Bosna i Hercegovina je u prvom kvartalu ove godine imala manji izvoz za čak 560 miliona KM u odnosu na isti period prošle godine.

Ovi poražavajući podaci za bh. ekonomiju govore da, ako se nastavi ovakav trend pada izvoza do kraja godine, BiH bi mogla smanjiti plasman svojih proizvoda u inostranstvo za više od dvije milijarde KM.

Iz Spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine su prezentovali podatke o obimu razmjene u prvom kvartalu ove godine u kojem se vidi da je ukupan obim razmjene iznosio 10,9 milijardi KM, te je manji za 2,75 odsto ili 308,7 miliona KM u odnosu na prvi kvartal 2023. godine.

“Od toga ukupna vrijednost izvoza iznosi 3,95 milijardi KM, što je manje za 560 milijardi KM u odnosu na isti period prethodne godine. Uvoz u Bosnu i Hercegovinu je iznosio 6,94 milijarde KM i veći je za 252 miliona u odnosu na prethodnu godinu. Posmatrano po tržištima, zabilježen je pad izvoza na sva vodeća tržišta, ali je prisutan trend usporavanja pada izvoza, što je pogotovo izraženo u martu 2024. godine. Od zemalja Evropske unije najveći pad izvoza je zabilježen na tržištima Hrvatske (12,8%), Austrije (14,3%), Italije (18,5%) i Njemačke (9,4%) nakon dugogodišnjeg rasta izvoza. Od zemalja CEFTE najveći pad izvoza zabilježen je na tržištu Srbije (26,4%).

Ohrabrujuća su povećanja izvoza na takozvana ostala tržišta, gdje je zabilježen rast izvoza na tržište Turske (37,9%). Kretanje uvoza je imalo suprotnu tendenciju od izvoza, što je dovelo do povećanja spoljnotrgovinskog deficita, koji iznosi približno tri milijarde KM. Najznačajnija uvozna tržišta su: Hrvatska, Njemačka, Slovenija, Italija i Srbija”, piše u podacima STK BiH.

Kada je riječ o proizvodima i tarifama, većinu pada čine tri tarife: električna energija, željezo i čelik, karbonati i drugi proizvodi hemijske industrije.

“Izvoz električne energije je smanjen za 196,1 milion KM, što je uglavnom rezultat nižih cijena električne energije na međunarodnom tržištu u odnosu na prethodnu godinu. U sektoru rude, metali i proizvodi izvoz je smanjen za 191,8 miliona KM ili 21%, a smanjenje se odnosi uglavnom na smanjenje izvoza željeza i čelika i njihovih proizvoda, a značajan je i pad izvoza karbonata, tj. proizvoda hemijske industrije, s padom od 53 miliona KM”, stoji u podacima.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, rekao je za “Nezavisne novine” da su u prvom kvartalu još bile prisutne posljedice smanjene tražnje za našim izvoznim proizvodima prouzrokovane padom industrijske proizvodnje u EU.

“Takođe, to je bio period kada dolazi do obuzdavanja inflacije, što je i sa stanovišta cijena naših izvoznih proizvoda dovelo do pada vrijednosti našeg izvoza. U našem izvozu dominiraju resursno-intenzivni proizvodi, kao i poluproizvodi i komponente u segmentu automobilske industrije. Oporavak industrijske proizvodnje u EU i prateći rast realne tražnje podstaknut svođenjem inflacije na granice monetarnog cilja od 2% stvoriće u toku ove godine pozitivniji trend i za naš izvoz. Dugoročno posmatrano, bez pomjeranja težišta naše industrije prema djelatnostima više dodate vrijednosti nije moguće osigurati kontinuiran i održiv rast izvoza koji bi se odrazio i na rast životnog standarda. Bez ove strukturne transformacije, s postojećom privrednom strukturom smo osuđeni na učestale oscilacije i ranjivost izvoza izazvanog eksternim šokovima”, objasnio je Mlinarević.

Siniša Pepić, doktor ekonomske diplomatije, kazao je da ako se ovaj zabrinjavajući trend smanjenja izvoza nastavi, može imati ozbiljne posljedice na ekonomiju zemlje do kraja godine.

“Smanjenje izvoza može dovesti do opadanja prihoda, a takođe se može odraziti na zaposlenost i rast privrede. Da bismo se suočili s ovim izazovom, trebamo primijeniti raznovrsne strategije. To uključuje jačanje konkurentnosti domaćih proizvoda na međunarodnom tržištu, diverzifikaciju izvoznih proizvoda i tržišta, poboljšanje poslovnog okruženja kako bismo privukli strane investicije, te podržali razvoj inovacija i tehnološki napredak u industriji. Odgovor na ovu situaciju zahtijeva koordinirane napore vlade, privrede i akademskog sektora. Potrebno je ulagati u obrazovanje i istraživanje kako bismo podstakli razvoj novih sektora i tehnologija koje bi mogle biti konkurentne na globalnom tržištu. Takođe, važno je jačati trgovinske veze i sarađivati s drugim zemljama kako bismo proširili mogućnosti izvoza. Ova kombinacija strategija će biti ključna za očuvanje stabilnosti i rasta ekonomije BiH u svjetlu trenutnih izazova s izvozom”, naglasio je Pepić.

Nakon završene Gimnazije u Srpcu gdje je proglašen za učenika generacije 2018. godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beogradu.

Jedan od najboljih učenika srbačke osnovne i srednje škole, a zatim i beogradskog Medicinskog fakulteta je Ognjen Krčmar (24) iz Srpca koji je nedavno završio Medicinski fakultet u Beogradu sa prosječnom ocjenom 9,83.

U dnevniku je imao sve petice, bio je vukovac u osnovnoj i srednjoj školi, a potom i uspješan student. Ovaj mladi, uspješan čovjek je ponos ne samo svoje porodice već i rodnog Srpca, prenosi Radio Srbac.
Nakon završene Gimnazije u Srpcu gđe je proglašen za učenika generacije 2018. godine upisuje se na Medicinski fakultet u Beogradu. Interesovanje za medicinu javilo se još tokom srednje škole gđe je bio angažovan u Crvenom krstu Srbac.

– Postoji nekoliko razloga ali jedan od njih je moj angažman u Crvenom krstu. Dosta su nas angažovali u humanitarnim akcijama prikupljanja sredstava ali i distribuciji pomoći ugroženim porodicama i tu sam shvatio da ta pomoć koja se pruža ljudima ne može da se plati. Velika je čast da pomognete nekome i to je bio jedan od razloga zašto sam se vidio kao ljekar. Drugi razlog je intuicija kada neko osjeća da je nešto pravi izbor za njega. Prosto sam shvatio da to treba da bude moj budući poziv u životu jer volim ljudski organizam i sve vezano za funkcije istog – kaže Ognjen.

Medicina traži rad, disciplinovanost i upornost, ali na prvom mjestu ljubav prema struci i nauci. Sav uložen trud tokom studiranja medicine vodi ka jednom cilju, a to je spasiti ljudski život. A na pitanje zašto je odabrao Beograd, Ognjen kaže:

– Beograd je ogroman grad, a univerzitet u njemu ima dugu tradiciju. Fakultet je skoro proslavio sto godina postojanja što mu ipak daje jedan kredibilitet i priznat je u cijelom svijetu. Ljude koje sam pitao za savjet su me ohrabrili da ga izaberem pa sam shvatio da mi takav fakultet vjerovatno može više pružiti od nekih drugih, što je urodilo plodom – rekao je on.

– Treba shvatiti da je prva godina, ne samo na medicini već i na drugim fakultetima izuzetno zahtjevna. Samim tim, potrebno je vrijeme da se snađete i prilagodite. To je drugi grad, novi ljudi i drugi način razmišljanja a kada se to prihvati onda je sve lakše. Anatomija je bila jedan od prvih većih izazova na koji sam naišao. Ona je uslov da se pređe u sledeću godinu a nakon toga kreću još teži i obimniji predmeti i iskreno da vam kažem bilo je još zahtjevnije, ali nekako kada se pređe prva prepreka može se sve. Medicina je veoma obimna, traje 6 godina i osoba treba već unaprijed da bude spremna da posveti minimalno šest godina svog života nečemu što mora tada da se uradi, tako da stvarno je bilo izazova. U međuvremenu je nažalost došla i pandemija 2020. i 2021. godine koja je otežala kretanje i stvorila nama studentima medicine problem jer učimo na pacijentima, a zbog izolacije to nam je bilo onemogućeno što smo naknadno morali odraditi. To je dodatno otežalo moje studije ali preko svega se pređe uz dobru podršku i uz dobar plan – kaže Ognjen.

Tokom druge godine studija počeo je da se bavi naučno istraživačkim radom. Prvo se zainteresovao za histologiju i tom prilikom se bavio promjenama na limfnim čvorovima, a ono što ga trenutno najviše interesuje je interna medicina.

– Najviše me interesuje interna medicina a ponajviše endokrinologija, nauka o hormonima, tu prije svega mislim na šećernu bolest, bolesti štitne žlijezde i druge poremećaje uzrokovane hormonskim disbalansom. Pored toga tu je i javno zdravlje. Javno zdravlje su različiti projekti koji služe da povećamo zdravlje čitave populacije, znači to nije obični pregled usmjeren ka pojedincu nego su to mjere na koji način da svi budemo zdravi. To je ishrana, vakcinacija, zdravi vazduh, zdravija voda i to su dvije oblasti koje me najviše zanimaju – rekao je Ognjen.

Tokom volontiranja i prvog dijela prakse najviše mu je kaže značio Urgentni centar u Beogradu.

– Imali smo obaveznu praksu tokom fakulteta na kliničkim predmetima. Imamo tri godine predklinike koje su obično teorijska znanja da bi se poslije moglo pristupiti pacijentu. Svaka vježba se provodi sa pacijentima a pored toga sam išao na nekoliko klinika na dežurstva ili volontiranje. Najviše mi je značio Urgentni centar u Beogradu jer je to centralna ustanova gđe je veliki broj službi i pacijenata i tu može zaista dobra praksa da se prođe.

Takođe, kad je riječ o mom interesovanju u sferi javnog zdravlja, kroz naučni rad ispitivali smo zašto postoji nepovjerenje prema zdravstvenom sistemu i recimo neki stavovi o HPV vakcini. To su oblasti koje su mene zanimale ali definitivno je taj naučni rad uticao da shvatim na koji način naučni metod funkcioniše, zašto ljekar baš propisuje taj lijek, zašto se neki protokol tako provodi. Razlozi su mnogobrojni a ponajviše jer je to potvrđeno na velikom broju ispitanika i studija, zato mi znamo da dajemo sutra pacijentima ono što je najbolje i što mi u tom trenutku znamo. Tako da nauka je stvarno jedna bitna stavka u svakom radu ljekara – rekao je on.

Sa prosjekom ocjena 9,83 Ognjen je bio prvi na listi dobitnika stipendije opštine Srbac, a na Svetosavskoj akademiji prošle godine za konstantan rad i trud dodijeljena mu je Svetosavska nagrada.

– Svakom studentu pa i meni finansijska podrška mnogo znači. Opština Srbac je u mom slučaju bila prva koja je meni pružila tu podršku, a Svetosavska nagrada pored finansijske pomoći je ipak imala neko veće značenje, to je moralna podrška kada vas ipak prepozna neko a to je moj grad u kojem sam proveo dobar dio života, tako da mi je Svetosavska nagrada bila velika čast i mislim da je to odlična praksa koju opština treba da nastavi – rekao je Ognjen.

Na pitanje čime se bavi u slobodnom vremenu kaže da nema hobi ali voli mnogo da čita što se vidi i po odabiru fakulteta. Jedno od interesovanja mu je angažovanje u Antidoping agenciji Republike Srbije.

– Tu je cilj da testiramo sportiste na različite zabranjene supstance koje ne smiju da koriste da bi sport bio čist i fer igra – rekao je Ognjen.

Na kraju razgovora sa ovim mladim čovjekom sa izuzetnim ocjenama i karakteristikama koji odlično govori dva strana jezika gotovo je nemoguće izbjeći pitanje sprema li se da ode u inostranstvo i kakvi su mu planovi za budućnost.

– Postoji nekoliko planova. Postoji mogućnost da doktorske studije nastavim na fakultetu u Beogradu i da nastavim tamo usavršavanje, a možda bih se i zaposlio negdje. Još nisam siguran, ali ono što je sigurno jeste da je usavršavanje u inostranstvu jedan od mojih ciljeva. Da li će to biti da odem potpuno da radim ili ću preko različitih programa koje nude fakulteti da odem negđe da dobijem znanje i praksu to ne mogu sa sigurnošću još da kažem ali svakako želim da odem u inostranstvo i da vidim drugi sistem, neke nove prilike i da pokupim to znanje. Mislim da će jedna od opcija možda biti i Banjaluka ili Srbac, ali viđećemo. Najviše bih volio da se vratim u Republiku Srpsku ali jedna od mojih želja je da se uključim u nastavu. Tu bi onda bila Banjaluka da ipak to znanje koje steknem negđe u inostranstvu mogu da prenesem novim budućim ljekarima – istakao je ovaj svestrani mladić.

(AloOnlineBa)

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjernici danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru. Đurđevdan je jedna od najčešćih slava kod Srba.

Sveti Georgije se rodio u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dječak odrastao.

Već u 20. godini dospio je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a Đorđe je stupio pred cara i rekao da je i on hrišćanin.

Time je započelo njegovo stradanje za vjeru. Tamnica i strašna mučenja nisu ga pokolebali, on se neprestano molio Bogu i Bog ga je isceljivao i spasavao smrti.

Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra. Car je potom odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu prije pogubljenja, a Sveti Đorđe je posječen 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa koga kopljem probada strašnu aždaju, čime je zadao smrtni udarac „neznaboštvu“. Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odneo nad aždajom jverovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.

Svetom Georgiju se čini pomen i 16. novembra, na Đurđic – dan prenosa moštiju u crkvu u Lidiji, njegovom rodnom mjestu.

Poslije Božića Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja. Većina njih odnosila se na zdravlje, plodnost, mliječnost stoke, zdravlje ukućana, na udaju, ženidbu…

Običaj je da se pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se bacaju u tekuću vodu. Vjeruje se da venčić ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet.

Vjeruje se da će, ako je na Đurđevdan vedro, biti plodna godina, a ako na ovaj praznik pada kiša, biće suša.

Uoči Đurđevdana pletu se i venčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mlječike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući.

Na Đurđevdan narod odlazi u prirodu, zajednički na đurđevdanski uranak. Za ovu priliku posebno se pripremaju jelo i piće. Narod se veseli često i do podne. Na đurđevdanskim urancima mladi se opasuju vrbovim prućem da budu napredni kao vrbe, kite zdravcem da budu zdravi kao zdravac, koprivom, da kopriva opeče bolest i selenom da im duša miriše kao selen.