Connect with us

Zanimljivosti

NEVJEROVATNA ŽIVOTNA PRIČA BIJELJINKE: Gadafiju bila frizerka i obezbjeđenje

Rođena je u Bijeljini, zavoljela friziranje i šminkanje, a onda kao u nekom filmu postala dio ličnog obezbjeđenja libijskog vladara Moamera Gadafija.

Tako ukratko izgleda priča o Srpkinji Dijani Stevanović.

“Moja mama je medicinska radnica. Ja nisam nikad ni mislila da ću da se bavim tim poslom. Jako sam kreativna i uvijek sam odmalena željela da budem frizerka. Ja sam i profesionalna šminkerka, završila sam Akademiju u Londonu”, kazala je Dijana za portal InfoBijeljina, prenosi Nova.rs.

Namjera joj je bila da se bavi tim poslom i otišla je u Libiju.

Onda jednog dana u njen studio na friziranje dolazi djevojka koja je u tom trenutku, kao bliska saradnica, zaposlijena u rezidenciji porodice Gadafi. Gospođa Safija Farkaš Gadafi, oduševljena novim stajlingom koji je na njoj vidjela, insistira da upozna kreativnu stilistkinju. I tako je sve počelo.

„Gospođa Farkaš je preko svojih ljudi insistirala da se upoznamo. S obzirom na to da mi tada nije rečeno ko me zapravo zove, nego samo da se radi o VIP osobi, bila sam skeptična i obazriva i nisam htjela da pristanem. Nakon nekoliko insistiranja, ali i kada mi je rečeno o kome se radi, pristala sam. Vrlo brzo našla sam se u rezidenciji gdje sam uljepšavala frizuru prvoj dami Libije. Osim mojim profesionalnim radom, gospođa Farkaš je bila oduševljena i mojim odličnim poznavanjem arapskog jezika“, ispričala je Dijana.

Njena majka je godinama kao medicinska radnica radila u vojnoj bazi u Iraku. U Libiju je otišla 1988. godine gdje je takođe radila.

„Kada je kod nas počeo rat, sestra i ja smo otišle kod mame gdje smo ostale oko četiri godine, dok se kod nas nije smirila situacija. U Libiji smo pohađale školu i tako sam naučila arapski jezik“, kaže Dijana koja pored arapskog tečno govori još ruski i engleski jezik.

Kad sam prvi put videla Gadafija, ruke su mi se toliko tresle da nisam mogla da ga ošišam

Od tada svaki drugi dan je odlazila u predsjedničku rezidenciju u kojoj je živjela porodica Gadafi.

„Ubrzo sam, pored brige o frizuri gospođe Farkaš, počela da uljepšavam i ćerke Ajšu i Hanu, ali i lidera Libije Moamera Gadafija,“ priča Dijana.

Ona se prisjetila i prvog susreta sa njim.

„Madam Farkaš, kako su je svi zvali, u jednom momentu me je pitala da li šišam i muškarce. Nakon što sam potvrdila, zamolila me je da se zadržim još malo kako bih ošišala još nekoga. Iskreno, očekivala sam da će to biti jedan od njihovih sedam sinova, ali sam se iznenadila kada je u prostoriju ušao vođa Libije, i to u pratnji svog ženskog obezbjeđenja. U istom trenu me je obuzela trema. On me samo pozdravio na arapskom jeziku i sjeo je na stolicu. Ja sam uzela makaze, ali toliko su mi se tresle ruke da nisam bila uopšte u stanju da ga ošišam.“

Kako su joj se ruke i dalje tresle od treme, odugovlačila je sa šišanjem.

„U jednom trenutku me je pitao da li imam namjeru da počnem, a ja sam se i dalje tresla. Rekla sam mu da bih ja počela da radim, ali da bih rado malo sjela i došla sebi. Začuđeno me je pogledao i obezbjeđenju naredio da mi donesu stolicu. Kad sam sjela, okrenuo se prema meni i rekao da njega nikad nije niko pitao da li može da sjedne, uvijek su svi čekali da im on to dozvoli. Tada mi je kroz osmjeh čestitao na smjelosti i hrabrosti. Na tečnom arapskom sam mu rekla da je pametnije da malo sjednem i dođem sebi nego da mu odsiječem uvo i završim u zatvoru. On se na to ponovo glasno nasmijao. Sjedili smo kratko i razgovarali“, seća se Dijana.

Pričali su tada o bivšoj Jugoslaviji pošto je Gadafi bio veliki poštovalac Tita. Znao je i dosta naših riječi jer je veliki broj ljudi iz SFRJ, a kasnije iz Srbije bio zaposlijen u rezidenciji – od kuvara, domaćice rezidencije, sofredžije, pa sve do domara, bebisiterke i zdravstvenih radnika.

Nabavljala skupocenu kozmjetiku za vladarsku porodicu

Nakon tog razgovora konačno je uspjela da ošiša Moamera Gadafija.

„Odmah poslije toga sam postala zvanični frizer rezidencije, a uz to su išle mnogobrojne povlastice. Svaki zaposleni naravno prolazi i detaljne provjere, koje znaju da traju i po godinu dana. Nakon godinu dana rada kao frizer u rezidenciji dobijam zaduženje za nabavku i uvoz svih higijenskih i kozmetičkih preparata za porodicu Gadafi, a po njihovoj želji, najviše sam sarađivala sa brendovima poput La Prairie, Shiseido i Dior. Svi preparati su morali da prođu detaljne laboratorijske kontrole i tek nakon toga su dobijali zvanične deklaracije i pečat rezidencije, a taj posao je nosio veliku odgovornost. Kada radite u rezidenciji, vi pored svog osnovnog posla obavljate i druge zadatke koji vam se provjere, a vaši zadaci se konstanto šire,“ kazala je Dijana.

Zanimljivo je da su Dijani ubrzo predložili usavršavanje na prestižnoj londonskoj akademiji „London school of beauty & make-up“, što je ona i prihvatila.

„Pohađala sam odličnu i poznatu akademiju u Londonu, troškovi mog boravka i školovanja su u potpunosti bili pokriveni. To je za mene bilo jedno nevjerovatno profesionalno iskustvo i ja sam porodici Gadafi izuzetno zahvalna na tome,“ priznaje.

A nakon povratka u Libiju dočekalo ju je iznenađenje. Saopštili su joj je da je u pripremi otvaranje bjuti centra čiji će vlasnik biti upravo ona, a koji je namijenjen VIP klijenteli Libije, pripadnicima diplomatskog kora i delegacijama koje dolaze u posjetu Gadafiju i njegovoj porodici.

Pošto su njene poslovne obaveze rasle i postale vrlo zahtjevne, u rezidenciju su dolazili i drugi frizeri, čak i iz Srbije, ali za sve bitne događaje ona je bila zadužena.

„Zahvaljući mom poslu za porodicu Gadafi, posjetila sam mnoge zemlje u Aziji, Africi, Evropi. U ličnoj pratnji Gadafija bila sam 11 godina, skoro na svakom njegovom poslovnom putu. Ta putovanja su znala da traju od tri, pa do 15-20 dana. Dok sam radila za njih, imala sam privilegiju da upoznam mnoge svjetske moćnike, od Berluskonija, Žaka Širaka, Tonija Blera i njegove supruge i mnoge druge svjetske zvaničnike.“

Šokirala sam se kad mi je Gadafi ponudio da mu budem lično obezbjeđenje

Onda se desio novi preokret – u jednom momentu joj je lično Gadafi rekao da kreću nove obuke za obezbjeđenje i da bi volio da ona postane dio tog tima.

“Došli smo sa putovanja koje je trajalo nekih 12 dana, smjestili smo se u rezidenciju i ja sam dobila poziv da se javim šefu, to je bilo u toku noći, u pola jedan otprilike. Mislila sam da se nešto desilo. Došla sam u kancelariju i on je meni rekao – sjedi da pričamo, treba da budu nove obuke za obezbjeđenje, ja bih volio da ti, uz to što već radiš, pređeš u obezbjeđenje. Ja sam bila malo u šoku”, kaže Dijana.

Obuke su, kako kaže, kretale sutradan, a ona ga je pitala kad mora da odgovori na ponudu. Kazao je „odmah“ i Dijana je pristala.

U Libiji je provela 18 godina i za to vrijeme je bilo i kritičnih situacija, gdje je i ona morala lično da reaguje.

Onda je krenuo rat i Dijana je jedva uspjela da se evakuiše s porodicom.

„Na ulazu u avion se zadesio jedan od mojih kolega iz rezidencije. Pošto je striktno bilo naređeno da iz zemlje može da izađe samo moja majka, dijete i suprug, on je okrenuo glavu kako bih u zadnjem minutu i ja ušla u avion. Bio je to 27. februar 2011. godine. Sletjeli smo na aerodrom u Sarajevo i vratili se u Bijeljinu bez ičega, ali živi i zdravi.“

Godinu dana nakon povratka iz Libije Dijana je dobila ponudu iz Katara.

„Ponudili su mi da budem menadžerka poznatog velnes lanca. Međutim, ja nisam imala volje da krećem ponovo ispočetka i odlučila sam da sa svojom porodicom ostanem ovdje i pokušam da pokrenem posao. U tome sam i uspjela. Smatram da uvijek može da se digne sidro ponovo i ja zaista i dalje imam uslove, tj. ponude, ali svim srcem želim da budem ovdje sa svojom porodicom i svojim narodom. Kod kuće je najljepše“, ističe Dijana.

Ona i danas sugrađanke uljepšava u svom salonu, a u međuvremenu je osnovala privatnu kompaniju u Libiji.

Poseban začin u ovoj interesantnoj priči je i to što je Dijana dvije godine nakon što se vratila iz Libije dobila poziv od emira Katara šeika Hamada i njegove supruge Moze bint Naser da bude zadužena za frizuru njihove ćerke kada se vjerila.

„Pripreme u kojima sam i sama učestvovala trajale su sedam dana. Oni ne dozvoljavaju da se sve to fotografiše, ali sam ih zamolila da bar dio ambijenta slikam. I u Maleziji sam radila jednu svadbu, takođe preko preporuke prijatelja, to mi je bio prvi dodir sa azijskim svadbenim običajima. Bila sam tada u Kuala Lumpuru sedam dana“, kazala je Dijana.

Related Topics:

Zanimljivosti

SAVJET ZLATA VRIJEDAN! Ove tri boje nikako nisu za spavaću sobu

Dizajneri su se složili da 3 boje treba da izbjegavamo u spavaćim sobama jer negativno utiču na naš san, podstiču depresiju i nesanicu.

Postoji jedno pravilo za odabir boja za spavaću sobu, a to je da treba da vodimo računa da stvaraju opuštajuću atmosferu. Kao i u vezi svega što se tiče opremanja doma, najvažnije je ipak da vama prija ali dizajneri su ipak odabrali one koje ne treba da se nađu u spavaćim sobama.

Oni su izabrali tri boje koje treba da izbjegavate u svojim spavaćim sobama, a evo o kojima je riječ:
Siva ili bijela sa hladnim nijansama

Podtonove ne treba zanemariti. Dizajneri savjetuju da izbjegnete sivu i bijelu, ali ipak ne treba izbjegavati cijelu porodicu boja već samo one sa hladnijim nijansama.

“Ove boje imaju tendenciju da utiču na depresivnost, posebno tokom zime ili kišnih dana”, upozorava dizajnerka Kejt Dafi.
Umjesto toga ona predlaže da se odlučite za meku sivu sa toplim podtonom i uparite je sa tapetom sa akcentom kako biste unijeli malo suptilnog uzbuđenja u prostor.

Jarke boje

Ako razmišljate o šartrez boji, jarko ružičastoj ili čak kanarinac žutoj boji, najbolje je da ih izostavite iz spavaće sobe.

“Te boje se dodatno pojačavaju sunčevom ili vještačkom svjetlošću i ne podstiču dobar san”, kaže dizajnerka i dodaje:

“Umjesto toga, bolje je da izaberete prigušene verzije tih boja.”

Takođe, možete koristiti mirnije boje zidova i na svoje krevete dodajte tekstil i jastuke u jarkim, veselim bojama. Ta kombinacija je mnogo bolja, a daćete pečat svojoj spavaćoj sobi.

Crvena

Tamna crvena se možda vraća u modu, a da li joj je mjesto u spavaćoj sobi? Dizajnerka kaže da nijanse crvene baš i nisu pogodne za ovaj prostore. Ako ipak želite neku od ovih jačih boja, dizajneri predlažu da umjesto tamno crvene upotrijebite toplu ljubičastu boju.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN PRIZOR U GRČKOJ! Na plažu doletjelo jato rozih flamingosa (VIDEO)

Na ostrvu Naksos u Grčkoj pojavili su se novi “turisti” u Alikiju. Na nekoliko sati, more je dobilo roze nijansu kada je jato od 160 flamingosa napravilo pauzu na ovoj divnoj lokaciji.

Jedan fotograf uspIo je da napravi snimak kroz svoj objektiv i predivan prizor podIJelio na Fejsbuku.

Prošlo jato sastojalo se od 70 flamingosa, koji su se zadržali nekoliko sati, a prizor je ovoga puta bio još impresivniji, jer je karakteristična ružičasta boja flamingosa dominirala Alikijem, iznenadivši sve one koji su imali sreće da uživaju u prizoru.
Udruženje za zaštitu divljih životinja Naksosa stalno prati područje Alikija, jer osim flaminga, u lagunu stižu ili se gnezde mnoge druge vrste divljih ptica.

Iako svi želimo da vidimo i fotografišemo ova veličanstvena stvorenja, neophodno je poštovati njihovu potrebu za odmorom. O tome su stanovnici ovog ostrva obavjšteni i trude se da to razumiju i turisti.
Njihovoj ljepoti prolaznici se dive sa ulice, koristeći dvogled ili kamere, ali se niko ne približava jatu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

CIA ISTRAŽIVALA da li je Hitler preživio Drugi svjetski rat

Šokantni dokumenti objavljeni od strane CIA otkrili su detalje tajne misije da se pronađe nacistički lider Adolf Hitler, deset godina nakon što je, kako se navodi, navodno umro.

Prema više izvještaja iz CIA arhiva, agenti u Južnoj Americi bili su uvjereni da je diktator i dalje živ 1950-ih godina i da je promijenio ime kako ga ne bi prepoznali.

Jedan operativac je čak rekao da su pronašli fotografiju u Kolumbiji na kojoj je bio čovjek koji je ličio na zloglasnog nacističkog lidera.

Iako su savezničke snage pronašle spaljeno tijelo koje sugeriše da je Hitler oduzeo sebi život u njemačkom bunkeru aprila 1945. godine, dokumenti objavljeni 2020. godine otkrili su da su američki obavještajci pokušavali da lociraju njegovo “skrovište u Argentini” samo nekoliko mjeseci nakon završetka Drugog svetskog rata.

Tokom naredne decenije, ta potraga očigledno nije prestajala, a CIA je i dalje razgovarala sa izvorima koji su navodno znali o Hitlerovom tajnom bijegu 1955. godine.

Iako se čini da trag dokumenata završava u novembru 1955. godine, šokantna najava iz Argentine sada ponovo pokreće slučaj.

U martu, predsjednik Argentine, Havier Milej, naredio je svojoj vladi da deklasifikuje sve dokumente o nacistima koji su potražili utočište i bili zaštićeni od strane te zemlje nakon Drugog svjetskog rata.

Argentina je bila poznata kao skrovište za bivše članove nacističke partije koji su bježali od kazne za ratne zločine prije 80 godina, a sada ovi dokumenti mogu dati više informacija o ovom CIA slučaju.

U dokumentima piše kako je američki Ratni departman poslao informacije FBI-u da Hitler možda ima tajno skrovište u hotelu u ljetovalištu u La Faldi u Argentini, piše Daily Mail.

Dokument iz oktobra 1945. godine otkrio je da su vlasnici ovog hotela bili veliki podržavaoci nacističke partije, finansijski su doprinosili šefu propagande Josefu Gebelsu, i postali bliski prijatelji sa Hitlerom.

Prema američkom obavještaju, Hitler nikada nije zaboravio lojalnost ove porodice nacistima i čak je živio sa njima u istom hotelu tokom njihovih odmora u Njemačkoj.

Ratni departman je obavijestio FBI da su bili uvjereni da bi Hitler otišao u hotel ako bi Njemačka izgubila Drugi svjetski rat ili ako bi bio smijenjen sa čela nacista.

Iako su savezničke snage tvrdile da su pronašle spaljene ostatke Hitlera, drugi CIA dokument, objavljen 2020. godine, uključivao je fotografiju čovjeka za kojeg se vjeruje da je nacistički lider, kako sjedi sa prijateljem u Kolumbiji 1954. godine.

Hitler nakon rata živio u Južnoj Americi?
Izvještaj od 3. oktobra 1955. godine jasno je naveo da je američka obavještajna operacija bila u toku kako bi se potvrdilo da li je Adolf Hitler preživio i tajno se preselio u Južnu Ameriku.

Dokument je otkrio da je informator poznat kao CIMELODY-3 razgovarao sa pouzdanim prijateljem koji je služio pod Hitlerovim komandama u Evropi i pobjegao u Marakaibo u Venecueli.

Prijatelj je rekao da je čovjek po imenu Filip Citroen, bivši SS vojnik, tvrdio da je Hitler još uvijek živ u Kolumbiji, da je mjesečno razgovarao sa bivšim nacističkim liderom i da je nedavno napravio fotografiju sa njim.

​Prema izvještaju agenta pod pseudonimom CIMELODY-3, prijatelj bivšeg SS vojnika Filipa Citroena, koji je živio u Marakaibu, Venecuela, obavijestio je CIA u oktobru 1955. da je Citroen tvrdio da je Adolf Hitler još uvijek živ.

Citroen je naveo da je tokom boravka u Tunji upoznao osobu koja je tvrdila da je Hitler i koja je ličila na njega.

Citroen je čak pokazao fotografiju na kojoj sjedi pored ovog čovjeka, nazvavši ga Adolf Šritelmajor. Iako su agenti CIA bili skeptični prema ovim tvrdnjama i smatrali ih glasinama, odlučili su da zabilježe informacije i obavijeste nadređene. ​

Dana 4. novembra 1955, obavještajni štab u Vašingtonu je odobrio da agenti stupe u kontakt sa osobom poznatom u dosijeima kao “GIRELLA” kako bi dalje istražili istoriju Adolfa Šritelmajora u Kolumbiji prije 1955. godine.

Međutim, isti tajni dokument koji je distribuiran agentima u Južnoj Americi takođe je predložio da se odustane od slučaja.

“Osjeća se da bi se na ovo pitanje mogli uložiti ogromni napori uz daleke mogućnosti da se utvrdi bilo šta konkretno”, priznali su obavještajni zvaničnici.

Čini se da nijedan drugi dokument u ovom nizu izvještaja nije javno dostupan u dosijeima CIA sa kojih je deklasifikovana, što sugeriše da je stvar odbačena ili da bilo šta drugo što je otkriveno još uvijek može da skine tajnost od strane američke vlade.

Odluka Argentine da slijedi SAD u uklanjanju povjerljivih podataka sa starih slučajeva mogla bi uskoro da otvori još više informacija o odnosima Pentagona sa nacistima u Južnoj Americi.

Činjenica je da je američka vlada regrutovala bivše njemačke naučnike poslije Drugog svjetskog rata da rade za Ameriku.

Ovaj program, poznat kao Operacija spajalica, na kraju je doveo oko 1.600 njemačkih naučnika u SAD – uključujući Vernera fon Brauna, koji je slavno otvorio put NASA i ranim američkim svemirskim misijama.

Očekuje se da će novi argentinski dokumenti detaljno opisati umiješanost zemlje u “pacovske linije” – tajne međunarodne rute za bjekstvo koje su nacisti koristili da bježe iz Njemačke prije i poslije završetka Drugog svjetskog rata.

Trenutno nije poznato da li će neki od izvještaja koji će uskoro biti skinuti tajnost dodati još neke dokaze u dosijeima CIA o Hitlerovom navodnom bjekstvu od smrti, prenosi Telegraf.

Nastavi čitati

Aktuelno