Connect with us

Zanimljivosti

JESTE LI ZNALI GDJE SE ČUVAJU SVA SJEMENA SVIJETA? Ledeni Arktik čuvar biljnog svijeta

Duboko u vječnom ledu Arktika, skladišti se sjeme biljaka iz čitavog svijeta. Ali taj trezor ne ugrožavaju samo klimatske promjene, već i geopolitički sukobi širom svijeta

“Dobili smo 60 kutija iz 15 banaka sjemena širom svijeta“, kaže Asmund Asdal. “Zapečaćene su i sada ih skeniramo u aerodromskom sistemu obezbjeđenja da bismo se uvjerili da sadrže samo sjemenke.“

I ovog mraznog jutra, Asdal se odvezao do aerodroma u najsjevernijem gradu na svijetu, Longjerbijenu, koji se nalazi na oko 1.500 kilometara od Sjevernog pola. Današnja misija tog čuvara “Globalnog trezora sjemena” je da zaključa 12.000 vrijednih duplikata sjemena iz Afrike 130 metara duboko u arktičkom trezoru sjemena.

Tu, na minus 18 stepeni u permafrostu Špicbergena, već 15 godina se čuva DNK biljaka za buduće generacije. U trezoru je sada 1,2 miliona uzoraka iz čitavog svijeta: sirak, pšenica, pasulj, kukuruz…

Pored norveškog biologa Asdalom, pored rentgena na aerodromu stoji Nigerijac Majova Olubiji. On je izaslanik Nacionalnog centra za genetičke resurse i biotehnologiju iz nigerijskog grada Ibadana. “Evo me, dakle, hiljadama kilometara od Ibadana i mojih polja“, kaže. “Ovo je stvarno veliki dan za mene, presrećan sam”. Nigerijski naučnik sa sobom je donio grašak, glavnu hranu miliona Afrikanaca.

Njegov zambijski kolega Grajbil Munkombve klima glavom u znak potvrde dok stavlja kutije sa sjemenkama na pokretnu traku. U njima je sjeme iz južne Afrike: sirak, pasulj i pirinač, “biljni materijal koji su naši poljoprivrednici koristili generacijama, ne samo kao hranu, već i u medicinske i kulturne svrhe”.

“To što će i te sjemenke sada ovdje da se čuvaju za nas znači očuvanje naše nacionalne baštine“, rekao je Munkombve. “Ako se nešto loše dogodi kod kuće, možemo da se oslonimo na duplikate koji će ovdje biti pohranjeni”.

Kad stigne do trezora sjemena na obroncima iznad Longjerbijenu okruženog napuštenim rudnicima uglja, Grajbil Munkombve zakopčava svoju debelu zimsku jaknu. Temperaturna razlika između u Lusake gdje radi i Svalbarda, danas iznosi 36 stepeni. Za to vrijeme Asmund Asdal otključava sef kombinacijom brojeva: “Dakle, tu smo”. On poziva grupu naučnika koji su se okupili oko ulaza da pogledaju u sef. “Fascinantno mi je to što nam banke sjemena iz svih djelovima svijeta vjeruju i šalju nam svoje seme“, kaže 66-godišnji biolog i agronom. “A novi stalno dolaze. Znaju da se mi ovdje vrlo dobro brinemo o njihovom materijalu”.

Štefan Šmic je izvršni direktor “Global Trust Fund for Crop Diversity”, skraćeno “Crop Trust”, sa sjedištem u Bonu u Njemačkoj. Ta organizacija podržava čitavu mrežu banaka gena koje čuvaju biološku raznolikost u svojim regionima. Među njima su i afričke banke u Zambiji i Nigeriji, kao i u Gani, Keniji i Etiopiji.

Savremena poljoprivreda oslanja se na odabrane sorte i uzgoje. Međutim, genetska raznolikost izvornih biljaka je ugrožena i mogla bi da nestane. Kako bismo se uhvatili u koštac s izazovom globalnih klimatskih promjena, ta raznolikost će biti potrebna u godinama koje dolaze, prije svega zato što su divlji srodnici biljaka za uzgoj otporniji.

Ili, kako to kaže Šmic: “U vrijeme klimatskih promjena mi sebi ne možemo da dozvolimo da se velike količine te genetske raznolikosti zauvijek izgube”.

Stručnjaci u trezoru prvi put su se suočili s posljedicama klimatskih promjena 2016. godine, kada je neuobičajeno obilna kiša uzrokovala ulazak vode u predtunel hermetički obezbjeđenog trezora. Otada su preduzete dodatne mjere bezbjednosti kako bi se izbjegla bilo kakva opasnost po sjeme. “Sef je sada sigurniji nego ikada”, uvjeren je njegov čuvar Asmund Asdal. Samo, da li je zaista tako? Klimatske promjene, krize, katastrofe…

Nisu samo klimatske promjene ono što prijeti jedinstvenoj biljnoj raznolikost smještenoj u vječnom ledu Svalbarda. Botaničari i biolozi s velikom zabrinutošću prate i sve veće geopolitičke preokrete u svijetu. Nedavno je važna banka sjemena u sirijskom Alepu uništena u ratu, a sada je i skladištenje primjeraka iz Jermenije odloženo zbog najnovijih političkih napetosti u toj zemlji.

Kuldep Sing iz Indijskog međunarodnog instituta za istraživanje usjeva za polusušne tropske krajeve (ICRISAT), takođe je krenuo na dugo putovanje do norveškog Arktika. “Osim klimatskih promjena, politička nestabilnost posebno šteti genetskoj raznolikosti”, kaže on. Zato je rat na Bliskom istoku tako prijeteći: “Pratimo to veoma pažljivo. Izrael, na primjer, ima izvanrednu banku sjemena. Ako se tamo nešto dogodi, mogli bismo da izgubimo kompletnu tu zalihu“, upozorava Sing.

Štefan Šmic iz “Crop Trusta” dijeli to mišljenje: “Sve veći sukobi širom svijeta, uključujući i one u Africi, povećavaju pritisak i zato bismo svi morali brzo da djelujemo”. On je prije svega zabrinut zbog situacije u bankama sjemena u Africi: “Često se njima ne upravlja baš najbolje. Nedostaje novca, nedostaje osoblja. To znači da se u svakom trenutku može dogoditi da blaga koja se tamo čuvaju budu izgubljena. A ako se izgube, onda su izgubljena zauvijek”.

Nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine i u izolovanom Svalbardu su osetili koliko brzo globalna svjetska politika može da prodre i do njih. U trenutku kada je počeo rat oko 400 Rusa i Ukrajinaca radilo je u naseljima Piramiden i Barentsburg, prije svega kao rudari, ali i u turizmu. Otprilike polovina njih je nakon toga napustila Svalbard, dijelom i zbog toga što su norveški turoperateri pozvali na bojkot ruskih proizvoda i usluga.

Između Norvežana i Rusa ionako vlada ledeno doba. Arktički susjedi, Norveška, Danska (Grenland), Kanada i SAD nakon agresije sa pažnjom posmatraju ruske ambicije po pitanju sirovina u tom regionu. “S geopolitičke tačke gledišta ne mislimo da je bezbjednost trezora sjemena na Svalbardu ugrožena”, kaže ipak guverner Svalbarda Lars Fause za DW.

Ali, predstavnica norveške vlade Grete Evjen ne može da sakrije zabrinutost: “Veoma pažljivo pratimo situaciju, jer trenutno zaista ne znamo šta još može da se dogodi u svijetu. Zato su nam apsolutno potrebni duplikati sjemena kako to ne bi bili pohranjeno samo na jednom jedinom mjestu“, kaže Evjen. Ipak, nakon toga dodaje sa osmjehom: “Čak i ako se mnoge stvari trenutno čine neizvjesnim, ovo mjesto je definitivno najbolje osiguranje.“, prenosi DW.

Related Topics:

Zanimljivosti

ZGRADA SA 17.000 BILJAKA I STABALA: Ova “vertikalna šuma” smanjuje temperaturu za 3 stepena

Kada je italijanski arhitekta video staklene solitere u Dubaiju, odlučio se za potpuni drugačiji koncept – zgrada obrasla zelenilom.

Prošlo je više od 10 godina kada je u Milanu napravljena prva vertikalna šuma – Bosko vertikale (Bosco Verticale).

Italijanski arhitekta, Stefano Boeri, 2007. je vidio kako se usred pustinje Dubaija gradi neverovatan grad pun solitera prekrivenih staklom, keramikom i metalom. Međutim, svi ti materijali su odbijali sunčevu svjetlost i stvarali toplotu, posebno na betonskom tlu.

Boeri je tada tek započeo rad na dvije višespratnice u severnom delu Milana.

“Odjednom mi je pala na pamet ideja da napravim dvije ‘biološke’ kule, koje bi umesto staklom, bile prekrivene lišćem”, rekao je za BBC.

Kombinacija flore i faune bi u industrijskoj pustoši unijela hladan vazduh i ponudila potpuno drugačiju arhitektonsku viziju. Tako je nastala prva “vertikalna šuma” u kojoj građani mogu da žive zajedno sa prirodom.

Njegov dizajn je u međuvremenu odnio veliki broj nagrada. Zahvaljujući zelenilu, lišće oslobađa čestice vode i filtrira sunčevu svjetlost, a stanari mogu da uživaju u tri stepena nižoj temperaturi.

Povodom 10 godina ovog impozantnog projekta, arhitektonski studio “Stefano Boeri Architetti” objavio je knjigu “Bosco Verticale: Morfologija vertikalne šume” koja sadrži eseje istaknutih autora i fotografije Ivana Bana. Knjiga prati razvoj projekta i principe koje zastupa, a izdavač “Rizzoli” navodi da ona “slavi arhitektonsko djelo koje je postalo simbol obnovljene kolektivne svijesti o brizi za životnu sredinu i biljni svijet”.

Vertikalna šuma se opisuje kao “dom za drveće i ptice, koji ujedno nastanjuju i ljudi”.

Na projekat su uticale mnoge knjige i filozofski pravci, kao što je “Tajni život drveća” (2006) britanskog biologa Kolina Tadža, a citira se i britanska naučnica Džejn Gudal, koja tvrdi da je, kako broj stanovnika raste, “od presudnog značaja da ga prate i novi podsticaji za uvođenje prirodnog svijeta u gradove”.

Otkad je završena milanska vertikalna šuma, zeleni talas gradnje počeo je ponovo da uvodi prirodu u gradove širom svijeta, od Dubaija do Denvera u Koloradu, od Antverpena do Arlingtona u Virdžiniji. Očekuje se da će radovi na prvoj vertikalnoj šumi u Africi početi u Kairu kasnije ove godine.

Uprkos kritičarima koji su sumnjali u koncept, ima još primera ovakve zelene gradnje, poput vertikalne šume Trudo u Ajndhovenu. U pitanju je projekat socijalnog stanovanja gde je kirija ograničena na 600 evra mjesečno.

Milanska vertikalna šuma predstavlja novi pristup izgradnji višespratnica u kojima drveće i ljudi zajedno žive.

Riječ je o arhitektonskom konceptu koji zamenjuje tradicionalne materijale na urbanim površinama.

Milanska zgrada se sastoji od dve kule visine 80 i 112 metara, a na njima je zasađeno oko 17.000 stabala, žbunova i biljaka. Na urbanoj površini od 1.500 m² to izgleda kao da je riječ o 20.000 m² šume i šipražja.

Ovakav pristup doprinosi obnovi životne sredine i urbanog biodiverziteta, bez širenja gradske teritorije. U poređenju sa mnogim drugim simboličnim “zelenim kulama”, ovo je impresivan eksperiment koji utiče na budući razvoj dizajna visokih zgrada.

Kule su podignute na mjestu nekadašnje industrijske zgrade gdje su boravili umjetnici, koja je potom rekonstruisana u blizini kao “Umjetnički inkubator”.

Kako su izabrane adekvatne biljke za vertikalnu šumu?

Dolazak do pravog izbora biljaka zahtijevao je godine ispitivanja. Biljke su prvo dvije godine bile pod nadzorom kako bi se utvrdilo koje su najotpornije.

Vrste su birane ne samo na osnovu klime i izloženosti suncu, već i prema sposobnosti da izdrže simulirane testove u vetrotunelu. Veličina drveća je kontrolisana zapreminom žardinjera, tako da su se sadile samo one biljke koje mogu da opstanu u ograničenom prostoru.

Od svih testiranih biljaka tokom te dvije godine, samo najotpornijih 80% je konačno posađeno.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

RODITELJI PONOSNI: Maturantkinja na proslavu došla na kravi (VIDEO)

Dok se maturantkinje širom svijeta trude da na posebno veče u životu stignu u što luksuznijim limuzinama, 15-godišnja Kloe odabrala je sasvim drugačije prevozno sredstvo.

U bajkovitoj plavoj haljini popela se na kravu i tako stigla kod svojih drugara koji su je dočekali aplauzom.

Maturantkinja Kloe došla je na kravi Oazis u pratnji svog oca Ričarda (43) i brata Tomasa (19). Djevojka je krenula stopama svog starijeg brata, koji je na školsku maturu 2022. godine otišao u ogromnom žutom traktoru

Petnaestogodišnjakinja, koja je pomogla ovci da se ojagnji kad je imala samo šest godina i koju majka od rođenja zove “Gospođica Mu”, skupila je više od 600.000 pregleda na svom TikTok nalogu. Kloe će od jeseni početi da uči poljoprivredu i nada se da će jednog dana preuzeti porodičnu farmu.

– Svi su bili u automobilima, pa sam samo pomislila da uradim nešto potpuno drugačije što niko nikada ranije nije uradio. Definitivno sam dobila najglasniji aplauz od svih – rekla je Kloe.

Porodica maturantkinje je nju i njenu četvoronožnu kopitarku Oazis odvezla prikolicom do Teskovog parkinga oko 400 metara od mjesta održavanja mature, koja se održavala na stadionu “Tafšit”. Zatim su zajedno prošetali, što je uslijedilo nakon “mnogo vježbanja” sa Oazis.

Kloe je morala da ostavi svoju neobičnu prijateljicu kad je počela matura, jer joj nije bilo dozvoljeno da uđe na stadion, prenosi Žena Blic.

– Niko nije znao da ide na kravi dok nismo stigli tamo. Kad smo se pojavili, svi su se postrojili i gledali kako automobili prolaze, a mi smo prošli pored njih na kravi. Parkirali smo se na Tesko parkingu, malo smo isprobavali sreću. Privuklo je pažnju dosta ljudi, pitali su se zašto je krava na parkingu. A krava je bila baš srećna što je napolju i što je u centru pažnje. I ona i Kloe su bile ozarene -ispričala je Luiz, mama male maturantkinje.

Ona je dodala da će Oazis dugo ostati sa njima i da porodica nema u planu da je pretvori u goveđe burgere.

– Izgledala je apsolutno nevjerovatno, jako sam ponosna. A kad je riječ o Kloe, oduvijek smo podsticali svu djecu da budu individualci i da budu vjerna sebi. Biti dijete poljoprivrednika u urbanom području je zaista teško, osjećate se kao da morate da se promijenite da biste se uklopili. Ali Kloe je uvijek bila vjerna sebi, prava farmerova kćerka – istakla je ponosna mama Luiz.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

FENOMEN NA NEBU: “Kotrljajući oblak” zaprepastio turiste u Portugalu

Neobičan fenomen na nebu šokirao je turiste na portugalskoj plaži, a mnogi su pomislili da je u pitanju veliki cunami. Ipak, ispostavilo se da je riječ o nečemu manje opasnom.

Preplašeni turisti bježali su u panici sa plaže u Portugalu dok se ka njima kretala neobična i ogromna “cunami-oblačna” masa dugačka nekoliko kilometara. Fotografije i snimci objavljeni na društvenim mrežama prikazali su neobičnu pojavu nalik na “horizontalni zid” koji se protezao od horizonta ka obali, praćen silovitim udarima vetra.

“Osećao sam se kao da vidim cunami iz filma!”, naveo je na mreži “X” jedan korisnik, dok je drugi napisao: “Ako ovo nije početak filma strave i užasa, ne znam šta jeste.”

Srećom, ova čudna pojava ipak nije bila cunami. Meteorolozi su potvrdili da je u pitanju neuobičajena vrsta oblaka poznata kao “kotrljajući oblak”. Poznat je još i kao Arkus oblak koji se povezuje sa snažnim olujnim oblacima i grmljavinom. Ponekada se vide ispod kumulonimbusnih oblaka.

Kako nastaju “kotrljajući oblaci”?
Ovaj fenomen je rezultat rijetke kombinacije vazdušnih masa koje intereaguju sa različitim temperaturama i morskim povetarcem.

“Kada hladna silazna struja iz kumulonimbusa dospije do tla, hladni vazduh se može brzo proširiti duž tla, gurajući postojeći topli vlažni vazduh naviše”, saopštio je Meteorološki zavod.

Kako se ovaj vazduh diže, vodena para se kondenzuje u obrasce povezane sa Arkus oblacima, te se novi oblak može kotrljati usled različitog pravca vjetra. Obično se formiraju sa kumulonimbusima i silaznim strujama što znači da su povezani jakim udarima vjetrova, obilnim kišama ili gradom, kao i grmljavinom i munjama. To je bio slučaj i u Portugalu, gdje su temperature dostigle rekordnih 46,6 steeni, samo nekoliko dana prije pojave oblaka.

Gdje su još viđeni “kotrljajući oblaci”?
U martu 2018. godine, oblak je primijećen iznad mora kod obale Nju Orleansa, dok je samo tri mjeseca kasnije, drugi primijećen u Tenesiju. U julu 2019. godine, pokazao je oblak koji se “kotrlja” iznad okruga Mejo u Irskoj, a u decembru dvije godine kasnije, viđen je kod obale u Melburnu u Australiji.

Nastavi čitati

Aktuelno