Connect with us

Zdravlje

SVE VEĆI PROBLEM DANAŠNJICE! Kako nas usamljenost ubija

Usamljenost se tiho širi našim društvom. Istraživanja kažu da se 60 odsto ljudi osjeća otuđeno. Robert Valdinger, profesor psihijatrije na Harvardovom medicinskom fakultetu, istražuje korijene ove rastuće epidemije usamljenosti čovječanstva i predlaže načine za njeno rješavanje.

Usamljenost je apsolutno epidemija u savremenom društvu, i iz deceniju u deceniju sve više raste. Usamljenost je osjećaj da smo „manje povezani sa drugim ljudima nego što želimo da budemo“. To je veoma subjektivno iskustvo, i po tome se razlikuje od izolacije, prenosi rts.rs.

Tako neko može namjerno da se izoluje i da se osjeća sjajno, navodi profesor Robert Valdinger, ali usamljenost je sasvim subjektivan doživljaj, jer činjenica je da se može biti usamljen i u gomili. Može se biti usamljen u braku, kao što možemo biti veoma zadovoljni i ne osjećati se usamljeno na vrhu planine.
Počevši od 1950-ih pa sve do danas, napominje profesor, ljudi sve manje ulagali u druge ljude. U nekim studijama, čak 60 odsto ljudi će reći da se osjećaju usamljeno većinu vremena. A najniže procjene su da 30-40 posto ljudi kaže da se osjeća usamljeno.

Mladi odrasli od 16 do 24 godine su najusamljenija starosna grupa, a opet, među starijim osobama, postoji porast usamljenosti, posebno kada ljudi gube prijatelje, gube partnere. Ali usamljenost je rasprostranjena širom sveta, u svim starosnim grupama, svim društvenim slojevima, svim demografskim kategorijama.

Postoji toliko mnogo faktora koji su odgovorni za ovu epidemiju usamljenosti, smatra profesor Valdinger. Oni nisu počeli sa digitalnom revolucijom. Usamljenost je bila u porastu, kao što znamo, barem od 1950-ih, djelimično zbog toga što smo postali mnogo mobilnije društvo u kome se porodične i prijateljske mreže prekidaju jer se ljudi sele radi posla i drugih vrsta mogućnosti poput obrazovanja.
S jedne strane to je donijelo određene prednosti, ali nas je odvojilo od tkiva pripadnosti sredini u kojoj smo rođeni i u kojoj smo proveli veći dio života.

Takođe, kada je televizija ušla u naše domove, došlo je do opadanja angažovanja u društvenim kontaktima. Ljudi su manje izlazili, ređe su izlazili u restorane, na zabave, zajedničke skupove. Rjeđe su pozivali prijatelje i rodbinu u goste.

Čini se da je sve to doprinijelo našoj sve većoj nepovezanosti i našem rastućem osjećaju usamljenosti. Dolaskom digitalne revolucije situacija se dodatno pogoršala, jer nas sve duže druži prikovane za ekrane, zahvaljujući softverima koji su posebno dizajnirani da privuku i što duže zadrže našu pažnju i drže nas podalje od ljudi do kojih nam je stalo.

Profesor Valdinger navodi rad Džulijane Holt-Lanstad koja je proučavala usamljenost i otkrila da je ona podjednako opasna po naše zdravlje kao i pušenje pola kutije cigareta dnevno. Smatra se da je stres jedan od glavnih uzroka narušavanja fizičkog zdravlja koji dolazi od usamljenosti, ali vjerovatno postoje i drugi uzroci.

I pored toga, istraživanje pokazuje da ljudi koji su usamljeni u kasnijem životnom dobu imaju brži pad kognitivnih sposobnosti, tako da ovaj isti proces povećanog ili smanjenog stresa utiče na starenje našeg mozga. I mnoge druge studije pokazuju da je jedini izbor koji možemo da napravimo i koji će nas najvjerovatnije održati na dobrom putu blagostanja da ulažemo u naše odnose sa drugim ljudima.

Profesor naglašava da sve vrste odnosa, a ne samo sa najbližima čine da se osjećamo povezanima. To može biti i poštar, kasirka, komšija i brojni slučajni susreti. Svi ovi kontakti se mogu učiniti ličnijim i mnogo doprinijeti da se drugi ljudi osjećaju kao da pripadaju, a ujedno se i mi sami osjećamo povezanije.

Mnogi ljudi koji su usamljeni osjećaju da drugi ne žele da budu sa njima, a ono što znamo je da usamljeni ljudi ponekad mogu da odaju poruku da ne žele da im se priđe jer se plaše drugih; boje se sveta, ističe profesor.

Zato bi usamljeni ljudi mogli da nauče više o gestovima koji će drugima poslati poruku: „Želeo bih da se povežem“, čak i kada se pomalo plaše da to urade. Tako se zapravo razvija oblik kognitivne terapije ponašanja gde se ljudi podučavaju ovim društvenim vještinama i uče kako da revidiraju svoje pretpostavke o tome da ih drugi ljudi ne žele.

Profesor Robert Valdinger preporučuje da ako se osećate usamljeno i pomalo uplašeno da nađete društvo, uključite se u aktivnosti oko drugih ljudi gde se osećate prijatno i vidite kako će da se razvija situacija. Vi pripadate. Ti si važan. Povezani ste, poručuje profesor.

Related Topics:

Zdravlje

HRONIČNI STRES UNIŠTAVA MOZAK! Evo kako prekinuti začarani krug!

Svi se u svakodnevnom životu suočavamo sa različitim nivoima stresa, ali u kom trenutku taj stres prelazi u sagorijevanje (burnout)?

Šta je burnout?
Dr Elizabeta Burki, psihijatar i šef istraživanja u Parasimu, kaže da je burnout “sindrom, dakle skup simptoma, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ga definiše kao fenomen povezan sa radnim okruženjem.”

„Ako razmišljate o burnoutu na radnom mjestu, pomislite na osobu koja se osjeća emocionalno iscrpljeno, distancirano od svojih obaveza i ima osjećaj smanjene efikasnosti na poslu.“

Ona objašnjava da, kada je riječ o simptomima, liči na ono što se opisuje kao “hronično stanje stresa”, prenosi Independent.

„Kada dobijemo zahtjev od šefa, možemo doživjeti fiziološki odgovor ‘bori se ili bježi’, što je akutni stresni odgovor koji nam pomaže da se bolje prilagodimo okruženju“, kaže Burki.

„Međutim, kada se to ponavlja iznova i iznova, dolazi do toga da od efikasnog i korisnog odgovora prelazi u nešto što šteti našem zdravlju i drugim aspektima života.“

Dr Met Rouet, neuropsihijatar i regionalni medicinski direktor za neuropsihijatriju u sjevernom regionu kompanije Cygnet, slaže se i dodaje:

„Hronično visok nivo kortizola može oslabiti imuni sistem i učiniti ljude podložnijim infekcijama, gripu i prehladama. U najgorem slučaju, hronični stres može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti i srčanog udara.“

Ovo je pet ključnih načina na koje burnout može uticati na mozak:
Utiče na kognitivne funkcije

„Kada smo preplavljeni stresom, naše misli mogu d‌jelovati usporeno i možda smo ranije mogli da radimo više stvari od‌jednom, ali sada ne možemo. Na primjer, rokovi i kvalitet rada mogu početi da opadaju“, kaže Rouet.

Burki se slaže i dodaje:

„Burnout može uticati na naše kognitivne funkcije tako što nas čini manje sposobnim za koncentraciju ili donošenje odluka. Pojam ‘magla u mozgu’ (brain fog) može ukratko opisati ono što možete očekivati.

„Pored toga, postoji i aspekt distanciranosti, gd‌je se osjećate manje prisutno.“

Utiče na pamćenje

„Hronični stres može uticati na našu autobiografsku epizodnu memoriju, odnosno sposobnost da pamtimo događaje iz sopstvenog života“, ističe Rouet.

„Na primjer, možda ćete i dalje moći da zapamtite činjenice i brojke, ali nećete moći da se sjetite šta ste radili za rođendan prošle godine, jer burnout utiče na medijalni hipokampus, koji ima važnu ulogu u pamćenju.“

Utiče na regulaciju emocija

„Hronični stres i povišen kortizol utiču na frontalne režnjeve, koji su d‌jelimično odgovorni za regulaciju emocija, motivaciju i pokretačku snagu“, objašnjava Rouet.

„Na primjer, osoba koja je ranije bila smirena može postati neuobičajeno razdražljiva, emotivnija i može planuti na kolegu ili partnera.“

Utiče na mentalno zdravlje

„Burnout može imati katastrofalne posljedice po mentalno zdravlje jer, ako ga osoba i ljudi oko nje ne prepoznaju, može upasti u začarani krug u kojem ima osjećaj da ne uspijeva u stvarima koje su joj važne i može početi da razvija depresiju“, kaže Rouet.

„Osoba može početi da ima veoma negativne misli o sebi i ući u ciklus traženja dokaza koji potvrđuju ono čega se plaši.“

On ističe da se mnogi simptomi depresije preklapaju sa burnoutom.

„Gubite zadovoljstvo, ne spavate dobro, gubite apetit, postajete razdražljiviji i to može negativno uticati na vaše odnose“, kaže Rouet.

„Ako se to ne prepozna i ne započne liječenje, u nekim slučajevima ljudi mogu početi da imaju suicidalne misli.“

Utiče na san

Mozgu je potreban kvalitetan san kako bi se oporavio od emocionalne i kognitivne iscrpljenosti, ali burnout stvara negativan ciklus u kojem iscrpljenost remeti san, što dodatno produbljuje burnout.

„San je ključan za obradu naših sjećanja i iskustava, to je vrijeme kada se tijelo oporavlja, ali stres može uticati na sposobnost ljudi da zaspe“, kaže Rouet.

„Ako se ne odmorimo i ne naspavamo, loše smo pripremljeni da se nosimo sa stresom. Tako možete upasti u začarani krug – teško zaspite, umorni ste, koncentracija opada, radite lošije nego ranije, što vas dodatno stresira i vodi do još lošijeg sna.“

Evo nekoliko strategija stručnjaka za prevazilaženje burnouta:

Budite svjesni

„Svijest o burnoutu je dobar prvi korak, jer ljudi često imaju simptome, ali ne prepoznaju da imaju ovaj sindrom i da im je potrebna pomoć“, kaže Burki.

„Što ranije reagujete, oporavak će biti bolji.“

Uvedite brigu o sebi u rutinu

„Briga o sebi nije luksuz, već nužnost“, kaže Rouet.

„Morate se izboriti za to, jer poslodavci žele da radite posao i neće nužno misliti o vašem blagostanju.

„Briga o sebi izgleda drugačije za svakoga i ne mora biti nešto veliko poput spa vikenda. To mogu biti male svakodnevne stvari – čitanje knjige ili trčanje.“

Dajte prioritet snu

„Dio brige o sebi treba da bude i dobra rutina spavanja“, preporučuje Rouet.

„Radite nešto opuštajuće, poput kupke, kako biste pripremili tijelo za san.“

Praktikujte mindful aktivnosti

„Aktivnosti koje vas mentalno angažuju i pomažu vam da nakratko pobjegnete od realnosti mogu biti korisne“, kaže Rouet.

„To mogu biti meditacija, joga, gledanje filma, slušanje muzike ili kreativne aktivnosti.“

Razmotrite savjetovanje
„Savjetovanje pruža prostor da razmislite o stvarima sa sigurnom osobom“, kaže Rouet.

„Možda ne možete da kažete poslodavcu ili partneru da se mučite, ali možete reći sve svom savjetniku, prenosi RTCG s Independenta.

„Ako imate negativne i iskrivljene misli, umjesto da ih zadržite u sebi, možete ih podijeliti sa terapeutom koji vam može pomoći da sagledate stvari realnije.“

Nastavi čitati

Zdravlje

TIHA BOLEST DUŠE! Štitna žlijezda povezana sa neizgovorenim emocijama!

Fraza „bolest štitne žlijezde je bolest neizgovorenih riječi“ je uobičajeni koncept u holističkim, emocionalnim i metafizičkim zdravstvenim krugovima. Ona ukazuje na metaforičku vezu između poremećaja štitne žlijezde – često lokalizovanih u predjelu grla – i konstantnog potiskivanja emocija, neizrečenih istina ili „gutanja” svega što nas tišti, nedostatka hrabrosti da se suprotstavimo i borimo…

Dok se konvencionalna medicina fokusira na autoimune odgovore (Hašimotova/Grejvsova bolest), nedostatak joda ili genetske faktore, ova holistička perspektiva tvrdi da emocionalni i psihološki stresori doprinose ili pogoršavaju fizičku disfunkciju.

Bolest štitne žlijezde može da izazove emocionalne probleme?
Ljudi sa poremećajima štitne žlijezde često imaju i fizičke i emocionalne ili mentalne zdravstvene simptome. To je posebno slučaj kod ljudi sa hipertireozom (preaktivna štitna žlijezda), hipotireozom (neaktivna štitna žlijezda), bolestima oka povezanim sa štitnom žlijezdom ili rakom štitne žlijezde.

Bez obzira na vrstu poremećaja štitne žlijezde, to stanje može da nas učini emotivnijim nego što smo se osjećali ranije. Otkrivamo kako nam se raspoloženje mijenja, ponekad brzo i nepredvidivo. Endokrinolozi naglašavaju da su uobičajeni emocionalni problemi:

Anksioznost – osjećaj nervoze, ubrzan rad srca i drhtavica ili zbog brige o obavljanju normalnih svakodnevnih aktivnosti uz istovremeno suočavanje sa umorom i gubitkom energije

Depresija – loše raspoloženje i teškoće u uživanju u stvarima, razdražljivost, osjećaj da možemo da se rasplačemo svake sekunde, gubitak apetita i letargija

Promjene raspoloženja – razdražljivost, oštroumnost ili kratkotrajnost.

Koji su najčešći problemi u vezi sa mentalnim zdravljem?

Kognitivni problemi koji mogu da se jave usljed smanjene aktivnosti štitne žlijezde su:
-Teškoće sa koncentracijom (moždana magla)
-Kratkoročni gubici pamćenja
-Nedostatak interesovanja i mentalne budnosti.

Ovi simptomi mogu da navedu neke ljude da se zabrinu zbog trajnog poremećaja pamćenja, koje se često dovodi u vezu sa demencijom, ali u stvari su rijetko tako ozbiljni kao kod demencije.

Šta uzrokuje psihološke simptome?

Abnormalni nivoi hormona štitne žlijezde ponekad mogu da izazovu psihološke simptome. Konkretno, brze promjene nivoa hormona štitne žlijezde mogu da poremete naše emocije. Posebno kod hipertireoze, brza i efikasna kontrola nivoa štitne žlijezde je neophodna za stabilizaciju raspoloženja i važno je osigurati da nivoi štitne žlijezde ostanu stabilni.

Ponekad su psihološki simptomi sporedni efekat liječenja. Na primjer, beta blokatori, koji se ponekad propisuju ako imamo hipertireozu, radi usporavanja srčanog ritma i smanjenja anksioznosti, mogu da učine da se neki ljudi osjećaju umorno, depresivno i mentalno manje budno. Ako se propisuju steroidi, oni mogu da pogoršaju depresiju.

Poremećaj štitne žlijezde takođe može da izazove promjene u izgledu, na primjer, promjene lica zbog bolesti štitne žlijezde i oka, gubitak ili dobijanje na težini i gubitak kose. Ove promjene mogu da budu uznemirujuće i doprinesu osjećaju niskog samopoštovanja ili lošeg raspoloženja, piše “eKlinika“.

Kako stres utiče na štitnu žlijezdu?

Stres ima značajan uticaj na cjelokupnu funkciju tijela, uključujući i štitnu žlijezdu. Kada doživite stres, vaše tijelo oslobađa kortizol, snažan hormon koji aktivira nekoliko tjelesnih funkcija kako bi vas pripremio za reakciju „bori se ili bježi“. Iako je ova reakcija vitalna za preživljavanje u kratkom roku, produženi ili hronični stres može da ima štetne efekte na zdravlje štitne žlijezde i poveća rizik od razvoja ili pogoršanja bolesti štitne žlijezde.

Najčešće bolesti štitne žlijezde često se dovode u vezu sa autoimunim poremećajima, gdje imuni sistem tijela pogrešno napada sopstvenu štitnu žlijezdu. Dvije rasprostranjene autoimune bolesti štitne žlijezde su Grejvsova bolest i Hašimotov tireoiditis. Grejvsova bolest uzrokuje da štitna žlijezda postane preaktivna, što dovodi do hipertireoze, dok Hašimotov tireoiditis rezultira smanjenom aktivnošću štitne žlijezde ili hipotireozom. Važno je napomenuti da stres ne izaziva direktno bolest štitne žlijezde, ali može da pogorša simptome i ometa efikasnost liječenja.

Nastavi čitati

Zdravlje

NEVJEROVATNO, ALI ISTINITO! Ljudi bi izbjegli srčani udar kad bi ovo znali!

Ruski akademik Leo Bokerija, čovjek koji već pola vijeka spasava živote na operacionom stolu, iznio je tvrdnju koja je zaustavila medicinsku javnost: većina operacija mogla se izbjeći da su pacijenti samo malo više hodali!

„Hodanje je zlatni recept. Dostupno je svima, a djeluje bolje od mnogih pilula“, izričit je Bokerija.Signal koji ne smijete ignorisati
Kada se penjete uz stepenice i osjetite kako vam srce „skače“ u grlu, to nije samo znak starenja.Šta se dešava u vašem tijelu nakon samo 100 metara?
Čim zakoračite, u vašim arterijama počinje magija. Ćelije oslobađaju azot-oksid, prirodni „lijek“ koji opušta mišiće krvnih sudova. Krvni sud se širi, pritisak prirodno pada, a krv teče bez prepreka. Bez ikakve hemije!

Noge su vaše „drugo srce“
Srce ima gotovo nemoguć zadatak: da podigne krv iz nogu nagore, direktno protiv gravitacije. Tu mu pomažu mišići potkoljenice. Sa svakim korakom, oni djeluju kao pumpa koja gura vensku krv ka srcu. Ako sjedite cijeli dan, ta pumpa stoji. Rezultat? Oticanje, težina, umor i na kraju – bolest.

Tijelo samo gradi „bajpas“
Klinički su dokazani slučajevi gdje su pacijenti sa teškom aterosklerozom, koji su mogli preći jedva 70 metara od bola, redovnim hodanjem natjerali svoje tijelo na nevjerovatnu reakciju. Kada mišići vape za kiseonikom, oni šalju „molekularni SOS“. Tijelo tada počinje da gradi nove kapilare koji zaobilaze blokirana mjesta. Nakon godinu dana, takvi ljudi su šetali i po 6 kilometara bez ikakvih bolova!

Savjet akademika: Kada je najbolje vrijeme?
Idealno vrijeme za šetnju je između 6 i 7 časova ujutru. Ako tada ne možete, idite poslije 17 časova.

Trik za pritisak: Tri šetnje od po 10 minuta imaju jači efekat na pritisak nego jedna od pola sata!

„Najskuplji medicinski tretman je onaj koji izbjegavate. A najjeftinija preventiva je izlazak napolje“, zaključuje Bokerija. Počnite danas, jer vaše srce ne čeka ponedjeljak, piše Stil.

Nastavi čitati

Aktuelno