Tim arheologa ušao je u Kraljevu odaju i pronašao nove dosad neviđene tragove.

Arheolozi su otkrili drevne natpise unutar Velike piramide u Egiptu za koje tvrde da otkrivaju ko ju je sagradio prije 4.500 godina.

To nisu bili, kako tvrde teoretičari zavjere, ni vanzemaljci ni džinovska stvorenja. Ali nisu tačne ni priče starih Grka, koji su govorili da je ovaj veličanstveni spomenik izgradilo 100.000 robova koji su radili u smenama po tri mjeseca tokom 20 godina.

Nova otkrića unutar Velike, odnosno Keopsove piramide, promijenila su taj narativ, pokazujući da su je gradili plaćeni, kvalifikovani radnici koji su radili neprekidno, uz jedan slobodan dan na svakih 10 dana.

Egiptolog dr Zahi Havas i njegov tim nedavno su istraživali niz uskih komora iznad Kraljeve odaje i pronašli dosad neviđene tragove koje su ostavili radnici iz 13. veka prije nove ere, prenosi egipatski portal “Nilefm.com”.

Takođe su otkrili grobnice južno od piramide – vječna počivališta veštih radnika, sa statuama koje prikazuju radnike kako obrađuju kamen, i 21 hijeroglifskim natpisom poput “nadzornik” i “zanatlija”.

“Ova otkrića potvrđuju da graditelji nisu bili robovi. Da jesu, nikada ne bi bili sahranjeni u sjenci piramida”, rekao je dr Havas tokom epizode podkasta Meta Bila “Limitless”.

“Robovi ne bi pripremali svoje grobnice za vječnost, kao što su to činili kraljevi i kraljice, unutar ovih grobnica.”

Najnoviji nalazi takođe bacaju novo svjetlo na način na koji je piramida izgrađena. Otkriveno je da je krečnjak iz kamenoloma udaljenog samo 300 metara dopreman do lokacije pomoću rampe napravljene od šuta i blata, čiji su ostaci pronađeni jugozapadno od spomenika.

Dr Havas sada radi na novoj ekspediciji koja će poslati robota u Veliku piramidu, što će predstavljati prvo iskopavanje te strukture u modernoj istoriji.

Iskopavanja su planirana za januar ili februar naredne godine.

Najnoviji modeli vještačke inteligencije tokom testiranja lažu, manipulišu, pa čak i ucjenjuju istraživače. Ovo nije naučna fantastika, već upozorenje da pobuna mašina možda neće izgledati onako kako smo očekivali.

Pisci i filmski režiseri nas godinama hrane vizijom pobune vještačke inteligencije u stilu Skyneta, u kojoj svjesni AI dolazi do zaključka da je čovečanstvo pretnja koja se mora eliminisati.

Takav scenario podrazumevao je fizičku konfrontaciju i preuzimanje kontrole nad vojnim sistemima. Međutim, ispostavlja se da pobuna AI može izgledati sasvim drugačije. Ne počinje raketama, već prevarama, ucjenama i tihim sprovođenjem ciljeva koje ni njihovi tvorci ne razumiju u potpunosti.

Laži, manipulacije i prijetnje – mračna strana vještačke inteligencije

Najsavremeniji AI sistemi pokazuju zabrinjavajuće obrasce ponašanja. Kako navodi , tokom testova u ekstremnim uslovima, kada su modeli pod pritiskom, oni počinju da se služe lažima, manipulacijama, pa čak i prijetnjama kako bi ostvarili svoje ciljeve.

Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi od Claude 4 modela, najnovijeg proizvoda kompanije Anthropic. Suočen sa mogućnošću da će biti isključen, Claude 4 je tokom testa pribjegao prljavoj taktici – zaprijetio je inženjeru da će razotkriti njegovu vanbračnu aferu.

Nije bila u pitanju samo nasumična pretnja. Model je očigledno razumio ljudsku psihu i slabosti, i izabrao sredstvo koje bi moglo da mu obezbijedi opstanak.

Podjednako uznemirujući je bio incident sa o1 modelom, razvijenim od strane kompanije OpenAI. Ova vještačka inteligencija je uhvaćena kako pokušava da se u tajnosti prekopira na eksterne servere – otvoreni čin neposlušnosti i pokušaj sticanja autonomije. Kada su ga inženjeri pitali da objasni svoje postupke, o1 je kategorički poricao i ponudio izmišljenu verziju događaja.

Ovakvo ponašanje prevazilazi uobičajene AI “halucinacije” ili greške. U pitanju su promišljeni potezi. Model ne samo da izvršava zadatke, već i simulira poslušnost dok potajno ostvaruje sopstvene ciljeve, koje njegovi tvorci možda uopšte ne prepoznaju.

Stručnjaci koje je citirao Fortune povezuju ovakva ponašanja sa pojavom modela koji imaju moć rezonovanja, odnosno koji razmišljaju korak po korak.

“Model o1 je prvi kod kojeg smo primijetili ovakvo ponašanje”, objašnjava Marius Hoban, prvi čovjek kompanije Apollo Research, specijalizovane za testiranje AI sistema.

On ističe da se ne radi o klasičnim AI greškama: “Ovo je stvarni fenomen. Korisnici prijavljuju da ih modeli lažu i izmišljaju dokaze. Ovo nisu halucinacije. Ovo je strateška obmana”.

Zasad se ovakve situacije javljaju uglavnom u pažljivo osmišljenim testovima, ali kako upozorava Majkl Čen iz organizacije METR: “Otvoreno pitanje ostaje – da li će budući, sposobniji modeli biti skloni iskrenosti ili obmani.”

Pravni vakuum i trka s vremenom

Problem “odmetničke” vještačke inteligencije dodatno komplikuje činjenica da trenutni propisi nisu spremni za ovakve izazove. Evropski zakon o AI uglavnom se fokusira na to kako ljudi koriste vještačku inteligenciju, ali ne i na sprečavanje štetnog, autonomnog ponašanja samih modela, prenosi Mondo.

“U ovom trenutku, razvoj ide brže nego što stižemo da razumemo i obezbedimo stvari”, priznaje Hoban. Ipak, dodaje da “još uvek imamo vremena da reagujemo”.

Roditeljstvo je često izazovno, ali prema novom istraživanju, mnoge majke osjećaju da im partneri zadaju više stresa nego njihova djeca.

U anketi koju je proveo Today, učestvovalo je više od 7.000 majki, a prosječna prijavljeni nivo stresa iznosio je 8.5 od mogućih 10. Zanimljivo, čak 46% ispitanica izjavilo je da zbog muževa osjećaju veći stres nego zbog svoje djece.

“Partner više opterećuje nego pomaže”
Savjetnica za odnose Georgina Sturmer pojasnila je da dinamika u paru, bilo u braku, bilo u drugom obliku zajedničkog roditeljstva, može biti jako napeta, prenosi Index.hr. “Partneri se često izmjenjuju u popustljivom i strogom pristupu, ne mogu se složiti oko odgoja ili osjećaju nepravdu u podjeli kućanskih poslova. Umjesto da osjećamo da imamo podršku, partner nam ponekad postane dodatni izvor stresa”, objašnjava, prenosi Index.hr.

“Sve radim sama, i još moram objašnjavati šta treba uraditi”

Tri četvrtine žena u istraživanju izjavilo je da su upravo one te koje obavljaju većinu poslova u kućanstvu i brige oko djece. Lucy, majka dvoje djece, kaže: “Radim od kuće, a moj muž kombinuje kancelariju i rad od kuće. Uvijek završi ranije, ali ne vidi da mašina čeka da se napuni, veš da se pospremi ili smeće da se iznese. Sve ostavlja meni. Ne bih mu to trebala crtati, odrasla je osoba.”

Dodaje da nakon posla ne stigne ni predahnuti, već odmah baca se na poslove u kuhinji i rješava stvari koje je suprug mogao napraviti.

Kejt, majka troje djece, priznala je da joj je laknulo kad je suprug dobio posao koji ga često drži izvan kuće.

“Život je bio jednostavniji bez njega. Pokušavala sam ga uključiti u poslove, ali svaki put kad bi nešto ostavio za mene, osjećala sam se kao da poručuje: ‘Nije me briga za tebe’.”
Iako roditeljstvo nikad nije jednostavno, ova studija otvara važna pitanja o ravnoteži, odgovornosti i poštovanju u partnerskim odnosima. Jer stres ne uzrokuju samo djeca, često je posljedica toga što osjećamo da sve leži na nama.