Društvo
Kako su čvarci postali luksuz?

Decenijama unazad kraj godine bio je rezervisan za pripremu mesa za zimu, a 29. novembar sinonim za svinjokolj. U neku ruku i razumljivo. Dan republike bio je neradan, pa su mnogi to koristili da odrade ovaj veliki i važan posao koji im obezbjeđivao hranu do proljeća.
Danas je svinjokolj u onom starom smislu samo ponegdje očuvan, a čini se da od njega nisu ostali ni čvarci. Bar ne da su dostupni onima sa plićim džepom.
Kada sam bila baš mala, nisam znala šta se tačno slavi, ali sam znala da tog 29. novembra niko ne radi i da idemo na selo kod babe i dede. Na svinjokolju je uvijek bilo rođaka, komšija, prijatelja… Svi su pomagali da se posao što prije odradi, a ujedno su se i družili. Nije bilo potrebe da se zadaci striktno dijele. Ko god je znao i htio sekao je meso, slaninu, pravio kobasice, pekao roštilj ili kuvao gulaš…
E, ali čvarke nije mogao da prvi bilo ko. To su mogli samo deda i mama, jer su morali da budu “po našoj mjeri i ukusu”. Svi približno jednake veličine – mali, a hrskavi kada se otope. Da mogu da se “grickaju” onako u prolazu i bez hljeba. Kao što se danas grickaju čips ili smoki. Ni slučajno nisu smjeli da budu veliki i masni!
Osim što su svi koji su se zatekli na svinjokolju, tog dana jeli i pili, običaj je bio i da im se po nešto spakuje da ponesu kućama. Neko je dobio malo mesa, neko kobasicu, bilo je i onih koji su tražili kožuru, ali nijedan paket nije bio bez čvaraka! Jer, ko uopšte može da pojede tolike kilograme čvaraka, a i to je, iskreno, nekako bio najjeftiniji dio svinje.
U to vrijeme važilo je pravilo da “sirotinja” jede čvarke i koristi mast, dok je ulje rezervisano za one sa boljim primanjima.
Nema više Jugoslavije, a nema ni jeftinih čvaraka
Od tada je prošlo 30-ak godina. Stvari su se potpuno preokrenule. Nema više Jugoslavije, 29. novembar nije praznik, ljudi su se otuđili i sve se manje druže, a čvarke danas “sirotinja” teško da može da priušti.
Postali su delikates! Deluks roba! U trgovinama se mogu naći u pakovanjima od 100, 200, 300 grama… Pa tako u zavisnosti od toga da li se radi o “običnim” ili duvan čvarcima koštaju i do 20 KM po kilogramu. Nešto su jeftiniji na manifestacijama ili pijacama. Ali, gdje god da se prodaju, skuplji su od kilograma buta. I to, čak do tri puta!
To nekada nije bilo zamislivo, jer gotovo niko nije kupovao čvarke. Oni koji su ih imali dijelili su ih “šakom i kapom”. A od najsitnijih ostataka, koje niste mogli nikome da date (mi smo ih u kući zvali roždine) pravile su se pogačice sa čvarcima. Teško da bi danas neko ko ovaj delikates kupuje po paprenoj cijeni, bio spreman da ga iskoristi za pogačice.

Slično je i sa mašću. I ona je u međuvremenu postala “zdrava”, pa za kilogram nerijetko treba izdvojiti i dvostruko više para nego za litar ulja.
Stručnjaci imaju objašnjenje za ovu pojavu. Tvrde da je razlog tome sve manji broj svinja, kao i činjenica da one imaju sve manje masnoće… Ipak, čini se da su i marketing i promocija učinili svoje. Jer, čim se nešto proglasi zdravim tražnja počne da raste… Dobri menadžeri to znaju da iskoriste i da zarade! A zašto i ne bi, kada ima onih koji su spremni da plate i nerazumne iznose, samo zato što je to stvar prestiža!
Čvarci se danas mogu kupiti novcem, ali ne i ono što je nekada išlo uz njih. Iskrenost, osjećaj za druge, prijateljstvo, drugarstvo, zajedništvo… To je neprocjenjivo i sve više nam fali! A upravo je to ono što je “sirotinju” s početka priče činilo bogatijom nego što su i ona i bilo ko drugi tada vidjeli.
Ko zna možda će za 30-ak godina opet doći neko novo vrijeme… I možda će se čvarci opet, nakon disnatora i druženja, naveliko i naširoko dijeliti po komšiluku… Do tada starijoj i srednjoj generaciji ostaju samo sjećanja na Dan državnosti zemlje koja više ne postoji i činjenicu da su istopljeni komadići svinjske masnoće nekada bili dostupni svima, a ne privilegija bogatih!
RTS
Društvo
U FOČI ŽIVI VIŠE PENZIONERA NEGO ZAPOSLENIH LJUDI: Mladi odlaze i uglavnom se NE VRAĆAJU

Opštine na istoku Republike Srpske stagniraju ili nazaduju u razvoju zbog stalnog iseljavanja stanovništva, malog nataliteta, nedostatka posla ali i nebrige Vlade Republike Srpske.
Jedna od tih je i Foča koja raspolaže sa orgomnim resursima šume, hidropotencijalom i prirodnim ljepotama.
Foča je nekad bila gigant iz oblasti drvne industirje, imala svoj rudnik uglja, desetak velikih preduzeća i razvijene mjesne zajednice i sela.
Od toga je danas, neagilnošću poslijeratnih vlasti i desetogodidšnje vladavine SNSD ova lokalna zajednica prazna ljuštura i spada u demografski nastariju opštinu u Republici Srpskoj.
Osnovna škola je spala na 1.100 a srednja 520 učenika od po popisu iz 2013 godine od 18.000 stanovnika.
Najugroženija je populacija penzionera. Jedan od njih kaže – ko može da još radi izdrži nekako, a ko je bolestan i ne može raditi penzija mu ni za lijekove ne može biti.
Grad na Drini i Ćehotini može se pohvaliti sa dva fakulteta, medicinski i bogoslovski, pa se oko 2.000 studenata može vidjeti na njenim ulicama.
Ali mnogi studenti koji studiraju u Srbiji ili u većim gradovima Republike Srpske po pravilu se ne vraćaju u rodni grad.
Odbornik SDS u Skupštini opštine Foča Branka Dragičević kaže da oni koji primaju mjesečno više hiljada ne mogu razumjeti one građane kojima su primanja nekoliko stotina konvertibilnih maraka.
– Prema podacima u opštini živi 4.200 penzionera, a oko 2.200 ljudi je na birou rada. Zaposleno je 4.000 radnika. Veliki problem je zapošljavanje posebno mladih koji odlaze u Srbiju, a ponekad i cijele porodice jer ovdje ne vide perspektivu. Nezdovoljstvu ljudi doprinosi stranačko zapošljavanje u državne firme jer posao dobijate ako ste član SNSD ili koalicionih partnera, a i ptice na grani znaju da su konkurisi namješteni – dodaje Dragičevićeva.
Anketirani građani su ogorčeni činjenicom da se mora imati članska karta vladajuće stranke da bi se zasnovao radni odnos i to u firmama i ustanovama koje se finansiraju iz budžeta.
Iako je Foča po broju stanovnika i teritoriji mnogo veća od Višegrada, Rogatice, Čajniča, Rudog i Novog Goražda pimjetan je broj iseljenih u druge krajeve.
U prošloj godini rođeno je 118 beba, a umrlo 164 stanovnika, što znači da grad po ovom osnovu godišnje gubi više od 20 građana, piše BN.
Društvo
VOZAČI ĆE MALO DA ODAHNU: Uskoro u funkciji NOVI GRANIČNI PRELAZ kod Stare Gradiške

Velike gužve ovih se praznika očekuju na graničnim prelazima sa BiH. Na najfrekventnijem, onom u Staroj Gradiški nastaju kilometarske kolone i čepovi.
Snestrpljenjem se čeka otvaranje novog prelaza, koji će donijeti saobraćajno rasterećenje i skratiti višesatna čekanja na granici.
Višesatna čekanja
Da bi izbjegli gužve na granici u Staroj Gradiški ovog vikenda, neki su na put krenuli ranije. Višesatna čekanja u kilometarskim kolonama pokušaće većim brojem službenika ublažiti i policija.
– U saradnji smo s kolegama iz BiH. Oni će isto napraviti sve kao i mi da maksimalno ubrzamo protočnost saobraćaja – rekao je načelnik PGP Stara Gradiška Miljenko Kovačević za HRT.
Ali, stari most preko Save i prelaz u samom središtu Gradiške uska su grla. Nekoliko kilometara zapadnije dvije su države spojene novim mostom. Izgrađen je prije tri godine, ali još služi samo za potrebe gradilišta.
Pravu funkciju dobiće tek kad Hrvatska završi pristupni put i novi granični prelaz. Radovi su u završnoj fazi.
Nama za put treba dvadesetak dana da završimo sve radove i realno je očekivati da bi krajem juna bio predan zahtjev za tehnički pregled i izdavanje upotrebne dozvole – naglasio je glavni nadzorni inženjer Ernest Ević, Institut IGH.
Druga dionica
U optimističnoj varijanti saobraćaj bi ovuda mogao krenuti u julu. Stanovnici obližnjih mjesta to s nestrpljenjem čekaju.
– Budući da mi stanovnici Stare Gradiške i naši gosti, koji idu ovdje i ljudi koji ovdje rade imaju problema kada su gužve s prolaskom pokraj tih kolona – istakao je načelnik Stare Gradiške Velimir Paušić.
Dogodine se planira završiti i druga dionica brze ceste.
– Sav saobraćaj bi direktno izlazio na naplatnu stanicu Okučani i izlazak na AC A3 tj koridor 10 – dodao je Ević.
Društvo
UŽAS U SELU U BIH: Medvjed napravio POKOLJ U TORU, mještani u strahu (VIDEO)

Mjesto Urija potreseno je događajem kada je medvjed upao u tor Bešće Sejnovića i usmrtio šest ovaca, među kojima su bile i mlade sjajne ovce. Ovaj napad, koji se dogodio u cik zore, iza sebe je ostavio pustoš, strah i ogorčenje mještana.
“Psi su lajali, pokušavali su da nas upozore, ali zvjer nije pokazivala strah. Ušao je kroz ceradu na prikolici, rastrgao ovce i nestao. Ograda je visoka dva metra, imamo i električnog čobana. Sve je bilo osigurano, ali uzalud”, kaže vlasnik stada Bešća, još vidno potresen.
Na lice mjesta izašao je i Tahir Gazić iz lokalnog lovačkog društva, koji potvrđuje da je isti medvjed već napravio štetu i kod drugih domaćina u okolini.
“Ovo nije usamljen slučaj. Već imamo nekoliko prijavljenih napada, a sve ukazuje na to da je riječ o istom medvjedu. Jasno se vidi po tragovima ovo nije djelo vuka, ovo je medvjed”, kaže on.
Kako ističu mještani, napadi se dešavaju sve češće i sve su brutalniji.
“Ne možemo da čekamo da neko pogine. Danas su to ovce, sutra može biti dijete. Tražimo da se medvjed uspava i izmjesti, da se zaštiti i životinja i naši životi”, rekao je jedan od prisutnih.
Predstavnici lovačkog društva podsjećaju da sami ne mogu donijeti odluku o odstranjivanju ili premještanju medvjeda.
“Potrebne su dozvole viših instanci, od Saveza lovačkih društava do Ministarstva. Procedura postoji, ali sporo se reaguje”, poručuju.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se incident dogodio na imanju gdje je sve bilo ograđeno i zaštićeno, sa više pasa čuvara.
“Sve što smo mogli, učinili smo da zaštitimo stoku. Ipak, medvjed je razvalio ceradu i ušao. Ne može niko da kaže da nismo pazili”, poručuje vlasnik, pokazujući tragove ulaska i uništenja.
Napad u Donjem Vakufu otvara važno pitanje suživota ljudi i zaštićenih divljih životinja.
“Niko ne želi da ubija medvjeda, ali tražimo zaštitu. Naši životi, naša stoka, naš trud su ugroženi”, zaključuje Sejnović.
Iako nadležni najavljuju dolazak komisije za procjenu štete, mještani ne kriju sumnju da će im šteta zaista biti nadoknađena. Ono što ih najviše boli je osjećaj bespomoćnosti i nepravde.
U selu je ostala tišina i strah, a negdje u šumi – medvjed koji zna put nazad, prenosi Telegraf.
-
Politika3 dana ago
STANIVUKOVIĆ PORUČIO ĐAJIĆU “Lopov misli da svi kradu!”
-
Društvo2 dana ago
SRCE HRABROG PSIĆA KOJEM SU RAZNIJELI VILICU I DALJE KUCA! Danas slijedi operacija (VIDEO)
-
Politika3 dana ago
ALEKSANDRA PANDUREVIĆ “Milorade, ti si endemska lažovčina”
-
Politika2 dana ago
DODIK TVRDI “Imam ponudu moćnih evropskih ljudi DA ODEM I BUDEM SLOBODAN”
-
Politika2 dana ago
PREVARANTICA U DODIKOVOM KABINETU! Ko je savjetnica Aurora Weiss koja se ranije zvala Zorica Živković Farina?
-
Politika3 dana ago
SUD BiH POSLAO INTERPOLU ZAHTJEV! Traže reviziju odluke o neraspisivanju potjernice za Dodikom i Stevandićem
-
Politika3 dana ago
ĐOKIĆ “BiH mora izmiriti obavezu prema “Vijaduktu”, a ne Srpska”
-
Politika2 dana ago
DODIK KOMENTARISAO SLUČAJ VIJADUKT “Znaš ko je bio 2004. godine na vlasti?! NISAM JA. JESAM BIO JA?”