Connect with us

Društvo

BILA ODBAČENA, SADA HEROINA Filmska priča Tore, psa spasioca iz Republike Srpske

Tora je spasila jedanaestogodišnju djevojčicu iz ruševina u Turskoj.

„Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“, riječi su iz drevnog Talmuda koje govore o herojstvu. Najčešće se pominju kada se govori o životu čovjeka. Ipak, šta ukoliko ovom mudrošću opišemo spasenje života jednog psa koji nas vodi do priče o važnosti odluka koje pred nas stavlja „točak sudbine“ i njihovom uticaju na budućnost.

To je priča o heroini – Tori, potražnom psu, jedinom u Gorskoj službi spasavanja koji je posuđen Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske. Zajedno sa 30 spasilaca Tora je provela 10 dana u Kahramanmarašu, zemljotresu razorenom gradu na jugu Turske. U nekima od preko 950 srušenih zgrada Tora je tražila preživjele i uz stotine drugih potražnih pasa na terenu bila je jedina nada za one koji su u nesagledivoj nesreći imali sreću da njihov život pobijedi katastrofu.

Tora, uz pripadnike Civilne zaštite jeste heroj, jer spasavajući jedan život, spasili su svijet. Zahvaljujući njima, nakon šest dana boravka pod ruševinama spasena je 11-godišnja Irmak. Djevojčica je nađena u podrumu zgrade u kojoj je živjela inače na drugom spratu. I to takođe govori o silini nesreće koja je pogodila Tursku, a o tragediji svjedoči činjenica da je Irmak jedina preživjela u svojoj porodici.

Tori predviđali drugačiju sudbinu
O životu i putevima koje život kreira uči nas saznanje da je život jedne djevojčice spasao pas koji je bio potpuno odbačen. Na samom početku života neki ljudi Tori su predviđali potpuno drugačiju sudbinu.

Zajedno sa svojom sestrom Tora je bila poklon Vatrogasne brigade Mostara Teritorijalnoj spasilačko-vatrogasnoj jedinici Banjaluke. Njen trener i čovjek zbog čije volje je ona preživjela – Aleksandar Naumović kaže, da je Tora u GSS došla, jer ljudi iz Vatrogasne jedinice nisu znali šta s njom i s njenom sestrom i jer nije bilo uslova za njihov boravak u Vatrogasnom domu.

– From zero to hero. Od trnja do zvijezda – kroz osmijeh govori Naumović opisujući životni put psa kojem je posvetio više od pet godina života i rada.

U trenutku kada ju je sreo, Tora je bila stara oko šest mjeseci i u potpuno lošem stanju.

– One su završile u svinjcu nakon toga, njihovo stanje kada su došle je bilo toliko jadno da u bile izmrcvarene, mučene, da ne kažem gladne, krivonoge i prestare za rad – priča on o psu kojeg je GSS u prvi mah vidio isključivo kao maskotu stanice.

Naumović je, vjerujući da može, a i zbog sopstvene radoznalosti počeo trening Tore u trenutku kada je ona imala godinu dana. Znajući da je stara za treniranje, ali vjerujući počeo je sa osnovnim vježbama, a najmanje šest mjeseci mu je trebalo da je samo nauči da laje.

I uspio je u tome. Uz pomoć i savjete kolega iz GSS-a Hrvatske od obačenog psa napravio je heroja koji u traženju može da zamijeni i do 30 ljudi. Tora je učestvovala i u potragama na domaćem terenu, gdje je takođe imala uspjeha, ali nikada u uslovima poput onih u Turskoj koje Naumović opisuje u najkraćem – užasom.

– Na mjestima gdje smo radili bilo je teško raditi jer je puno ljudi bilo na samom objektu, u okolini objekta. Pas je detektovao njihove mirise. Meni se često dešavalo da, ako je i pustim u neku rupu izlazila mi je van jer je kupila ljude koji su živi, a koji se nalaze u okolini koji su samo gledali šta se dešava tu – priča nam.

Spasila djevojčicu iz ruševina
Na lokaciji na kojoj je Tora pronašla 11-godišnju Irmak spasioci nisu očekivali da nađu preživjele zbog uslova rušenja zgrade. Naumović kaže, u takvom rušenju objekata koje su kolapsirale kao kula od palačinki šanse za preživljavanje su minimalne, jer je i nad Irmak bilo šest metara spljoštenih spratova, betona i šuta.

Ipak, Bog, sudbina, univerzum – život je imao drugačiji plan. U dnu nekadašnjeg objekta Tora je markirala prvo preminule članove porodice 11-godišnje djevojčice, ali ubrzo su se začuli i znaci života.

– Kada je pas izmarkirao oni su čuli glasove tog djeteta koje je davalo određene signale za pomoć. Tad je počelo otkopavanje. Ja i Tora smo došli na lice mjesta i uradili istražni dio. Ona je pokazala gdje se nalazi otprilike ta djevojčica i tijelo njene porodice – rekao je Naumović.

Nakon toga počela je akcija koja je trajala četiri sata i koja je završila uspjehom. Nakon toga dobili smo lekciju o humanosti i životu. Lekciju koja najbolje upućuje na važnost odluka koje donosimo u trenutku. Jer ko zna kakav bi ishod po Irmak bio da su se kockice posložile drugačije, da se Tora nikada nije srela sa Aleksandrom ili da je on u svojoj namjeri u nekom trenutku posustao, jer od psa sa godinu počeo je da stvara ono što se počinje stvarati na samom početku, kada pas ima 40-ak dana.

– Vi tad počinjete da birate štene sebi i od onih štenaca koji su na raspolaganju vi po određenim osobinama izaberete štene koje vama odgovara. Vi birate štene po određenim kvalitetima, da li se hoće igrati sa loptom, igračkom, krpom, bilo čim. Vi po tome vidite koje štene hoće da preskače, koje štene se ne boji visine, koje štene je agresivnije, to su sve osobine preko kojih vi kasnije dobijate ono što hoćete da dobijete od psa – kaže Naumović govoreći o onome što kažu pravila.

Da život pobjeđuje pravila dokazuju i preživjeli iz Turske, dokazuje Irmak, dokazuje i njena spasiteljka Tora. Pas čiji je život pobijedio da bi dokazao moć ljubavi čovjeka i životinje i veličanstvene rezultate koje takva ljubav daje. Pas koji je spasavajući jedan život, spasao svijet.

N1

Related Topics:

Društvo

OVE GODINE SAT SE POMJERA 26. OKTOBRA! Prelazak na zimsko računanje vremena

U noći između subote, 26. i nedjelje, 27. oktobra, počinje zimsko računanje vremena. Tačno u 03:00 sata ujutro, kazaljke će se pomeriti jedan sat unazad, na 02:00 sata, što znači da ćemo te noći spavati sat duže.

Ova promjena označava prelazak sa ljetnog na zimsko računanje vremena, koje će trajati sve do posljednjeg vikenda u martu naredne godine.

Iako mnogima odgovara dodatni sat sna, stručnjaci upozoravaju da promjena vremena može privremeno poremetiti bioritam, naročito kod djece i starijih osoba. Savjetuju da se organizam postepeno prilagodi – ranijim odlascima na spavanje i lakšim obrocima u večernjim satima.

Podsjećamo, pomjeranje sata je još uvijek obavezno u većini evropskih zemalja, iako se već godinama vodi rasprava o ukidanju sezonskog računanja vremena.

Dakle, ne zaboravite – u noći 26. na 27. oktobar, pomjerite kazaljke unazad i uživajte u sat vremena dužem snu!

Nastavi čitati

Društvo

DANAS JE POKROV PRESVETE BOGORODICE! Izgovorite ovu molitvu za mir i zaštitu

Pokrov Presvete Bogorodice smatra se ženskim praznikom i proslavlja se 14. oktobra. Obilježava se kao sjećanje na dan kada je Sveti Andrej Jurodivi, prema predanju, imao viđenje Presvete Bogorodice koja pokrovom štiti ljude. Ovaj praznik se često naziva ženski, jer ga od davnina najviše slave žene koje proslavljaju Bogorodicu kao svoju zaštitnicu.

Na dan Pokrova Presvete Bogorodice vezuju se razni običaji, pa žene kupuju ili beru hrizanteme kojima ukrašavaju porodični dom kako bi u njega ušla sreća. Žene koje još nisu pronašle srodnu dušu, u starim vremenima, molile su se na Pokrov kako bi pronašle pravu ljubav. Spremali su se i kolači i dan se provodio sa djecom u miru, ljubavi i sreći. Pored raznih običaja vjernici smatraju da je na praznik najvažnije molitva, a evo koje riječi se izgovaraju na Pokrov Presvete Bogorodice, piše Žena Blic. Molitva
“O, Presveta Djevo, Mati Gospoda višnjih Sila, Carice neba i zemlje, svemoćna Zastupnice grada i zemlje naše! Primi ovo pohvalno i blagodarno pojanje od nas nedostojnih slugu Tvojih i molitve naše uzesi ka prestolu Boga Sina Tvoga da milostiv bude nama grešnima i da blagodat Svoju rasprostre na one što poštuju svečasno Ime Tvoje i klanjaju se sa verom i ljubavlju čudotvornoj ikoni Tvojoj. Jer mi nismo dostojni da se On smiluje na nas, ako Ga Ti, Vladičice, ne umilostiviš za nas, pošto Ti sve možeš kod Njega. Zato pribegavamo Tebi kao sigurnoj i brzoj Zastupnici našoj: usliši nas koji se molimo Tebi; zakloni nas svemoćnim pokrovom Svojim i izmoli u Boga, Sina Svoga, pastirima našim revnost i brigu za duše naše, gradonačelnicima – mudrost i silu, sudijama – pravdu i nepristrasnost, nastavnicima – razum i smirenoumlje, supruzima – ljubav i slogu, djeci – poslušnost, zlostavljanima – strpljenje, uvrediocima – strah Božiji, tužnima – blagodušnost, radosnima – uzdržljivost, a svima nama duh znanja i pobožnosti, duh milosrđa i krotosti, duh čistote i pravde.

Nastavi čitati

Društvo

ZEMLJA STARACA Ne zna se broj onih koji su napustili BiH, procjene kažu – ČAK 2,2 MILIONA!

I pored stotina institucija na svim nivoima vlasti u BiH, te armije radnika koji su u njima zaposleni, niko vam, zvanično, ne može reći tačan broj građana koji su napustili zemlju i preselili se u Austriju, Sloveniju, Njemačku i druge zemlje.

Istina, postoji procjena koja pokazuje da je u iseljeništvu 2023. godine živjelo 2,2 miliona građana koji vode porijeklo iz BiH. Dakle, riječ je o procjeni i taj broj uključuje osobe rođene u BiH koje su napustile BiH i procijenjeni broj njihovih potomaka u zemljama prijema.
Demograf Aleksandar Čavić kaže da je dijaspora svugdje u svijetu vrlo diskutabilan pojam, jer se metodološki stručnjaci teško mogu potpuno usaglasiti šta to ona predstavlja.

Naveo je niz primjera za to. Recimo, da li su to ljudi koji su otišli iz BiH sa namjerom da se vrate, da li tu ubrajamo one koji su rođeni u BiH pa se odrekli državljanstva, da li dijasporu čine potomci čija su samo oba roditelja iz BiH (a ne, recimo, jedan roditelj iz BiH, drugi iz Srbije ili Hrvatske) itd.

– Samim tim što mi uopšte ne bilježimo obim spoljnih migracija, mi ne znamo brojno stanje dijaspore, a još manje znamo strukturu, pa se zato uvijek barata procjenama, pri čemu treba biti jako oprezan, jer postoje metodološke smetnje koje sam spomenuo.

Ali, mi i kad bismo “iščistili” metodologiju, imali bismo problem jer naša zvanična statistika ne bilježi obim spoljnih migracija, pa samim tim ne znamo koliko je naših ljudi otišlo – naveo je Čavić za “Nezavisne novine”.

Međutim, kako dodaje, naš mnogo veći problem je to što mi danas ne znamo sa preciznošću ni koliko nas ima u BiH. Prilično precizno mjerimo, dodao je, prirodno kretanje kao razliku između broja umrlih i rođenih, gdje smo u debelom u minusu, ali je veći problem obim spoljnih migracija, koji je nama veća dinamička komponenta u pogledu gubitka stanovništva.

– Mi smo, na primjer, između 2013. i danas izgubili više od 100.000 stanovnika po osnovu negativnog prirodnog priraštaja, ali smo bar 2,5 do tri puta toliko izgubili po osnovu negativnog migracionog salda u pogledu spoljnih migracija – kaže Čavić.

Govoreći o značaju toga da znamo koliko ljudi imamo u dijaspori, on kaže da je to vrlo snažan alat za jednu zemlju koja nema mnogo stanovnika.

Obrazložio je to podacima da troškovi javnog sektora za školovanje lica sa trećim stepenom stručne spreme iznose nekoliko desetina hiljada maraka, sa četvrtim stepenom 50.000 i više, a sa fakultetima od 70.000 do 600.000 KM.

– To govorim kako bismo znali koliko smo mi zapravo izgubili odlaskom tih ljudi i zbog čega je bitno da ih “mapiramo”, te da pokušamo, na neki način, da kroz uspostavljanje saradnje sa njima iskoristimo to što smo uložili u njih.

Ako kažemo da mi, u popisnom periodu, od 2013. naovamo, u prosjeku nismo gubili manje od 25.000 ljudi, te to pomnožimo sa prosječnom cifrom od 100.000 KM, doći ćemo do računice da smo godišnje izgubili 2,5 milijardi KM. Dakle, svake godine izgubite nešto u čije ste obrazovanje uložili 2,5 milijardi KM.

Ili, u postpopisnom periodu, za 12 godina, mi smo, govorim čisto zbog metrike, a moglo bi se i precizno izračunati, izgubili oko 30 milijardi maraka – pojašnjava Čavić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da se ničemu ne može nadati zemlja koja ne zna koliko ima građana u iseljeništvu.

– Ključan resurs u svakom savremenom društvu je čovjek. Institucije BiH ne raspolažu konkretnim brojem koliko nas ima u BiH, a zamislite tek koliko nemaju informacije koliko nas nema, odnosno koliko nas je van granica BiH. Mi imamo demografske pokazatelje koji su zapravo ekvivalentni lošoj politici u BiH. Zato ne iznenađuje zašto nemamo precizne podatke – ističe Vasić za “Nezavisne novine“.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kaže da ne zna da ijedna institucija u BiH evidentira koliko je naših državljana u inostranstvu.

– Neće niko da se petlja u svoj posao, vjerujte mi. Mislim, glupo je da mi iz nevladinog sektora radimo posao koji bi oni trebali. Mi imamo ljude koji se odriču državljanstva i to je evidentirano. To mi jedino možemo znati. To im se naplaćuje, to je prihod od odricanja od državljanstva BiH – rekla je Zukićeva.

Ona ističe da ljudi različitim putevima odlaze vani, te dodaje da je kod nas prisutan problem koji je trebalo davno riješiti, a odnosi se na lokalne vlasti.

– Tu treba da se uvede red. Mi smo imali problema sa lokalnim vlastima. Pitaju otkud vi znate kako je kod nas. Mi kažemo – pa eto, vidjećete, naveče je ugašeno svjetlo, nema nikog – ističe Zukićeva za “Nezavisne novine“.

Nezavisne novine

Nastavi čitati

Aktuelno