Centralna izborna komisija BiH poništila je postupak nabavke, štampanja i pakovanja glasačkih listića za lokalne izbore jer nije zaprimljena nijedna ponuda, a ukoliko se procijenjena vrijednost ove nabavke značajno ne poveća, pitanje je da li će se iko prijaviti i na drugi tender koji treba da bude raspisan.

Procijenjena vrijednost ove nabavke koja je poništena je oko 1,5 miliona KM sa PDV-om, što je tek malo manje nego koliko je plaćeno za izbore 2022. godine, s tim da na lokalnim izborima ima manje izbornog materijala. U ovom trenutku još nije poznato da li će drugi tender koji će biti raspisan biti procijenjen na veći iznos.

“Za te pare to se ne može uraditi, a to je tender i pokazao. Neće niko da to radi za taj novac. Papir je drastično poskupio i nekada su se štamparije otimale za taj posao, a danas ga izbjegavaju”, ispričao je izvor “Nezavisnih”.

Isti izvor navodi da taj posao ozbiljne štamparije neće uzeti u ovom trenutku, prvo jer je malo plaćen i ne isplati se, a drugo jer u tom periodu svi imaju posla jer je predizborno doba kad se rade i predizborni materijali.

“Taj posao podrazumijeva da se samo to radi i štampaju listići, i to po cijenama koje oni misle, a to neće niko. Siguran sam da ni na sljedećem tenderu se neće prijaviti niko ako ostanu iste cijene”, ispričao je isti izvor.

Kada je riječ o količini glasačkih listića, procjena iz tenderske dokumentacije govori da se radi o 77 tona papira, koliko je nabavljeno 2020. godine, što je dovoljno za štampanje 6.800.000 listića. Svaki glasač na glasačkom mjestu za lokalne izbore dobija po dva glasačka listića.

“Svi dobavljači će biti obavezni da daju ponudu cijene za 30-gramski papir. Obaveza dobavljača je da u svojim ponudama navedu detaljne podatke o proizvodnji papira, kao i sve detalje o načinu, uslovima i vremenu isporuke papira za potrebe štampanja glasačkih listića”, pisalo je u tenderskoj dokumentaciji koja je poništena.

Ono što je zanimljivo jeste da su tendersku dokumentaciju za štampanje i pakovanje glasačkih listića preuzela čak 24 ponuđača, međutim na kraju nijedan od njih nije predao ponudu. Nezvanično saznajemo da je rijetko ko u ovom trenutku u mogućnosti da posao štampanja i pakovanja preuzme sam, a osim toga prepreka su i teški uslovi koji su postavljeni, kao to da je neophodno cijeli proces pokriti video-nadzorom koji mora biti online 24 sata.

Podsjećanja radi, na lokalnim izborima 2020. godine posao štampanja i pakovanja glasačkih listića dodijeljen je kompaniji “Unioninvestplastika” iz Sarajeva, koja je taj posao odradila za oko 800.000 KM. Za te izbore, za štampanje glasačkih listića bila je zainteresovana i kompanija “Atlantik bb” iz Banjaluke, koja je zajedno sa saradnicima izašla sa ponudom od malo preko milion KM, što je za Centralnu izbornu komisiju BiH bilo skupo.

Kasnije, 2022. godine na opštim izborima posao štampanja glasačkih listića dobila je takođe kompanija “Unioninvestplastika” iz Vogošće, a vrijednost tog ugovora iznosila je 1,63 miliona KM.

Ranije, za posao štampanja i pakovanja glasačkih listića firme iz Bosne i Hercegovine su se “otimale”, što govori i činjenica da do sada ta nabavka nije poništavana.

Revizija tužbe BiH protiv Srbije nemoguća je misija. Rok za reviziju je odavno prošao, a nema ni novih činjenica u rezoluciji o Srebrenici koju je izglasala manjina u Generalnoj skupštini UN-a.

To nikako da shvati ministar spoljnih poslova u Savjetu ministara BiH Elmedin Konaković, koji traži način kako da nanese štetu Srbiji.

Iz Republike Srpske ga podsjećaju da rezolucija neće imati pravne posljedice.

– Sama rezolucija ne proizvodi nikakve pravne posljedice i sve ono što je sadržano u rezoluciji, da se u nastavni program uvrsti pitanje događaja u Srebrenici, namjerno govorim događaja, pitanje pravne odštete od strane Srbije iako to nije sadržano u rezoluciji, to prosto nije moguće. To apsolutno nema nikakvu vezu sa samom rezolucijom jer se ona tretira isključivo kao jedan politički akt – smatra Milorad Kojić, poslanik SNSD-a u PD PS BiH.

O reviziji tužbe u drugom entitetu priča se već godinama. Nakon usvajanja rezolucije, najglasniji je Elmedin Konaković.

– Evo sada smo sa pravnicima u fazi analize. Nakon te presude desila se presuda Simatoviću i Stanišiću. Direktno povezanim ljudima sa institucijama iz Srbije koji potvrđuju umiješanost Srbije u rat u BiH. To je drugi fakt pravne naravi koji takođe omogućava određene procedure – izjavio je Elmedin Konaković, ministar spoljnih poslova u SM.

Nikakve procedure nisu moguće, kažu i pravnici. Rok za reviziju je prošao još 2017. godine.

– Rok od šest mjeseci od dana kada su došli do novih činjenica, a to bi značilo da BiH u tom eventualnom zahtjevu za reviziju dokaže da se u toj rezoluciji našla neka nova okolnost koja nije postojala kada je 2007. donijeta presuda. Takve nove okolnosti jednostavno nema. Treće, vodimo računa da je apsolutni rok zastare za podnošenje revizije, prema pravilu 61 međunarodnog prava, 10 godina od donošenja presude – kaže Miodrag Stojanović, advokat.

U Februaru 2007. godine Sud u Hagu donio je presudu u kojoj stoji da Srbija ne može biti odgovorna za dešavanja u Srebrenici, prenosi Atv.

2017. godine propao je i pokušaj revizije tužbe koju je pokrenuo lider SDA Bakir Izetbegović.

Odakle početi i gdje završiti krajnje neprijatno i na momente smiješno gostovanje Vlade Đajića u emisiji Telering kod Mate Đakovića. Doktor je na prvi pogled došao spreman ali pomućenog uma, što je njegovo već uobičajeno stanje.

Kao i svaki put do sada Đajić se bavio isključivo likom i djelom gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, njegovim frizerima, fotografima, ali nije mogao da izbjegne svoju omiljenu temu “sahranjivanje para” u temelje kao i pokušaj da se javnosti prikaže kao vrstan građevinac.
Pokazujući sliku plaže Vrućica koju je uradio upravo Stanivuković, Đajić je kazao kako se to ne radi tako, nego se sve prvo fino izbetonira, pa se stave pločice, što implicira da bi Đaja “hladno” zabetonirao i sam izvor.

Pored svega Đaja se posvetio i “pljuvanju” besplatnih karata za penzionere te je rekao da će im on nabaviti bešumne autobuse (znajući njega, vjerovatno bešumno voze u vječnost).
Psovki i lapsusa nije nedostajalo pa je tako hotel “Bosna” nazvao hotelom “Boska”,Gajevu ulicu je preimenovao u Grčku, takođe je izjavio da je Draško “masakrirao” čistačice u GU, za Dijanu Cvijić je umjesto piše rekao piša, zatim je najavio da ima ponudu za posao u Saudijskoj Arabiji (želimo mu srećan put), da ne zna da li je neko na UKC-u umro zbog kiseonika iako je direktor iste ustanove koja je prema zvaničnim podacima imala najveću smrtnost kovid pacijenata. Ipak sve to je samo početak, jer nakon toga Đajić je pokazao elementarno nepoznavanje srpske istorije te optužio Stanivukovića da je izdajnik zbog gradnje spomenika Kralju Tvrtku I Kotromaniću i spomenik Kulinu Banu, te je umjesto toga predložio gradnju spomenika Gavrilu Principu.
Inače Đajić je posebnu pažnju posvetio i “sahrani miliona” pod zemlju što je njegova uža specijalnost uzevši u obzir 42 miliona KM koje je sahranio u nikad gotovu garažu UKC-a.
Direktoru, poslaniku i predsjedniku GrO SNSD Banjaluka je posebno zasmetalo pisanje našeg portala o njegovim nekretninama te mu se ovom prilikom zahvaljujemo na odličnoj reklami ispritanoj na kvalitetnom papiru (što nije ni čudo, jer je štampanje letaka, plakata i tranpsarenata takođe jedan od njegovih poslova), a pri čemu je reako da smo mu na vrat navukli “Gruzijske bande”.

Optužio je Đajić Draška i za koncerte te pitao odakle pare iako je sve transparentno, ali nije odgovorio na pitanje čijim parama on finansira Breskvice, kotlićijade, Rade Manojlović i ostale pjevaljke.
Pokazavši fotografiju Stanivukovića iz Grčke upitao je građane žele li da “ta ekipa” vodi grad ili da to rade stučni ljudi koji imaju fakultete  (uglavnom kupljene) poput Čurle, Kike i ostalih.
Da nije smiješno bilo bi tužno, gledati doktora koji se zapetljao u sopstvene opsesije kao pile u kučine, dok za sve ono što je naveo nikada nije podnio nijednu krivičnu prijavu, nego je odgovor bio tako narod priča.
E, pa doktore isti taj narod priča i da ste pod uticajem opijata, da ne znate šta govorite, da ste nebrojeno puta zloupotrijebili položaj i “zgrnuli” milione na UKC-u na nelegalan način. Sve to narod priča, ali za razliku od vas “tužibaba” Stanivuković za svaku podnesenu tužbu ima argumente.
Interesantno je da je Đajić branio NF Jelene Trivić rekavši samo kako ona nema pravi tim oko sebe (poredeći je valjda sa sobom), tako da je na taj način još jednom otkrio neskrivene simpatije i simbiozno djelovanje.

Banjaluka 24