Connect with us

Zdravlje

SVE VEĆI PROBLEM DANAŠNJICE! Kako nas usamljenost ubija

Usamljenost se tiho širi našim društvom. Istraživanja kažu da se 60 odsto ljudi osjeća otuđeno. Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardovom medicinskom fakultetu, istražuje korijene ove rastuće epidemije usamljenosti čovječanstva i predlaže načine za njeno rješavanje.

Usamljenost je apsolutno epidemija u savremenom društvu, i iz deceniju u deceniju sve više raste. Usamljenost je osjećaj da smo „manje povezani sa drugim ljudima nego što želimo da budemo“. To je veoma subjektivno iskustvo, i po tome se razlikuje od izolacije, prenosi rts.rs.

Tako neko može namjerno da se izoluje i da se osjeća sjajno, navodi profesor Robert Valdinger, ali usamljenost je sasvim subjektivan doživljaj, jer činjenica je da se može biti usamljen i u gomili. Može se biti usamljen u braku, kao što možemo biti veoma zadovoljni i ne osjećati se usamljeno na vrhu planine.
Počevši od 1950-ih pa sve do danas, napominje profesor, ljudi sve manje ulagali u druge ljude. U nekim studijama, čak 60 odsto ljudi će reći da se osjećaju usamljeno većinu vremena. A najniže procjene su da 30-40 posto ljudi kaže da se osjeća usamljeno.

Mladi odrasli od 16 do 24 godine su najusamljenija starosna grupa, a opet, među starijim osobama, postoji porast usamljenosti, posebno kada ljudi gube prijatelje, gube partnere. Ali usamljenost je rasprostranjena širom sveta, u svim starosnim grupama, svim društvenim slojevima, svim demografskim kategorijama.

Postoji toliko mnogo faktora koji su odgovorni za ovu epidemiju usamljenosti, smatra profesor Valdinger. Oni nisu počeli sa digitalnom revolucijom. Usamljenost je bila u porastu, kao što znamo, barem od 1950-ih, djelimično zbog toga što smo postali mnogo mobilnije društvo u kome se porodične i prijateljske mreže prekidaju jer se ljudi sele radi posla i drugih vrsta mogućnosti poput obrazovanja.
S jedne strane to je donijelo određene prednosti, ali nas je odvojilo od tkiva pripadnosti sredini u kojoj smo rođeni i u kojoj smo proveli veći dio života.

Takođe, kada je televizija ušla u naše domove, došlo je do opadanja angažovanja u društvenim kontaktima. Ljudi su manje izlazili, ređe su izlazili u restorane, na zabave, zajedničke skupove. Rjeđe su pozivali prijatelje i rodbinu u goste.

Čini se da je sve to doprinijelo našoj sve većoj nepovezanosti i našem rastućem osjećaju usamljenosti. Dolaskom digitalne revolucije situacija se dodatno pogoršala, jer nas sve duže druži prikovane za ekrane, zahvaljujući softverima koji su posebno dizajnirani da privuku i što duže zadrže našu pažnju i drže nas podalje od ljudi do kojih nam je stalo.

Profesor Valdinger navodi rad Džulijane Holt-Lanstad koja je proučavala usamljenost i otkrila da je ona podjednako opasna po naše zdravlje kao i pušenje pola kutije cigareta dnevno. Smatra se da je stres jedan od glavnih uzroka narušavanja fizičkog zdravlja koji dolazi od usamljenosti, ali vjerovatno postoje i drugi uzroci.

I pored toga, istraživanje pokazuje da ljudi koji su usamljeni u kasnijem životnom dobu imaju brži pad kognitivnih sposobnosti, tako da ovaj isti proces povećanog ili smanjenog stresa utiče na starenje našeg mozga. I mnoge druge studije pokazuju da je jedini izbor koji možemo da napravimo i koji će nas najvjerovatnije održati na dobrom putu blagostanja da ulažemo u naše odnose sa drugim ljudima.

Profesor naglašava da sve vrste odnosa, a ne samo sa najbližima čine da se osjećamo povezanima. To može biti i poštar, kasirka, komšija i brojni slučajni susreti. Svi ovi kontakti se mogu učiniti ličnijim i mnogo doprinijeti da se drugi ljudi osjećaju kao da pripadaju, a ujedno se i mi sami osjećamo povezanije.

Mnogi ljudi koji su usamljeni osjećaju da drugi ne žele da budu sa njima, a ono što znamo je da usamljeni ljudi ponekad mogu da odaju poruku da ne žele da im se priđe jer se plaše drugih; boje se sveta, ističe profesor.

Zato bi usamljeni ljudi mogli da nauče više o gestovima koji će drugima poslati poruku: „Želeo bih da se povežem“, čak i kada se pomalo plaše da to urade. Tako se zapravo razvija oblik kognitivne terapije ponašanja gde se ljudi podučavaju ovim društvenim vještinama i uče kako da revidiraju svoje pretpostavke o tome da ih drugi ljudi ne žele.

Profesor Robert Valdinger preporučuje da ako se osećate usamljeno i pomalo uplašeno da nađete društvo, uključite se u aktivnosti oko drugih ljudi gde se osećate prijatno i vidite kako će da se razvija situacija. Vi pripadate. Ti si važan. Povezani ste, poručuje profesor.

Zdravlje

NOVI LIJEK PROTIV RAKA! Odobrena upotreba vakcine za liječenje melanoma

Ministarstvo zdravlja Rusije izdalo je odobrenja za kliničku upotrebu mRNK vakcine za liječenje melanoma i peptidne vakcine za maligne tumore, izjavio je ruski ministar zdravlja Mihail Muraško.

“Ministarstvo zdravlja je danas izdalo odobrenja za kliničku upotrebu dva pojedinačna biotehnološka lijeka. To su lijekovi protiv raka nove generacije, terapeutska vakcina zasnovana na iRNK i peptidna vakcina”, rekao je Muraško, prenosi RIA Novosti. Prema njegovim riječima, ovo je samo početak primjene inovativnog pristupa liječenju, tako da naučnici tek treba da procijene efikasnost i bezbjednost ovog tretmana. “Jasno je da u ovoj početnoj fazi ne govorimo o masovnoj upotrebi. Želio bih da istaknem da ova tehnologija nije `panaceja`, već samo jedna od metoda liječenja koje trenutno razvijamo i primjenjujemo”, izjavio je Muraško.

Sredinom oktobra, ruski naučnici predstavili su srpskim stručnjacima najnoviju mRNK vakcinu protiv raka.

Riječ je o državnom projektu od nacionalnog značaja koji se realizuje pod direktnim pokroviteljstvom ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Nastavi čitati

Zdravlje

KADA SRCE ZOVE U POMOĆ! Kardiolog otkriva zašto se tegobe često pogrešno tumače

Umor, stezanje u grudima, kratak dah, nesanica, mučnina ili lupanje srca često se pripisuju stresu i preopterećenju, iako mogu da ukazuju na ozbiljan problem.

Kad srce zove u pomoć, trebalo bi ga poslušati, pogotovo što se kod žena simptomi ponekad ne prepoznaju na vrijeme, jer nisu tipični. Ne mora da postoji klasičan bol u grudima, već se javlja zamaranje, pritisak u vratu ili lopatici, kratak dah, mučnina, navodi kardiolog dr Tamara Urošević.

Tokom života žene prolaze kroz velike hormonske promene, pubertet, trudnoću i menopauzu, a sve to utiče na srce i krvne sudove. – Hormonski disbalans može da dovede do subjektivnog osjećaja nelagodnosti, pritiska ili probadanja u grudnom košu, hipertenzije, palpitacija ili ozbiljnijih aritmija – objašnjava kardiolog za Kurir.

Finiji i uži krvni sudovi

Kako je doktorka objasnila, zbog građe kardiovaskularnog sistema, žene su i u posebnom riziku.

– Krvni sudovi srca žena su finiji i uži, pa se masnoće lakše zadržavaju na sitnim krvnim sudovima, dok se kod muškaraca holesterol nagomilava na zidovima većih sudova. To znači da se kod žena ne prave klasične naslage, već se oštećuje sam zid krvnog suda – navodi dr Urošević.

Najčešći simptomi bolesti srca kod žena vezani su za spazme mikrocirkulacije. Javlja se stezanje u grudima zbog spazma malih krvnih sudova, zatim osjećaj preskakanja i lupanja srca – dodaje.

– I simptomi srčanog udara često izgledaju drugačije. Bol i stezanje u grudima jesu glavni simptom, ali žene mogu da imaju mučninu, povraćanje, preznojavanje, bol u vilici, vratu, leđima ili stomaku – upozorava doktorka.

Neliječeni faktori rizika
Na rizik utiču gojaznost, smanjena fizička aktivnost, svakodnevni stres i genetske predispozicije, kojima je uslovljen metabolizam masti, elastičnost krvnih sudova, građa srčanog mišića i sklonost ka aritmijama.

– Liječenje ženskog srca zahtijeva širu sliku, pa je pored kardiološkog pristupa, često važno da se uključe endokrinolog i psiholog kako bismo dobili kompletnu sliku i primenili sveobuhvatan terapijski pristup – navodi dr Urošević i dodaje da prevencija ostaje ključna.

– Uvijek se kreće od porodične istorije bolesti i genetske predispozicije, a zatim se u odnosu na životnu dob predlažu balansirana ishrana, redovna fizička aktivnost, kontrola stresa i preventivni pregledi – savjetuje.

Kod žena koje već imaju dijagnostikovane faktore rizika, redovne kontrole omogućavaju blagovremeno prilagođavanje terapije. Neliječeni faktori rizika, inače, mogu dovesti ne samo do infarkta, već i do srčane slabosti, poremećaja ritma, oštećenja zalistaka ili mikrovaskularne angine, koja se često zanemaruje.

– Ukoliko žene nemaju subjektivne tegobe, savetujem kardiološki pregled jednom godišnje, počevši od 25. godine života – poručuje dr Urošević.

Zabranjeno preuzimanje dijela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Nastavi čitati

Zdravlje

BILO BI DOBRO DA ZNATE! Šta se sve nalazi u sokovima u prahu?

Sokovi u prahu koje iz djetinjstva pamtimo u kuhinjskim ormarićima, koji su tu u svakom trenutku i o kojima više i ne razmišljamo.

Samo promiješamo kašičicu-dvije praška s vodom i eto napitka. Ali šta zapravo pijemo u tom piću? I kako od običnog praška nastane napitak koji ima okus kao sok od narandže, a narandže zapravo u njemu nema? Šećer, kiseline i puno pametne hemije

Instant vitaminski napitci rade se od mješavine šećera, kiselina, aroma, boja i vitamina u prahu.

Glavni sastojak najčešće je dekstroza (vrsta glukoze) koja daje slatkoću i nosi okus. Zatim dolaze limunska i askorbinska kiselina – prva stvara onaj kiselkasti “citrusni“ osjećaj, dok druga zapravo jest vitamin C, glavna zvijezda proizvoda.

Arome su ono što svemu daje prepoznatljiv okus.

Kod “narandže“ je to kombinacija sintetičkih i prirodnih aroma koje oponašaju svježinu voća, dok boja obično dolazi od prehrambenih pigmenata poput beta-karotena.

Neki dodaci poput maltodekstrina služe kao stabilizatori, drže prašak suvim i sprečavaju da se grudvice stvaraju kad otvorite vrećicu, prenosi Index.hr.

Ima li tu stvarno vitamina i je li to “zdravo“?

Ovi sokovi se već decenijama prodaju kao vitaminski napitak, ali količina vitamina koju dobijemo po čaši više spada u kategoriju “dnevnog dodatka“ nego “zdravog eliksira“.

U jednoj čaši ima otprilike onoliko vitamina C koliko i u pola narandže, što nije loše, ali ne čini je zdravijim od, recimo, vode s limunom.

S druge strane, ono što ne možemo zanemariti je šećer. Većina instant napitaka sadrži 80-85 grama šećera na 100 grama praška, što znači da čaša može imati i do dvije čajne kašičice. Nije katastrofa ako popijemo povremeno, ali ako pijemo svaki dan, teško da će to proći “neprimijećeno“.

Uprkos tome, ovi napici i dalje imaju svoje mjesto: praktični su.

Samo, kao i uvijek kad je riječ o šećeru, ključ je u mjeri.

Nastavi čitati

Aktuelno