Generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska (PSS) Nebojša Drinić obišao je danas banjalučko naselje Grab, gdje se radovi na rješavanju višedecenijskog problema vodosnabdijevanja odvijaju punom parom.

Tom prilikom, Drinić je razgovarao sa mještanima i istakao važnost završetka ovog vitalnog infrastrukturnog projekta.

„Ovim problemom počeli smo da se bavimo prije nekoliko godina. Kao odbornik, insistirao sam da posao dovedemo do kraja. Drago mi je što su ovi ljudi, nakon 50 godina čekanja, sve bliže tome da konačno dobiju vodu“, izjavio je Drinić.

On je poručio da politika koju zastupa insistira na ravnomjernom razvoju svih dijelova grada.

„Voda u svakom domaćinstvu mora biti osnovni uslov života. Banju Luku gradimo tako da napredak osjete ljudi u svakom njenom naselju. To je naša obaveza, bez obzira na sve izazove“, zaključio je generalni sekretar PSS-a.

Republika Srpska mora, ako želi da opstane:

1. Iako ne može odmah, niti ubrzo jer je to proces, Srpska prije svega mora da poradi na liječenju svoje ekonomije. Jer, samo zdrava ekonomija je preduslov svega ostalog što je neophodno za stabilnu državu i društvo, budući da nema političke i socijalne demokratije, a ni pravne države, bez određenog višeg stepena ekonomije, a prije svega industrije. Toga nema u postojećem stanju industrijske proizvodnje, koja je sve manje postojeća, a sve više nestajuća.

Da bi se izašlo iz takvog stanja neophodno je da se investira u izgradnju i rad novih industrijskih preduzeća te u održavanje ono malo preostalih. A to se može, uz samo malo dobre volje, privrednom saradnjom Srpske sa Srbijom. Za to imamo pravni osnov u Sporazumu o specijalnim paralelnim odnosima Republike Srpske i Srbije, koji je sve protekle godine ostao gotovo mrtvo slovo na papiru kada je riječ o tom obliku saradnje.

Srpska sa Srbijom mora da gradi prije svega privredne (industrijske) mostove, kojima će povezati i privući desetine milijardera i hiljade milionera privrednika iz Srbije. Da oni investiraju u izgradnju novih fabrika i u ono malo postojećih industrijskih kapaciteta širom Srpske.

Na taj način ti investitori će ostvarivati zaradu i zapošljavaće radnike, čime će se stvarati uslovi za očuvanje i povećavanje finansijskih (budžetskih) prihoda države – da imamo stabilan budžetski sistem koji se finansira na takvim, zdravim i trajnim ekonomskim izvorima, a ne stalnim zaduživanjem na domaćem i inostranom tržištu kredita koji nas vode u dužničko ropstvo.

2. Paralelno s tim mora se raditi na hitnom davanju poreskih olakšica, kao i na smanjenju  poreskih stopa i drugih fiskalnih i parafiskalnih nameta koji guše postojeću, već posrnulu domaću privredu.

3. Prethodna mjera zahtijeva rasterećenje države od sadašnjeg preglomaznog državnog aparata koji mora da plaća, onog viška službenika zaposlenih u brojnim institucijama i organima vlasti na nivou Republike i jedinica lokalne samouprave, kao i u javnim preduzećima i ustanovama. Njihovo finansiranje je već odavno teret koji guši Republiku Srpsku i njenu privredu.

4. Postojeći poreski sistem mora biti učinjen pravednijim, što između ostalog podrazumijeva uvođenje progresivnih poreskih stopa kojima će biti oporezivana poslovna dobit, u zavisnosti od njene visine, kao i uvođenje poreza na dividendu kojeg do sada nije bilo.

5. Bez navedenih mjera nema efikasne i efektne borbe protiv korupcije, kao ni utvrđivanja porijekla imovine i oduzimanja imovine stečene na nezakonit način.

6. Takve borbe nema ni bez radikalne promjene postojećeg Zakona o posebnom porezu i utvrđivanju porijekla imovine, kao ni bez isto tako radikalne promjene postojećeg pravosuđa i defektnih zakona kakav je sadašnji Zakon o krivičnom postupku kojim je istjerana istina iz sudnice, a sudijama zabranjeno da rade ono što je njihov posao – da oni utvrđuju sve činjenice potrebne za pravilnu primjenu zakona.

7. Takođe je neophodna radikalna promjena sadašnjeg Zakona o upravnim sporovima (upravno-sudskom postupku) koji omogućuje organima javne uprave da do mile volje izigravaju zakon i presude sudova i da, kada im sud poništi rješenje, donose istu odluku kao što je ona koja je već poništena te da na taj način vlada samovolja nosilaca vlasti u upravnim organima i političkih moćnika u njihovoj pozadini, a ne volja zakona. Umjesto toga treba donijeti zakon u ovoj oblasti kojim bi bilo propisano da sud mora da presudi u takvim slučajevima svojom presudom, a ne da, kao do sada, samo vraća predmet na ponovno odlučivanje moćnicima u javnoj upravi.

8. Da bi se obračunalo sa takvim moćnicima u javnoj upravi, kao i dubokom partijskom državom u njihovoj pozadini, mora se depolitizovati javna uprava. Zato se sadašnji Zakon o državnim službenicima mora hitno mijenjati, tako što se mora propisati da je državnim službenicima zabranjeno da budu članovi političkih partija. A ne, kao što piše u sadašnjem zakonu, da samo ne smiju biti osnivači i članovi organa političkih stranaka.

Takođe,  državnim službenicima zakonom mora biti zabranjeno i da ne samo na poslu nego i van radnog vremena podstiču bilo koga da se uključi u rad političke stranke. A ne, kao što propisuje član 23. stav 5. važećeg Zakona o državnim službenicima, da državni službenik samo “za vrijeme radnog vremena ne  smije podsticati ostale državne službenike da se uključe u rad političke stranke”.

9. RTRS mora da bude javni servis svih, a ne režimski servis u službi vladajuće političke stranke i gospodara te stranke i cijele Republike Srpske, u šta je RTRS inače pretvoren.

10. Sav ovaj izopačeni sistem posljedica je autokratskog vladanja pojedinca, koji apsolutistički upravlja Republikom Srpskom bezmalo 20 godina. Takav sistem i njegov apsolutista moraju biti skinuti sa vlasti, za dobro Republike Srpske, bez čega nema pravne države.

Šta Republika Srpska nikako ne smije, ako želi da opstane:

1. Ne smije ni po koju cijenu pristati na donošenje zakona o tzv. državnoj imovini BiH, jer nigdje u Ustavu BiH nije propisano postojanje takve imovine. A nije propisano zato što je Savjet bezbjednosti UN svojom Rezolucijom broj 942 od 23.9.1994. godine odobrio podjelu teritorije između Republike Srpske i Federacije BiH, tako da Republici Srpskoj pripada 49% teritorije, a Federaciji 51%.

Na osnovu te Rezolucije je zatim zaključen Aneks 2 Dejtonskog sporazuma o teritorijalnom razgraničenju između Republike Srpske i Federacije, koji pravno znači da su te teritorije svojina entiteta, a ne BiH. Ukoliko bi Srpska uprkos tome pristala da se donese zakon o tzv. državnoj imovini BiH, ona bi ubrzo zatim izgubila nadležnosti koje sada ima, da donosi svoj prostorni plan, svoj zakon o uređenju prostora i građenju, svoj zakon o rudarstvu, zakon o geološkom istraživanjima i druge zakone koje donosi upravo zato što je to njena teritorija i imovina.

2. Republika Srpska nikako ne smije pristati da se ukine veto za zaštitu njenih interesa u Predsjedništvu i Parlamentu BiH. Ne smije prihvatiti ni po koju cijenu takve zahtjeve EU, jer bi to bio njen kraj, isto kao i kada bi prihvatila zakon o tzv. državnoj imovini BiH.

Bila bi, štaviše, i ironija da to prihvati Srpska, kada se, suštinski gledano, na ustavna rješenja koja imamo u BiH nailazi i u Belgiji. U parlamentu te države njeni konstitutivni narodi, Flamanci i Valonci, kao i Flamanija i Valonija kao konstitutivni entiteti, ne mogu nametnuti svoju volju jedni drugima, odnosno preglasati jedni druge u pogledu bilo čega što je ustavna nadležnost Flamanije, odnosno Valonije, niti im to može nametnuti EU.

3. Najzad, Republika Srpska nikako ne smije prihvatiti da se dalje prenosi bilo koja njena ustavna nadležnost na BiH, jer će i to biti put u njen nestanak.

Samo takvom dosljednom i nepokolebljivom borbom, koja nije protiv Ustava BiH niti protiv BiH, Republika Srpska može opstati i trajati. U protivnom će prestati da postoji.

Piše: Dr Blagojević

Režim na čelu sa SNSD pokušava da diskredituje opoziciju jer su svjesni da gube. Za sve godine svoje vladavine, iza sebe su ostavili opustošenu i prezaduženu Republiku Srpsku iz koje mladi odlaze. Sistem treba mijenjati, a alternativa postoji, rekao je u rubrici Bez uvijanja, Jutarnjeg programa BN TV, Darko Babalj, predsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH.

Režim na čelu sa SNSD-om pokušava da diskredituje opoziciju na ličnom nivou što je degutatno. Prave  rijaliti sa ciljem da ostave utisak neke bitnosti, a iza svega se krije strah od gubitka vlasti, kaže Babalj.

“Njih je najviše očito uzbudilo, da nema dopisivanja glasova i nema glasova mrtvih i po njihovim procjenama oni u tome zaostaju između 30 i 35 hiljada”.

Obeshrabri i osiromaši narod, a onda im dijeli koke, ovce, skupljaj glasove. To je već viđeno. Na drugoj strani je nešto što ih je iznenadilo, kandidature prof. dr Branka Blanuše i Marinka Božovića.

“Na ovim izborima za SNSD i režim samo će glasati onaj ko mora, slobodni, pravedni ljudi žele promjene. Jednostavno je došao trenutak kad će narod u Republici Srpskoj reći dosta. Zašto dosta? Zato što ima nešto drugačije. Ne možete reći da Branko Blanuša nije drugačiji. Vi kad ga vidite, vidite odlike poštenja, pravičnosti i onoga što stvarno želimo na čelu sa njim, a to je da se pravda vrati u Republiku Srpsku”, kaže Babalj.

Režim sve čini da zadrži vlast, pa čak je spreman i da nas uvede u sukob.

“Režim ne mali broj puta kaže mi smo za treću izbornu jedinicu i treći entitet. Ozbiljan čovjek postavlja sebi pitanje, ta treća izborna jedinica i taj treći entitet će zauzeti 22 posto teritorije. Mi imamo 49 posto. To je 71 posto. Da li mi Srbi mislimo da će Bošnjaci pristati na 29 posto teritorije u BiH? Drugim riječima, nas režim vodi u nacionalni sukob, da ne govorim u rat”, ističe Babalj.

Pričaju o patriotizmu, srpstvu, a prenijeli su 98 nadležnosti i ćute, kaže Babalj i dodaje:

“Veliki su izazovi pred Republiko Srpskom. Velike stvari koje su nam nametnute, sjećate se Reformske agende, četiri koraka, a ima pet, smo mi pred NATO. Režim o tome ne priča, a sve radi kako bi nas uveo u NATO, EU, kako bi prodao naše rudnike, bogatstva. To rade samo iz jednog razloga – žele da ostanu na vlasti”.

Pred svake izbore daju ista obećanja, aerodromi, putevi koje nikad da izgrade. Ponižavaju građane, devastirali su i opustošili Srpsku. Sistem je potrebno mijenjati, za šta je potrebna podrška Branku Blanuši i Marinku Božoviću. Republika Srpska se gradi u Banjaluci i brani u Sarajevu, poručio je Babalj.