Connect with us

Društvo

BILA ODBAČENA, SADA HEROINA Filmska priča Tore, psa spasioca iz Republike Srpske

Tora je spasila jedanaestogodišnju djevojčicu iz ruševina u Turskoj.

„Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“, riječi su iz drevnog Talmuda koje govore o herojstvu. Najčešće se pominju kada se govori o životu čovjeka. Ipak, šta ukoliko ovom mudrošću opišemo spasenje života jednog psa koji nas vodi do priče o važnosti odluka koje pred nas stavlja „točak sudbine“ i njihovom uticaju na budućnost.

To je priča o heroini – Tori, potražnom psu, jedinom u Gorskoj službi spasavanja koji je posuđen Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske. Zajedno sa 30 spasilaca Tora je provela 10 dana u Kahramanmarašu, zemljotresu razorenom gradu na jugu Turske. U nekima od preko 950 srušenih zgrada Tora je tražila preživjele i uz stotine drugih potražnih pasa na terenu bila je jedina nada za one koji su u nesagledivoj nesreći imali sreću da njihov život pobijedi katastrofu.

Tora, uz pripadnike Civilne zaštite jeste heroj, jer spasavajući jedan život, spasili su svijet. Zahvaljujući njima, nakon šest dana boravka pod ruševinama spasena je 11-godišnja Irmak. Djevojčica je nađena u podrumu zgrade u kojoj je živjela inače na drugom spratu. I to takođe govori o silini nesreće koja je pogodila Tursku, a o tragediji svjedoči činjenica da je Irmak jedina preživjela u svojoj porodici.

Tori predviđali drugačiju sudbinu
O životu i putevima koje život kreira uči nas saznanje da je život jedne djevojčice spasao pas koji je bio potpuno odbačen. Na samom početku života neki ljudi Tori su predviđali potpuno drugačiju sudbinu.

Zajedno sa svojom sestrom Tora je bila poklon Vatrogasne brigade Mostara Teritorijalnoj spasilačko-vatrogasnoj jedinici Banjaluke. Njen trener i čovjek zbog čije volje je ona preživjela – Aleksandar Naumović kaže, da je Tora u GSS došla, jer ljudi iz Vatrogasne jedinice nisu znali šta s njom i s njenom sestrom i jer nije bilo uslova za njihov boravak u Vatrogasnom domu.

– From zero to hero. Od trnja do zvijezda – kroz osmijeh govori Naumović opisujući životni put psa kojem je posvetio više od pet godina života i rada.

U trenutku kada ju je sreo, Tora je bila stara oko šest mjeseci i u potpuno lošem stanju.

– One su završile u svinjcu nakon toga, njihovo stanje kada su došle je bilo toliko jadno da u bile izmrcvarene, mučene, da ne kažem gladne, krivonoge i prestare za rad – priča on o psu kojeg je GSS u prvi mah vidio isključivo kao maskotu stanice.

Naumović je, vjerujući da može, a i zbog sopstvene radoznalosti počeo trening Tore u trenutku kada je ona imala godinu dana. Znajući da je stara za treniranje, ali vjerujući počeo je sa osnovnim vježbama, a najmanje šest mjeseci mu je trebalo da je samo nauči da laje.

I uspio je u tome. Uz pomoć i savjete kolega iz GSS-a Hrvatske od obačenog psa napravio je heroja koji u traženju može da zamijeni i do 30 ljudi. Tora je učestvovala i u potragama na domaćem terenu, gdje je takođe imala uspjeha, ali nikada u uslovima poput onih u Turskoj koje Naumović opisuje u najkraćem – užasom.

– Na mjestima gdje smo radili bilo je teško raditi jer je puno ljudi bilo na samom objektu, u okolini objekta. Pas je detektovao njihove mirise. Meni se često dešavalo da, ako je i pustim u neku rupu izlazila mi je van jer je kupila ljude koji su živi, a koji se nalaze u okolini koji su samo gledali šta se dešava tu – priča nam.

Spasila djevojčicu iz ruševina
Na lokaciji na kojoj je Tora pronašla 11-godišnju Irmak spasioci nisu očekivali da nađu preživjele zbog uslova rušenja zgrade. Naumović kaže, u takvom rušenju objekata koje su kolapsirale kao kula od palačinki šanse za preživljavanje su minimalne, jer je i nad Irmak bilo šest metara spljoštenih spratova, betona i šuta.

Ipak, Bog, sudbina, univerzum – život je imao drugačiji plan. U dnu nekadašnjeg objekta Tora je markirala prvo preminule članove porodice 11-godišnje djevojčice, ali ubrzo su se začuli i znaci života.

– Kada je pas izmarkirao oni su čuli glasove tog djeteta koje je davalo određene signale za pomoć. Tad je počelo otkopavanje. Ja i Tora smo došli na lice mjesta i uradili istražni dio. Ona je pokazala gdje se nalazi otprilike ta djevojčica i tijelo njene porodice – rekao je Naumović.

Nakon toga počela je akcija koja je trajala četiri sata i koja je završila uspjehom. Nakon toga dobili smo lekciju o humanosti i životu. Lekciju koja najbolje upućuje na važnost odluka koje donosimo u trenutku. Jer ko zna kakav bi ishod po Irmak bio da su se kockice posložile drugačije, da se Tora nikada nije srela sa Aleksandrom ili da je on u svojoj namjeri u nekom trenutku posustao, jer od psa sa godinu počeo je da stvara ono što se počinje stvarati na samom početku, kada pas ima 40-ak dana.

– Vi tad počinjete da birate štene sebi i od onih štenaca koji su na raspolaganju vi po određenim osobinama izaberete štene koje vama odgovara. Vi birate štene po određenim kvalitetima, da li se hoće igrati sa loptom, igračkom, krpom, bilo čim. Vi po tome vidite koje štene hoće da preskače, koje štene se ne boji visine, koje štene je agresivnije, to su sve osobine preko kojih vi kasnije dobijate ono što hoćete da dobijete od psa – kaže Naumović govoreći o onome što kažu pravila.

Da život pobjeđuje pravila dokazuju i preživjeli iz Turske, dokazuje Irmak, dokazuje i njena spasiteljka Tora. Pas čiji je život pobijedio da bi dokazao moć ljubavi čovjeka i životinje i veličanstvene rezultate koje takva ljubav daje. Pas koji je spasavajući jedan život, spasao svijet.

N1

Related Topics:

Društvo

Da li BiH ima DOVOLJNO LJUDSTVA I OPREME za borbu sa VATRENOM STIHIJOM?

Bosnu i Hercegovinu je tokom 2024. godine zadesio veliki broj požara, koji su zbog nepristupačnosti terena na kojem su buknuli nerijetko prijetili i stanovništvu, ali i uništavanju prirodnih bogatstava, prije svega šume i nacionalnih parkova.

Nažalost, u pojedinim situacijama imali smo primjer da nadležni nisu željeli dati saglasnost za djelovanje pomoći iz regiona i tako su zasigurno onemogućili da se problem, odnosno vatra, što prije ugasi, sa što manjim posljedicama.

Da li su nakon takvih dešavanja nadležni u BiH djelimično progledali, pa prije svega politiku ostavili sa strane, daće odgovor Savjet ministara BiH, kojem je Ministarstvo bezbjednosti BiH uputilo prijedlog odluke koja podrazumijeva da, ukoliko svi domaći kapaciteti budu angažovani u borbi sa vatrenom stihijom, bude zatražena i međunarodna pomoć.

Ona bi, kako piše u odluci, podrazumijevala angažovanje vatrogasnih snaga, sredstava i letjelica za gašenje požara sa posadom, a ta pomoć mogla bi biti zatražena od svih zemalja sa kojima BiH ima potpisane sporazume i memorandume o saradnji u zaštiti i spasavanju.

“Pomoć će biti zatražena isključivo u slučaju kada svi raspoloživi domaći kapaciteti, uključujući vatrogasne jedinice, resurse civilne zaštite, Oružanih snaga BiH i drugih nadležnih službi na svim nivoima vlasti, budu u potpunosti angažovani i kada procjena situacije ukaže na to da BiH vlastitim resursima nije u mogućnosti efikasno odgovoriti na prijetnju”, navodi se u odluci.

A dok nadležni pripremaju pomoć “za svaki slučaj”, provjerili smo koliki su zaista resursi i kapaciteti onih koji svake godine rizikuju svoje živote pri gašenju požara.

“Spremni smo apsolutno”, tvrdi Boris Trninić, direktor Civilne zaštite Republike Srpske.

On se nada da u slučaju eventualnih problema kao 2024. godine, političari neće biti u glavnoj ulozi, već će se podrediti spasavanju stanovništva, imovine i ostalog.

“Da se nije prošle godine miješala politika, ne bi bilo onoliko štete. Nadamo se da će primjenom pomenute odluke biti puno efikasnije ukoliko bude trebalo da se djeluje”, kaže Trninić za “Nezavisne” te uvjerava da Civilna zaštita RS ima dovoljno ljudstva i opreme, kao i da su tu i vatrogasne jedinice.

Najveći problem za vatrogasce i civilnu zaštitu su izuzetno nepristupačni tereni u BiH, gdje po pravilu i dolazi do požara. U takvim situacijama, sa zemlje je nemoguće djelovati, zbog čega veliku pomoć imaju od strane MUP-a Republike Srpske i Oružanih snaga BiH. Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske, kaže za “Nezavisne novine” da na raspolaganju imaju tri helikoptera za gašenje požara.

“Imamo tri helikoptera sa kapacitetom hiljadu litara svaki. Plus imamo i jedan helikopter za izviđanje požara”, pojašnjava Kusturić. Ukoliko bi eventualno stigao poziv za pomoć pri gašenju požara sa nivoa Savjeta ministara BiH ili Oružanih snaga BiH, navodi da će o tome odlučivati Vlada RS.

“Procedura je da se treba obratiti Vladi RS, pa će oni odlučiti o tome”, kazao je Kusturić.

Letjelicama raspolažu i Oružane snage BiH.

Aldin Brašnjić, direktor Federalne uprave Civilne zaštite, kaže da OS BiH imaju četiri helikoptera, a da se najmanje dva koriste kada je to potrebno, što je i rađeno 2024. godine.

“Procedura je da se ide preko Ministarstva sigurnosti BiH, pa Predsjedništva BiH pa na Oružane snage BiH, kako bi angažovali pripadnike Oružanih snaga i njihovu opremu. To je prošle godine jako dobro funkcionisalo, iako je bilo najviše letova. Čak 14 gašenja požara je bilo prošle godine putem helikoptera. Angažovali smo dva puta i EUFOR, jednom i Hrvatsku, tako da imamo dovoljno kapaciteta”, poručuje Brašnjić.

Ipak, on priznaje da se sve ovo mora dodatno ojačati.

“Imamo problem kada su požari na otvorenim prostorima zato što se mora to gasiti samo letjelicama zbog nepristupačnosti prostoru. Drugi veliki problem je što i dalje imamo veliku površinu koja je minirana, opasno je slati ljude na neka mjesta, naročito po tim planinama i šumama i onda se moraju angažovati letjelice”, kaže on za “Nezavisne”.

Podsjeća da je još 2022. godine donesen zaključak o uspostavljanju agencije koja će se samo baviti konkretnim rješenjima za problem požara, ali da ništa nije urađeno.

“Mi smo predlagali da ta agencija u početku bude pri FUCZ, da nabavimo bar dva air traktora, ali onda i sami znamo da bi to svakako bio tehnički problem u smislu angažovanja pilota, jer su njihove plate mnogo veće nego što se može njima dati po zakonu o platama na federalnom nivou. Imamo tih nekih tehničkih problema, ali Vlada se mora odrediti kojom brzinom će to ići”, ističe Brašnjić.

Zato Vladu FBiH nisu čekali u kantonima u Hercegovini. Oni su početkom ove godine nabavili air traktor, koji je iznajmljen od Hrvatske i biće stacioniran u Mostaru.

Pored air traktora, Brašnjić navodi da bi od velike koristi bila i nabavka sistema za brzo otkrivanje požara.

“I tu imamo neke intencije da preko kantona zajedno krenemo u nabavku tih tzv. termalnih kamera koje otkrivaju požare. Radimo na tom planu, ali kao direktor FUCZ-a smatram da to može puno bolje i brže, ali i sami znate koliko je ovdje sve decentralizovano, jer imamo federalnu, pa kantonalnu te državnu upravu”, zaključio je Brašnjić.

Nastavi čitati

Društvo

“NAŠI POSLODAVCI MOGU DA PLATE VIŠE ALI NE ŽELE”: Radnici u BiH prednjače po radnim satima u Evropi, ali ne i po primanjima

Među članicama Evropske unije najduže rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumuni (38,8), a najmanje Nizozemci (32,1), te Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).

Prosječna radna sedmica u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidatima rekorderi su Turci, koji na poslu provedu 43,1 sat, u Srbiji rade 41,3, a u BiH 41,2 sati sedmično.

S druge strane, prosječne plate dokaz su da su bogatiji oni koji manje rade.

Prosječna plata radnika u EU je 3.155 evra, a raspon zarada po državama je od 1.125 evra u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plata Danaca je 5.634, Iraca 4.890, Belgijanaca 4.832, Austrijanaca 4.542, Nijemaca 4.250 evra.

Zemlje u kojima su prosječne plate ispod 1.500 eura su Rumunija, Grčka i Mađarska. A prosječna plata u BiH je 1.506 KM ili 772 evra.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da bi prosjek u BiH bio i lošiji, ako bi se iz njega isključile plate u javnom sektoru, jer prosjek popravljaju oni koji najmanje rade i za to primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plata najvećim dijelom zavisi od onih u privredi.

– U ovim zemljama mnogo više zaposlenih radi u profitabilnijim sektorima poput finansija, komunikacija, visokih tehnologija i napredne proizvodnje. Logično je da višu platu ima radnik u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, nego onaj u BiH koji za taj isti automobil proizvodi dijelove ili presvlake. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik na Zapadu uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, pa može uraditi više za manje vremena – kaže Gavran, prenosi Avaz.

Isti poslovi
S druge strane, nelogičnim smatra činjenicu da radnik u BiH, za iste poslove, zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematičnim ocjenjuje slučajeve u kojima ista firma različito plaća radnike na istim poslovima u BiH i u svojoj matičnoj državi.

Uslovi na tržištu
– Dio opravdanja u višim opterećenjima na rad, u smislu poreza i doprinosa, opet ne može objasniti sve. Jednostavno je realnost da ih zapošljavaju u BiH upravo radi manjih troškova i veće zarade. Kao što je realnost da mnogi naši poslodavci itekako mogu platiti radnika više, ali ne žele, a uslovi na tržištu su takvi da ih radnik na to ne može natjerati. Mislim da je trenutno veći problem odnos cijena i plata, nego iznos nominalne plate, jer cijene kod nas su jako blizu ili čak i više nego u razvijenijim zemljama, a primanja nisu – istakao je Gavran.

Nastavi čitati

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Aktuelno