Oko 8.000 zaposlenih u Republici Srpskoj za devet mjeseci ove godine nije bilo zdravstveno osigurano jer poslodavci nisu uplaćivali doprinose, govore podaci Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS.

Iz Fonda ističu da je na zdravstveno osiguranje samo po osnovu radnog odnosa za devet mjeseci bilo je prijavljeno oko 273.000 radnika.

– Bez prava na zdravstvenu zaštitu bilo je oko 8.000 lica, što je mnogo manje u odnosu na stanje prije nekoliko godina, kada se za oko 40.000 radnika nisu redovno uplaćivali doprinosi. Međutim, naglašavamo da se ti podaci mijenjaju iz dana u dan i da zavise od dinamike uplate doprinosa – kazali su iz Fonda.

Dodali su da, kada se uplate doprinosi, Fond odobrava radnicima osiguranje i to dva mjeseca od posljednje uplate, primjera radi, ukoliko se uplati doprinos za oktobar, radnik je zdravstveno osiguran do kraja decembra.

Božana Radomir, viši stručni saradnik za ekonomska pitanja u Savezu sindikata Republike Srpske, kazala je za “Nezavisne novine” da je zakonska obaveza svakog poslodavca da prilikom isplate plata izvrši uplatu poreza i doprinosa na tu platu.

– Ovaj podatak da je oko 8.000 radnika bilo bez zdravstvenog osiguranja jeste bolji pokazatelj u odnosu na prošlu godinu kada preko 40.000 radnika nije imalo osiguranje, ali prosto ne bi trebalo biti nijedna brojka u pitanja, znači da nijedan radnik ne bi trebalo da dođe u situaciju da ne može da ovjeri zdravstvenu knjižicu – kazala je Radomirova.

Pojasnila je da su analize pokazala smanjenje broja radnika koji nisu u mogućnosti ovjeriti zdravstvenu knjižicu.

Kako je istakla, situacija na tržištu rada je takva da su poslodavci postali svjesni, ukoliko se ne budu pridržavali tih zakonskih rokova, odnosno redovno isplaćivali plate radnicima, da će radnici da ih napuste.

Dodala je da postoji određen broj poslodavaca koji su nesavjesni, te ne žele da uplate, ali i poslodavaca koji naprave propuste.

– Ali ima i pozitivnih primjera, gdje poslodavci imaju poteškoće u poslovanju, pa postepeno uplaćuju koliko imaju priliva sredstava – kazala je ona.

Iz Fonda podsjećaju da je Zakonom o obaveznom zdravstvenom osiguranju Republike Srpske definisano da pravo na zdravstveno osiguranje imaju građani koji su prijavljeni na zdravstveno osiguranje po jednom od zakonom predviđenih osnova i za koje se redovno uplaćuju doprinosi.

– Redovna uplata doprinosa je oduvijek uslov za korišćenje zdravstvene zaštite. Primjera radi, za radnike prijavu na osiguranje i uplatu doprinosa vrši poslodavac, dok, recimo, poljoprivrednici kojima je poljoprivreda osnovno zanimanje lično se prijavljuju na osiguranje i uplaćuju sebi doprinose – kazali su iz FZO RS.

Pojašnjavaju da žena, ako je nezaposlena, može da bude osigurana preko supruga koji radi.

– U tom slučaju doprinosi se uplaćuju samo za njega, dok članovi porodice koji su osigurani preko njega za zdravstvenu zaštitu ne izdvajaju ništa. Dakle, lice se na zdravstveno osiguranje može prijaviti po više osnova, kao što su radni odnos, penzioneri, poljoprivrednici, kao lica bez prihoda, kao korisnik socijalne pomoći i drugi – ističu iz FZO RS.

Podsjećaju da prihodi od doprinosa zaposlenih čine više od 80 odsto ukupnih prihoda Fonda zdravstvenog osiguranja RS, što govori u prilog tome koliko je važno da se doprinosi redovno uplaćuju, jer se od tog iznosa finansira cijeli zdravstveni sistem.

Na godišnjem nivou BiH samo po osnovu onih koji je napuste ostane bez osrednjeg grada koji broji 25.000 ljudi.

Takav zaključak može se donijeti iz cifre o iseljavanju, navedene u dokumentu “Okvir saradnje za održivi razvoj između Bosne i Hercegovine i Ujedinjenih nacija za period 2026-2030”, koji je objavilo Ministarstvo inostranih poslova BiH.

“BiH i dalje prolazi kroz značajne demografske promjene obilježene padom broja stanovnika, podstaknute niskom stopom nataliteta, starenjem stanovništva i kontinuiranim iseljavanjem oko 25.000 ljudi godišnje, posebno mladih i kvalifikovanih radnika. To povećava nedostatak radne snage i predstavlja prepreku ekonomskom rastu i produktivnosti”, navedeno je u ovom dokumentu.

Puni autobusi
Iz svih krajeva BiH, posebno iz seoskih sredina, stižu sumorne i zabrinjavajuće brojke o iseljavanju. Primjera je napretek, a jedan od njih je i selo Orahovljani, u opštini Mrkonjić Grad.

“Što se tiče Orahovljana, ako pogledamo nekoliko godina unazad, može se reći da je tu bio potpuno drugačiji život. Škola je bila puna đaka, čak u dvije smjene se išlo. Nakon osnovne škole djeca su odlazila u srednju školu, a autobusi su bili puni đaka. Vremenom se to promijenilo, krenulo je intenzivno iseljavanje i odlazak u strane zemlje”, kaže za “Nezavisne novine” Suzana Perać, predsjednica Savjeta mjesne zajednice Orahovljani.

Najviše ljudi se, dodaje ona, odselilo u Italiju i Austriju, a porodica ima i u Sloveniji.

“Brojne kuće su sada prazne, a ovdje su ostali stariji ljudi, po jedno ili dvoje u domaćinstvu. Mislim da je razloga mnogo. Jedan od glavnih se odnosi na migraciju selo – grad, što je i potpuno normalno jer nam gradovi svakako nude više mogućnosti za život. A što se tiče odlaska u inostranstvo, ljudi idu zbog većih plata i sigurnije egzistencije. Mislim da je sve to dovelo do masovnog odlaska mladih ljudi iz naše zemlje”, istakla je ona.

Demografski gubitak
Aleksandar Majić, demograf, kaže da je ovaj prostor oduvijek bio emigraciono područje.

“Sa prostora BiH, ako uzmemo u obzir i 19. vijek i 20. vijek, stanovništvo se iseljavalo. Imali smo, recimo, talas migracija i nakon Drugog svjetskog rata. Nažalost, ta emigracija je nastavljena i u drugoj polovini 20. vijeka. Međutim, visok prirodni priraštaj mogao je nadomjestiti taj demografski gubitak koji se odnosi na emigraciju stanovništva”, kaže Majić.

Nažalost, protekli rat je, dodaje on, masovno ubrzao proces emigracije, tako da smo devedesetih godina prošlog vijeka imali snažan odliv stanovništva. I to je nastavljeno.

“Ekonomska situacija i stanje u državi su se reflektovali na današnje migracije”, istakao je Majić za “Nezavisne novine”.

Šta sve ne znamo
On ističe da ne postoje precizni podaci o migracionom saldu vanjskih migracija, ali nemamo ni tačne podatke o tome koliko nas je u BiH.

“Nemamo popis, posljednji je bio 2013. godine. U ovom popisnom krugu BiH nije popisala svoj broj stanovnika. Da je to urađeno, mi bismo tačno mogli da utvrdimo koliko smo stanovnika izgubili ‘zahvaljujući’ migracijama između dva popisa”, naglasio je Majić.

Struka poručuje da iseljavanje, radne migracije, te starenje stanovništva, kao i nizak natalitet doprinose i smanjenju broja radno sposobnog stanovništva. Prema predviđanjima, radno sposobno stanovništvo će pasti sa 68 odsto u 2020. na 58 odsto do 2050. godine, pišu Nezavisne novine.

Prepušteni zubu vremena i nemaru institucija, takva je sudbina 87 spomenika u Bosni i Hercegovini, zbog čega ih je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH stavila na listu ugroženih.

U BiH je 87 nacionalnih spomenika označeno kao ugroženo
Na listi su Šeranića kuća, Ovčiji brod, tvrđave u Kozarcu i Jajcu
Stručnjaci upozoravaju da nema sistemskog ulaganja ni institucionalne brige
Očuvanje nasljeđa zavisi od pristupa i finansija
Ugroženi spomenici

Iako je pomenuta lista javno dostupna na sajtu Komisije, mi ćemo izdvojiti neke od spomenika koji su ugroženi.

Tako se na listi našla Šeranića kuća u Banjaluci, koja je ugrožena nepreduzimanjem hitnih mjera zaštite od daljeg propadanja, a koja se 2022. godine usljed svega i srušila.

Takođe, tu je i Ovčiji brod, most u selu Bratač kod Nevesinja, koji je ugrožen zbog lošeg stanja konstrukcije, bioloških naslaga i nemogućnosti redovnog održavanja, a o čemu su “Nezavisne novine” nedavno i pisale.

Na listi je i staro pravoslavno groblje u Šljivnu, na Manjači, koje je oštećeno tokom vojnih vježbi EUFOR-a, a ugroženo je usljed neodržavanja, kao i tvrđava u Kozarcu, gdje se unutar zaštićenog područja vrši nezakonita izgradnja objekata.

Prema podacima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ugroženi su i most na rijeci Žepi zbog oštećenja konstrukcije mosta, stari grad Glamoč u Glamoču zbog nepreduzimanja hitnih mjera zaštite od daljeg propadanja, kao i stari grad Koštun u Dabrici, opština Berkovići, koji je ugrožen usljed totalnog neodržavanja.

Takođe, ugrožena je i tvrđava u Jajcu zbog neodržavanja i nepovoljnih klimatskih uslova, arheološko područje Ripač, kod Bihaća, jer se unutar zaštićenog područja vrši nezakonita izgradnja objekata, te arheološko područje helenisički grad Daorson u Ošanićima, kod Stoca, zbog neodržavanja, protivzakonitog korištenja metalnih detektora, iskopavanja i uklanjanja predmeta arheološkog nasljeđa, uništavanja kiklopskih zidova grafitima…

Na listi ugroženih je i Jajce kasarna u Sarajevu, za koju je nedavno Vlada Federacije dala saglasnost Opštini Stari grad za upotrebu objekta, a prema najavama, ovaj nacionalni spomenik bi mogao biti pretvoren u hotel i kongresni centar.

Stručnjaci traže sistemsko rješenje i ulaganja
Dario Topić, profesor istorije, koji vodi Zavičajni muzej u Prnjavoru, u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je za obnovu spomenika potrebno mnogo sredstava, te da je potrebno sistemski rješavati ovaj problem.

“U budžetima se vrlo malo izdvaja za obnovu spomenika, pogotovo onih koji su proglašeni spomenicima od nacionalnog značaja. Drugačije je kada je objekat u privatnom vlasništvu, pa vlasnik neće da obnavlja. Mislim da je ovakvo stanje povezano sa finansijama i prioritetima”, kaže on.

Kako dodaje, nekada se čini da običan čovjek više uživa u tim građevinama nego što uživaju oni koji treba da se bave time kroz institucije.

“Kada odemo na zapad Evrope, možemo vidjeti koliko ljudi vode računa o kulturno-istorijskim spomenicima. To nam je baza, to je znak razvoja. Nije problem da danas pravimo velelepne zgrade, ali moramo znati kako se razvijao put do onoga što imamo sada”, navodi Topić za “Nezavisne novine” dodajući da bi ulazak BiH u Evropsku uniju vjerovatno umnogome riješio ovaj problem, jer bi BiH bili dostupni fondovi iz kojih bi se mogla obezbijediti sredstva za obnovu nacionalnih spomenika.

Nedostatak institucionalne odgovornosti
Ovakav odnos države i institucija ka nacionalnim spomenicima ne čudi Marka Radića, rukovodioca sektora za promociju u Turističkoj organizaciji Republike Srpske, koji u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da na osnovu vlastitih iskustava i analize terena, može reći da u zemlji u kojoj se ne vodi pretjerana briga o prirodnom nasljeđu, kao nečemu što direktno utiče na kvalitet života, teško da se može očekivati veća briga o spomenicima kulture i istorijskim lokalitetima.

“U Bosni i Hercegovini postoji više od 70 tvrđava, ali manje od 10 odsto su valorizovane i uključene u savremenu turističku ponudu, gdje je velika većina devastirana, dok je svega nekoliko objekata u službi današnjoj svrsi. Upravo razmatrajući primjere kao što je most Ovčiji brod, teško je povjerovati u ozbiljnu sanaciju nakon svih apela, jer dosadašnje iskustvo pokazuje nedostatak institucionalne odgovornosti i konkretnih ulaganja”, ističe Radić za “Nezavisne novine”.

Prema njegovim riječima, potrebna su ogromna sredstva za revitalizaciju ovih lokaliteta.

“Zato, objektivno gledano, ne postoji realan osnov da očekujemo značajne pomake ili pozitivne promjene dok se ne promijeni pristup i ne obezbijede strateški resursi”, kaže on.