Centralna banka BiH značajno je povećala procjene inflacije za ovu godinu, upozoravajući da rast cijena energenata na svjetskom tržištu i izraženi rizici iz međunarodnog i domaćeg okruženja održavaju snažne inflatorne pritiske.

Ukupna inflacija

Prema najnovijim projekcijama, ukupna inflacija mogla bi dostići 6,1 odsto u trećem kvartalu, dok ekonomisti upozoravaju da bi, uz spoljne šokove i neopravdana poskupljenja na domaćem tržištu, rast cijena mogao ostati povišen i do kraja godine.

Inflatorni pritisci pojačani

Iz Centralne banke BiH ističu da su inflatorni pritisci pojačani zbog rasta cijena energenata na svjetskom tržištu, čiji se efekti sve više prelijevaju na domaće cijene.

“Trenutno procjenjujemo da bi ukupna inflacija u prvoj polovini 2026. godine mogla iznositi 5,3 odsto, a temeljna inflacija 4,5 odsto. Očekujemo da će inflatorni pritisci ostati prisutni i u trećem kvartalu, kada bi ukupna inflacija mogla dostići 6,1 odsto, dok bi temeljna inflacija ostala na nivou od 4,5 odsto”, navode iz Centralne banke BiH.

Neizvjesnost

Iz CB BiH upozoravaju da su rizici za dalje kretanje cijena izrazito naglašeni zbog neizvjesnosti u međunarodnom i domaćem okruženju. Za razliku od ranijih godina, Centralna banka ovog puta nije objavila preliminarne procjene inflacije za četvrti kvartal.

Kako navode, trenutni nivo neizvjesnosti i asimetrični rizici otežavaju pouzdano predviđanje kretanja cijena do kraja godine, zbog čega će preciznije projekcije za završnicu 2026. biti poznate u narednim krugovima ekonomskih procjena.

Dvije dimenzije

Ekonomista Igor Gavran ističe za “Nezavisne novine” da inflatorna očekivanja u BiH imaju dvije dimenzije.

“Ako gledamo realne parametre i stvarni rast troškova poslovanja, ne bi trebalo da bude daljeg povećanja cijena, osim u slučaju širenja sukoba na Bliskom istoku i novog rasta cijena goriva”, kazao je Gavran.

Prema njegovim riječima, trajno okončanje sukoba stabilnim mirovnim sporazumom moglo bi dovesti do značajnog pojeftinjenja goriva, a time i do pada cijena drugih proizvoda i usluga.

“Međutim, drugu dimenziju čine unutrašnji faktori rasta cijena, gdje dominiraju pohlepa i zloupotreba tržišnih okolnosti, odnosno povećanje cijena sa malo ili nimalo osnova, čak i kada troškovi poslovanja ne rastu ili se smanjuju”, pojasnio je Gavran.

Dodao je da bi otpornost na spoljne šokove mogla biti ojačana povećanjem strateških rezervi goriva, pokretanjem prerade nafte u domaćoj rafineriji i razvojem infrastrukture za tranziciju na električna vozila.

“S druge strane, zloupotrebe tržišta i ostvarivanje ekstra profita moguće je suzbiti jedino odlučnijim kontrolama cijena, strožim kaznama i dodatnim oporezivanjem, ali vlasti zasad ne pokazuju namjeru da preduzmu takve mjere”, rekao je Gavran.

On smatra da je bojazan od zadržavanja ili čak dodatnog rasta inflacije opravdana, iako bi njeni efekti mogli biti ublaženi adekvatnim djelovanjem nadležnih institucija.

Istovremeno, CB BiH procjenjuje da je godišnji rast realne ekonomske aktivnosti u prvom kvartalu 2026. godine iznosio 2,1 odsto, što je identično brzoj procjeni objavljenoj u martu.

Sadašnje projekcije

U odnosu na martovski krug procjena, sadašnje projekcije ne donose značajnije promjene u kratkoročnim izgledima ekonomskog rasta, potvrđujući očekivanja o umjerenoj dinamici privredne aktivnosti u Bosni i Hercegovini.

Preliminarna procjena godišnje stope rasta realnog BDP-a za drugi kvartal 2026. godine iznosi dva odsto. Najveći doprinos rastu daje sektor usluga, dok je doprinos prerađivačke industrije negativan usljed slabe spoljne tražnje i povišenih troškova proizvodnje.

Nedavno je Republika Srpska pokrenula pripremne procedure za izgradnju autoputa Banjaluka – Mliništa u dužini od oko 95 kilometara, odnosno njegove prve dionice od Banjaluke do Mrkonjić Grada (44 kilometra).

Riječ je o projektu koji se predstavlja kao dio budućeg autoputa Banjaluka – Split, što je ponovo otvorilo pitanje dugoočekivanog kvalitetnog cestovnog povezivanja ova dva grada. Međutim, analiza važećih strateških dokumenata pokazuje da realizacija tog plana nije nimalo jednostavna.

Naime, dok Republika Srpska planira autoput prema Mliništu, Federacija BiH uopšte nema plan nastavka tog pravca od entitetske linije prema Livnu i Splitu. Umjesto toga, u svojim transportnim strategijama predvidjela je potpuno drugi saobraćajni koridor prema Dalmaciji.

Federacija bira južniji pravac

U strateškim dokumentima FBiH planirana je izgradnja brze ceste Turbe – Donji Vakuf – Bugojno – Kupres – Livno – granica Hrvatske, ukupne dužine oko 135 kilometara. Ova cesta ne bi imala nikakve veze s Mliništem niti bi predstavljala nastavak autoputa koji planira Republika Srpska.

Razlog nije teško razumjeti. Pravac od Mliništa prema Splitu prolazio bi kroz veoma slabo naseljeno područje zapadne Bosne, dok bi planirana brza cesta preko Turbeta povezala niz mnogo većih gradova i općina.

Njome bi direktnu vezu prema Jadranu dobili Travnik, Donji Vakuf, Bugojno, Kupres i Livno, ali i vozači iz Sarajeva, Zenice, Kaknja, Visokog i drugih dijelova centralne Bosne.

Posebno je značajno što se ovaj pravac prirodno nastavlja na brzu cestu Lašva – Nević Polje – Turbe, čija je izgradnja već u toku, a jedna dionica kod Viteza je završena. Sa saobraćajnog stanovišta, riječ je o koridoru koji bi imao znatno širi značaj za Federaciju BiH.

Izgradnja vjerovatno neće čekati dugo, ali neće ni biti završena do 2030.

Transportna strategija predviđa da bi ova brza cesta trebala biti izgrađena do kraja ove decenije. Takav rok danas više nije realan, prije svega zbog velikog broja drugih infrastrukturnih prioriteta koje Federacija trenutno finansira.

Ipak, postoje razlozi za optimizam. Federacija je već započela realizaciju nekoliko sličnih velikih projekata brzih cesta, među kojima su pravac Mostar – Široki Brijeg – Grude – granica Republike Hrvatske, dok se priprema i početak izgradnje brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša – granica Hrvatske.

To pokazuje da su planovi razvoja mreže brzih cesta ozbiljni, pa se može očekivati da će i pravac prema Livnu i Splitu u budućnosti doći na red, iako vjerovatno kasnije nego što je prvobitno planirano, piše BiznisInfo.

Šta to znači za autoput Banjaluka – Split?

Kada je riječ o projektu koji planira Republika Srpska, trenutno najrealnije izgleda izgradnja prve dionice od Banjaluke do Mrkonjić Grada.

Ta dionica sama po sebi ima značajnu saobraćajnu vrijednost jer povezuje dva važna regionalna centra i unapređuje vezu Banjaluke sa srednjom Bosnom preko Jajca i Travnika. Međutim, nastavak od Mrkonjić Grada do Mliništa, prema sada dostupnim planovima, otvara mnogo više pitanja nego odgovora.

Bez jasnog plana nastavka kroz Federaciju BiH prema Livnu i Splitu, ta dionica završavala bi praktično na entitetskoj liniji, zbog čega bi njen saobraćajni značaj bio znatno manji od prvobitno najavljivanog.

Upravo zbog toga, budućnost autoputa Banjaluka – Split neće zavisiti samo od planova Republike Srpske, već prije svega od toga hoće li dva entiteta u narednim godinama uspjeti uskladiti svoje razvojne strategije i dogovoriti zajednički međunarodni cestovni pravac prema hrvatskoj obali.

Od jula za nove automobile u Evropskoj uniji počinju da važe stroža pravila. U vozila se uvodi dodatna obavezna sigurnosna oprema, među kojom su sistemi za praćenje pažnje vozača i uređaj poznat kao “crna kutija”.

Nova pravila dio su GSR II regulative, kojom Evropska unija postepeno uvodi sve veći broj sistema za pomoć vozaču i povećanje bezbjednosti u saobraćaju.

To znači da će svi novoregistrovani automobili morati da imaju dodatnu elektronsku opremu koja prati ponašanje vozila, ali i samog vozača. Cilj je smanjenje broja nesreća, ali mnogi vozači već sada strahuju da će nova tehnologija donijeti skuplje automobile, skuplje popravke i više upozorenja tokom vožnje.

Automobili će pratiti pažnju vozača

Jedna od važnijih novina odnosi se na sistem koji prati pažnju vozača. U vozilima će se koristiti kamere i senzori koji mogu da registruju da li vozač gleda u put ili mu je pažnja duže vrijeme skrenuta.

Ako vozač, na primjer, predugo ne gleda ispred sebe, sistem može prvo da pošalje zvučno upozorenje. Ako se upozorenje ignoriše, automobil može aktivirati dodatnu svjetlosnu signalizaciju, a u određenim situacijama i započeti usporavanje vozila.

Pristalice novih pravila tvrde da ovakvi sistemi mogu spriječiti nesreće izazvane umorom, korištenjem telefona ili nepažnjom. Kritičari, međutim, upozoravaju da stalna upozorenja mogu dodatno nervirati vozače i učiniti vožnju stresnijom.

Šta zapravo radi “crna kutija” u automobilu?

Među obaveznom opremom nalazi se i uređaj koji se često naziva “crna kutija”. Iako naziv podsjeća na avione, automobilska verzija ne snima razgovore u kabini.

Ovaj uređaj bilježi važne tehničke podatke o vožnji, kao što su brzina, kočenje, položaj volana, rad sigurnosnih sistema i ponašanje vozila neposredno prije nezgode.

U slučaju sudara, podaci iz posljednjih trenutaka prije nesreće mogu biti sačuvani i korišteni za utvrđivanje okolnosti. Takvi podaci mogu biti važni policiji, vještacima i osiguravajućim društvima prilikom utvrđivanja odgovornosti.

Još više sigurnosnih sistema

Nova pravila ne odnose se samo na kamere i “crnu kutiju”. U obaveznu opremu ulaze i drugi sistemi koji su ranije bili rezervisani uglavnom za skuplje modele ili više pakete opreme.

• sistem za automatsko kočenje u slučaju opasnosti;
• prepoznavanje pješaka i drugih učesnika u saobraćaju;
• upozorenje na umor i nepažnju vozača;
• sistem za održavanje vozila u traci;
• automatsko uključivanje svjetala za opasnost pri naglom kočenju;
• priprema za ugradnju alko-blokade.

Alko-blokada ne znači da će svaki automobil odmah imati uređaj koji mjeri alkohol, već da vozilo mora biti tehnički pripremljeno za eventualnu ugradnju takvog sistema.

Novi automobili mogli bi postati skuplji

Više elektronike u automobilima znači i više mogućih troškova. Kamere, radari, senzori i kontrolne jedinice povećavaju cijenu proizvodnje, a samim tim mogu uticati i na konačnu cijenu vozila.

Problem za vlasnike ne završava kupovinom. Popravke modernih automobila već sada znaju biti skupe, posebno kada su oštećeni senzori, kamere ili vjetrobransko staklo kroz koje rade sistemi za pomoć vozaču.

Čak i manji udarac, zamjena stakla ili popravka branika mogu zahtijevati dodatnu kalibraciju elektronskih sistema, što trošak popravke može značajno povećati.

Da li će polovni automobili postati traženiji?

Zbog svega toga dio vozača bi mogao početi još više da se okreće polovnim automobilima. Stariji modeli, koji nemaju toliko složenu elektroniku i sisteme nadzora, mnogima djeluju jednostavnije i jeftinije za održavanje.

S druge strane, nova pravila donose veći nivo bezbjednosti, naročito u situacijama kada vozač izgubi pažnju, zakasni sa kočenjem ili ne primijeti pješaka.

Jasno je, međutim, da se automobilska industrija ubrzano mijenja. Novi automobili sve manje zavise samo od vozača, a sve više od elektronike koja ga upozorava, prati i u pojedinim situacijama sama reaguje.

Za jedne je to korak ka sigurnijim putevima. Za druge je to početak ere u kojoj automobil sve više nadzire onoga ko sjedi za volanom.