Britanski list Financial Times objavio je opširnu reportažu o studentskom pokretu u Srbiji, njegovoj unutrašnjoj organizaciji i načinu na koji su birani kandidati za poslaničku listu koja je, prema navodima u tekstu, pobijedila na parlamentarnim izborima 25. oktobra.

Novinari ovog lista došli su do snimaka i svjedočenja učesnika studentskih plenuma, uključujući i materijal sa jednog od prvih okupljanja na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu iz decembra 2024. godine.

Na snimku se vidi nekoliko desetina studenata koji pažljivo prate dnevni red projektovan na zid, a o svakoj tački glasaju podizanjem ruku. Iza govornika nalazi se školska tabla sa porukama poput „Budi kompetentan, a ne poslušan“ i „Mi smo snaga koja donosi promjene“.

Pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, mjesec dana ranije, bio je događaj koji je pokrenuo protestni talas iz kojeg se razvio studentski pokret.

„Simbolično, svi smo bili pod tom nadstrešnicom“, rekao je Aleksandar Baucal, profesor psihologije Univerziteta u Beogradu, koji bi trebalo da bude jedan od predstavnika Studentske liste u parlamentu.

Pokret bez vođe: Odluke se donose na plenumima

Jedna od osnovnih karakteristika studentskog pokreta, prema sagovornicima Financial Timesa, jeste odsustvo formalnog vođe i insistiranje na kolektivnom odlučivanju.

Baucal, koji je pojedinim plenumima prisustvovao kao posmatrač, rekao je da je primijetio pokušaje pojedinaca da se nametnu kao važniji od drugih, ali da su takvi pokušaji bili zaustavljeni.

Studenti su, prema njegovim riječima, nastojali da spriječe stvaranje pojedinačnih centara moći i zadrže sistem u kojem se odluke donose zajednički.

Čedomir Đurin, student fizike i aktivista Univerziteta u Novom Sadu, priznao je da je bio iznenađen kada je Aleksandar Vučić priznao izborni poraz.

„Prvo sam pomislio: ‘Vau, zar je to to?’“, rekao je Đurin.

Ipak, nakon izborne pobjede pred pokretom se otvorilo mnogo složenije pitanje – kako preuzeti odgovornost za upravljanje državom, a istovremeno sačuvati principe na kojima je nastao.

Kandidati birani mjesecima, telefoni ostavljani izvan prostorije

Prema pisanju britanskog lista, studenti su počeli da sastavljaju listu kandidata nakon što su tokom 2025. godine iznijeli zahtjev za raspisivanje parlamentarnih izbora.

Mjesta na listi raspoređivana su među univerzitetima, uzimajući u obzir broj njihovih studenata. Sami studenti nisu se kandidovali, već su predlagali profesore i druge javne ličnosti.

Proces je trajao mjesecima i uključivao brojna glasanja. Svaki student mogao je da predloži kandidata, pod uslovom da prethodno dobije njegov pristanak.

Plenumi na kojima su birani kandidati bili su posebno zatvoreni za javnost. Učesnici su, prema svjedočenju doktoranta Novaka Simina, telefone ostavljali izvan prostorije, dok su kandidati tokom predstavljanja dobijali nadimke koji su se mijenjali.

„Sve telefone ostavljali smo napolju. Poslije predstavljanja kandidatima smo davali nadimke, koji su se stalno mijenjali. Danas bismo ih zvali po Teletabisima, sutra po likovima iz ‘Ratova zvijezda’, tako da, ako nešto procuri, mediji ne mogu da povežu o kome je riječ“, ispričao je Simin.

„Društveni ugovori“ kao obaveza prema programu pokreta

Jedan od zanimljivijih detalja iz reportaže odnosi se na dokumente koje su kandidati potpisivali prije izbora.

Prema pisanju Financial Timesa, od kandidata je zatraženo da potpišu takozvane „društvene ugovore“, kojima se obavezuju na vrijednosti i ciljeve studentskog pokreta.

Time je trebalo da se osigura da budući poslanici ostanu dosljedni dogovorenom programu i principima na kojima je lista formirana.

Kandidati, međutim, ne smatraju da bi različiti politički stavovi nužno predstavljali prepreku budućem radu.

„Ideologija i nema svrhu ako sistem ne funkcioniše“, rekao je Baucal.

Prema podacima navedenim u tekstu, Studentska lista osvojila je 53 odsto glasova, što bi joj omogućilo 140 poslaničkih mjesta. Ukoliko neko od izabranih kandidata odustane od mandata, trebalo bi da ga zamijeni sljedeći kandidat sa liste.

Tek predstoje dogovori o premijeru i ministrima

Pobjeda na izborima ne znači da su riješena i pitanja budućeg upravljanja državom.

Prema proceduri opisanoj u reportaži, kandidati imaju 30 dana da se dogovore o preuzimanju poslaničkih mandata, dok je za formiranje vlade i predlaganje premijera predviđen dodatni rok od 60 dana.

U narednom periodu očekuju se novi plenumi i razgovori o ljudima koji bi trebalo da preuzmu najvažnije funkcije u izvršnoj vlasti.

Nakon toga bi studentski pokret trebalo da pređe sa modela kolektivnog odlučivanja na uobičajene parlamentarne procedure.

„Očekuje se da funkcionišemo onako kako zakonodavno tijelo inače funkcioniše u demokratskoj zemlji“, rekao je Dejan Šoškić.

Studenti, prema navodima iz reportaže, planiraju da se nakon formiranja nove vlasti vrate svojim redovnim životima, ali da zadrže nadzornu ulogu.

Sjećanje na 2000. godinu i izazovi koji tek dolaze

Britanski list upozorava da bi najveći izazov mogao biti očuvanje jedinstva i sprovođenje reformi u prvim mjesecima nakon preuzimanja vlasti.

Jern Flek, viši direktor Evropskog centra Atlantskog savjeta, ocijenio je da bi sposobnost nove vlade da ostane jedinstvena i sprovede suštinske promjene tokom prvih šest do 12 mjeseci mogla biti presudna.

U reportaži se podsjeća i na proteste iz 2000. godine, koji su doveli do pada Slobodana Miloševića, ali nakon kojih očekivanja dijela građana nisu bila ispunjena.

Sagovornici Financial Timesa smatraju da bi ovog puta moglo biti drugačije, između ostalog zbog načina na koji je pokret organizovan i izbornih rezultata koje je ostvario.

„Zaista sumnjam da neće uspjeti“, rekla je studentkinja prava Jana Vasić, dodajući da bi, ukoliko nova vlast ne ispuni očekivanja, građani mogli ponovo pokrenuti proces političkih promjena.

Reportaža tako otvara pitanje koje će obilježiti naredni period u Srbiji: može li pokret nastao na principima zajedničkog odlučivanja i bez formalnog vođe uspješno preuzeti odgovornost za upravljanje državom?

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stigao je u Viši sud u Podgorici zbog saslušanja u slučaju “Telekom”.

Sa njim je, pišu podgoričke Vijesti, stigla i njegova advokatica Svetlana Vujanović, bivša sudija Vrhovnog suda i nekadašnja prva dama Crne Gore.

Saslušanje se odnosi na sumnje u korupciju tokom privatizacije Crnogorskog Telekoma 2005. godine, odnosno na navode da je preko konsultantskih ugovora prikrivana isplata mita.

Saslušanje je predložila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović, koja je preuzela krivično gonjenje u ime države nakon što je Specijalno državno tužilaštvo u avgustu prošle godine odbacilo krivičnu prijavu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), uz obrazloženje da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.

Krivično vanpretresno vijeće Višeg suda zauzelo je, međutim, stav da u ovom predmetu nije nastupila zastara, nakon čega je omogućeno sprovođenje predloženih dokaznih radnji.

MANS je krivičnom prijavom iz 2019. godine obuhvatio Mila i njegovu sestru Anu Đukanović, kao i više drugih osoba, zbog sumnji u zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije tokom privatizacije “Telekoma”.

Nosilac liste „Ujedinjena Srbija“ Aleksandar Vučić razgovarao je telefonom sa premijerom Izraela Benjaminom Netanjahuom i tom prilikom izrazio spremnost da i dalje lično doprinosi jačanju bilateralne saradnje Srbije i Izraela.

Dodao je da su odnosi Srbije i Izraela, uprkos izazovima, podignuti na viši nivo.

„Zahvaljujući na telefonskom pozivu, konstatovao sam da smo u proteklom periodu, uprkos različitim globalnim izazovima, uspjeli da srpsko-izraelske odnose podignemo na značajno viši nivo. Izrazio sam spremnost da i dalje lično doprinosim jačanju bilateralne saradnje“, naveo je Vučić.