Društvo
IMA PETORO DJECE, HRANE SE U JAVNOJ KUHINJI U MOSTARU! “Nismo prljavi ni poderani”

Skoro 40 hiljada građana BiH ne zna hoće li danas imati pristojan obrok, procjena je upravnika javnih kuhinja. Je li u BiH bolje biti zatvorenik s osiguranim ručkom ili slobodan, a gladan? Čija je to sramota? Tekst donosi Deutsche Welle.
Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenoga krsta u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli iza 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuvarice u njih ulile varivo.
Nije im previše do razgovora, a ni do fotografisanja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. “Tu je hrana za 12 članova porodice”, kaže kuvarica javne kuhinje za DW.
Ramiz Pozder otac je petero djece i narušenog je zdravlja. “Borba je to za život, za porodicu”, kaže u kratkom razgovoru za DW. Porodicu prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.
Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije, a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema.
“Kako živjeti od penzije supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, poderani”, pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa porodicom on živi u staroj kućici bez kupatila.
“Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.
On je jedan od skoro 19 hiljada korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene onih koji trebaju obrok su daleko više.
UNDP svojim projektom Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH, skreće pažnju na ovaj, kako su naglasili, “brzorastući problem”.
“Nažalost, čak u 70 opština i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće”, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.
Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BiH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak malen, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.
Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…
Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, na primjer, podatke Federalnog zavoda za penziono osiguranje, skoro 400 hiljada penzionera prima penziju od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5000 prima nevjerovatno niskih 347 KM.
Omičević kaže da bh. društvo ne prepoznaje i ignoriše problem nesigurne dostave hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.
“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.
A to “puno bolje” realizovaali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je “školom s dušom”.
Ali javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79.63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94.34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.
Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenoga krsta, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.
“Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema što jesti?” kaže Kajtaz za DW.
Procjenjuje kako je godišnje, za nabavu hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 miliona KM. “Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama”, kako kaže, ” to niko ne bi osjetio.”
Nada se da će država prepoznati ulogu i značenje javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno saosjećanja i solidarnosti, kao ni sistemskog rješenja problema.
“Trenutno se u kuhinjama hrani 19 hiljada ljudi, a odgovorno tvrdim da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koje takve sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle”, zaključuje Kajtaz.
N1
Društvo
Vaspitači otkazali najavljeno okupljanje, ŠTRAJK SE NASTAVLJA

Radnici Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banjaluka otkazali su za danas planirano okupljanje, potvrdila je Slađana Mišić, predsjednica sindikalne organizacije ove ustanove.
Kako je pojasnila, skup je bio najavljen za 13 časova, a cilj je bio da građani vide koliko vaspitača i zaposlenih učestvuje u štrajku. Iako je skup uredno prijavljen, odlučili su da ga otkažu jer se vremenski poklapa s drugim javnim događajem.
“Danas u 13 časova smo najavili šetnju kroz grad da građani vide koliko nas zaista ima. Skup smo takođe prijavili, međutim, odlučili smo da ga otkažemo jer se poklapa sa nekim drugim javnim skupom i ne želimo da ugrozimo bilo koga”, izjavila je Mišić.
Ona je istakla da zaposleni u Centru nastavljaju sa generalnim štrajkom koji traje od početka sedmice, te da su nadležnima uputili zahtjev za promjenu minimalnog procesa rada.
“Mi dalje nastavljamo sa našim štrajkom. Uputili smo direktoru zahtev za promenu minimalnog procesa rada, a ukoliko do ponedeljka ne dođe do ispunjenja naših zahteva, stupićemo u rigoroznije mere”, poručila je Mišić.
Društvo
NIŠTA OD NIŽIH CIJENA LIJEKOVA, nestašica diktira uslove

Iako bh. građani u regionu plaćaju najskuplje lijekove, nadležni poručuju da se niže cijene ne mogu očekivati, jer bi, kako kažu, to dodatno ugrozilo ionako ozbiljan problem nestašice lijekova na tržištu.
Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH ističu da nemaju u planu da mijenjaju bilo šta kada su cijene lijekove u pitanju.
“Naime, svjedoci smo sve većih nestašica lijekova u Bosni i Hercegovini i svako snižavanja cijena bi moglo da prouzrokuje još veće nestašice s obzirom na naše malo tržište, sve veće nestašice aktivne ili pomoćne komponente, zatim nesigurnog plasmana lijekova i mnogih drugih uzroka koji dovode do nestašica”, kazala je Nataša Grubiša, direktorica Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Napominje da sami fondovi, zavodi, imaju mogućnost da putem tendera, pregovora, definisanih cijena na listama mogu da utiču na cijene.
“A što se tiče definisanja cijena medicinskih sredstava, ova agencija nema zakonski osnov da utiče na cijene i nema mogućnost da svojim aktima to definiše”, kazala je Grubiša.
Koliko su vrtoglave cijene lijekova i medicinskih sredstava u Bosni i Hercegovini, najbolje znaju članice Udruženja žena oboljelih od raka dojke “Iskra” iz Banjaluke.
“Lijekovi su najskuplji u regiji, nažalost, i nisu dostupni. Većina ljudi nije u mogućnosti da ih kupi, ako nisu na listi. Velike su liste čekanja i ljudi su primorani da kupuju negdje drugo, onaj ko može”, kazala je Verica Tadić, sekretarka “Iskre”.
Dodaje da su lijekovi višestruko skuplji nego u nekim zemljama regiona.
“Terapija jednog pacijenta zna da košta i preko 8.000 evra mjesečno, tj. na svakih 21 dan. Tu treba još dodati i lijekove za imunitet. Tako da su troškovi stvarno veliki što se tiče kupovine da bi se neko sam finansirao. Iz tog razloga gotovo 99 posto građana kupuje lijekove izvan zemlje” kazala je Tadićeva.
Na previsoke cijene lijekova ukazuje i Murisa Marić, izvršna direktorica u Udruženju građana DON Prijedor.
“Lijekovi u našoj zemlji su već duži period preskupi, dok je u regionu totalno drugačija priča i nije strano čuti da mnogi od naših građana odlaze u Srbiju da nabavljaju lijekove”, kazala je Marićeva i dodala da su marže na lijekove previsoke.
“Prostora za pojeftinjenje sigurno ima, ali mislim da je ovdje neka druga poenta njihove priče, a posebno kada vidimo koliko je apoteka po gradovima otvoreno, što pokazuje da je i te kako unosna branša”, kazala je Marićeva.
Pojasnila je da se u apotekama sada prodaje od žvaka do papuča.
“Apoteka je postala klasična trgovina, tako ni ne čudi zašto ne žele da cijene ne budu niže”, kazala je Marićeva.
Novinar “Nezavisnih novina” Uroš Vukić, koji je radio istraživanje o ovoj temi, objašnjava razloge zašto su lijekovi u Bosni i Hercegovini najskuplji.
“Lijekovi u Bosni i Hercegovini najskuplji su iz razloga što regulativa koja se donosi na svim nivoima vlasti pogoduje isključivo farmaceutskoj industriji, veletrgovcima i maloprodajnim lancima apoteka”, kazao je Vukić.
Ipak, on navodi da su Bosni i Hercegovini po tom pitanju poprilično vezane ruke jer se radi o malom tržištu koje velike farmaceutske kompanije mogu ucjenjivati kako hoće, a slična situacija je i u regionu.
“I ostale zemlje regiona imaju slične probleme. Jednostavno, velike farmaceutske kompanije manipulišu svim tržištima regiona i tome se teško oduprijeti. Rješenje je možda u saradnji regiona po pitanju nabavke lijekova, ali zbog puno interesa, korumpiranosti vlasti u tim zemljama, to je iluzorno očekivati”, rekao je Vukić.
Društvo
“NOVA ALUMINA” planira spaljivati 1.200 tona OTPADA DNEVNO

Kompanija „Nova Alumina“ iz Zvornika planira da dnevno spaljuje do 1.200 tona otpada u postrojenju za proizvodnju toplote i električne energije, a za koje se uveliko pribavljaju neophodne dozvole. Preduzeće je resornom ministarstvu dostavilo prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu u kojoj se navodi da će se u radu koristiti RDF gorivo nastalo od usitnjenog komunalnog otpada i čvrsti komunalni otpad.
Pored snabdijevanja na domaćem tržištu, u planu je da se ono uvozi i iz Evropske unije s obzirom da može godišnje da preradi 400.000 tona komunalnog otpada.
To je više od onoga što se prikupi u Republici Srpskoj za 12 mjeseci.
Primarna svrha postrojenja je proizvodnja toplotne energije, odnosno tehnološke pare za potrebe proizvodnog procesa u „Novoj Alumini“, dok će se proizvedena struja koristiti isključivo za potrebe rada postrojenja, prenosi Capital. Gradiće ga kineska kompanija „Dongfang Electric International Corporation“ po sistemu „ključ u ruke“ na površini od skoro 18.000 kvadratnih metara.
U „Novoj Alumini“ tvrde da Republika Srpska kroz implementaciju ovog projekta rješava ekološke izazove povezane sa upravljanjem komunalnim otpadom i istovremeno stvara osnovu za razvoj sistema proizvodnje RDF goriva.
Navode da se time doprinosi povećanju energetske efikasnosti i ekonomskom razvoju, u skladu sa globalnim trendovima cirkularne ekonomije i primjene obnovljivih izvora energije.
Međutim, daleko od toga da ne postoji opasnost po ljude i životnu sredinu.
Tako se u dokumentu navodi da u poređenju sa ugljem, RDF sadrži manji udio sumpora, međutim, sadrži veće koncentracije hlora koje u nepovoljnim uslovima mogu dovesti do formiranja tragova dioksina i furana, opasnih i izuzetno toksičnih materija. – Projekat je osmišljen tako da osigura stabilnu proizvodnju energije uz efikasno korišćenje dostupnih izvora i u skladu sa važećim tehničkim i standardima zaštite životne sredine – navodi se u prethodnoj procjeni.
Inače, plan je da se otpad nakon sagorijevanja reciklira i koristi kao šljaka u građevinskom sektoru, kao podloga za saobraćajnice ili materijal za zatrpavanje ili izravnavanje terena.
Biće postavljen i sistem za prečišćavanje dimnih gasova koji bi trebao da ima visok stepen uklanjanja zagađujućih materija.
– U potpunosti je usklađen sa zahtjevima najboljih dostupnih tehnika i relevantne evropske regulative i standarda za postrojenja ove vrste – tvrde u „Novoj Alumini“.
Podsjećamo, „Alumina“ je i ranije imala planove oko spaljivanja otpada, ali u daleko manjem obimu. Capital je 2023. godine pisao o njihovim namjerama da u postojeći sistem zagrijavanja uz ugalj dodaju i deset odsto RDF goriva.
Međutim, očigledno je da je došlo do velikog zaokreta koji sigurno neće obradovati one koji se bave zaštitom životne sredine.
Capital
-
Društvo3 dana ago
ZDRAVSTVO NA IZDISAJU! Iz bolnica u Srpskoj bježe i mladi i stari ljekari
-
Politika2 dana ago
RADOJIČIĆ “Stanivuković je predstavnik nove generacije koja će DONIJETI SUŠTINSKE PROMJENE”
-
Društvo3 dana ago
KORONA SE VRAĆA? U Srpskoj devet novozaraženih i jedan preminuli
-
Svijet2 dana ago
FON DER LAJEN danas u Crnoj Gori i BiH, u srijedu u Srbiji
-
Politika3 dana ago
DODIK I ČOVIĆ U BANJALUCI! Neočekivan sastanak iznenadio javnost
-
Politika16 sati ago
SJAŠI NINKOVIĆ, DA UZJAŠI ĐAJIĆ! “Sutra dovedite djecu pred GU, VODIĆEMO EVIDENCIJU KO JE BIO”
-
Svijet2 dana ago
OGLASIO SE TRAMP NAKON POSJETE IZRAELU: “Ovo je istorijski trenutak, postignuto je nemoguće”
-
Politika3 dana ago
ISPLAĆENO 30 MILIONA BUDŽETA, a premijer se TEK UPOZNAJE sa slučajem “Komsar”!