Connect with us

Društvo

IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.

Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.

Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.

“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.

“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.

UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.

“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.

Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”

Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.

“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.

N1

Društvo

RAČA 2 IPAK SE NE OTVARA U OKTOBRU: Novi granični prelaz pomjeren, evo kada bi mogao početi raditi

Otvaranje novog graničnog prelaza Rača 2 između Bosne i Hercegovine i Srbije, najavljivano za 15. oktobar, ponovo je pomjereno.

Prema informacijama iz dva izvora iz institucija, koje su potvrdile „Nezavisne novine“, nove rampe na ovom graničnom prelazu mogle bi biti podignute tek 15. decembra.

Time je još jednom prolongiran projekat od kojeg se očekuje značajno rasterećenje postojećeg graničnog prelaza Rača i brži protok ljudi i robe između dvije zemlje.

Šta je razlog novog pomjeranja?

Prema riječima jednog od izvora, radovi na strani Srbije još nisu u potpunosti završeni.

„Izvođač nije završio svoj posao na strani Srbije i riješili su da to pomjere za dva mjeseca. Praktično je sve završeno, ali je ostalo još nešto dodatno da se uradi“, rekao je izvor za „Nezavisne novine“.

U Upravi za indirektno oporezivanje BiH, međutim, navode da se završetak građevinskih aktivnosti očekuje 19. oktobra, nakon čega bi trebalo da uslijedi primopredaja prostorija bh. strani.

Ratko Kovačević, načelnik Odjeljenja za komunikacije i međunarodnu saradnju UIO BiH, rekao je da će UIO odmah biti spremna da preuzme prostorije namijenjene carinskoj službi.

Nakon toga slijede opremanje objekata i povezivanje sa informacionim sistemom UIO.

Zašto je 15. oktobar već bio najavljivan?

Datum 15. oktobar više puta je javno pominjan kao dan kada bi Rača 2 trebalo da počne raditi.

Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Srbije Aleksandra Sofronijević ranije je rekla da je zajednički granični prelaz, sa građevinske strane, završen i da će biti predat 15. oktobra.

I Željka Cvijanović ranije je najavljivala da bi novi prelaz trebalo da bude pušten u rad sredinom oktobra.

Direktor UIO BiH Zoran Tegeltija još u julu je govorio da bi od 15. oktobra u Rači trebalo da budu u funkciji dva granična prelaza, upravo kako bi se postojeći prelaz dodatno rasteretio.

Isti rok ponovljen je i tokom septembra.

Rača 2 važan za put prema Srbiji

Novi prelaz dio je šireg projekta povezivanja BiH i Srbije, posebno kroz izgradnju auto-puta Sremska Rača–Kuzmin i novog mosta preko Save.

Izgradnja nove saobraćajne infrastrukture trebalo bi da omogući brže povezivanje dvije zemlje i poveća kapacitet prekograničnog saobraćaja.

Međutim, dok se završetak radova približava, otvaranje samog graničnog prelaza ponovo se odgađa.

Ako se informacije o novom roku pokažu tačnim, putnici i prevoznici će na Raču 2 morati čekati još gotovo dva mjeseca.

Umjesto najavljenog otvaranja 15. oktobra – nova najava za 15. decembar. Ostaje da se vidi hoće li ovaj put rok biti ispoštovan.

Nastavi čitati

Društvo

ŠTA RADI KAURIN?! Šume Srpske uzimaju 55 miliona KM kredita, sa 27 miliona kamate

Javno preduzeće „Šume Republike Srpske“ planira novo zaduženje od 55 miliona KM, ali bi ukupan iznos koji treba vratiti, prema podacima koje je objavila ATV, dostigao oko 82 miliona KM. Kredit sa kamatnom stopom od 8,8 odsto na deset godina donio bi približno 27 miliona KM troška za kamate, dok bi samo naknada za obradu kredita iznosila 275.000 KM.

Direktor Blaško Kaurin planiranim zaduženjem otvara ozbiljna pitanja o finansijskom stanju jednog od najvažnijih javnih preduzeća u Republici Srpskoj, načinu upravljanja njegovim obavezama i cijeni koju će ono platiti za novo zaduživanje.

Posebno zabrinjava podatak da se najveći dio novog kredita ne planira za razvoj i unapređenje poslovanja, već za pokrivanje ranijih finansijskih obaveza.

Stari dugovi na teret novog kredita

Od ukupno 55 miliona KM, čak 40,2 miliona KM namijenjena su za reprogramiranje ranijih kreditnih obaveza. Za taj dio zaduženja kao obezbjeđenje predviđene su mjenice preduzeća i garancija Vlade Republike Srpske.

Drugim riječima, najveći dio novog kredita služiće za pokrivanje starih dugova, što znači da će preduzeće za njihovo izmirenje morati da plati i dodatnu cijenu novog zaduživanja.

Preostalih 14,8 miliona KM trebalo bi da bude iskorišteno za izmirenje tekućih obaveza prema opštinama, izvođačima radova i dobavljačima, kao i za investiciona ulaganja.

Za ovaj dio kredita predviđene su mjenice preduzeća i hipoteka na poslovni prostor u Banjaluci površine 1.069 kvadratnih metara.

Tako bi se, uz garanciju Vlade za jedan dio zaduženja, kao zalog za drugi dio našla i nekretnina javnog preduzeća.

Skupo zaduživanje, a obećanja o oporavku

Posebno je važno pitanje zbog čega „Šume Republike Srpske“, uprkos najavama rukovodstva o poboljšanju poslovanja, moraju da posegnu za novim višemilionskim kreditom i koliko će ih takav potez dugoročno koštati.

Kaurin je u septembru ove godine tvrdio da preduzeće ide uzlaznom putanjom, navodeći da je proizvodnja šumskih drvnih sortimenata u prvih osam mjeseci dostigla 90 odsto plana, u poređenju sa 82 odsto u istom periodu prošle godine.

Dodatno, još u martu ove godine objavljeno je da su „Šume Republike Srpske“ lokalnim zajednicama dugovale šest miliona KM po osnovu šumske rente. Kaurin je tada naveo da je od oko 22,6 miliona KM obaveza za prethodnu godinu bilo isplaćeno 16,6 miliona KM.

U takvim okolnostima, kredit od 55 miliona KM nije samo pitanje novog izvora novca već i pitanje odgovornosti za finansijsko stanje preduzeća koje upravlja jednim od najvažnijih prirodnih resursa Republike Srpske.

Ako se zaduženje realizuje pod najavljenim uslovima, preduzeće će na svakih pozajmljenih 100 KM morati da vrati približno 149 KM, računajući ukupnu otplatu od oko 82 miliona KM.

Nastavi čitati

Društvo

HOROR PORED ŠKOLE I VRTIĆA U TREBINJU! Pronađeni otrovani psi, roditelji u panici „Šta da je neko dijete dohvatilo otrov?!“

I mještani Gorice su vrlo uznemireni, jer su pojedini vidjeli uginule pse, a slučaj u posljednjih nekoliko dana očigledno poprima sve veće razmjere.

“Imam psa čuvara koji ima svoju kućicu uz našu porodičnu kuću, ali imam i dvoje djece, od kojih je jedno u nižim razredima ove škole, a drugo u vrtiću, koji je takođe u neposrednoj blizini škole. Ne smijem ni da pomislim da je neko od moje djece moglo dodirnuti taj otrov, a mogao mi se i pas otrgnuti ili prosto kada ga šetamo pojesti taj otrov. Ovo je užas”, kaže jedan mještanin Gorice kome je i kuća u blizni.

Lazar Vučković, direktor Azila “Danica” nadomak Trebinja, koji je bio na mjestu gdje je policija vršila uviđaj, slaže se da je ovo što se dešava zaista užas.

“Prije tri godine je u selu Poljice kod Trebinja otrovano pet lovačkih pasa koji su bili u boksovima, a, budući da sam dugogodišnji lovac, bio sam tada na licu mjesta, kada je izvršen uviđaj i utvrđeno njihovo trovanje, ali do dana današnjeg nije pronađen krivac”, prisjetio se Vučković.

Pronađene su, kaže, tada, na licu mjesta i rukavice i izuzeti još neki dokazni materijali, što je poslato na vještačenje i slučaj je došao do tužilaštva, ali nikada nisu dobili povratne informacije, osim da je slučaj u proceduri.

Kaže da se u ovom azilu svakodnevno susreću sa novim problemima koji se uglavnom odnose na napuštene pse koje neodgovorni vlasnici samo izbace na ulicu.

“Mi radimo koliko možemo na zbrinjavanju ovih pasa i azil je konstantno prepun, jer koliko god se trudimo da ih udomimo, a nekada se to dešava bukvalno i prije njihovog dolaska u azil, pasa uvijek bude veliki broj”, kaže Vučković za Nezavisne, napominjući da, otkako je on direktor Azila, a tome ima godina ipo dana, udomili su oko stotinu pasa.

 

 

Da li se za ovo trovanje može pronaći krivac – teško je reći, a ono što civilizovani građani mogu da urade jeste da prijave svaku sumnju na postavljanje otrova ili napuštanja pasa, jer priče da iz susjednih gradova izbacuju iz automobila pse na teritoriju Trebinja za sada zaista ostaju samo priče.

Nastavi čitati

Aktuelno