Samo par mjeseci prošlo je od opštih izbora. Opozicija u Republici Srpskoj, ako je još neko imao nade i vjere u nju početkom godina, pokazala je kakva je, a njeni predvodnici svoje pravo lice.
Čak i oni koji su se kleli na vjernost SNSD-u i predsjedniku Miloradu Dodiku, promijenili su priču pred izbore. Od onih od kojih se očekivala oštrina, dobili smo tupost. Oni koji su podilazili aktuelnoj vlasti, najgore su opleli po njoj.
Ankete javnog mnijenja još iz februara, pokazivale su mogućnost pada Milorada Dodika. Mogućnost formiranja nove skupštinske većine. Iako je bila samo teoretska mogućnost, oni najželjniji vlasti, kampanju su počeli da temelje na njoj. Opciji i teoriji.
Dojučrašnji saveznici u vlasti SNSD-a, a pogotovo u podjeli funkcija u vlasti i direktorskih fotelja, pravili su zaokrete. Pravili “treće puteve”. Odrekli se svega onoga u čemu su i sami sudjelovali. Koalicije!
Politička teorija je jasna. Svake izbore može da procenat glasova dobije onaj ko je protiv vlasti. Jer, pretpostavka je logična: neće baš svi koji su glasali za ovu vlast, biti zadovoljni urađenim, ma koliko vladajući uradili ili ne. Drugim riječima, da smo bili umotani “u svilu i kadifu”, a nažalost nismo, neko bi bio nezadovoljan i glasao za one druge.
A šta su nam oni drugi ponudili?
Obećanja. Praznu priču.
Osim pojedinih sporadičnih slučajeva, kampanja je bila bezidejna. Opozicija nije mogla da smisli, uz sve eksperte, jedan spot kako treba. Kampanja koja se vrtila oko “oni nisu valjali…”, što nije laž, vodila se u pravcu “mi ćemo drugačije”, ali niko nije precizirao šta i kako drugačije. Jedina “ideja” nečeg novog je bila očajna. I bolje da ni te ideje nije bilo.
Ideja Jelene Trivić, kandidata opozicije udružene oko gospođe koja je recikrilala već viđeno. I to ne jednom viđeno, već dosadno ponavljajuće. Antikorupcioni tim! Osmislila “toplu vodu”.
Antikorupcija i nepotizam je ono što je krajnje populistički. Jer svi vidimo korupciju svuda oko nas. Nepotizam – da, svi znamo nekoga ko je posao dobio samo jer je nečiji rođak ili prijatelj.
Nepravda prema potlačenima će nas ujediniti, bila je jedina poruka osobe koja (ni)je vodila kampanju Trivićeve koja je nažalost, predstavljala više stranaka. Da, to je ono što svi želimo da čujemo. Međutim, kako od koga.
Trivićeva nikada nije navela kako. Osim “ja ću” dalje je bio šum… Prvo, Trivićeva je u februaru morala da vidi istraživanja javnog mnijenja. Šanse da Dodik “padne” bile su male, ali šanse da se promijeni skupštinska većina – još manje.
Drugo, ne manje bitno jeste Ustav Republike Srpske, za koji se nadamo da ga je gospođa letimično pročitala, ne daje joj tu opciju. Predsjednik RS je prema Ustavu, samo potpisnik ili predlagač zakonskih ili podzakonskih akata zakonodavnoj vlasti RS, to jeste Narodnoj skupštini Republike Srpske, koja je i u februaru bila skoro pa “gorova stvar” i sigurno ne pod kontrolom gospođe kandidatkinje.
Ne zna se da li je gora pomisao da je Trivićeva “neinformisana”, a kandidat ili da svjesno laže, a kandidat.
Svojevremeno, nekada davno kada je preuzeo vlast, Milorad Dodik i SNSD su ovaj problem uredili zakonski, čak osnovali i Specijalno tužlaštvo RS za organizovani i najteže oblike privrednog kriminala. To što je sve ostalo “mrtvo slovo na papiru” je druga stvar. Činjenica je da je cijela oblast zakonski već uređena. Da imamo čak i Republičku agenciju za sprečavanje sukoba interesa i Glavnu službu za reviziju i Sud i Tužilaštvo i šta sve ne…
I nije samo kandidatkinja opozicije bio problem. SDS nikada sterilniji. Kandidatura Mirka Šarovića za srpskog člana Predsjedništva BiH, koji je u politici od prije Adama je još pogoršala stvar, što su i glasači rekli. Lice koje viđamo od devedesetih ili na funkciji ili optužnici, definitivno nije neko kome će građani pokloniti udobnu fotelu još četiri godine. Osim skandala sa naručivanjem tekstova, iz ove stranke tokom cijelih izbora ništa novo. Mlade nade nisu donijele ništa, ali u ovoj stranci ionako nema ništa svježe otkako se Karadžić odmetnuo u hajdučiju.
No, iznenadili su mladi lavovi koji su uz Dodika bili od ranog djetinjstva. Selak iz odmetnutih socijalista i Nešić iz DNS. Obojica uvijek dobro poticionirana uz SNSD, počeli su da se “nećkaju k’o seoska mladica pred udaju”. Selak je bio ni tamo ni ovamo, dok je Nenad Nešić otvoreno napadao bivše kolege po funkcijama i opredjeljenju. Rezultati izbora pokazali su sve. Selakovi socijalisti su prošli u Skupštinu RS preko kompenzacija, DNS nikada slabiji.
No, stanje sada je pokazalo sav sjaj i očaj.
Gdje smo nakon oktobra?
Pomenuta Trivićeva sada hoda po ambasadama (neki dan je javno postovala da se sastala sa francuskom ambasadorkom) te joj je prenijela da je 70 hiljada glasova “kontaminirano” (?!). Da, uvijek postoji mogućnost za krađu glasova, čak i u najorganizovanijim sistemima, ali kako baš toliko? Da je manje, pa da i da povjerujemo! Ovo je u rangu onoga kada je kandidat za predsjednika u nekoj afričkoj diktaturi onomad pobijedio sa 118 posto osvojenih glasova!
I dok se cijelu kampanju upinjala da pojasni da nema apsolutno ništa sa stranim ambasadama, da je Srpkinja i više od 100%, obilazila Jasenovac u svrhu promidžbe i groblja, palila svijeće po crkvama, sada trči u iste da kuka i ukazuje na nepravdu!
Selak se prisjetio da je ipak i usprkos svemu za očuvanje Republike Srpske i njenih institucija, pa se skupa sa svojim kadrovima (kao što je Andrea Dorić, koja je javno priznala da ima dvije fotelje zahvaljujući tome što je u stranci) malo laktao za vlast… I ušao u istu, jer ne sumnjamo da brine o nama i tekovinama naše borbe.
Nešić je sa trećeg puta krug odvozao u Savjet ministara BiH i uparkirao se u Ministarstvo sigurnosti BiH, kao ministar? Ideologija, šta to bi…
SDS je ostao da ga lupom tražimo po mapi. Šarović je “časno” odstupio sa mjesta predsjednika zbog “loših izbornih rezultata”, ali nam je podvukao da može biti predsjednik ipak, još malo…Oni se konsoliduju od 2007. godine kada su posljednji put učestvovali u vlasti. I konsoliduju… I konsoliduju…
Partija demokratskog progresa (PDP) koja je imala ozbiljne šanse da poraste i preraste i SDS (koji ima tradicionalne glasače koji još uvijek “žive” u 1992 -oj) sada otplaćuje svoju “greškicu”, nazovimo je tako. Kandidaturu, ambicije i ego Jelene Trivić koja je za gubitak izbora uredno optužila i stranačke kolege, pa i samu stranku.
Zabava od tri dana, Jelena Trivić izmakla se iz sarajevskih medija, jer je tamo bila zabavna dok je tračarila (ubleharila, mahalala, slengovski) po televizijama, nakon toga više nema mjesta. I najbolji klovn dosadi djeci nakon par sati. Zato ima Facebook. Gdje najprizemnije napada i dalje. Uostalom, ko će joj zabraniti?
Svakome je jasno da su novi napadi Nebojše Vukanovića, koji nam je čak obećao da će se možda i oženiti nakon izbora pa nije, usmjereni na pravo formiranje neke buduće opozicije. Da, zabavno je gledati Vukanovića, koji se iza svega krije mudrim Njegoševim citatima. Zabavno je gledati kako u Skupštini Republike Srpske “troluje” privremenu predsjednicu Radulovićevu koja i sa “alo, momak, ne obadaj se ođe” ipak, izdominira. Zabavno je gledati kako napadima na opoziciju dovlači lagano Jelenu Trivić, kojoj i dalje dio glasača vjeruje da je “brutalno pokradena žrtva”… I za Vukanovića citat za kraj u njegovom, njegoševskom maniru “Ćud je ženska smiješna rabota……. Hiljadu će promijeniti vjera, da učini šta joj srce žudi”.