Dijete iz ruralnog dijela sjevernog Njujorka preminulo je od malih boginja, što je prvi smrtni slučaj od posljedica te bolesti u toj saveznoj državi u posljednjih 30 godina, saopštili su danas zvaničnici.

Sjedinjene Američke Države su 2000. godine zaustavile širenje malih boginja unutar zemlje zahvaljujući visokoj stopi vakcinacije.

Međutim, posljednjih godina stopa vakcinisanosti pala je ispod 95 odsto, nivoa koji je neophodan za sprečavanje širenja te virusne bolesti.

Hokul je kazala da je smrt djeteta “poražavajući podsjetnik na to šta je u pitanju kada Vašington svjesno poništava decenije napretka u zaštiti Amerikanaca od bolesti koje mogu da se spriječe”.

Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) potvrdili su tri smrtna slučaja povezana sa malim boginjama u SAD ove godine, dok državne zdravstvene službe prijavljuju veći broj.

Zdravstveni zvaničnici u Pensilvaniji prijavili su pet smrtnih slučajeva, a istražuju i mogući šesti, prenosi Tanjug.

Početkom oktobra, Hokul je proglasila vanredno stanje zbog pojave malih boginja u susjednim državama i ruralnim dijelovima Njujorka.

Tom uredbom proširen je krug osoba ovlašćenih za davanje vakcina protiv malih boginja, uključujući bolničare i babice, dok je medicinskim sestrama i tehničarima omogućeno da, zajedno sa ljekarima, izdaju naloge za testiranje.

Francuska policija očekuje da bi protesti srednjoškolaca i studenata, zakazani za danas, 3. Novembra, popodne u Parizu, mogli da okupe između 15.000 i 30.000 ljudi, dok je ruta demonstracija i dalje neizvjesna zbog spora organizatora i policije.

Interfac IDF je predložio rutu od Trga Panteon, u petom arondismanu, do sjedišta udruženja poslodavaca Medef, u sedmom arondismanu, prenosi Tanjug.

Sporna ruta

Pariska policijska prefektura zabranila je tu trasu, ocjenjujući da nije u skladu sa bezbjednosnim ograničenjima i upozoravajući da se polazište nalazi na veoma posjećenoj turističkoj lokaciji.

Umjesto nje, predložila je rutu na obodu grada, između Port de Šaranton i Port de Montrej.

“Ne prihvatamo ovaj put”, rekla je članica Interfac IDF-a Kopelija Moro.

Studentske organizacije osporile su zabranu pred upravnim sudom, pa će konačna ruta zavisiti od odluke suda.

Neće biti samo studenti

Vlasti očekuju da bi protestu, pored studenata, mogli da se pridruže željeznički radnici, srednjoškolci, članovi ljevičarskog studentskog sindikata UNEF i Nove antikapitalističke partije (NPA) iz unutrašnjih predgrađa Pariza.

Francuski premijer Sebastijan Lekorni saopštio je da planira ponovni sastanak sa srednjoškolcima, prenio je juče Blumberg, pozivajući se na neimenovani izvor iz Lekornijevog kabineta.

Navodno, do sastanka bi trebalo da dođe sljedeće sedmice.

Protesti srednjoškolaca i studenata u Francuskoj počeli su sredinom septembra zbog nedostatka nastavnog osoblja, loših uslova u školama i nezadovoljstva stanjem u obrazovnom sistemu.

Na demonstracijama prošle subote učestvovalo je više od 300.000 ljudi.

Među glavnim zahtjevima demonstranata su veća ulaganja u obrazovanje, zapošljavanje nastavnika, smanjenje broja učenika u odjeljenjima i reforma sistema za upis na fakultete.

Nezadovoljstvo mladih širom Evrope sve je vidljivije. Osjećaj da im budućnost izmiče iz ruku, proizveo je kod Generacije Z potrebu za buntom i protestima širom kontinenta.

Prethodnih mjesec dana Evropa se suočava sa talasom protesta koje je pokrenula generacija Z. Gotovo da nema dijela Starog kontinenta na kojem digitalna generacija nije pustila glas. Popularno rečeno, generaciju koja je odrasla uz pametne telefone i skrolovanje na društvenim mrežama, postala je pokretač “promjena”.

Život u pokvarenom sistemu

“Mladi su iz periferije društvenih zbivanja prešli u sam centar političke i društvene scene. Generacija Z je odgajana u uvjerenju da će uz trud, obrazovanje i digitalnu pismenost živjeti bolje nego njihovi roditelji. Međutim, dočekala ih je surova realnost. Divlja inflacija, cijene nekretnina koje su otišle u nebo (čineći kupovinu stana nemogućom misijom) i nesigurni, slabo plaćeni ugovori na određeno vrijeme. Mladi osjećaju da su im starije generacije i političke elite ostavile u nasljeđe “pokvaren sistem” i planetu u ekološkoj krizi”, rekla je Jadranka Berić, sociolog.

Strije generacije su se borile za plate i radnička prava, dok se mladi danas bore za sistemske promjene, kaže sociolog.

“Oni žele korjenitu reformu demokratije, klimatsku pravdu, zaštitu mentalnog zdravlja i kraj korupcije. Njihov politički angažman je ogroman, ali se preselio van tradicionalnih stranaka, oni glasaju nogama, na ulici, kroz peticije i masovne pokrete”, kaže Berić.

Jedna od karakteristika Zumera jeste da najviše vremena provide na društvenim mrežama, pomoću kojih mogu vrlo brzo da se organizuju čak i bez posebnog “vođe” i to u svega par sati, piše ATV.

Prema njenim riječima, prizori demonstracija po Parizu ili bilo kojem drugom evropskom gradu, dostupni su mladima jednim klikom. Iako je frustracija možda opravdana, tanka je linija između borbe za pravedniji sistem i unošenje anarhije koja kod običnog građanina budi strah za vlastitu bezbjednost.

Nezadovoljstvo usmjereno protiv postojećeg sistema

“Bilo bi pogrešno ove proteste svesti isključivo na klasično nezadovoljstvo političkim elitama, iako je i ono nesumnjivo prisutno. Ovdje se radi o mnogo dubljem procesu – pobuni protiv postojećeg društvenog stanja, odnosno protiv modela društva koji mladima ne pruža dovoljno uvjerljivu perspektivu za budućnost. Njihovo nezadovoljstvo nije usmjereno samo prema onima koji trenutno upravljaju institucijama već i prema pravilima, odnosima i vrijednostima na kojima počiva postojeći društveni poredak”, kaže Ljubo Lepir, profesor na Fakultetu političkih nauka UNIBL.

Prema njegovim riječima, proteste po Evropi vodi generacija koja se trenutno nalazi u obrazovnom sistemi, ali koja sve teže vidi perspektivu nakon njegovog napuštanja.

Kako kaže, ovo pokazuje da se građansko nezadovoljstvo može javiti i bez političkih organizacija i nevladinog sektora, što nužno ne znači da nevladine organizacije nemaju nikakvu ulogu, već više da nisu ključni posrednici između građana, njihovog nezadovoljstva i institucija. Mladi čovjek nema dovoljno uticaja na odluke koje neposredno određuju njihove životne perspektive.

Mladi više ne žele da budu samo pasivni korisnici odluka koje donose drugi, već aktivni učesnici u oblikovanju društva u kojem će živjeti, kaže Lepir.

Ko pripada generaciji Z?

Generacija Z obuhvata mlade rođene otprilike između 1997. i 2012. godine. Riječ je o generaciji koja je odrasla u vremenu digitalnih tehnologija, interneta i društvenih mreža, što je bitno uticalo na način na koji komuniciraju, dolaze do informacija, formiraju stavove i iskazuju svoje nezadovoljstvo.

Ono što ih posebno karakteriše jeste odrastanje u vremenu stalnih kriza i neizvjesnosti. Ekonomska kriza, pandemija, ratovi, klimatske promjene, rastuće socijalne nejednakosti i sve izraženija nesigurnost na tržištu rada obilježili su njihovo odrastanje.