Usamljenost je sve češće prepoznata kao ozbiljan javnozdravstveni problem, povezana sa povećanim rizikom od depresije, dijabetesa tipa 2, demencije i moždanog udara.

Novo istraživanje pokazalo je da se zemlje značajno razlikuju kada je riječ o tome koliko su stariji ljudi usamljeniji u poređenju sa onima u srednjim godinama.

Evropljani, kako se navodi u istraživanju, mogu da očekuju da će se osjećati sve usamljenije kako stare – dok bi Amerikanci mogli da prođu kroz najveću društvenu prazninu upravo u srednjim godinama.

Usamljenost je sve češće prepoznata kao ozbiljan javnozdravstveni problem, povezana sa povećanim rizikom od depresije, dijabetesa tipa 2, demencije i moždanog udara. Ipak, često se doživljava kao nešto što pogađa vrlo mlade ili vrlo stare, dok se populacija srednjih godina često zanemaruje.

U ovom istraživanju, naučnici su mjerili nivo usamljenosti kod više od 64.000 ljudi uzrasta od 50 do 90 godina iz 29 zemalja – većinom evropskih. Koristili su skalu koja mjeri koliko često ljudi osjećaju da im nedostaje društvo, da su isključeni ili socijalno izolovani.

Prema rezultatima, najusamljeniji u srednjim i poznim godinama bili su stanovnici Kipra i Grčke. S druge strane, najmanje usamljenosti zabilježeno je u Danskoj, Švajcarskoj i Austriji.

Usamljeniji sa godinama
Generalno gledano, ljudi postaju sve usamljeniji sa godinama – ali intenzitet tog osjećaja zavisi od zemlje u kojoj žive. U Bugarskoj i Letoniji zabilježen je najveći porast usamljenosti sa godinama.

U svim uzrastima, usamljenost je bila povezana sa time što osoba ne radi, nije u braku, pati od depresije ili ima loše zdravlje – ali značaj tih faktora razlikovao se od zemlje do zemlje i u zavisnosti od uzrasta.

U Sjedinjenim Američkim Državama, na primer, nezaposlenost je bila snažno povezana sa usamljenosti u srednjim godinama. To je bila jedina zemlja u kojoj su ljudi srednjih godina bili usamljeniji od starijih. (Sličan trend zabilježen je i u Holandiji, ali su podaci iz te zemlje nepotpuni, pa se tumače sa oprezom).

“Signal da treba da tražimo više kontakta”
Razlike između zemalja i uzrasta sugerišu da usamljenost nije samo prirodna posljedica starenja, već je često rezultat šireg društvenog konteksta – poput obaveza na poslu ili u porodici, navode autori studije.

“Naši nalazi pokazuju da usamljenost nije problem isključivo starijeg doba”, rekao je Esteban Kalvo, dekan sa Univerziteta Major u Čileu i vodeći autor istraživanja.

“Pristup ‘jedna veličina za sve’ neće riješiti ovaj globalni izazov”, dodao je.

Izvještaj ima i nekoliko nedostataka – podaci su prikupljeni pre pandemije COVID-19, a u nekim zemljama odziv ispitanika bio je nizak, što može uticati na reprezentativnost rezultata.

Takođe, istraživači nisu posebno razdvajali uzroke usamljenosti koje su naveli. Na primjer, osoba koja nije u braku mogla je biti razvedena, udovica ili nikada nije bila u braku, a osoba bez posla mogla je biti nezaposlena ili u penziji – što su razlike koje mogu imati značajan uticaj.

“Neki aspekti jednostavno nisu pod našom kontrolom… Svi na kraju izgubimo partnera”, rekla je Katerina Mauri, istraživačica iz Instituta za društvene i populacione studije u Briselu, za Euronews Health. (Nije bila deo tima koji je sproveo ovo istraživanje.)

Ipak, s obzirom na povezanost usamljenosti sa zdravljem i kvalitetom života, ona smatra da je to tema kojoj treba posvetiti više pažnje – i to bez obzira na uzrast.

“Usamljenost je deo života, ali postaje problem kada je hronična, kada vodi u depresiju. Ona je pomalo kao glad – znak da treba da potražimo više kontakata”, zaključuje Mauri.