da je to donio kolektivni organ i da premijer ne može biti odgovoran je zaista apsurdno i Vrhovni sud je ukinuo tu presudu“.

Vukelić, koji je dugo istraživao i pisao o poslovanju “Ukio” grupacije, kaže da je to bila “komplikovana međunarodna grupa za malverzacije” koju su činile desetine finansijskih stručnjaka.

“Ja sam čak bio u Litvaniji u njihovom sjedištu, tamo gdje je bila ta „Ukio” grupa. Imaju divnu košarkašku dvoranu koju je Fabrika glinice „Birač“ zapravo napravila. (…) Milorad Dodik i Željka Cvijanović su bili gosti. Službenim njihovim avionom su putovali na utakmice u Litvaniju”, kaže Vukelić za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

CIN je izradio mapu 20 stranih investicija koje nisu realizovane ili se njihova realizacija godinama prolongirala.

Iako su najavljivani kao kapitalni projekti, ukupne vrijednosti najmanje 10,6 milijardi maraka, njihova realizacija je kasnila duže od decenije, a ni danas nisu završeni.

Prema prikupljenim podacima, Vlada Republike Srpske je čak i otkupila pojedine koncesije, plativši ih višemilionskim iznosima javnog novca. Osim toga, Vlada je izgubila dva arbitražna spora zbog jednostranog raskida ugovora ili neispunjavanja ugovornih obaveza, što je građane koštalo oko 125 miliona maraka.

Koncesijom do energetske stabilnosti

Vlast u Republici Srpskoj je od 2010. godine najavljivala energetsku samostalnost i stabilnost izgradnjom hidroenergetskih projekata „Gornja Drina“i „Gornji Horizonti“ te vađenjem sirove nafte i gasa na Motajici, Majevici i u Istočnoj Hercegovini. Svi najavljeni rokovi su probijeni, a projekti nisu završeni.

Projektom „Gornji Horizonti“ planirana je izgradnja hidroelektrana: „Dabar“, „Nevesinje“ i „Bileća“. Najavljena vrijednost samo za „Dabar“ iznosi 661 milion maraka, a rok za izgradnju i puštanje u rad ove hidroelektrane bio je 2020. godine. Vlast je godinu kasnije podigla kredit za izgradnju, zaduživši se kod kineske državne banke CEXIM 370 miliona maraka, sa rokom otplate 20 godina.

Prema tvrdnjama ekoloških aktivista i domaćih medija, isplata kredita je trenutno obustavljena.

Koncesija na 50 godina je data Zavisnom preduzeću „Hidroelektrane na Trebišnjici“ i Mješovitom preduzeću „Elektroprivreda Republike Srpske“. Da bi realizovali projekat, koncesionari su 2011. osnovali preduzeće „Hidroelektrana Dabar“.

Kasnije je kapital preduzeća povećan sa jednog na 31 milion maraka, a „Elektroprivreda RS-a“ je svoj udio od 30%, vrijedan 9,3 miliona KM, ustupila preduzeću „Hidroelektrane na Trebišnjici“.

Za ovaj projekat je kroz Fatničko polje izgrađen kanal dug oko 12 kilometra sa pratećim objektima. Ekolozi upozoravaju da bi izgradnja hidroelektrana imala katastrofalne posljedice po životnu sredinu, posebno zato što institucije daju dozvole na osnovu podataka o procjeni utjecaja na životnu sredinu starijih od 40 godina, jer je riječ o projektu iz Jugoslavije.

„’Gornji Horizonti’ su trenutno, po svim našim saznanjima, najlošiji hidroenergetski projekat u Evropi. (…) Prvenstveno će uticati na područje kraških polja: Gatačko, Nevesinjsko, Dabarsko i Fatničko polje zato što će skupiti svu vodu sa tih površina, kanalisati je u kanale i tunele“, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Osnovni sud u Banjoj Luci je po tužbi „Aarhus“ centra u augustu 2024. godine poništio jedno od odobrenja za gradnju ove hidroelektrane koju je izdalo Ministarstvo prostornog uređenja i građenja Republike Srpske.

“I šta je uradilo Ministarstvo? Ono je ponovilo postupak na način da je samo promijenilo protokol i datum (…) i rekli sad je sve okej i hajmo, znači, nastaviti gradnju”, kaže za CIN Emina Veljović, izvršna direktorica „Aarhus” centra, koji je zbog toga ponovo uložio tužbu na koju se čeka odgovor.

„Gornja Drina“ je najavljena kao investicija od 861,5 miliona KM koja će izgraditi hidroelektrane „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“.

Koncesioni ugovor za „Buk Bijelu“ je potpisan 2016. godine, a rok za izgradnju bio je 2023. Koncesija za HE „Foča“ i „Paunci“ potpisana je 2019, sa rokom za izgradnju 2025. godine. U ovaj posao 2020. godine uključila se i Srbija. Njeno Javno preduzeće “Elektroprivreda Srbije” sa udjelom od 51% postalo je većinski vlasnik koncesionog preduzeća HES „Gornja Drina”, uloživši u osnivački kapital 39,6 miliona maraka. U augustu 2026. kapital preduzeća je bio 82,6 miliona KM, a na terenu su izvedeni samo pripremni radovi.

Predstavnici vlasti u Republici Srpskoj tokom 2010. optimistično su najavljivali i veliki energetski projekat vezan za eksploataciju nafte i gasa.

Te godine su „Naftna industrija Srbije“ sa većinskim vlasništvom od 60% i ruska kompanija „Njeftegazinkor“ osnovale preduzeće „Jadran-Naftagas“ koje je sljedeće godine dobilo koncesiju na 28 godina za istraživanje i korištenje sirove nafte i gasa na Majevici, Motajici i u Istočnoj Hercegovini. Najavljena je investicija vrijedna 345 miliona maraka i već naredne 2012. godine u geološka istraživanja uloženo je 19,5 miliona maraka. Međutim, prema zvaničnim podacima, otkrivene količine nafte nisu isplative za komercijalnu proizvodnju.

Aerodrom u Trebinju je dugo najavljivan kao projekt razvoja infrastrukture Republike Srpske i turističkog potencijala Hercegovine. O izgradnji se priča još od 2008. godine kada je osnovano Javno preduzeće „Aerodrom Trebinje“, kapitalom od 50.000 KM.

Za „redovne aktivnosti i normalno funkcionisanje aerodroma“ preduzeću je do 2013. godine iz budžeta dato oko milion maraka, a potom je pripojeno JP „Aerodromi Republike Srpske“ da bi se sve do 2020. godine rjeđe spominjalo. Tada Vlada Srbije, uz dozvolu vlasti u Republici Srpskoj i preko firme „Aerodromi Srbije“, osniva Društvo sa ograničenom odgvornošću „Aerodrom Trebinje“, mijenja lokaciju izgradnje, planira izgradnju piste duge 3,5 kilometra i počinje prikupljati dokumentaciju za izgradnju.

Osnivački kapital je do 2025. godine porastao na 4.610.476 KM, najavljena vrijednost izgradnje aerodroma je oko 390 miliona maraka, ali se na prostranoj livadi 15-ak kilometara od Trebinja još ne naziru nikakvi radovi.

(CIN) Foto: CIN/Ilustracija

Politika

Ana Brnabić javno objavila jezivu poruku koju je dobila na telefon! Uputili joj MONSTRUOZNE PRIJETNJE DJETETU (FOTO)

Narodna poslanica poslaničke grupe „Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje“ Ana Brnabić objavila je na društvenoj mreži Iks da je tokom noći na mobilni telefon dobila prijetnje upućene njoj i njenom djetetu.

„Evo da studentski svjedoci i mediji koji su nas tokom decenije kriminalizacije napravili na monstrume, organizovanu kriminalnu grupu i ubice, vide rezultate svog rada. Da vide kako su svima nama i našim porodicama, pa i djeci, nacrtali metu na čelu“, navela je Brnabićeva.

 

Kako je dodala, objavili su njihove brojeve telefona i pozvali svoje pristalice da im pišu, vrijeđaju ih i prijete im.

 

 

„Pozvali ste vaše bolesnike da nam pišu, da nas vrijeđaju, da nam prijete. I mi ćutimo i trpimo. Dok vam jednog dana, u 1.10 časova ujutru, ne stigne poruka da ste zaslužili ‘svo zlo ovog svijeta’ (naravno i da su nepismeni) i da će vam dijete klati na Terazijama, zajedno sa svom djecom onih koje ste označili kao monstrume. Valjda ćete ih prikupiti sve zajedno, pa krenuti sa klanjem“, navela je Brnabićeva.

Uz objavu je postavila i fotografiju poruke, kao i fotografiju pošiljaoca.

„Evo, da ljudi imaju i broj telefona i ranija uznemiravanja i profilnu sliku koljača. Pošto je već ranije sud presudio da objavljivanje naših telefona nije ni prekršaj, da ne predstavlja čak ni uznemiravanje, pretpostavljam da ni ovo neće tumačiti kao prijetnju. Jer mi, u ovoj oslobođenoj Srbiji, nismo ljudi“, obrazložila je Brnabićeva.

Nastavi čitati

Politika

Stanivuković reagovao na imenovanje Igora Dodika “Još samo da na ulazu u Vladu OKAČE TABLU „REPUBLIKA SRPSKA D.O.O.“”

Predsjednik PSS-a Draško Stanivuković oštro je reagovao nakon današnje odluke predsjednika Republike Srpske Save Minića da mandat za sastav nove Vlade RS povjeri Igoru Dodiku.

U svom obraćanju javnosti, Stanivuković je iznio niz kritika na račun aktuelne vlasti, ističući da se od Republike Srpske pravi porodični biznis te poručujući da ona mora ostati narodna.

Izjavu Draška Stanivukovića prenosimo u cijelosti:

„Unuku firma, jednom kumu Palata, drugom Univerzitet, sinu Vlada, a sve pod budnim okom djeda! Još samo da na ulazu u Vladu okače tablu ‘Republika Srpska d.o.o.’. Vlasnici se znaju. Osnivački kapital je naš.

Kažu da nam dolazi čovjek sa velikim iskustvom. Iskustvom izvlačenja novca iz budžeta građana, ali, to se izgleda i tražilo. Sada će mu to iskustvo poslužiti da vodi Vladu i ‘bori se’ za Republiku Srpsku.

Od Republike Srpske prave porodični biznis, a od Skupštine traže da tu stvar ovjeri, kao da smo birani da vodimo ostavinsku raspravu Milorada Dodika.

Republika Srpska ne smije biti okovana lancima jednog prezimena – već narodna!

Za takvu zemlju borićemo se svim snagama u vremenu koje je pred nama!“, poručio je Stanivuković.

Nastavi čitati

Politika

Agonija RiTE Ugljevik u sjeni luksuza! MILIONSKI TENDERI, NOVE FOTELJE I UDOBNE LIMUZINE

Nove fotelje, udobne limuzine, skupocjeni lusteri, nastavak urušavanja elektroenergetskog sektora i milionski tenderi obilježili su prethodnu sedmicu. Dok se javni novac rasipa, građani se suočavaju sa sve većim troškovima života, a dogovora o povećanju najniže plate i dalje nema.

Početak sedmice bio je rezervisan za ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranić koji je raspisao konkurs za direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju, a koji, prema svemu sudeći, baš odgovara aktuelnom v.d. direktoru Goranu Topiću.

Dok brojni povjerioci, među kojima vrlo često i država, ostaju bez miliona maraka u stečajnim postupcima, za neke su oni postali prilika da dođu do zarade i uticaja u preduzećima koja su već na koljenima.

Advokat iz Brčkog Saša Radovanović nastavio je da kupuje potraživanja povjerilca, a posljednje u nizu je potraživanje banjalučke „Toplane“ koje je kupio upola cijene i tako postao povjerilac u stečaju „Metala“. Istu praksu primijenio je i u stečajevima „Ekvatora“ i „Nove Ljubije“, gdje je postao jedan od ključnih povjerilaca. Radovanović je poznat po tome što ujedno zastupa firme povezane sa Gordanom Pavlovićem.

Kancelarija za razmatranje žalbi poništila je tender koji je Agencija za osiguranje RS već sprovela, ugovorila, realizovala i platila, i to tek nakon što je Sud BiH utvrdio da su uslovi nabavke bili diskriminatorni i nezakoniti. Tako je sistem javnih nabavki još jednom pokazao koliko zakašnjele odluke institucija mogu biti besmislene, jer je posao završen, a javni novac potrošen.

Ulaganja u IKT ponovo dominiraju

Objavili smo i da je Ministarstvo civilnih poslova BiH podijelilo 1,34 miliona KM za sport, a kriterijumi su očigledno bili široki, tako da je novca bilo za gotovo svaki sport, između ostalog, i za karling, golf, biatlon.

Vlada Republike Srpske vratila se provjerenom rješenju kada joj ponestane novca za sve planirane potrebe – novom zaduženju. Tako se ove sedmice zadužila emisijom trezorskih zapisa za 50,3 miliona KM, 20 miliona KM više od prvobitnog plana.

„Šume Srpske“ planiraju da za održavanje softvera, licenci i računarske mreže izdvoje čak 7,6 miliona KM za godinu dana. Nakon što su prošle godine isti posao platili 7,2 miliona KM, a prije četiri godine za informacioni sistem izdvojili 17 miliona, milioni za održavanje očigledno postaju redovna stavka u poslovanju ovog preduzeća.

Dok se Elektroprivreda RS tokom ove godine zadužila više od 100 miliona KM, za trogodišnju tehničku podršku IKT infrastrukture izdvojila je gotovo 702.000 KM firmi „Tehnotim“, u vlasništvu bivšeg direktora „Prointera“ Vladimira Perišića. Posebno je zanimljivo da je „Tehnotim“ bio jedini ponuđač i da je posao dobio za svega 24 feninga manje od procijenjene vrijednosti tendera.

Novi vozni park nabavlja Investiciono-razvojna banka RS. Kupovinom osam novih automobila vrijednih 456.300 KM, luksuz na četiri točka koštaće više od prošlogodišnje dobiti banke.

Kad se ima, onda se i ne štedi. Centralna banka BiH platiće gotovo 300.000 KM za jedan luster. Za taj novac moguće je kupiti stan u Sarajevu ili Banjaluci, a umjesto nekretnine Centralna banka dobija 130 kilograma težak luster sa 54 LED sijalice, kristalnim visilicama i motornom dizalicom.

Uhljebljenje

Vijeće naroda RS moglo bi postati političko utočište za nepodobne kadrove SNSD-a, jer se u njega sele Denis Šulić i Anja Ljubojević. Oni su nakon niza kontroverzi ostali bez ranijih funkcija. Umjesto političke odgovornosti, oboje bi mogli dobiti novu funkciju, što još jednom pokazuje kako SNSD kadrovi bez kazni dobijaju novo „uhljebljenje“.

Za razliku od njih fotelju je izgubio dugogodišnji v.d. direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić, a na njegovu poziciju dolazi Jelena Kuridža.

Sa čela komisije Regulatorne komisije za energetiku Srpske direktno u penziju odlazi Vladislav Vladičić, koji je na toj funkciji od 2015. godine.

Bivši direktor „Nove Borje“ Stojko Petković uspio je da na imovini preduzeća obezbijedi hipoteku od čak 4,4 miliona KM, a Okružni sud u Doboju odbio je pokušaj stečajnog upravnika da ospori taj upis. Iako je ukazano na mogući sukob interesa i zloupotrebu položaja, sud je poručio da se time ne može baviti u ovom postupku, već da je to posao nadležnih istražnih organa.

Najdepresivnije za kraj

Ni ove sedmice nas nisu mogle zaobići muke energetskog sektora Republike Srpske. Iako ERS kupuje Rufijev nekvalitetni ugalj za 200 miliona KM i planira 300 miliona KM za Kongresni centar u Trebinju, nema tri miliona KM za eksproprijaciju zemljišta na ležištu Ugljevik Istok 2 zbog čega ne može da počne prijeko potrebno kopanje uglja.

Ali naravno to nije sve. Da RiTE tone sve dublje pokazuje i to da je ovo preduzeće ostalo bez dva ključna izvršna direktora za proizvodnju uglja i električne energije, nakon što su četvorica članova uprave u kratkom roku podnijela ostavke. Možda to čak i nije veliki gubitak jer nismo svjedočili poslovnim poduhvatima RiTE ni dok su bili tu.

Računi za sve te promašaje, ipak, ne stižu onima koji su ih napravili. Na kraju ih plaćaju građani, koji uz sve veće troškove života još čekaju da se poslodavci i sindikati dogovore o povećanju najniže plate.

(Capital)

Nastavi čitati

Aktuelno