Banjaluka
Završeno “Dječije carstvo” u Banja Luci: Uroš Petrović postao novi princ zbog toga što je car

Sedamnaesto izdanje pjesničkog festivala “Dječije carstvo”, u organizaciji banjalučkog “KultArta”, završeno je u danas u Gradskom pozorištu “Jazavac” finalnim takmičenjem djece pjesnika, a u četvrtak uveče u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor nagrada “Princ Dječijeg carstva” dodijeljena je Urošu Petroviću, književniku iz Beograda.
U čast Uroša Petrovića izveden je pjesnički performans na kojem su učestvovali istaknuti pjesnici za djecu Tode Nikoletić, Jovo Čulić, Goran Novakov, Duško Domanović, Bojana Stupar i Vid Vukelić Vicko.
Svi oni kazali su po jednu pjesmu o Urošu i njegovom stvaralaštvu, posebno napisanu ovim povodom i duhovito konstatovali da je starom princu istakao mandat, te da je novi princ “Dječijeg carstva” došao na tu funkciju zbog toga što je car.
Naravno, ni ovogodišnja manifestacija, kao ni performans nisu prošli bez Branka Rosića, “leteće gitare”, muzičara, animatora i voditelja dječjih emisija na Radio-televiziji Srbije i Televiziji Vojvodina.
Uroš Petrović rođen je 1967. godine u Gornjem Milanovcu, a od 1975. godine živi u Beogradu. Književnik je čija djela pomjeraju granice u savremenoj literaturi za djecu i mlade. Autor je više od 20 knjiga i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za mlade.
Njegove knjige su do sada objavljene i u Italiji, Mađarskoj, Grčkoj, Sloveniji, Rumuniji, Sjevernoj Makedoniji i Češkoj, kao i na engleskom jeziku. Po njegovom nagrađenom romanu “Peti leptir” snimljen je prvi (i zasad jedini) dugometražni 3D film u istoriji srpske kinematografije. Petroviću je nagradu uručio Slobodan Stošić, direktor festivala, koji se ovom prilikom obratio i publici.
“Otkud Uroš ‘Princ Dječijeg carstva’? Otud! Jer Uroš je magnet za djecu. On razigra najmirnije i smiri najnemirnije. Njegova zagonetna pitanja i priče ih tjeraju na razmišljanje, nadmetanje, dokazivanje… I kad pogriješe, nije im teško, nije im glupo, traže rješenje dalje. A on ih mami i nagrađuje rijetkim unikatnim nagradama, (lopticama, koje mu je dao mudrac iz Kine, a ima ih pun šleper u kući, ili karticama, zlatnim, koje ničemu ne služe, ali su nagrada!) koje njima znače, jer su ih dobili od Uroša”, istakao je Stošić.
On je dodao da su sve priče Uroša Petrovića poučne, misaone, kreativne, te zahtijevaju punu dječju pažnju, a bogami i starijih.
“Iz svih njih, ali i iz svakog njegovog nastupa zrači duhovitost. I to ne vještačka, usiljena, već prirodna, urođena. I to se djeci dopada. I da poentiramo na kraju: Na vaše pitanje: Otkud Uroš ‘Princ Dječijeg carstva?’ odgovaramo: Otud! Jer je Uroš jedno pravo veliko, odraslo dijete, radoznalo, kreativno, srećno i, naravno, pametno! A ‘Dječije carstvo’ mu je prirodno stanište. I zaslužuje da bude princ”, obrazložio je Stošić, nakon čega je svoj nastup imao i sam Petrović.
On je i ovaj put održao jedno interaktivno književno veče postavljajući djeci zagonetke u stihovima, a onima koji su znali tačne odgovore dodjeljivao je čuvene kineske loptice. Voditelj programa bio je novinar Željko Opalić Opa.
Pored afirmisanih pjesnika za djecu, na ovogodišnjem, sedamnaestom “Dječijem carstvu” učestvovali su i djeca pjesnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, a novina je da su se ovaj put pojavili i mladi pjesnici iz Bugarske.
“Ove, 2023. godine ‘Dječije carstvo’ je prigrlilo mališane iz još jedne države, privilo ih je u svoje skute. To su mali pjesnici iz Bugarske. Zahvaljujući časopisu ‘Štrkel’ i njegovoj urednici Margariti Drumevoj, koji su naš konkurs proslijedili i djeci iz bugarskih osnovnih škola, Bugarska se pridružila ‘Dječijem carstvu’. Interesovanje je bilo veliko! Stiglo je preko 250 važećih radova, jer su stizale i pjesme srednjoškolaca, koje nismo mogli da prihvatimo. Bilo je puno posla za našu divnu drugaricu, saradnicu, poznatu pjesnikinju iz Dimitrovgrada, Elizabetu Georgiev, koja je iščitala u originalu sve radove (na bugarskom), napravila uži izbor i prepjevala te pjesme. Žiri festivala je pročitao te prepjeve i izabrao po pet pjesama iz obje kategorije za zbornik, i po jedno dijete (mlađe i starije) za finale”, kazao je Stošić, uz napomenu da je “KultArt” objavio i sedamnaesti Zbornik “Dječijeg carstva” sa pjesmama finalista.
Finaliste, koji su se borili za nagradu “Ključar Dječijeg carstva”, izabrao je selekcioni žiri u sastavu Slobodan Stanišić, Tode Nikoletić i Jovo Čulić, a ove godine prvi put dodijeljena je i nagrada “Čika Peđin kačket”, koja je za najduhovitiju pjesmu ustanovljena u znak sjećanja na Peđu Trajkovića, umjetničkog rukovodioca festivala. Podsjećamo, Peđa Trajković, istaknuti pjesnik, satiričar, karikaturista i ilustrator, napustio nas je prošle godine.
(Nezavisne novine)
Banjaluka
JUBILEJ PUN EMOCIJA: Mašinska škola u Banjaluci slavi 60 godina trajnih prijateljstava!

Obilježavanje 60 godina mature Mašinske škole u Banjaluci okupilo je danas dvadesetak nekadašnjih školskih drugara koji su, uz smijeh, anegdote i emotivne uspomene, oživjeli sjećanja na školske dane, mladost i vrijeme koje ih je povezalo zajedničkim životnim putevima.
Mašinska škola u Banjaluci, jedna od četiri tehničke škole na ovom području, u periodu od 1961. do 1965. godine školovala je generaciju mladih koji su kasnije postali stubovi industrije, inženjeri i tehničari širom zemlje.
Školovanje u to vrijeme, pričaju za Glas Srpske, bilo je izuzetno zahtjevno. Samo dva odjeljenja od prvobitno upisana tri su diplomirala, što svjedoči o strogim kriterijima i visokim standardima nastave. Danas, nakon šest decenija, školski drugovi redovno se okupljaju svake prve subote u junu, njegujući prijateljstva i sjećanja koja vrijeme nije uspjelo da izbriše.
Jedan od njih, Nedeljko Garić iz Čelinca, ističe da se tada u poređenju sa današnjim vremenom tražilo znanje i savladavanje svih disciplina, od teorijske nastave do praktičnih vježbi.
Poslije druge godine škole, na inicijativu kadrova iz “Čajevca”, nekoliko učenika iz oba odjeljenja, među kojima je bio i on, izabrani su kao potencijalni stipendisti.
– Pozvali su nas u kadrovsku službu da se izjasnimo o stipendiji. Ja sam je prihvatio jer mi je puno značila zbog teške materijalne situacije u kojoj sam bio – kaže Garić.
Stipendija je podrazumijevala obavezu rada u “Čajevcu” nakon završetka školovanja, što je on i ispoštovao. Iako je razmišljao o nastavku studija, prilike i materijalni uslovi bili su drugačiji.
– Ostao sam u “Čajevcu”, a nakon osam mjeseci otišao sam u školu rezervnih oficira u Karlovac, u Hrvatskoj, gdje sam završio vojnu obuku. Nakon toga vratio sam se u “Čajevac”, gdje sam proveo najveći dio svoje karijere – istakao je on.
U to vrijeme, pored Banjaluke, tehnička škola postojala je u Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Škola u Banjaluci okupljala je učenike iz cijele Krajine, od Doboja do Ključa i Travnika.
– Postojao je i studentski dom koji je stradao u zemljotresu, a danas se na tom mjestu nalazi Elektrotehnički fakultet, gdje su učenici iz udaljenih mjesta stanovali – dodaje Garić.
Mašinski smjer koji je pohađao bio je opšti i obuhvatao je sve oblasti mašinstva, od obrade metala i livenja do rada sa parnim mašinama, kotlovima, sistemima centralnog grijanja i dizalicama.
– Zahtjevi su bili veliki, naročito u matematici, fizici, mehanici, termodinamici i tehničkom crtanju. Uprkos svemu, ta strogost nas je oblikovala u kvalitetne stručnjake – priča Garić.
Garić je u odjeljenju bio sa Dušanom Kecmanom, nekadašnjim novinarom i fotografom, s kojim dijeli brojne anegdote.
Garić, koji je bio najniži u odjeljenju, s osmijehom se sjeća da ga je Kecman često zadirkivao.
– Jednom ću ja njemu to vratiti. Bio je veliki odmor, on je nešto pisao na tabli, komentarisao neku formulu. Imali smo u učionici fino uglancan parket i nismo smjeli ulaziti u obući, nego smo nosili kožne natikače koje su znale biti klizave. Ja sam se zaletio i izbio mu noge i on pao je na parket. Htio je da mi vrati, ali jedan naš drug, jači od svih, upozorio ga je: “Pipneš li ga, imaš posla sa mnom!” Tako je sve ostalo u šaljivom duhu – prisjeća se Garić.
Kecman, poznat po svojoj vedroj naravi i razrednoj energiji, kaže da na okupljanja dolaze isključivo muškarci jer, nažalost, u njihovim odjeljenjima nije bilo djevojaka.
– Najviše nas interesuje razgovor, sjećanja i prijateljstvo – kaže Kecman, prisjećajući se posebno profesora Zvonka.
On je prvi, kako kaže, prepoznao njegove sklonost ka umjetnosti.
– Profesor mi je znao često reći: “Idi ti igraj fudbal na Kastelu” – priča Kecman.
Dodaje da su se, nakon što su obilježili 40 godina mature, dogovorili da se okupljaju svake godine. Od tada, više od 20 godina, tradicionalno se sastaju svake prve subote u junu u bašti Hotela “Bosna” u Banjaluci. Iako ponekad neko bude spriječen, većina ipak dođe.
– Od 66 učenika, više od 50 odsto nažalost nije više među nama – rekao je Kecman sa žaljenjem.
Pozne godine nisu spriječile ni Bernarda Kezića iz Rijeke da dođe i ove godine.
– Sve sam obaveze ostavio da bih se sastao sa svojim školskim drugarima. Samo jedne godine nisam došao, i to zbog teške operacije. Ovo okupljanje ne bih propustio ni pod koju cijenu – kaže Kezić.
Za njega je ovo, ističe on, pravo zadovoljstvo i ljubav prema društvu s kojim sam odrastao i stasao.
– Ova proslava mi znači nastavak jednog normalnog života. Ništa mi nije ljepše nego sresti prijatelje koji su ostali ljudi i s kojima zajedno gradimo duh zajedništva – naglasio je Kezić, koji čitav radni vijek proveo u mašinstvu, gdje je stekao 54 godine radnog staža.
Banjaluka
DRINIĆ PORUČUJE “NAŠA SLOGA JE NAŠA SNAGA”! Zajedništvo srpskog naroda u Evropi

U Banjaluci je održana Evropska smotra srpskog folklora dijaspore, manifestacija koja je okupila predstavnike srpskog naroda iz različitih zemalja Evrope. Ovo je bio čas izvornosti, tradicionalne muzike i igara, ali i prilika za susrete, razgovore i zajedničko očuvanje naše bogate kulture i naslijeđa.
Generalni sekretar Partije demokratskog progresa (PDP), Nebojša Drinić, istakao je važnost ove manifestacije kao simbola jedinstva i čuvara tradicije.
„Ponosan sam na sve članove kulturno-umjetničkih društava, koje Grad Banjaluka kontinuirano podržava. Oni su ogledalo našeg naroda i putokaz ka svijetloj budućnosti. Neka živi srpski rod, gdje god da se nalazi. Naša sloga je naša snaga“, poručio je Drinić.
Ova smotra predstavlja ne samo kulturni događaj, već i potvrdu trajne veze dijaspore sa maticom, što dodatno jača nacionalni identitet i zajedništvo.
Banjaluka
ŽRTVU HEROJA IZ REKAVICA NE SMIJEMO DA ZABORAVIMO: Ako se to desi, zaboravićemo svoj put.

Poručio je ovo Nebojša Drinić, generalni sekretar PDP i šef Kluba odbornika PDP u Skupštini grada Banjaluka, koji je prisustvovao služenju parastosa i polaganju vijenaca za 36 poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata iz Rekavica.
– Čuvajući sjećanje na one koji su svoje živote dali za odbranu i slobodu u kojoj danas živimo, čuvamo i Republiku Srpsku. Za mene je dan sela onaj dan kada pominjemo naše heroje, njihovim najmilijim pokazujemo da nisu zaboravljeni, ali je naša obaveza da ih se sjećamo svakog dana i uspomenu na njihovu žrvtu za otadžbinu prenosimo na buduća pokoljenja – rekao je Drinić i dodao:
– Naš put je bio i ostaće pravoslavlje i jačanje institucija našeg Grada i naše Republike Srpske.
Zajedno sa Drinićem, parastosu su prisustvovali i odbornici PDP u Skupštini grada Banjaluka Jovo Savanović i Igor Maksić
-
Banjaluka3 dana ago
STANIVUKOVIĆ PORUČIO SNSD-u: Ne možete me pobijediti na izborima, zato pokušavate preko MUP-a!
-
Svijet3 dana ago
TRAMP POTPISAO NAREDBU: Zabranio ulazak u SAD državljanima 12 zemalja, evo ko je sve na listi
-
Politika2 dana ago
PROŠLE 4 GODINE! MILANOVIĆ: Crkva nije izmještena, već srušena! Da li će tako “ČUVATI” i Republiku Srpsku?
-
Banjaluka3 dana ago
STANIVUKOVIĆ NAJAVIO NOVI GRADSKI PARK: Sportski kompleks “Akvana” dobija potpuno novo ruho!
-
Politika3 dana ago
“ŠOU SE NASTAVLJA”! “Prointer” nestao, Vujić nastavlja biznis sa NOVIM FIRMAMA
-
Region3 dana ago
NEĆEMO TOLERISATI NASILJE: Odgovorni će biti kažnjeni
-
Svijet3 dana ago
ZAHAROVA: Uvjereni smo da su Srbi SVJESNI RIZIKA povezanih s prodajom oružja Ukrajini
-
Politika2 dana ago
POLITIČARI IZ SRPSKE STIGLI NA BAJRAM! Željka Cvijanović pojavila se kod reisa Kavazovića!