Connect with us

Politika

Nakaradni i sud i presuda

Presuda Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove sa sjedištem u Hagu, prema kojoj su na po 15 godina zatvora osuđeni nekadašnji čelnici resora Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišića i Franko Simatović, sramna je i predstavlja vrhunac iživljavanja ovog suda nad srpskim optuženicima, ali i međunarodnom pravdom.

Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat Toma Fila komentarišući jučerašnju presudu, prema kojoj su Stanišić i Simatović osuđeni za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj, odnosno njen sadržaj. Osvrćući se na izjavu glavnog tužioca Serža Bramerca koji je po izricanju presude istakao kako je njome potvrđeno da se u BiH nije vodio građanski rat, već međunarodni sukob, Fila kaže kako je Bramerc od početka na tome insistirao kako bi BiH dobila mogućnost da tuži Srbiju.

– Međutim, to nije tačno i neće se desiti. Mislim da ova presuda ni na koji način to ne potvrđuje, kako smatra i priželjkuje Bramerc. On može da radi šta god hoće i priča šta god hoće – istakao je Fila.

Smatra i da je ovaj sud još jednom pokazao neprincipijelnost, pristrasnost i nedosljednost te da, kada je jedan sud tako nakaradan, on donosi i nakaradne presude.

– Podsetio bih da su njih dvojica prvobitno bili oslobođeni, a onda osuđeni na 12 godina. I sada, na novom suđenju, iako nije bilo nekih novih dokaza, umesto da vijeće smanji kaznu, oni su je povećali. Kako ih nije sramota da na takav način dele pravdu? Podsetio bih i da je termin “udruženi zločinački poduhvat”, na koji se ponovo pozivaju, izmišljen od strane haškog tužilaštva i suda kako bi Slobodan Milošević mogao biti optužen i osuđen. To je najveća podvala. Izmišljeno je kako bi se sudilo i presuđivalo Srbima. To im je bio način da mogu da optuže bilo koga. Sramota. Nemam drugih reči – poručio je Fila.

Advokat Branko Lukić smatra da ova presuda predstavlja posljednji ekser u kovčegu, koji je Hag svojevremeno i svjesno napravio kako bi za sve što se dešavalo na prostorima BiH i Hrvatske okrivio Srbe, ali i rukovodstvo Srbije.

– Pogledajte samo njihovo obrazloženje za Šamac. Navode kako su njih dvojica tamo nekog trenirali i da su zbog toga krivi. To bi bilo isto kao kada bi fudbalskog trenera osudili jer je njegov bivši igrač slomio nogu nekom drugom. Oni priznaju da njih dvojica nisu bili uključeni ni u planiranje ni izvršenje bilo kojeg ratnog zločina, ali su krivi jer su nekog “trenirali”. To je nebuloza, katastrofa – kaže Lukić.

Ovo je, inače, najduži sudski proces u istoriji ovog suda, koji je trajao pune dvije decenije, a Stanišić i Simatović su proglašeni krivim po svih pet tačaka optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, i to kao pomagači, ali ne i kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. Žalbeno vijeće je preinačilo prvostepenu presudu kojom su njih dvojica bili osuđeni na kazne zatvora od po 12 godina. Kako je saopštio Mehanizam, Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na njihove osude za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i za ubistvo, deportaciju, nehumana djela i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene nakon zauzimanja Šamca u aprilu 1992. godine.

– Krivična odgovornost Stanišića i Simatovića bila je zasnovana na konstatacijama da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima. Žalbeno vijeće je, takođe, odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na izrečene kazne od po 12 godina zatvora – navodi se u presudi Mehanizma.

U saopštenju se navodi i da je Žalbeno vijeće djelimično usvojilo žalbu tužilaštva time što je konstatovalo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada Stanišića i Simatovića nije osudilo po modalitetu odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat.

– Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i BiH. Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, ali ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat na osnovu toga da nije dokazano da je neko od njih dvojice posjedovao zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj – napominje Mehanizam.

Kako se dodaje, Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u ocjeni drugih doprinosa Stanišića i Simatovića zajedničkom zločinačkom cilju.

– Žalbeno vijeće je takođe konstatovalo da su oni posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj. Shodno tome, Žalbeno vijeće je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bijeljini, Zvorniku, Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu. Proglašeni su odgovornim i za ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Žalbeno vijeće je odbacilo preostali dio žalbe tužilaštva – navedeno je u presudi.

Kako je pojašnjeno, u kazne zatvora Stanišiću su uračunata 2.634 dana koje je proveo u pritvoru, a Simatoviću 3.048 dana provedenih u pritvoru. Ova presuda je odmah stupila na snagu, a okrivljeni ostaju u pritvoru do okončanja priprema za premještaj u državu u kojoj će izdržavati kaznu.

Ovaj slučaj, inače, predstavlja posljednji predmet MKSJ-a za ratne zločine.

Pisma CIA

Ni za jednog optuženog u Hagu američka obavještajna služba CIA nije slala pisma u kojima je optuženog opisala kao nekog ko je ulagao velike napore da spriječi neke od potencijalno najopasnijih situacija u ratu u BiH. A baš takvo pismo je CIA uputila Tribunalu, odnosno Stanišićevoj odbrani tokom prvog suđenja. A i u završnoj riječi njegov advokat Vejn Džordaš je naveo da je Stanišić sa CIA sarađivao još od 1991. i otkrivao im mjesta masovnih grobnica po BiH i bio njihov pouzdan saradnik.

Presedan

Mnoga haška suđenja su “posebna”, jer je ovaj sud za 30 godina rada uspio da dočeka da mu pojedini optuženi izvrše samoubistvo u ćeliji (Slavko Dokmanović, Milan Babić), da neki čak to učine u sudnici ispijanjem otrova (Slobodan Praljak), a neki su umrli čekajući kraj suđenja (Slobodan Milošević). Suđenje Simatoviću i Stanišiću specifično je zbog toga što su njih dvojica u Hag odvedeni još 2003, ali i što je ovo jedno od rijetkih suđenja (uz suđenje Veselinu Šljivančaninu i Ramušu Haradinaju) koje je ponovljeno.

Dodik: Nema Srbina kog neće osuditi

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da ne postoji Srbin kojeg neće osuditi Međunarodni mehanizam za krivične sudove u Hagu, pa tako i Jovicu Stanišića i Franka Simatovića.

– Njihova presuda apsolutno govori da je dužina trajanja izrečene kazne identična činjenici da nisu imali dokaza i da su tražili vremenski prostor da bi 15 godina kazne bilo isto kao njihov boravak u Hagu. To znači da njih dvojica ne mogu da tuže Tribunal i naplate odštetu – rekao je Dodik.

Glas Srpske

Related Topics:

Politika

PREŽIVJELI SRBI sa bolom se sjećaju zločina u MEDARIMA!

Tog prvog maja 1995. hrvatski vojnici ušli su u Medare. Od 24 civila srpske nacionalnosti, ubili su njih 22. Te velike tragedije sa bolom u srcu i danas dan se prisjeća Gordana Ljubišić iz susjedne Trnave.

-Desilo se to što se desilo. Puno je naroda pobijeno. Puno je iseljeno. Puno je djece stradalo. U ovom selu četvero. Dosta je ljudi zaklano. Mi smo se spasili tako što su u autobusu išle majke i djeca. Organizovano je bilo da se ide, tako das mo došli do Nove Topole. Tamo smo bili neko vrijeme, iz Topole smo preko Rače za Istočnu Slavoniju. Tamo smo bili tri i po godine. Onda smo se ponovo vratili ovdje u svoje selo. Kako danas živimo? Pa solidno. Solidno. Ne mogu se žaliti, djeca su otišla svojim putem, ja sam ostala, dočekuj, ispraćaj i tako.

Gordana kaže da za zločin koji se desio ovdje u Medarima, niko nikada nije odgovarao. I to je ono što ih, kaže, jako puno boli, pogotovo kada dođe maj. Ipak, kaže život teče dalje.

-Mora se! Korak po korak. Nekako smo mi to sve nadvadali. Odnosi sa komšijama Hrvatima su danas odlični. Barem iz mog ugla gledano. Gledajte, malo kada dođu ovi dani, malo se distanciramo, ali su inače odnosi odlični. Istina, neko je bio polomio krst ovdje, ali i to je stalo, više se ne dešavaju ni te gluposti – kaže Gordana.

U Medarima se desio stravičan zločin, kaže nam to Marica Šeatović. Samo dvije djevojke su preživjele od 24 civila koliko ih je tada živjelo ovdje.

Spasio ih je jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima bilo je 12 žena.

Najstarija žrtva bila je u osamdeset i osmoj godini života. Do danas niko nije odgovarao za sve ovo što se desilo u Medarima u maju 1995., zbori Marica, inače predsjednica Udruženja „Protiv zaborava”.

-Nije, na žalost, niko odgovarao. Kao što su mnogi drugi zločini ostali nekažnjeni. Rane, ja bar tako misli, ovdje još uvijek nisu zarasle. Neki su možda, hajde da tako kažem, ostali sa strane, ali kad dođe maj, kada dođu ovi dani, onda se ljudi sjete, teško je svakome uopšte da to ponovo proživi. Ovakve komemoracije su jako bitne. I da se sjetimo žrtava i da nastavimo dalje, kaže Marica Šeatović čiji je suprug na početku rata ubijen u Novskoj.

I pored svega, mora se živjeti dalje. Na ovakvim obilježavanjima trebali bi vidjeti zajedno i Srbe i Hrvate kako bi buduće generacije izbjegle ponavljanje istorije. Mladi iz inicjative mladih za ljudska prava Hrvatske kažu da osjećaju odgovornost za sve ono što se desilo u maju devedeset i pete.

-Apsolutno. Iako mislim da treba biti jako oprezan i razlikovati odgovornost od krivice. Odgovornost je jedna stvar, krivnja druga, ali često se desi da ljudi mijenjaju te dvije stvari. Tako se desi da kada ja kažem da kao pripadnica hrvatskog naroda imam odgovornost dolaziti na ovakva mjesta, obilježavati, i pamtiti ove žrtve, onda je najčešći odgovor kako nisam ja kriva za rat, ali tu postoji velika razlika jer mislim da je naša odgovornost da mi izgradimo društvo koje će biti zdravo, koje neće ponavljati greške iz prošlosti. Da li je to realno u ovom trenutku? Pa mislim da uvijek treba tražiti nemoguće, ja bih rekla.

Možda sada u ovom trenutku nije realno, ali se ne smijemo ni pomiriti sa situacijom koja je trenutno jer mislim da ona nije dobra, mi može dovesti do ponovnih sukoba. Ljudi sa kojima sam ja okružena i koji vjeruju u ideju da je pomirenje uopšte moguće, da je izgradnja tog tkiva uopšte moguće rade na tome da se to desi. To nije lako, i to ne dolazi preko noći, kaže Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominjući da je put u inkluzivnu tolerantu budućnost jeste da se sjećamo svih žrtava i da se tu ne pravi razlika.

Da se mora dalje, govori nam to i zamjenik načelnika opštine Okučani Siniša Martinović. Pozivajući se na stav crkve, poručio je: „Ne smijemo zaboraviti žrtve. Ali, moramo oprostiti”, prenosi Elta TV.

Nastavi čitati

Politika

ISIDORA GRAORAC “Srbima je mir svetinja, IZJAVA RAME ISAKA izaziva STRAH I NEIZVJESNOST”

Srbima je mir svetinja i sve ćemo učiniti da se on ne ugrozi i niko ko dobro misli sebi i svom okruženju ne bi trebalo da govori o ratu, pogibiji, smrti, rekla je predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac.

Komentarišući izjavu ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Rame Isaka da bi mu bilo drago da pogine za BiH, jer bi u tom slučaju bio “šehid”, Graorčeva je rekla da kod onih koji su protekli rat osjetili na najbolniji način takva izjava izaziva strah i podozrenje da bi to moglo da se ponovi.

– To izaziva strah i podozrenje kod onih koji su stradali na pravdi Boga i danas tuguju i oplakuju svoje najmilije i još traže više od 1.600 nestalih – navela je Graorčeva.

Ona je poručila federalnom ministru da ne uliva strah i neizvjesnost napaćenom narodu i da se dozove pameti.

– Ovakve riječi ne slute na dobro, ovakve i slične provokacije i namjere donošenja rezolucija kojima bi se ugrozio i ovako krhak mir, nisu dobra poruka, nisu dobar znak da nam se želi dobro, da se BiH u kojoj živimo misli dobro – navela je Graorčeva.

Ako Isak razmišlja na ovaj način, dodala je, neka traži druge prostore na kojima bi se bavio ratom i svime onim što ide uz to.

– Već neko vrijeme čujemo provokacije iz Sarajeva i ovo je samo jedna u nizu otrovnih strelica čovjeka koji je na poziciji koja bi morala da svim snagama brani mir, a da o ratu ni u najluđim snovima ne misli, a kamoli ovako javno izgovori – navela je Graorčeva.

Kako je naglasila, Srbima je mir svetinja i sve će učiniti da se on ne ugrozi, jer mnogo je srpske krvi proliveno, previše je srpskih grobova koji svjedoče o stradanju kojem su bili izloženi u proteklom vijeku samo zato što smo nosili srpsko ime.

– I sam pomen riječi rat u ovim za nas svetim danima, danima kada proslavljamo najveći hrišćanski praznik Vaskrs je bolna, teška, nepotrebna, neprihvatljiva – istakla je Graorčeva.

Nastavi čitati

Politika

NEŠIĆ ODGOVORIO RAMI! “Isak spreman da pogine za BROJ LAJKOVA”

Ministar bezbjednosti BiH Nenad Nešić rekao je da je federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak spreman poginuti za broj lajkova i pregleda na društvenim mrežama “Tik-tok” i “Instagram” i da zato daje bombastične izjave poput one da bi mu bilo drago da pogine za BiH jer bi u tom slučaju bio “šehid”.

-Gospodine Ramo, čuvajte Vašu kuću koju niko od nas ne želi da napadne, a mi ćemo vrlo dobro čuvati našu kuću i odbraniti je i životom i čašću i svim onim što je potrebno – rekao je Nešić Srni.

Nešić je ponovio da BiH može opstati samo u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustavnog poretka koji proizilazi iz Dejtona.

On je istakao i da se srpski narod neće odreći slobode i Republike Srpske.

-Mogu da ga razumijem ako misli da gine za svoju kuću, za FBiH, a što se tiče Republike Srpske, neka se ne brine. Ima nas koji smo spremni poginuti sa Srpsku, braniti je od raznoraznih Rama, Isaka i svih onih koji joj žele loše – izjavio je Nešić Srni.

Ministar unutrašnji poslova FBiH Ramo Isak rekao je da bi mu bilo drago da pogine za BiH jer bi u tom slučaju bio “šehid”.

-Bilo bi mi drago da poginem za ovu državu, ja to ne krijem. Ja kad poginem za ovu državu ja sam šehid – ispričao je Isak u podkastu “Oslobođenje”.

Nastavi čitati

Aktuelno