Porodice srpskih žrtava ne vjeruju Tužilaštvu BiH, koje je u ovoj godini podiglo samo jednu optužnicu za ratne zločine jer znaju da je jedina strategija ovakvog pravosuđa – zaštita onih koji su ubijali srpsku nejač, izjavio je Srni predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić.

– Vidimo da sve čine da odbrane komandanta Petog korpusa takozvane Armije BiH Atifa Dudakovića i njemu slične. Nasera Orića su oslobodili, Sakibu Mahmuljinu pomogli da pobjegne. Šta je sljedeće – upitao je Kojić.

On je, povodom prijedloga da se rok za primjenu Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina produži za tri godine, ocijenio da je sve to samo obična šarena laža i bacanje prašine u oči, prvenstveno porodicama srpskih žrtava.

– Sa druge strane, svjedoci smo da Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) ponovo vršlja po Podrinju, gdje maltretiraju Srbe raznim ispitivanjima, tražeći bilo kakav dokaz kako bi podizali optužnice protiv njih – naglasio je Kojić.

Kojić je rekao da porodice srpskih žrtava ne vjeruju ovakvom Tužilaštvu i Sudu BiH budući da je sve što je do sada urađeno bilo protiv srpskog naroda, jer ovaj sud i jeste napravljen da bude oružje u rukama političkog Sarajeva i zapadnih ambasada protiv Republike Srpske.

On smatra da je svaka njihova strategija uperena protiv istine i pravde, zbog čega porodice srpskih žrtava smatraju da je jedino rješenje da se Republika Srpska iščupa iz ralja pravosuđa BiH.

– U suprotnom ćemo doživjeti potpunu katastrofu i poniženja koja su ionako prevelika – ocijenio je Kojić.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac rekla je Srni da može Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) BiH da produži rok i za još 33 godine, ali da to ništa neće riješiti ukoliko Tužilaštvo ne promijeni odnos prema srpskim žrtvama.

– Ako budemo čekali da Tužilaštvo procesuira ratne zločine počinjene nad Srbima kao što su to radili do sada, nema te strategije koja će promijeniti nešto. Nažalost, od samog početka rada Suda i Tužilaštva BiH, imamo problem jer umiru oni koji bi mogli da svjedoče, procesi traju godinama i prekidaju se – konstatovala je Graorčeva.

Ona je ukazala da se, nasuprot tome, procesi u kojima su optuženi Srbi vode ekstremno brzo.

– Da ne govorim o presudama i godinama na koje su osuđeni. Bojimo se da je ovo samo zamazivanje očiju porodicama žrtava kao mnogo puta do sada, kako bi se prikazalo da se radi nešto. I zbog nedavnog montiranog sudskog procesa koji je vođen brzinom svjetlosti protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nismo uvjereni da će se bilo šta promijeniti – rekla je Graorčeva.

Graorčeva ne očekuje da će se početi sa rješavanjem predmeta koji se odnose na ratne zločini nad Srbima niti da će odgovarati zločinci koji su ubijali srpsku djecu, žene i starce sa područja Podrinja, Sarajevsko-romanijske regije, Hercegovine, Krajine i Posavine.

– U ratu je ubijeno više od 35.000 Srba, danas posmrtne ostatke tražimo za 1.616 lica. Nažalost, ne nalazimo ih još, jer ako nema tijela, nema ni zločina. To je percepcija, zbog čega će porodice nestalih čekati ko zna koliko dok saznaju sudbinu najmilijih. Kada Sud BiH zatvori ili zatraži da se isporuče svi oni koji hodaju svjetskim metropolama i žive normalan život, možemo reći da postoje dobre namjere, sve drugo je samo prazna priča kojom se maskira stvarno stanje nerada ili jednostranog rada pravosudnih institucija BiH – poručila je Graorčeva.

Poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Milorad Kojić rekao je Srni da smatra da je procesuiranje zločina nad Srbima pred pravosuđem BiH takvo da samo ponižava srpske žrtve.

– Samim tim produžetak strategije pokazuje da pravosuđe nije radilo po pravdi i pravu. To je pokušaj pravljenja alibija za svoj nerad i ponižavanje srpskih žrtava. Ne postoji alibi pravosuđa jer srpska majka nije dobila pravnu satisfakciju. Postoji samo osuda, a više nema ni nade da će pravosuđe raditi svoj posao”, ocijenio je Kojić, koji je i bivši direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.

Iako su predmeti ratnih zločina u fokusu interesovanja porodica žrtava, to pitanje još nije riješeno, pa je VSTS nedavno uputio Savjetu ministara prijedlog da se rok za primjenu Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina produži za tri godine.

Iz Nadzornog organa za praćenje sprovođenja Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina Srni je rečeno da je ovo tijelo 2. septembra, uvažavajući prijedloge Suda i Tužilaštva BiH, usvojilo zaključak da se takav prijedlog uputi Savjetu ministara.

Razmatrajući statističke podatke sudova i tužilaštava o radu na predmetima ratnih zločina i ostvarene rezultate zaključno sa 31. decembrom 2024. godine, Nadzorni organ je konstatovao da pravosuđe u BiH još opterećuje znatan broj neriješenih krivičnih predmeta ove kategorije – ocijenili su iz Nadzornog organa.

Oni objašnjavaju da su predmeti izuzetno složeni i zahtijevaju dodatno vrijeme za kvalitetnu istragu, identifikovanje osumnjičenih, zaštitu svjedoka i obezbjeđivanje pravičnog suđenja.

– Prema kriterijumima utvrđenim Aneksom A Revidirane strategije, riječ je o najsloženijim i predmetima od najvišeg prioriteta, dok je ostatak raspoređen pred entitetskim tužilaštvima, odnosno sudovima – napomenuli su iz Nadzornog organa.

Iz ovog tijela ističu da su u procesuiranju predmeta i dalje prisutni faktori koji znatno utiču na cjelokupnu efikasnost, te priznaju da je najvažniji razlog za nemogućnost rješavanja mnogih predmeta – nedostupnost osumnjičenih, odnosno optuženih lica.

– Trenutno stanje funkcionisanja mehanizma regionalne saradnje predstavlja ozbiljnu prepreku u okončanju procesa tranzicione pravde u regionu, odnosno pravovremeno sprovođenje strateških ciljeva i mjera do kraja 2025. godine kako je predviđeno trenutnim rokom iz Revidirane strategije. Naime, sudovi i tužilaštva u BiH opterećeni su značajnim brojem predmeta koji su nerješivi usljed procesne smetnje nedostupnosti osumnjičenog, odnosno optuženog lica – obrazlažu iz Nadzornog organa.

Za osam mjeseci ove godine, Sud BiH potvrdio je samo jednu optužnicu za ratne zločine koju je Tužilaštvo podiglo u tom periodu, što je za udruženja srpskih žrtava još jedan dokaz usporenog i nedopustivog nerada pravosudnih institucija.

Na pitanje Srne šta je razlog za ovakvo stanje i zašto se traži produžetak roka za realizaciju Strategije, iz Suda su uputili na Nadzorni organ, a iz Tužilaštva BiH su rekli da ima i objektivnih i subjektivnih razloga.

– Većina su objektivni, broj predmeta, protok vremena i jednostavno nepostojanje svjedoka i dokaza za mnoga djela – naveli su iz Tužilaštva BiH.

Iz Suda BiH navode da je u toku ove godine potvrđeno ukupno 11 optužnica koje su podignute krajem 2024. godine.

Prema informacijama koje je objavilo Tužilaštvo BiH, trenutno je 86 predmeta ratnih zločina u fazi istrage po prijavama protiv 245 nedostupnih lica.

Član VSTS-a Sedin Idrizović, koji je ujedno i predstavnik ovog savjeta, naveo je da je 49 odsto od ukupnog broja neriješenih predmeta pred Tužilaštvom, a 43 odsto je nedostupnih gdje su podignute optužnice.

Prva Strategija za rad na predmetima ratnih zločina usvojena je u decembru 2008. godine. Najsloženiji predmeti, prema njoj, trebali su, na nivou BiH, biti završeni u roku od sedam godina – do čega nije došlo – a preostali u roku od 15 godina. Tužilaštvo BiH nije poštovalo svoju obavezu da se bavi isključivo najsloženijim predmetima.

Nakon što rok o najsloženijim predmetima nije ispoštovan, 2018. godine sačinjena je Revidirana strategija, kojom je predviđeno da svi predmeti ratnih zločina budu završeni u roku od pet godina.

Ona je usvojena 2020. godine, pa su do 2023. predmeti trebali biti završeni. Nakon što ni ovaj rok nije ispoštovan, prihvaćen je novi – do kraja 2025. godine, koji nije dao očekivane rezultate, te je zatražen produžetak za još tri godine.

Neobičan prizor iznenadio je juče građane u samom centru Sarajeva.

Na ulici su, iako je već 11. oktobar, zatekli zmiju, koja je bila poprilično velika, a ubrzo su se brojni okupili oko nje da bi je vidjeli.

Ekipa portala “Radiosarajevo.ba” bila je na mjestu događaja, a po izgledu, zmija podsjeća na smuka, neotrovnicu, koja može narasti i do dva metra. Boja tijela mu je sivkastosmeđa, a u najvećem broju slučajeva, ne predstavlja opasnost.

U ovom dijelu grada, često se viđaju i ribarice koje imaju izražene šare, ali su takođe bezopasne i mogu narasti do par metara.

Smuk je izuzetno koristan u prirodi i nikada ga ne treba ubijati. Ukoliko vas zmija ne dira, ne dirajte ni vi nju.

U rijeku Vrbas, svega stotinak metara iznad gradskog vodozahvata, nepoznati vozač kamiona istresao je najmanje 30 starih kamionskih guma, izazvavši ozbiljan ekološki incident i zabrinutost lokalnog stanovništva.

Ovaj incident se dogodio 8. oktobra, naspram restorana „Klašnik“, a zagađenje su među prvima primijetili radnici tog objekta, piše Glas Srpske.

Banjalučanin Saša Tešić, suvlasnik zemljišta uz rijeku, ispričao je da je vozač kamiona iskoristio nepristupačan teren s nagibom prema rijeci kako bi nesmetano istovario gume, dok radnici u blizini u tom trenutku nisu primijetili šta se dešava. Nekoliko guma je ostalo na obali, ali većina je završila u vodi, neposredno iznad jednog od glavnih izvora pitke vode za grad.

Tešić je odmah obavijestio Vodovod, vodnu inspekciju, komunalnu policiju i Ribolovačko udruženje, ali, kako tvrdi, reakcije su bile spore i neorganizovane.

“Kada nešto gradite, inspekcija vam odmah pokuca na vrata, ali kada se ovako nešto dogodi – sve se prolongira”, rekao je Tešić za Glas Srpske.

Dodaje da su u toku pokušaji da se putem nadzornih kamera sa obližnjih objekata identifikuje počinilac, jer je poznato približno vrijeme i mjesto događaja. Iako kamere restorana ne pokrivaju kritičnu tačku, jedna od kamera marketa u blizini mogla bi pomoći u otkrivanju počinioca. Vodoprivredna inspektorka je, kako kaže, već kontaktirala upravu objekta zbog snimaka.

Tešić ističe da je motiv za ovakvo neodgovorno ponašanje najvjerovatnije izbjegavanje troškova odlaganja otpada, jer, prema riječima jednog vulkanizera, cijena zbrinjavanja jedne automobilske gume iznosi tri KM plus PDV, dok je za kamionske gume ta cifra znatno viša.

“Ne mogu da shvatim da neko može da istrese toliki otpad u rijeku, i to odmah iznad vodozahvata. Ovo nije samo pitanje ekologije, već i zdravlja građana”, poručio je Tešić, pozvavši nadležne da ozbiljno shvate incident i pronađu odgovorne.

Ovo nije prvi put da se suočava s problemom nesavjesnog odlaganja otpada. Ranije je, kaže, morao da uloži više od 20.000 KM kako bi očistio i ogradio svoju parcelu, jer su mu nesavjesni pojedinci na zemljište dovozili automobile sa otpada i razmontiravali ih bez dozvole.

Tešić ističe da je spreman da učini sve kako bi se počinilac pronašao i odgovarao, te apeluje na institucije da ne dozvole da se ovakvi slučajevi zataškavaju ili odlažu.

“Jedna vreća smeća u rijeci je previše, a ne 30 kamionskih guma”, zaključuje ogorčeno.