U Kosovskoj Mitrovici juče se dogodio incident kada su policajci samoproglašenog Kosova u centru grada opkolili jednog srpskog maturanta.

Jedan od policajaca ga je hvatao za vrat i zlostavljao, a na mladićevu vratu bili su vidljivi tragovi krvi. Maturanta su od daljeg maltretiranja spasili građani i profesori.

Incident se dogodio u centru Kosovske Mitrovice, kada su maturanti u pratnji profesora i uz trubače tradicionalno prolazili gradom.

Reakcije su uslijedile iz obližnjeg kafića, kada je jedan od gostiju pokazivao simbol orla i Velike Albanije, a maturanti su odgovorili pokazivanjem srednjeg prsta.

Policajac je tada dotrčao do maturanata i iz grupe izvukao mladića kojeg je kasnije zlostavljao pred drugim građanima, ali i pred kolegom koji je pokušavao smiriti situaciju – i svog kolegu i uznemirene građane srpske nacionalnosti.

Na snimcima koje su objavili mediji i koje su se pojavile na društvenim mrežama vidi se kako mlađi kosovski policajac stišće vrat maturanta, prstom mu pritišće grkljan, a na mladićevom vratu vidljivi su tragovi krvi.

U pomoći maturantu najuporniji je bio profesor kojem je na majici pisalo IV3, isto kao i na maturantovoj, pa se pretpostavlja da je riječ o razredniku. On nije puštao maturanta sve dok ga, uz pomoć drugih građana, nije uspio odvojiti od policajca i odvesti.

Kancelarija za Kosovo i Metohiju navodi da je tokom današnjeg incidenta više kosovskih policajaca okružilo, guralo i provociralo srpskog mladića, maturanta, da su ga hvatali za vrat i obraćali mu se na albanskom jeziku.

“Pitanje je što bi dodatno bilo sa srpskim maturantom da se sve nije događalo usred bela dana i naočigled brojnih svedoka, njegovih sugrađana i profesora, jer je itekako poznato da Kosovska policija, kada su srpska deca u pitanju, prekoračuje ovlaštenja, koristi prekomjernu silu, tuče, privodi bez razloga i objašnjenja”, navela je Kancelarija.

Ističu da prizor iz Kosovske Mitrovice predstavlja sliku obespravljenosti, ugnjetavanja i terora u kojem žive i kojem su izloženi Srbi na Kosovu i Metohiji, a kojem nisu pošteđena ni djeca.

– Snimak ovog sramotnog postupanja trebaju pogledati svi predstavnici Evropske unije i međunarodnih misija i zapitati se zašto svuda u svetu deca imaju pravo da s veseljem isprate poslednje dane škole, a samo je srpska omladina na Kosovu i Metohiji izložena progonu, odmazdi onih koji traže i najmanji i najbezazleniji povod da nad njima demonstriraju silu – zaključila je Kancelarija.

U Osnovnoj školi u Trilju jedan učenik aktivirao je suzavac nakon čega je više djece i zaposlenih zatražilo pomoć doktora, a nastava je obustavljena.

O svemu su obaviješteni policija, služba hitne medicinske pomoći i roditelji, a učenici su upućeni kućama.

Direktor škole Davor Hrgović objavio je saopštenje u kome je naveo da se jutros u 8.45 časova, za vrijeme malog odmora, dogodio incident.

“Tokom malog odmora, u prostoru školskog sanitarnog čvora došlo je do sukoba između učenika, prilikom kojeg je jedan od njih aktivirao suzavac. Kao posljedica toga, nekoliko učenika zadobilo je lakše tjelesne povrede pa su hitno prevezeni u najbližu zdravstvenu ustanovu”, navodi se u saopštenju.

Veći broj djece i zaposlenih u školi požalio se na simptome izloženosti suzavcu, uključujući kašalj, iritaciju očiju i poteškoće s disanjem, prenosi “Dalmacija danas”.

U saradnji s nadležnim službama odmah su preduzete sve potrebne mjere.

Viši sud u Beogradu u svom obrazloženju nakon donete odluke kojom se Vladimir i Miljana Kecmanović obavezuju na isplatu nematerijalne štete ranjenoj nastavnici Tatjani Stevanović, ističe da sud izričito smatra da su tuženi roditelji dječaka-ubice koji je 3. maja 2023. godine počinio masakr u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” na Vračaru, odgovorni za štetu koju je njihovo maloljetno dijete prouzrokovalo, budući da je šteta nastala usljed njegovog lošeg vaspitanja, odnosno propusta u vaspitanju i loših primjera koje su mu kao roditelji dali.

Sopstvenu krivicu njega kao roditelja, Vladimir Kecmanović ne vidi, s obzirom na to da je na jednom od ročišta istakao da on nije kriv zbog djela koji je počinio njegov sin, već da je odgovornost na školi u kojoj je dječak-ubica, kako je rekao otac dječaka-ubice, provodio više vremena nego sa njim.

Advokat Stefan Radivojević, inače punomoćnik ranjene nastavnice Tatjane Stevanović, oglasio se za Kurir, kada se osvrnuo na pokušaj odbrane oca dječaka ubice, koji je krivicu svaljivao samo na školu, dok je sve vrijeme isticao da u djelu njegovog sina ne vidi svoju krivicu kao roditelja.

“Odgovornost roditelja je apsolutno dokazana. Mi nismo tužili školu, zato što nismo smatrali da u tom nekom djelu postoji odgovornost škole. Nastavnica kao osoba koja je radila u školi, nije htjela da tuži školu u kojoj je radila, s obzirom na to da je nesporno da je odgovornost za štetu koja je nastala na roditeljima“, rekao je punomoćnik Tatjane.

Prema njegovim riječima, gledajući sa ljudske strane, pretpostavlja da je to neprihvatanje odgovornosti upravo ta unutrašnja borba oca maloljetnog ubice.

“Pretpostavljam da se Vladimir Kecmanović svaki dan bori sa činjenicom da je dijete koje je odgajio i koje je njegova krv, učinio tako nešto. Međutim, sa druge strane, nesporno je da se to ne bi desilo da ga on nije vodio u streljanu i da mu oružje nije bilo dostupno. Ono što je to dijete uradilo ne bi mogao da uradi neko ko nije imao sposobnosti i znanja da to uradi“, dodao je advokat Radivojević i potom zaključio:

“Sa strane nas kao tužioca, mislim da cijelo društvo mora da ima u vidu da posljedice ne bi bile toliko tragične, da maloljetni ubica nije bio obučavan, da nije išao u streljanu, da nije imao toliko oružja u kući, i da je otac na pravi način čuvao to oružje. Pretpostavljam da Vladimir Kecmanović pokušava to da minimalizuje, ali u njegove unutrašnje porive ne možemo da ulazimo, ipak pretpostavljam da je jako teško živjeti sa tom spoznajom da je njegov sin uradio to što je uradio.“

Podsjetimo, pored presude kojom se roditelji dječaka-ubice obavezuju na isplatu od šest miliona i 900 hiljada dinara nastavnici istorije Tatjani Stevanović koju je njihov sin teško ranio u masakru, nije jedina odšteta koju moraju da plate. Naime, na osnovu prethodne dvije presude, Kecmanovići su dužni da isplate naknadu za nematerijalnu štetu, za pretrpljene duševne bolove usljed smrti bliskog lica porodicama žrtava još 344.100.000 dinara.

Ovim povodom, oglasio se i otac ubijene djevojčice Angeline, Anđelko Aćimović, objašnjavajući da li mu ovakve sudske odluke bilo šta znače.

“Sudske odluke su takve kakve su. Sud je procijenio pravilno sve zahtjeve tužilaca i mislim da ja uopšte ne bih komentarisao nikakve te finansijske stvari jer nama uopšte nije bio bitan taj finansijski efekat. Potpuno je nebitno da li će naplatiti i koliko. Važno je prosto da se oni na taj način kazne, jer je kod njih sve u životu bilo materijalno, zbog toga su i zapostavili dijete i zbog toga je nebrigom došlo do toga da od djeteta postane monstrum koji je tako nešto napravio“, kaže neutješni otac.

On se osvrnuo i na pitanje da li je na neki način zadovoljena pravda što se tiče napravljene štete.

“Nikakvog zadovoljenja pravde nema što se tiče nas porodica žrtava, to je apsolutno ništa. Izgubljeno dijete ničim ne možete da nadoknadite, nikakve presude ne mogu da vam budu satisfakcija i zadovoljenje pravde, tako da s te strane mi smo jednostavno svjesni zakona koji je trenutno, svjesni toga da jedno dijete, monstrum sa 13 godina apsolutno ne odgovara“, rekao je Aćimović.

Postoji šansa da Kecmanovići ne mogu isplatiti dug

Advokat Nemanja Milošević naglasio je da postoji realna mogućnost da dođe do toga da nema materijalnih sredstava da se svi namire.

“S obzirom da je ovo već treća presuda po redu i da možemo da očekujemo da se odluči o budućim stvarima u pravnim postupcima, postoji realna mogućnost da dođe do toga da nema materijalnih sredstava da se svi namire. To je mogućnost. Ne kažemo da će se to desiti. Međutim, ukoliko zaista ne bude realne imovine iz koje može da se naplati, neće biti ni mogućnosti namirenja povjerilaca. Sa druge strane, imamo trenutno važeću odluku Višeg suda u Beogradu o blokadi imovine, što znači da su određena sredstva na neki način do rješenja određenih sudskih postupaka uslovno rečeno rezervisana, odnosno mogu se koristiti za tu namjenu, ali da li će biti dovoljna i da li će biti efikasna, to ćemo vidjeti“, rekao je Milošević