Connect with us

Politika

“BIJELI BOŽIĆ” VLADE ĐAJIĆA! Pod jelkom našao potpise za peticiju, ali od SAHRANJIVANJA MILIONA NE ODUSTAJE

Nakon hvalospjeva o samom sebi kao vrhunskom stručnjaku, intelektuacu i doktoru direktor UKC-a Srpske i predsjednik GrO SNSD Banjaluka Vlado Đajić danas je izgleda dobio poklon od Djeda Mraza (iako nije bio baš dobar) pa je objavio kako je sakupio 22 700 potpisa za opoziv gradonačelnika.

Kada se sklope kockice jasne su namjere Vlade Đajića i njegovog pulena Ljube Ninkovića koji je danas rekao da neće da zakaže sjednicu Skupštine i da je neće ni biti dok je on predsjednik. Takođe je i više nego jasna njihova politička, moralna i svaka druga nedoraslost kao i spremnost da žrtvuju 11 000 porodica zarad sumanute politike i lične mržnje. I ne samo to.

Planski i smišljeno tandem Đajić Ninković osmislili su da Banjaluku uvedu u potpunu blokadu u momentu kada je borba za Srpsku očigledna i onima koji nikada nisu pratili politiku, te da uoči 9. januara dana kada Srpska više nego ikada treba da bude jedinstvena i dignute glave idu u smjeru izazivanja socijalnih nemira na ulicama Banjaluke. Politička borba je jedno, ali to nikako nije ono što rade dva jarana koja su u Banjaluku doselila, ali pravi banjalučani nikada postali nisu.

Đajić se mjesecima mučio, trudio, pravio koncerte, kotlićijade, slao ljude od vrata do vrata i uspio je da skupi samo 22 700 potpisa za opoziv, dok je donja granica za isti 30 000 što je naravno izostavio da kaže. Takođe je izostavio da kaže i da se opoziv zakonski ne može sporovoditi u posljednjoj godini tekućeg mandata, ali mržnja zaslijepi čovjeka i to je u njegovom slučaju više nego očigledno.

U najnovijem intevjuu koji je doktor dao za banjaluka net još jednom je pokazao da njegov animozitet prema gradonačelniku nema nikakvih granica i da je spreman zajedno sa Ninkovićem da 11 000 porodica ostavi bez trpeze za novogodišnje i božićne praznike, što je Ninković danas i sam potvrdio. Kod pomenutog dvojca to sigurno neće biti slučaj, oni novcem koji imaju, a pri tom ne znaju ni kolika im je plata vrlo lako sebi mogu da naprave “Bijeli božić”, o trpezi da i ne govorimo.

Nije doktoru stalo ni do socijalnih kategorija, ni do vlasttih kadrova stalo mu je samo do budžeta Banjaluke, koji je daleko veći i bolji “plijen” od već iscrpljenog budžeta za pranje veša i garaža na UKC-u, ali ono što Đajić ne razumije je činjenica da ga Banjaluka ne želi i da nikada neće biti gradonačelnik, niti on niti njegovi saradnici poput Kike, Ćurle i Ninkovića. Pozvao se doktor na to da je on intelektualac i humanista nesvjestan realnosti u kojoj mu građani Banjaluke žele “Da propadne u crnu zemlju” te smatraju da je obična “seljačina” i “narkoman”. Kod njega kao i kod Ninkovića važi ona stara poslovica “Kad se opanak pocipeli”.

Loše namjere doktora Đajića jasne su od prvog dana jer ne propušta priliku da spomene milione pod zemljom, a po vlastitom priznanju na gražama je pod istu tu zemlju “gurnuo” pet miliona KM. Stanivuković je istovremeno Banjaluci donio šest miliona koje je lično obezbijedio kao donatorska sredstva.

Činjenica da je čovjek koji se nebrojeno puta pokazao kao vrlo nepredvidiv, a po svjedočenju onih koji ga poznaju i neuračunljiv dovoljno govori o tome da se poziva na ljude oko sebe koji kako kaže imaju diplome, a Stanivuković nema. Da, ali ponovo prećutkuje kako isti ti njegovi ljudi počevši od Ninkovića imaju sumnjive diplome privatnih fakulteta, a velik broj njih fakultet nikada nije ni vidio nego je diplome kupio jer tako se to radi u SNSD. Stanivukovićeva diploma Gimnazije vrijednija je od 700 lažnih dipolma Đajićevih stručnjaka koje će kad tad doći na provjeru.

Političko samoubistvo Vlade Đajića njegov je lični izbor štaviše građani mu žele što skoriji odlazak u političku penziju, ali rizikovanje socijalnih nemira i dovođenje u pitanje egzistencije 11 000 porodica itekako je stvar svakog građanina Banjaluke, ali i predsjednika Republike i njegovog stranačkog šefa koji prolazi sudski proces u Sarajevu i vodi borbu na više frontova, dok mu je 9. januar od izuzetne važnosti. Đajiću nije važno ništa, osim da se osveti Drašku Stanivukoviću.

 

Related Topics:

Politika

STANIVUKOVIĆEV PSS NAJJAČA OPOZICIONA SNAGA! Sa 12 mandata pretekli SDS i postali druga stranka u NSRS!

Pokret Sigurna Srpska, na čijem je čelu Draško Stanivuković, prema utvrđenim rezultatima Centralne izborne komisije BiH osvojio je 12 mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske, čime se pozicionirao kao najveća opoziciona parlamentarna snaga.

PSS će tako u novom sazivu biti druga stranka po broju poslanika, iza SNSD, dok je SDS osvojio deset mandata.

Podsjećamo, PDP je nakon prethodnih izbora imao osam poslanika. U odnosu na taj rezultat, Stanivukovićev PSS sada ulazi u parlament sa četiri mandata više i snažnijom pozicijom za djelovanje u novom sazivu. Sa 12 poslaničkih mjesta, PSS će imati i najveći klub među opozicionim strankama.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Politika

NIKOM NIJE ČUDNO? SVIMA PO 5 POSTO! Kako su koalicioni partneri SNSD-a dobili skoro isti broj mandata?

Nakon objave rezultata za Narodnu skupštinu Republike Srpske, politički analitičari i statističari ostali su zatečeni jednim nesvakidašnjim podatkom. Dok je SNSD suvereno osvojio blizu 39 odsto glasova, sva četiri njegova ključna koaliciona partnera ostvarila su gotovo identičan rezultat – zbijen u uski pojas oko famoznih pet procenata.

Brojevi djeluju kao nacrtani lenjirom:

  • DNS – NPS: ~5,5% (5 mandata)

  • SP – DEMOS – NDP: ~5,4% (5 mandata)

  • Ujedinjena Srpska: ~5,3% (5 mandata)

  • SPS: ~4,6% (4 mandata)

Razlika između prvog i posljednjeg u ovom nizu manja je od jednog procentnog poena. Postavlja se pitanje koje muči javnost: kolika je vjerovatnoća da se ovakav raspored glasova dogodi prirodnim putem, bez dirigenata iz sjenke ili manipulacije sistemom?

Matematika koja prkosi zakonima vjerovatnoće

U političkoj teoriji i statistici, slobodni izbori funkcionišu kao sistem sa stotinama nezavisnih varijabli. Biračko tijelo je raznoliko, regionalne baze moći su potpuno različite, a snaga infrastrukture stranaka varira od regije do regije:

  • Nenad Nešić i Darko Banjac (DNS–NPS) uporišta imaju na suprotnim krajevima – u Sarajevsko-romanijskoj regiji i Kozarskoj Dubici.

  • Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska) dominantno vuče glasove iz banjalučke regije.

  • Petar Đokić (SP) tradicionalno zavisi od Posavine, Semberije i Hercegovine.

  • Goran Selak (SPS) oslanja se na specifične gradske džepove i mlađi kadar.

Kada četiri stranke sa potpuno različitim liderima, različitim regionalnim bazama, nejednakom finansijskom moći i različitim brojem kandidata na terenu na nivou cijele republike završe unutar margine od svega 0,9 odsto, statistička vjerovatnoća za takav spontani scenario mjeri se promilima.

To je matematički ekvivalent situaciji u kojoj četiri različita strijelca gađaju metu iz različitih uglova i sa različitim oružjem, a sve četiri strijele pogode tačno u ivicu istog kruga od jednog centimetra. Prirodna distribucija glasova u izbornim procesima uvijek proizvodi disperziju – neko podbaci na 2,5%, neko iznenadi i skoči na 8% ili 9%. Ovakva uniformnost, gdje su svi „pacifikovani“ na tačno pet odsto, u teoriji vjerovatnoće gotovo bez izuzetka ukazuje na postojanje spoljnog regulatornog faktora.

Politički inženjering: Kome je trebala „kvota 5%“?

Ako se odbaci teorija o nevjerovatnoj kosmičkoj slučajnosti, matematički i strateški motivi ovakvog rezultata postaju kristalno jasni:

1. Recept protiv ucjena:

Da je bilo koja od ovih stranaka prešla 8 ili 10 odsto i osvojila osam do devet poslanika, postala bi „faktor ucenjivanja“ koji može rušiti vladu ili tražiti funkciju premijera. Sa po pet mandata, nijedan partner pojedinačno ne može ugroziti većinu Milorada Dodika. Ako se jedan pobuni, ostala tri ga bez problema nadomještaju.

2. Otimanje kompenzacionih mandata opoziciji:

Da su dvije od ove četiri liste pale ispod cenzusa od 3%, njihovi glasovi bi propali, a kompenzacioni mandati bi se prelili najvećim listama, uključujući opozicione SDS i PSS. Kalibriranjem partnera na bezbjednih 5%, osiguran je prelazak cenzusa za sve, maksimalno su „isisani“ kompenzacioni mandati i zacementirana dvotrećinska kontrola u parlamentu.

3. Svi namireni, niko opasan:

Lideri manjih partija dobili su tačno onoliko koliko im je potrebno da prežive – poslanički klub (minimum 4 mandata) i legitimitet za učešće u raspodjeli ministarstava i direktorskih fotelja, ali bez stvarne političke težine da odlučuju o kursu Republike Srpske.

Birački instinkt ili precizno programiranje?

Priča o „slučajnosti“ u politici rijetko pije vodu, posebno u izbornom sistemu u kojem su uvedene nove tehnologije i skeneri, a sumnje u nepravilnosti nikada nisu bile glasnije.

Da li su birači u Trebinju, Prijedoru, Bijeljini i Banjaluci kolektivno, telepatski odlučili da svakoj od četiri vladajuće frakcije daju tačno po dvadesetak hiljada glasova, ili je izborni inženjering odradio posao sa hirurškom preciznošću – pitanje je na koje matematika već ima prilično jasan odgovor.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

POTPUNI KOLAPS SISTEMA! Vlast spasava Elektroprivredu koju je sama uništila!

Dok se Elektroprivreda Republike Srpske suočava sa nikad većim problemima u proizvodnji, a upitan je i sam opstanak najvažnijih dijelova ovog javnog preduzeća, vlast i rukovodstvo Elektroprivrede već danima uvjeravaju kako su maksimalno angažovani na pronalasku rješenja i da će stanje biti sređeno. Odgovornost za potonuće nekadašnjeg giganta vide u svemu, osim u sebi – iako je riječ o funkcionerima koji godinama upravljaju Elektroprivredom.

U decenijama vlasti predvođene SNSD-om, od nekadašnjeg ponosa Republike Srpske Elektroprivreda je dovedena u nikad gore stanje: zatrpana dugovima, sudskim presudama, izgubljenim arbitražama. Termoelektrane takođe: Gacko u sve većim problemima, Ugljevik van pogona.

Zvaničnici koji godinama upravljaju ovim sistemom međutim o sopstvenoj odgovornosti ni riječi. Petar Đokić je ministar energetike i rudarstva od 2014. godine i od 2000-ih predsjednik Socijalističke partije koja je sa SNSD-om decenijama u vlasti. On međutim tvrdi da je sistem u ozbiljnu krizu dovela nepovoljna količina padavina i troškovi rada termoelektrana.

“A mi upravo onim što sada radimo idemo ka tome da potpuno konsolidujemo naše 2 termoelektrane, a u nadi smo da će i hidrološke prilike biti povoljnije u nastavku godine.I dalje ćemo držati nižu cijenu u odnosu na druge, ali moramo spasavati Elektroprivredu. Ne možemo sjediti skrštenih ruku i čekati da ona propadne”, rekao je nedavno Đokić.

U prebacivanju odgovornosti na nekoga drugog, direktor Elektroprivrede ide korak dalje, pa nas Luka Petrović vraća 3 decenije unazad i tu vidi problem kada su u pitanju arbitraže, prije svega ona sa Slovencima.

“Gdje ćemo morati platiti obeštećenje zato što neko 1996. ili 2002. godine nije se bavio ovim problemom, zapustio ga i ostavio da ide na sudske instance i onda smo došli da moramo platiti finansijski dio obešćtećenja Slovenaca – 300 miliona maraka u 7 godina”, rekao je Petrović.

Kada pratimo pres konferencije zvaničnika o Elektroprivredi, kaže novinar Centra za istraživačko novinarstvo Renata Radić – Dragić, neupućeni bi mogli steći utisak da se oni stvarno trude da isprave probleme koje je napravio neko drugi.

“Ja želim da podsjetim da je zapravo Vlada Republike Srpske na čijem su čelu i u čijem su sastavu bili predstavnici SNSD-a zapravo dala taj ugalj to ležište na koje je računala RiTE Ugljevik dali su Serdarovu iako su iz RiTE Ugljevika upozoravali da njima taj ugalj treba za domaću proizvodnju”, kaže Radić – Dragić za BN.

Zato se od onih koji su odgovorni za aferu Vijadukt i koji su u Republiku Srpsku doveli Serdarova ne može očekivati da će srediti stanje za koje su sami odgovorni, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

“Projekat poklanjanja jednom stranom hohštapleru koji se predstavljao kao ulagačem pod koncesijom, enormni gubici javnog novca po tom osnovu, nemogućnost RiTE Ugljevik da uopšte proizvodi da ima dovoljno uglja. Tehnološko zaostajanje i zagađenje.. Jednostavno sve to se godinama pa i decenijama dešava i urušava i ne vidim da oni koji su doveli do svih tih problema imaju za to rješenje”, kaže Gavran.

U potonuću Elektroprivrede značajan faktor je i izvlačenje novca u privatne džepove, kroz milionske ugovore za oglašavanje, promotivne usluge i razna sponzorstva gdje se novac dijelio bez ikakve kontrole. Tu je i stranačko zapošljavanje kadrova upravo iz stranaka koje sada navodno brinu o Elektroprivredi.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno