Vrane su mnogo više od ptica koje viđamo na ulicama, krovovima i parkinzima. Poznate su po izuzetnoj snalažljivosti, sposobnosti da pamte ljudska lica i pronalaze rješenja za probleme koji im stoje na putu do hrane. Jedan od najzanimljivijih primjera njihovog ponašanja jeste način na koji pojedine vrane koriste automobile kako bi otvorile tvrdu ljusku oraha.

Kada pronađu orah koji ne mogu lako da razbiju kljunom, neke vrane ostavljaju ga na asfaltu, na mjestu preko kojeg prelaze vozila. Zatim čekaju da automobil pređe preko njega i polomi ljusku, nakon čega mogu da dođu do jezgra. Ovakvo ponašanje zabilježeno je u urbanim sredinama i često se navodi kao primjer prilagođavanja životinja životu u gradu.

Snalažljivost vrana ne završava se na automobilima i orasima. Pojedine vrste pokazuju sposobnosti koje su se nekada smatrale karakterističnim gotovo isključivo za ljude i druge primate.

Posebno se izdvajaju novokaledonske vrane, koje koriste grančice kako bi izvukle larve insekata iz uskih pukotina u drvetu. Još zanimljivije je to što neke od njih grančice oblikuju tako da budu efikasnije za prikupljanje hrane. Mogu da uklone suvišne dijelove ili koriste grančice sa kukicom na kraju, čime sebi olakšavaju pristup plijenu.

Ove ptice ne koriste alat slučajno, već ga prilagođavaju zadatku koji treba da obave. Upravo zbog toga naučnici ih proučavaju kako bi bolje razumjeli razvoj inteligencije i sposobnost životinja da rješavaju probleme.

Mogu da zapamte ljudsko lice i ne zaboravljaju lako

Ako ste ikada pomislili da vas ova ptica posmatra sa grane i da vas se možda sjeća, ta ideja nije toliko neobična koliko zvuči. Naučna istraživanja pokazala su da vrane mogu da prepoznaju i zapamte ljudska lica, naročito kada ih povezuju sa neprijatnim iskustvima ili opasnošću.

U poznatom eksperimentu sa američkim vranama, istraživači su nosili određene maske tokom hvatanja i prstenovanja ptica. Kasnije su vrane reagovale uznemireno na ljude koji su nosili iste maske, čak i kada su se pojavljivali na drugim mjestima i dugo nakon prvobitnog susreta. Zanimljivo je i to što su druge vrane mogle da nauče da prepoznaju potencijalno opasno lice posmatrajući reakcije svojih srodnika. To znači da iskustvo jedne ptice može da utiče i na ponašanje drugih.

Vrane su poznate i po tome što ostavljaju hranu na skrivenim mjestima kako bi je pojele kasnije. Ovakvo ponašanje korisno je kada ne mogu odmah da pojedu sve što pronađu ili žele da sačuvaju zalihu za trenutke kada hrane ima manje. Kod nekih vrsta zabilježeno je i da prilagođavaju ponašanje kada primijete da ih druga ptica posmatra dok skrivaju hranu. Na primjer, mogu ponovo da sakriju zalogaj na drugom mjestu, posebno ako postoji mogućnost da ga druga ptica ukrade.

Ovakvi postupci pokazuju koliko je njihov društveni život složen. Vrane ne moraju samo da pronađu hranu već i da je sačuvaju, da prate okolinu i da reaguju na ponašanje drugih životinja.

Zašto su vrane toliko inteligentne?

Vrane pripadaju porodici ptica koja obuhvata i gavrane, svrake i sojke. Ove ptice poznate su po razvijenim kognitivnim sposobnostima, a istraživanja ukazuju na to da mogu da pamte informacije, koriste alat i prilagođavaju ponašanje novim situacijama. Njihova inteligencija posebno dolazi do izražaja u sredinama koje se brzo mijenjaju, poput gradova. Tu moraju da pronalaze hranu među ljudima, izbjegavaju saobraćaj i koriste predmete i prostore koji nisu postojali u njihovom prirodnom okruženju.

Zbog toga automobil koji prelazi preko oraha nije samo neobičan prizor. On je i primjer načina na koji se neke vrane prilagođavaju životu uz čovjeka. Naravno, to ne znači da svaka vrana unaprijed razumije sve što će da se dogodi kada ostavi orah na putu. Ipak, sposobnost da uoče korisnu priliku, uče iz iskustva i ponavljaju ponašanje koje im donosi hranu dovoljno govori o njihovoj snalažljivosti. (Mondo.rs)

Mogu li se djeca zaista sjećati prethodnih života ili iza njihovih neobičnih priča postoji neko drugo objašnjenje? Naučnici Univerziteta Virdžinija analizirali su gotovo 1.700 takvih slučajeva i otkrili iznenađujući obrazac koji, kako tvrde, nije lako objasniti poznatim psihološkim i kulturološkim faktorima. Ipak, naglašavaju da to nije dokaz reinkarnacije.

Što je smrt osobe čijeg se života dijete navodno sjeća bila neočekivanija, to je period između njene smrti i rođenja djeteta bio kraći, pokazalo je istraživanje. Iako istraživači naglašavaju da rezultati nisu dokaz reinkarnacije, ističu da uočeni obrazac nije lako objasniti poznatim psihološkim i kulturološkim faktorima, prenosi RTS.

Da li se ljudi nakon smrti ponovo rađaju?

Više od 30 odsto Amerikanaca vjeruje u reinkarnaciju, odnosno u ideju da se ljudi nakon smrti ponovo rađaju na ovom svijetu.

Iako ne postoje čvrsti naučni dokazi da se reinkarnacija zaista dešava, niti je poznato šta se dešava sa našom sviješću nakon smrti, proučavanje reinkarnacije i vjerovanja povezanih s njom i dalje predstavlja ozbiljnu oblast naučnih istraživanja.

Naučnici, zapravo, već decenijama istražuju takozvane slučajeve tipa reinkarnacije (CORT), odnosno slučajeve u kojima ljudi, pretežno djeca, naizgled iznose sjećanja i detalje iz života neke druge osobe.

Od šezdesetih godina prošlog vijeka istraživači Odjeljenja za perceptivne studije Univerziteta Virdžinija prikupljaju podatke o hiljadama ovih neobičnih slučajeva, stvarajući najveću bazu podataka te vrste.

Nova analiza ovog obimnog skupa podataka otkrila je upadljiv obrazac u ovim zagonetnim slučajevima.

U slučajevima u kojima je identifikovana preminula osoba umrla iznenada ili neočekivano, „vrijeme između života“, odnosno period između njene smrti i rođenja djeteta koje tvrdi da se sjeća njenog života, bilo je znatno kraće nego u slučajevima kada smrt nije bila neočekivana.

Istraživači navode da se ovi nalazi, objavljeni u naučnom časopisu Psychology of Consciousness: Theory, Research, and Practice, ne mogu lako objasniti.

Ozbiljna studija

„Ovo je do sada najveća sistematska studija vremenskih obrazaca u prijavljenim sjećanjima na prošle živote“, kaže glavna autorka istraživanja, naučnica iz oblasti kognitivne neuronauke Saede Sadegi sa Univerziteta Virdžinija.

„Pojedinačni slučajevi mogu ostaviti prostor za različita tumačenja, ali obrasce koji se pojavljuju u velikom broju slučajeva mnogo je teže objasniti preuveličavanjem, fantazijom ili izmišljanjem“, ističe Sadegijeva.

Istražitelji su sistematski procjenjivali dokaze iz više izvora.

U istraživanju su naučnici analizirali sve slučajeve iz arhive Odjeljenja za perceptivne studije u kojima su istražitelji uspjeli da identifikuju preminulu osobu, označenu kao „osoba iz prošlog života“, čiji su život i biografski podaci odgovarali izjavama djece koja su navodno imala sjećanja na njen život.

„Obučeni istražitelji sproveli su opsežne razgovore sa više osoba koje su mogle da pruže informacije o svakom slučaju, uključujući dijete, roditelje, bliske rođake, a ponekad i porodične prijatelje i komšije“, pišu istraživači.

„Istražitelji su sistematski procjenjivali dokaze iz više izvora kako bi ispitali uobičajena objašnjenja dječjih izjava, ali i mogućnost postojanja neobičnih, za sada neobjašnjenih pojava.“

Naučnici su analizirali 1.678 slučajeva u kojima je navodno identifikovana osoba iz prošlog života. U 1.319 slučajeva za koje su bili dostupni vremenski podaci, utvrđeno je da je medijana perioda između smrti te osobe i rođenja djeteta iznosila 16 mjeseci.

Međutim, što je smrt bila neočekivanija, bilo da je nastupila usljed nesreće, nasilja ili iznenadnog zdravstvenog problema, to je period do rođenja djeteta koje je tvrdilo da se sjeća preminule osobe bio kraći.

U slučajevima potpuno neočekivane smrti, medijana tog perioda iznosila je svega 12 mjeseci, što predstavlja smanjenje od približno 43 odsto u odnosu na slučajeve u kojima je smrt bila najviše očekivana, kada je medijana iznosila 21 mjesec.

Štaviše, ova povezanost ostala je prisutna i kada su istraživači uzeli u obzir niz drugih faktora, uključujući kvalitet provjerenih informacija, stepen tačnosti dječjih izjava, prethodno poznanstvo između porodica, društveni status i vjerska uvjerenja.

Efekat je bio još izraženiji u porodicama čije religije ne podržavaju vjerovanje u reinkarnaciju.

„Ovaj efekat ostao je prisutan čak i nakon što smo uzeli u obzir nekoliko kulturoloških i psiholoških faktora, a zapravo je bio još izraženiji u porodicama čije religije ne podržavaju vjerovanje u reinkarnaciju“, kaže socijalni psiholog Filip Kocolino sa Univerziteta Virdžinija.

„Ovi rezultati ne podržavaju pretpostavku da su društvena uvjerenja uzrok uočenog obrasca“, dodaje Kocolino.

Naravno, ništa od navedenog ne treba tumačiti kao dokaz da se reinkarnacija zaista dogodila u ovim slučajevima. I sami istraživači priznaju da je jačina uočene povezanosti bila umjerena, odnosno relativno mala, pri čemu je stepen neočekivanosti smrti objašnjavao svega oko dva do tri odsto varijacija u vremenskom periodu između smrti i rođenja.

Ipak, naučnici ističu da je teško objasniti samo postojanje ovog obrasca u podacima, napominjući da se on ne može objasniti postojećim psihosocijalnim mehanizmima.

„Značajan nalaz nije to što okolnosti smrti snažno predviđaju dužinu perioda između smrti i rođenja, već to što je uopšte predviđaju, uprkos nepostojanju utvrđenog konvencionalnog mehanizma koji bi povezao ove dvije pojave“, objašnjava istraživački tim.

Istraživači, međutim, primjećuju da mnoge kulturne i vjerske tradicije širom svijeta sadrže vjerovanja prema kojima iznenadna smrt ostavlja za sobom nedovršene poslove preminule osobe.

Neobičan obrazac

Obrazac je uočljiv, ali ga nije lako objasniti.

„U brojnim tradicijama koje prihvataju reinkarnaciju, uključujući hinduistička, budistička i vjerovanja starosjedilačkih naroda Sjeverne Amerike, iznenadna ili prerana smrt može ostaviti neostvarene namjere, privrženosti ili obaveze, stvarajući snažniji podsticaj za ponovno rođenje“, pišu istraživači.

Čak i izvan vjerovanja u reinkarnaciju, u mnogim kulturama postoji shvatanje da ljudi koji umru nasilnom ili iznenadnom smrću ostaju čvršće povezani sa svijetom živih.

Za sada nije poznato da li takva kulturološka vjerovanja na neki način utiču na obrasce uočene u prijavljenim sjećanjima na prošle živote, ali bi buduća istraživanja ovog neobičnog fenomena mogla da pruže određene odgovore.

„Da li je ovo dokaz nečeg metafizičkog? Podaci su zasnovani na posmatranju i veoma smo oprezni da ostanemo neutralni kada je riječ o mehanizmu koji bi mogao da stoji iza ove pojave“, kaže Sadegijeva.

„Ono što mogu da kažem jeste da obrazac zaista postoji u podacima i da ga nije lako objasniti kulturološkim i psihološkim faktorima koje smo ispitivali. Za mene je to razlog da nastavimo da istražujemo, a ne da okrenemo glavu“, zaključuje Sadegijeva.

Na OnlyFansu je u BiH tokom 2025. potrošeno 4,84 miliona KM. Sarajevo, Banjaluka i Mostar zajedno su izdvojili oko 1,69 miliona KM.

Podaci pretraživača JuicySearch, koji prati potrošnju i pretrage povezane sa platformom u 217 zemalja i 351 gradu, pokazuju da je potrošnja u BiH porasla za 23,9 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Finansijska godina obuhvaćena analizom trajala je od decembra 2024. do novembra 2025. godine, u skladu s poslovnom godinom kompanije Fenix International, vlasnika OnlyFansa.

Gledano na nivou cijele BiH najpopularnija kategorija je “MILF”, dok Banjalučani najviše gledaj “Anal”. Treća najpopularnija kategorija nakon dvije navedene je gej sadržaj. Što se tiče fizičkog izgleda i tjelesnih karakteristika korisnici iz BiH preferiraju plavuše.

U BiH se dnevno troši oko 13.280 KM

Na nivou cijele zemlje, potrošnja na ovoj platformi iznosila je oko 13.280 KM dnevno.

Prema podacima JuicySearcha, BiH se po ukupnoj potrošnji nalazi na 66. mjestu među 196 zemalja koje se prate, odnosno na 31. mjestu među 53 evropske zemlje, između Luksemburga i Estonije.

Na svakih 10.000 odraslih osoba u BiH dolazi oko 10.100 dolara potrošnje na platformi, navodi se u analizi.

Za finansijsku 2026. godinu prognozirana je potrošnja od oko 6,98 miliona KM, što bi predstavljalo rast od 44 odsto. Procijenjeni raspon kreće se od 6,40 do 7,04 miliona KM, a prema ovoj projekciji BiH bi imala najveći rast među zemljama regiona.

Istovremeno, interesovanje za OnlyFans u BiH opada. Indeks pretraga u posljednjih 12 mjeseci bio je za 14 odsto niži nego godinu ranije. Po interesovanju za pretragu, BiH zauzima 53. mjesto u svijetu, uz indeks 35 od 100.

Sarajevo prvo, Banjaluka na drugom mjestu

Sarajevo sa okolinom prednjači po potrošnji među gradovima obuhvaćenim analizom. Korisnici su tokom finansijske 2025. godine potrošili oko 592.000 dolara, odnosno 1,06 miliona KM, što je približno 2.910 KM dnevno.

Potrošnja u Sarajevu porasla je za 28,1 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a na ovaj grad otpada oko 22 odsto ukupne potrošnje u BiH. Za finansijsku 2026. prognozira se iznos od oko 900.000 dolara, odnosno 1,61 milion KM.

Banjaluka je druga sa potrošnjom od oko 242.000 dolara, odnosno 434.000 KM. To je približno 1.190 KM dnevno, uz godišnji rast od 16,9 odsto.

Na Banjaluku otpada oko devet odsto ukupne potrošnje u BiH, dok se za 2026. predviđa iznos od oko 616.000 KM.

Mostar je tokom posmatranog perioda zabilježio potrošnju od približno 105.000 dolara, odnosno 189.000 KM. Rast u odnosu na prethodnu godinu iznosio je četiri odsto, a na ovaj grad otpada 3,9 odsto ukupne potrošnje u BiH.

Za Mostar se u finansijskoj 2026. godini prognozira potrošnja od oko 295.000 KM.