Connect with us

Društvo

SKUPLJE PLAĆAMO VODU KOJU UVOZIMO, nego što naplaćujemo onu koju izvozimo!

Sa 9.460 kubnih metara pitke vode po stanovniku, BiH zauzima prvo mjesto u regiji, a sedmo u Evropi.

Ali ovaj, kao ni podaci da širom države postoji više stotina izvora prirodne, ali i mineralne vode, nisu dovoljni da BiH izvozi mnogo veće količine ove dragocjene tečnosti (neki je zovu i naftom 21. vijeka) nego što uvozi.

Ono što u ovoj priči još više upada u oči jeste i to da je BiH mnogo skuplje plaćala uvezenu pitku vodu nego što je naplaćivala vlastitu izvezenu.
U prilog ovim činjenicama govore podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prema kojima je BiH u 2023. godini uvezla više od 60 miliona kilograma vode, za šta je plaćeno 34,8 miliona KM. Voda je uvožena iz osam država: Srbije, Hrvatske, Slovenije, Saudijske Arabije, Turske, Francuske, Mađarske i Belgije.

Više od polovine pitke vode uvezeno je iz Srbije, a onda slijede Hrvatska i Slovenija. Najveći uvoznik je kompanija “Sarajevski kiseljak” sa 10,1 milion KM, a zatim “Old-Gold Komerc” iz Bijeljine sa 9,6 miliona KM.

Sa druge strane, BiH je u prošloj godini vodu izvezla u 18 država: Srbija, Hrvatska, Crna Gora, SAD, Italija, Nizozemska, Australija, Njemačka, Turska, Švedska, Namibija, UAE, Austrija, Saudijska Arabija, Švajcarska, Sjeverna Makedonija, Velika Britanija i Katar. Izvezeno je 49,34 miliona kilograma pitke vode, ali je to naplaćeno svega 7,4 miliona KM.

Gotovo kompletna količina izvezene pitke vode u prošloj godini otišla je u Hrvatsku, a najveći izvoznik ponovo je “Sarajevski kiseljak”.

Zašto su razlike u cijenama uvoza i izvoza ovakve i gdje BiH griješi u ovoj priči?

“Prvi problem sa kojim se suočavaju naši proizvođači i naša privreda jeste u činjenici da imamo manji broj proizvođača i manji obim proizvodnje. A čim je tako, veći su troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda, a kad imate veće troškove, onda je prodajna cijena koju formira tržište manja. Mi kao mali proizvođači ne možemo da utičemo na tu tržišnu cijenu, nego je jednostavno prihvatamo i s obzirom na to da je ta razlika između tržišne cijene, prodajne cijene i troškova proizvodnje mala, zarađuje se malo. Ovi proizvođači iz okruženja, Srbija, Hrvatska su mnogo jači i proizvode veće količine proizvoda, i čim je obim proizvodnje veći, onda su njihovi fiksni troškovi niži, a zarada mnogo veća”, pojašnjava ekonomista Milenko Stanić.

Kaže i da, pored obima proizvodnje, veliku razliku između BiH i konkurenata prave i podsticaji koje drugi izdvajaju za njihovu privredu.

“Ne mora direktno da se daje proizvođačima vode, ali se to radi i u poreskom sistemu, monetarnom sistemu. Dakle, država u većoj mjeri stoji iza svojih izvoznika nego što je to kod nas”, naglašava Stanić, koji kao jedan od razloga što BiH u ovoj priči kaska za ostalima ističe i promociju proizvoda, koja većim proizvođačima omogućava saradnju sa najvećim svjetskim trgovačkim lancima.

Upravo zato, smatra, u BiH vrijedi pravilo da se “više uvozi brend, nego proizvod”.

“Sa svim proizvodima je tako, ne samo sa vodom. Kupci cijene brendirane proizvode. Mnogo pažnje se mora posvetiti promociji, kao i distributivnim lancima. Naši proizvođači nemaju sredstava, mogućnosti, ali ni znanja da na takvim promocijama poboljšaju status, tako da ne grade brend”, rekao je Stanić za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li to znači da BiH ne zna da iskoristi svoj potencijal, Stanić prvo ističe da tog potencijala, posebno kada je u pitanju voda, BiH ima napretek.

“Mi ne zaostajemo za izvorima vode, ali je iskorišćeno vrlo malo toga. Ja znam nekoliko proizvođača koji su krenuli sa tom pričom, ali jednostavno nisu mogli opstati, nisu imali sredstava, niti su s tako malim cijenama mogli konkurisati ovim brendiranim proizvodima, a nisu imali ni adekvatnu podršku države kao neko ko je tek ušao u posao. To je, dakle, čitav jedan sistem”, podsjeća Stanić.

A pored nekonkurentnosti domaće privrede i lošeg poslovnog okruženja, problem je, prema riječima struke, i to što dio stranih turista koji posjećuju BiH više traži uvozne, a ne bh. brendove. Ali, ni tu nije kraj problemima.

“Najveći razlog su domaći potrošači, odnosno dio njih koji autodestruktivno bira strane brendove i daje prednost uvoznoj vodi u odnosu na domaću. To je više tema za psihologe i psihijatre nego za ekonomiste i to je problem koji je najteže riješiti”, kategoričan je ekonomista Igor Gavran.

Privrednici i proizvođači već odavno traže da država na neki način pomogne, jer smatraju da kvalitetom i cijenom i te kako mogu biti konkurencija uvoznom lobiju.

Related Topics:

Društvo

POSVEĆENA MU LAZAROVA SUBOTA: Ko je bio svetac koji se nikada više nije nasmijao?

Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Lazarevu subotu, dan kad je, po predanju, Isus Hristos podigao iz mrtvih svog prijatelja Lazara iz Vitanije četiri dana poslije njegove smrti.

Ovo Isusovo čudo bilo je zapravo uvod u njegovo raspeće osam dana kasnije; jevrejske glavešine su se uplašile poštovanja koje je Spasitelj imao u narodu, pa su odlučile da ga ubiju kako se “ne bi širilo uznemirenje o Mesiji i njegovim božanskim moćima”.

Ko je, zapravo, bio Lazar Četvorodnevni?

Lazar Četvorodnevni ili Lazar iz Vitanije, kojem je posvećena Lazareva subota, bio je blizak prijatelj Isusa Hrista. Živio je sa sestrama Martom i Marijom u Vitaniji, četrdesetak kilometara od Svetog grada Jerusalima. Isus Hrist je povremeno odlazio u Vitaniju, gde bi provodio vrijeme u razgovorima i druženju sa Lazarom kojeg je smatrao izuzetno čistom dušom i velikim pravednikom – otud ga je i izabrao za prijatelja, prenosi Žena Blic.

Ali, zbog propovedanja Božje reči širom današnje Svete zemlje, Isus Hrist nije bio u prilici da odlazi kod Lazara koliko je želio. Vijest o njegovoj smrti dobio je kad je bio nadomak Jerusalima, trećeg dana pošto je Lazar preminuo. Odmah je sa apostolima i u pratnji Judejaca krenuo pešice put Vitanije. U kući na kraju ovog mesta, koje je danas pod palestinskom upravom, dočekale su ga u suzama Lazareve sestre Marta i Marija. Molile su ga da ode do Lazarevog groba koji se nalazio nekoliko stotina metara od njihovog veoma skromnog doma i “proba da ga probudi”.

Po predanju, Isus je, videvši svog prijatelja Lazara uvijenog u bele čaršave, izgovorio samo jednu rečenicu: “Ustaj, Lazare!” Njegov prijatelj je tog trenutka otvorio oči, a Judejci koji su pratili Isusa Hrista na ovom putu vrisnuli su od čuda koje se odigralo pred njihovim očima. Marta i Marija blagosiljale su Isusa zbog velikog čuda koje je počinio i zajedno sa vaskrslim bratom Lazarom otišle su kući, a Isus je krenuo put Jerusalima.

Drugi život Lazara Četvorodnevnog
Poslije vaskrsenja, Lazar se zaputio na Kipar, gdje je rukopoložen u čin vladike. Ali, za razliku od ostalih crkvenih velikodostojnika, Lazar Četvorodnevni se nikada nije nasmijao. Samo je jednom prilikom, videvši čovjeka koji je krao, uz ironičan osmeh prokomentarisao: “Glina ide glini”.

Pune tri decenije Lazar iz Vitanije je službovao u Kitionu, a dan bi započinjao molitvom i uzimanjem šećera ili meda. Ovu naviku stekao je poslije vaskrsenja i praktikovao ju je do svog drugog upokojenja, 63. godine nove ere. Po predanju, sva hrana koju bi okusio posle vaskrsenja bila mu je gorka, pa je slatkom hranom privikavao organizam da prihvata druge namirnice.

Druga Lazareva grobnica nalazi se na ostrvu na kom je verno službovao. Kako se na grčkom jeziku grobnica kaže larnaks, tako je i grad Kition dobio ime Larnaka. U ovom gradu nalazi se crkva posvećena Lazaru Četvorodnevnom, nad čijim moštima su se, po predanju, dešavala čudesna iscjeljenja. Arapi su u petom veku uništili crkvu, a deo moštiju Lazara Četvorodnevnog prenet je u Konstantinopolj i uzidan u zidove hrama. Crkva u kojoj se nalazio drugi Lazarev grob je obnovljena i vekovima je posećuju vjernici.

I Lazarev prvi grob u maloj i siromašnoj Vitaniji danas je obavezno mesto hodočašća vernika. Do groba se dolazi strmom ulicom, a potom veoma uskim i strmim stepeništem koje vodi ka mestu na kom je Isus Hrist počinio svoje najveće čudo. Jedan običan znak, poput saobraćajnog, na kom piše “Lazarev grob” putokaz je vjernicima gde bi trebalo da odu da se pomole tokom hodočašća.

Zašto je Lazarevo vaskrsnuće zasmetalo Jevrejima?
Zbog čega je Lazarevo vaskrsnuće bilo “trn u oku” jevrejskim glavešinama? Prema zamisli starih Jevreja, duša je tri dana prisutna sa telom i pokušava ponovo da uđe u njega, ali posle tri dana zauvijek napušta tijelo. Pominjanje četvrtog dana, kada je Isus vaskrsao Lazara, ide u prilog jevrejskoj tezi da je njegova smrt bila konačna. Samim tim, i Lazarevo vaskrsenje bilo je dokaz da je Isus Hrist sin Božji.

Kako stoji u Jevanđelju po Jovanu, nakon što je Gospod vaskrsao svog prijatelja Lazara, „mnogi od Judejaca koji bijahu došli Mariji, vidjevši šta učini Isus, povjerovaše u njega.“

Zbog toga se smatra da je upravo na Lazarevu subotu, kad počinju uskršnji praznici, donijeta i odluka da Isus Hristos bude pogubljen. Svega nekoliko dana kasnije, na Veliki petak Isus je razapet na krst, a dva dana kasnije njegovo telo nestalo je iz groba na Golgoti. Nastavak svi dobro znamo.

Nastavi čitati

Društvo

SRPSKA PUNI KANCELARIJE, A NE FABRIKE: Zaposlenost raste samo u javnom sektoru!

Ako je suditi po podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), broj zaposlenih u Republici Srpskoj je u porastu, međutim kada se uđe u strukturu evidentno je da broj zaposlenih raste isključivo zahvaljujući javnom sektoru.

Recimo, na kraju 2024. godine u “ustanovama”, a što se dominantno odnosi na javni sektor, bila su zaposlena 109.163 radnika, što je za 3.243 više nego što ih je bilo na kraju 2023. godine. Na kraju 2022. godine u javnom sektoru u Republici Srpskoj radio je 101.691 radnik. Dakle, u posljednje dvije godine u javnom sektoru zaposlene su nove 7.472 osobe.

Istovremeno, kada je riječ o privatnim preduzećima, broj radnika u posljednje tri godine je smanjen. Prema podacima Fonda PIO, na kraju 2022. godine u privatnim preduzećima bila su zaposlena 137.094 radnika, godinu kasnije 138.680, a na kraju 2024. godine 136.543 radnika, što znači da je broj radnika u privatnim preduzećima u posljednje dvije godine smanjen za 551 osobu. Samo u prošloj godini broj zaposlenih u privatnim preduzećima smanjen je 2.137 radnika.

Ako se uzmu podaci o ukupnoj zaposlenosti, može se zaključiti da je, u odnosu na kraj 2022. godine, na kraju prošle godine broj radnika u Republici Srpskoj povećan za malo manje od 10.000 ljudi, međutim kao što smo već naveli, od tog broja, njih čak 7.472 je zaposleno u javnom sektoru.

“Na to upozoravamo već godinama. Prerađivačka industrija koja stvara novu vrijednost je u problemu i samo u prošloj godini ostala je bez 3.000 radnih mjesta, a taj trend se nastavio i u ovoj godini. Javna potrošnja treba da se smanjuje, a ne da se povećava, posebno danas kada su svi ekonomski parametri prerađivačke industrije od zaposlenosti, aktivnosti do izvoza, negativni. Šta ćemo ako se nastave ti negativni trendovi? Posljedica toga biće smanjenje javnih prihoda, i u tom slučaju možemo doći u problem gdje ćemo morati da se zajedno odreknemo potrošnje u korist štednje. Sve to može dovesti do pada broja zaposlenih”, rekao je Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

I dok javni sektor bilježi veći broj zaposlenih, smanjuje se broj uplatilaca doprinosa pa su tako na kraju 2022. godine 44.793 subjekta plaćala doprinose, godinu dana kasnije 44.882 subjekta, a na kraju prošle godine “tek” 41.702 pravna lica. U proteklih godinu dana ugašeno je 1.890 prihvatnih preduzeća, 77 akcionarskih društava i 830 samostalnih preduzetnika.

Što se tiče naplate doprinosa, zanimljivo je da najviše uplati upravo javni sektor, koji je zaključno sa 2024. godinom uplatio 587,8 miliona KM. Nakon javnog sektora najviše su uplatila privatna preduzeća, i to 559,1 milion KM, a zatim slijede akcionarska društva koja su uplatila 223 miliona KM te samostalni preduzetnici koji su uplatili 165,8 miliona KM.

Ukupno, po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje prikupljeno je 1.535.969.951 KM, što je za 183 miliona KM više nego u odnosu na 2023. godinu, i 357,7 miliona KM u odnosu na 2022. godinu. Treba napomenuti da je u ovom periodu došlo do značajnog rasta minimalne plate, što je sasvim sigurno osnovni razlog povećanja priliva doprinosa u Fond PIO.

Nastavi čitati

Društvo

STRPLJENJE AKO PUTUJETE! Gužve na četiri granična prelaza

Frekvencija vozila pojačana je na graničnom prelazu Gradiška na izlazu i ulazu iz Hrvatske u BiH, te na prelazima Gradina, Brod i Velika Kladuša na ulazu u zemlju, saopšteno je iz Auto-moto saveza Republike Srpske.

Na ostalim graničnim prelazima zadržavanja za sada nisu duža od 30 minuta.

Saobraćaj se na većini puteva u Republici Srpskoj odvija uz povoljne vremenske uslove i pojačan intezitet saobraćaja.

IZ AMS-a skrežu pažrnju vozačima na opasnost od odrona na dionicama koje prolaze kroz usjeke i pored kamenih kosina, te upozoravaju na brojne dionice na kojima su aktivirana klizišta, prenosi Srna.

Nastavi čitati

Aktuelno