Nakon objave rezultata za Narodnu skupštinu Republike Srpske, politički analitičari i statističari ostali su zatečeni jednim nesvakidašnjim podatkom. Dok je SNSD suvereno osvojio blizu 39 odsto glasova, sva četiri njegova ključna koaliciona partnera ostvarila su gotovo identičan rezultat – zbijen u uski pojas oko famoznih pet procenata.

Brojevi djeluju kao nacrtani lenjirom:

• DNS – NPS: ~5,5% (5 mandata)

• SP – DEMOS – NDP: ~5,4% (5 mandata)

• Ujedinjena Srpska: ~5,3% (5 mandata)

• SPS: ~4,6% (4 mandata)

Razlika između prvog i posljednjeg u ovom nizu manja je od jednog procentnog poena. Postavlja se pitanje koje muči javnost: kolika je vjerovatnoća da se ovakav raspored glasova dogodi prirodnim putem, bez dirigenata iz sjenke ili manipulacije sistemom?

Matematika koja prkosi zakonima vjerovatnoće

U političkoj teoriji i statistici, slobodni izbori funkcionišu kao sistem sa stotinama nezavisnih varijabli. Biračko tijelo je raznoliko, regionalne baze moći su potpuno različite, a snaga infrastrukture stranaka varira od regije do regije:

• Nenad Nešić i Darko Banjac (DNS–NPS) uporišta imaju na suprotnim krajevima – u Sarajevsko-romanijskoj regiji i Kozarskoj Dubici.

• Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska) dominantno vuče glasove iz banjalučke regije.

• Petar Đokić (SP) tradicionalno zavisi od Posavine, Semberije i Hercegovine.

• Goran Selak (SPS) oslanja se na specifične gradske džepove i mlađi kadar.

Kada četiri stranke sa potpuno različitim liderima, različitim regionalnim bazama, nejednakom finansijskom moći i različitim brojem kandidata na terenu na nivou cijele republike završe unutar margine od svega 0,9 odsto, statistička vjerovatnoća za takav spontani scenario mjeri se promilima.

To je matematički ekvivalent situaciji u kojoj četiri različita strijelca gađaju metu iz različitih uglova i sa različitim oružjem, a sve četiri strijele pogode tačno u ivicu istog kruga od jednog centimetra. Prirodna distribucija glasova u izbornim procesima uvijek proizvodi disperziju – neko podbaci na 2,5%, neko iznenadi i skoči na 8% ili 9%. Ovakva uniformnost, gdje su svi „pacifikovani“ na tačno pet odsto, u teoriji vjerovatnoće gotovo bez izuzetka ukazuje na postojanje spoljnog regulatornog faktora.

Politički inženjering: Kome je trebala „kvota 5%“?

Ako se odbaci teorija o nevjerovatnoj kosmičkoj slučajnosti, matematički i strateški motivi ovakvog rezultata postaju kristalno jasni:

1. Recept protiv ucjena:

Da je bilo koja od ovih stranaka prešla 8 ili 10 odsto i osvojila osam do devet poslanika, postala bi „faktor ucenjivanja“ koji može rušiti vladu ili tražiti funkciju premijera. Sa po pet mandata, nijedan partner pojedinačno ne može ugroziti većinu Milorada Dodika. Ako se jedan pobuni, ostala tri ga bez problema nadomještaju.

2. Otimanje kompenzacionih mandata opoziciji:

Da su dvije od ove četiri liste pale ispod cenzusa od 3%, njihovi glasovi bi propali, a kompenzacioni mandati bi se prelili najvećim listama, uključujući opozicione SDS i PSS. Kalibriranjem partnera na bezbjednih 5%, osiguran je prelazak cenzusa za sve, maksimalno su „isisani“ kompenzacioni mandati i zacementirana dvotrećinska kontrola u parlamentu.

3. Svi namireni, niko opasan:

Lideri manjih partija dobili su tačno onoliko koliko im je potrebno da prežive – poslanički klub (minimum 4 mandata) i legitimitet za učešće u raspodjeli ministarstava i direktorskih fotelja, ali bez stvarne političke težine da odlučuju o kursu Republike Srpske.

Birački instinkt ili precizno programiranje?

Priča o „slučajnosti“ u politici rijetko pije vodu, posebno u izbornom sistemu u kojem su uvedene nove tehnologije i skeneri, a sumnje u nepravilnosti nikada nisu bile glasnije.

Da li su birači u Trebinju, Prijedoru, Bijeljini i Banjaluci kolektivno, telepatski odlučili da svakoj od četiri vladajuće frakcije daju tačno po dvadesetak hiljada glasova, ili je izborni inženjering odradio posao sa hirurškom preciznošću – pitanje je na koje matematika već ima prilično jasan odgovor.

Banjaluka24

Dok se Elektroprivreda Republike Srpske suočava sa nikad većim problemima u proizvodnji, a upitan je i sam opstanak najvažnijih dijelova ovog javnog preduzeća, vlast i rukovodstvo Elektroprivrede već danima uvjeravaju kako su maksimalno angažovani na pronalasku rješenja i da će stanje biti sređeno. Odgovornost za potonuće nekadašnjeg giganta vide u svemu, osim u sebi – iako je riječ o funkcionerima koji godinama upravljaju Elektroprivredom.

U decenijama vlasti predvođene SNSD-om, od nekadašnjeg ponosa Republike Srpske Elektroprivreda je dovedena u nikad gore stanje: zatrpana dugovima, sudskim presudama, izgubljenim arbitražama. Termoelektrane takođe: Gacko u sve većim problemima, Ugljevik van pogona.

Zvaničnici koji godinama upravljaju ovim sistemom međutim o sopstvenoj odgovornosti ni riječi. Petar Đokić je ministar energetike i rudarstva od 2014. godine i od 2000-ih predsjednik Socijalističke partije koja je sa SNSD-om decenijama u vlasti. On međutim tvrdi da je sistem u ozbiljnu krizu dovela nepovoljna količina padavina i troškovi rada termoelektrana.

“A mi upravo onim što sada radimo idemo ka tome da potpuno konsolidujemo naše 2 termoelektrane, a u nadi smo da će i hidrološke prilike biti povoljnije u nastavku godine.I dalje ćemo držati nižu cijenu u odnosu na druge, ali moramo spasavati Elektroprivredu. Ne možemo sjediti skrštenih ruku i čekati da ona propadne”, rekao je nedavno Đokić.

U prebacivanju odgovornosti na nekoga drugog, direktor Elektroprivrede ide korak dalje, pa nas Luka Petrović vraća 3 decenije unazad i tu vidi problem kada su u pitanju arbitraže, prije svega ona sa Slovencima.

“Gdje ćemo morati platiti obeštećenje zato što neko 1996. ili 2002. godine nije se bavio ovim problemom, zapustio ga i ostavio da ide na sudske instance i onda smo došli da moramo platiti finansijski dio obešćtećenja Slovenaca – 300 miliona maraka u 7 godina”, rekao je Petrović.

Kada pratimo pres konferencije zvaničnika o Elektroprivredi, kaže novinar Centra za istraživačko novinarstvo Renata Radić – Dragić, neupućeni bi mogli steći utisak da se oni stvarno trude da isprave probleme koje je napravio neko drugi.

“Ja želim da podsjetim da je zapravo Vlada Republike Srpske na čijem su čelu i u čijem su sastavu bili predstavnici SNSD-a zapravo dala taj ugalj to ležište na koje je računala RiTE Ugljevik dali su Serdarovu iako su iz RiTE Ugljevika upozoravali da njima taj ugalj treba za domaću proizvodnju”, kaže Radić – Dragić za BN.

Zato se od onih koji su odgovorni za aferu Vijadukt i koji su u Republiku Srpsku doveli Serdarova ne može očekivati da će srediti stanje za koje su sami odgovorni, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

“Projekat poklanjanja jednom stranom hohštapleru koji se predstavljao kao ulagačem pod koncesijom, enormni gubici javnog novca po tom osnovu, nemogućnost RiTE Ugljevik da uopšte proizvodi da ima dovoljno uglja. Tehnološko zaostajanje i zagađenje.. Jednostavno sve to se godinama pa i decenijama dešava i urušava i ne vidim da oni koji su doveli do svih tih problema imaju za to rješenje”, kaže Gavran.

U potonuću Elektroprivrede značajan faktor je i izvlačenje novca u privatne džepove, kroz milionske ugovore za oglašavanje, promotivne usluge i razna sponzorstva gdje se novac dijelio bez ikakve kontrole. Tu je i stranačko zapošljavanje kadrova upravo iz stranaka koje sada navodno brinu o Elektroprivredi.

(BN)

“Željeznice Republike Srpske” u naredne tri godine očekuju gubitak od 75,44 miliona KM, dok istovremeno ostaju bez radnika zbog niskih plata, a nove poslove ugovaraju od mjeseca do mjeseca, bez garancije da će se transporti nastaviti.

Uprava pokušava da nadoknadi gubitak poslova nakon prestanka prevoza za Željezaru Zenica i Koksaru Lukavac, ali novi transporti zasad ne osiguravaju kontinuitet poslovanja.

Željeznice RS ostaju bez radnika zbog niskih plata

Krajem avgusta ŽRS su dobile saglasnost Vlade Republike Srpske za prijem do 30 novih radnika, ali ta kvota još nije popunjena, dok se istovremeno nastavlja smanjenje broja zaposlenih.

Prema riječima Dragana Peulića, predsjednika Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti ŽRS, broj radnika od početka godine smanjen je za oko 90 do 100, a jedan od razloga za odlazak zaposlenih, osim penzionisanja, jesu i niske plate.

“Ljudi konstantno napuštaju ‘Željeznice Republike Srpske’ zbog malih, odnosno niskih plata. Kada je riječ o prijemu novih radnika, za koje je Vlada dala odobrenje za oko 30 radnika, još nismo dobili precizan odgovor na kojim radnim mjestima su oni potrebni. Postoje sekcije, poput banjalučke, gdje je potreban prijem radnika, ali nam nije rečeno koliko je ljudi potrebno i na konkretno kojim radnim mjestima”, naveo je Peulić.

Prema njegovim riječima, odobren je prijem 30 izvršnih radnika na određeno vrijeme, ali potrebe za radnicima na konkretnim radnim mjestima još nisu precizirane.

Novi transporti ne mogu nadoknaditi izgubljene poslove

Kada je riječ o poslovanju, Peulić je naveo da uprava pokušava da pronađe nove poslove i transporte kako bi nadoknadila gubitke nakon prestanka prevoza za Željezaru Zenica i Koksaru Lukavac.

Uvedeni su novi transporti, među kojima su prevoz žice, mazuta i goriva, a pojedine vrste prevoza bilježe rast. Ipak, to nije dovoljno da se nadoknadi izgubljeni obim posla.

“Bilježi se povećanje pojedinih vrsta prevoza, ali se time ne može u potpunosti nadoknaditi gubitak koji smo imali zbog prestanka prevoza za Željezaru. Taj transport činio je značajan dio ukupnog obima posla”, kazao je Peulić.

Dodao je da je ranije objavljeno da je od početka godine broj radnika smanjen za oko 70, ali da je, prema njegovoj procjeni, taj broj sada porastao na oko 90 do 100.

“Dio ljudi odlazi u penziju, ali ima i onih koji napuštaju preduzeće”, rekao je Peulić.

Poslovi se ugovaraju od mjeseca do mjeseca
Dragan Zelenković, vršilac dužnosti direktora ŽRS, rekao je da je situacija nešto bolja nego u prethodnom periodu, ali da novi poslovi još nemaju kontinuitet.

“Ti poslovi su još ad hok, bez kontinuiteta, ugovaraju se od mjeseca do mjeseca, tako da ne možemo sa sigurnošću planirati obim posla za naredna tri mjeseca”, rekao je Zelenković.

Govoreći o broju zaposlenih, Zelenković je potvrdio da je odobren prijem do 30 radnika, ali da predviđena kvota još nije popunjena.

Dodao je da zaposleni uglavnom odlaze u penziju, što je posljedica nepovoljne starosne strukture, te da u prethodnom periodu nije bilo više od 15 sporazumnih raskida ugovora o radu.

Gubitak ŽRS u tri godine premašuje 75 miliona KM
Prema projekcijama uprave, “Željeznice RS” u periodu od 2026. do 2028. godine očekuju ukupni gubitak od 75,44 miliona KM.

Planom poslovanja predviđeno je da gubitak u 2026. godini iznosi 20,09 miliona KM, dok bi naredne godine on trebalo da poraste na 27,94 miliona KM. Za 2028. godinu planiran je negativan finansijski rezultat od 27,41 milion KM.

Trogodišnji plan poslovanja naći će se među materijalima za sjednicu Skupštine akcionara ŽRS, zakazanu za kraj oktobra u Doboju.

Jedan od značajnijih finansijskih tereta predstavljaju troškovi zaposlenih. Za plate, naknade plata i ostale lične rashode u 2026. godini planirano je oko 52 miliona KM, što čini približno polovinu ukupnih troškova preduzeća.

Značajan izdatak predstavlja i amortizacija, koja prema planu poslovanja učestvuje sa oko 17 odsto u ukupnim rashodima. Za ove troškove u 2026. godini predviđeno je 18 miliona KM.

(Nezavisne)