Connect with us

Politika

PREŽIVJELI SRBI sa bolom se sjećaju zločina u MEDARIMA!

Tog prvog maja 1995. hrvatski vojnici ušli su u Medare. Od 24 civila srpske nacionalnosti, ubili su njih 22. Te velike tragedije sa bolom u srcu i danas dan se prisjeća Gordana Ljubišić iz susjedne Trnave.

-Desilo se to što se desilo. Puno je naroda pobijeno. Puno je iseljeno. Puno je djece stradalo. U ovom selu četvero. Dosta je ljudi zaklano. Mi smo se spasili tako što su u autobusu išle majke i djeca. Organizovano je bilo da se ide, tako das mo došli do Nove Topole. Tamo smo bili neko vrijeme, iz Topole smo preko Rače za Istočnu Slavoniju. Tamo smo bili tri i po godine. Onda smo se ponovo vratili ovdje u svoje selo. Kako danas živimo? Pa solidno. Solidno. Ne mogu se žaliti, djeca su otišla svojim putem, ja sam ostala, dočekuj, ispraćaj i tako.

Gordana kaže da za zločin koji se desio ovdje u Medarima, niko nikada nije odgovarao. I to je ono što ih, kaže, jako puno boli, pogotovo kada dođe maj. Ipak, kaže život teče dalje.

-Mora se! Korak po korak. Nekako smo mi to sve nadvadali. Odnosi sa komšijama Hrvatima su danas odlični. Barem iz mog ugla gledano. Gledajte, malo kada dođu ovi dani, malo se distanciramo, ali su inače odnosi odlični. Istina, neko je bio polomio krst ovdje, ali i to je stalo, više se ne dešavaju ni te gluposti – kaže Gordana.

U Medarima se desio stravičan zločin, kaže nam to Marica Šeatović. Samo dvije djevojke su preživjele od 24 civila koliko ih je tada živjelo ovdje.

Spasio ih je jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima bilo je 12 žena.

Najstarija žrtva bila je u osamdeset i osmoj godini života. Do danas niko nije odgovarao za sve ovo što se desilo u Medarima u maju 1995., zbori Marica, inače predsjednica Udruženja „Protiv zaborava”.

-Nije, na žalost, niko odgovarao. Kao što su mnogi drugi zločini ostali nekažnjeni. Rane, ja bar tako misli, ovdje još uvijek nisu zarasle. Neki su možda, hajde da tako kažem, ostali sa strane, ali kad dođe maj, kada dođu ovi dani, onda se ljudi sjete, teško je svakome uopšte da to ponovo proživi. Ovakve komemoracije su jako bitne. I da se sjetimo žrtava i da nastavimo dalje, kaže Marica Šeatović čiji je suprug na početku rata ubijen u Novskoj.

I pored svega, mora se živjeti dalje. Na ovakvim obilježavanjima trebali bi vidjeti zajedno i Srbe i Hrvate kako bi buduće generacije izbjegle ponavljanje istorije. Mladi iz inicjative mladih za ljudska prava Hrvatske kažu da osjećaju odgovornost za sve ono što se desilo u maju devedeset i pete.

-Apsolutno. Iako mislim da treba biti jako oprezan i razlikovati odgovornost od krivice. Odgovornost je jedna stvar, krivnja druga, ali često se desi da ljudi mijenjaju te dvije stvari. Tako se desi da kada ja kažem da kao pripadnica hrvatskog naroda imam odgovornost dolaziti na ovakva mjesta, obilježavati, i pamtiti ove žrtve, onda je najčešći odgovor kako nisam ja kriva za rat, ali tu postoji velika razlika jer mislim da je naša odgovornost da mi izgradimo društvo koje će biti zdravo, koje neće ponavljati greške iz prošlosti. Da li je to realno u ovom trenutku? Pa mislim da uvijek treba tražiti nemoguće, ja bih rekla.

Možda sada u ovom trenutku nije realno, ali se ne smijemo ni pomiriti sa situacijom koja je trenutno jer mislim da ona nije dobra, mi može dovesti do ponovnih sukoba. Ljudi sa kojima sam ja okružena i koji vjeruju u ideju da je pomirenje uopšte moguće, da je izgradnja tog tkiva uopšte moguće rade na tome da se to desi. To nije lako, i to ne dolazi preko noći, kaže Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, napominjući da je put u inkluzivnu tolerantu budućnost jeste da se sjećamo svih žrtava i da se tu ne pravi razlika.

Da se mora dalje, govori nam to i zamjenik načelnika opštine Okučani Siniša Martinović. Pozivajući se na stav crkve, poručio je: „Ne smijemo zaboraviti žrtve. Ali, moramo oprostiti”, prenosi Elta TV.

Politika

JE LI TO LUKSUZ Dodik broji koliko građani imaju telefona i automobila

Može li se životni standard građana mjeriti brojem vozila regiostrovanih u Srpskoj, mobilnim telefonima ili pak “punim” kafićima, kako to često ističe lider SNSD i predsjednik Republike, Milorad Dodik i da li su oni koji nemaju novca i žive na ivici siromaštva sami krivi za to jer “ne žele da rade”.

Ova, ali i brojna druga pitanja, ponovo su tema rasprave u javnosti, a pokrenuo ih je upravo Dodik koji je u nedjelju na godišnjici obilježavanja proboja koridora kroz Posavinu, izjavio kako narod u Srpskoj živi dobro, a oni koji ne žive dobro, sami su krivi za to jer ne žele da rade.

– Previše pričamo o tome kako samo nešto nije uredu, kako nije dobro. Prosječna kuća u Srpskoj, odnosno svaki član porodice ima mobilni telefon, pa i ono nerođeno dijete. Je li tako? Čak i oni koji primaju socijalnu pomoć – rekao je Dodik.

On se potom osvrnuo i na građane koji voze automobile, što je u više navrata do sada isticao kao primjer dobrog standarda.

– Da ne pričam koliko ima automobila. U banjalučkoj regiji je 1990. godine bilo registrovano 19.174 motorna vozila (automobili, traktori, kamioni, autobusi), a danas 234.000 vozila. I onda kaže bijeda. Ko hoće da radi nije bijeda. Ali ovdje se naučilo da se ne radi. Međutim, ko ne zasuče rukave i ne radi nema ničega – bio je kategoričan Dodik.

Predsjedniku SNSD ovo nije prvi put da životni standard građana mjeri sa brojem vozila koja se sreću na cestama Srpske, pa je tako nedavno izjavio kako ispred svake kuće imaju po 2 automobila i kako se u Banjaluku ulazi po pola sata zbog gužve u saobraćaju.

Život na rate

Srpskainfo je pitala šta je mjerilo kvaliteta života građana, da li automobil i mobilni telefon, koji posjeduju, ili visina njihovih primanja, kupovna moć, zaduženost i slično.

Prema podacima Saveza Sindikata Republike Srpske – Sindikalna potrošačka korpa za april ove godine iznosi 2.613,11 KM i prosječna plata je pokriva sa 53,58 odsto.

Prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u maju iznosila je 1.403 KM.

S druge strane zaduženost građana u komercijalnim bankama i mikrokreditnim organizacijama premašuje 12 milijardi maraka.

Prema podacima Centralne banke BiH za august 2023. godine, ukupni krediti stanovništva kod komercijalnih banaka iznosili su 11,54 milijarde KM.

Ako se uzme posljednji raspoloživi podatak o broju stanovnika na kraju 2022. godine, zaduženost po stanovniku kod banaka u BiH na kraju augusta 2023. godine iznosila je 3.354 KM.

Od ukupno plasiranih kredita stanovništvu 11,54 milijarde KM, nenamjenski krediti učestvuju sa 8,44 milijarde KM ili 73,2% dok preostalih 3,10 milijardi KM ili 26,8% čine stambeni krediti, krediti za preduzetništvo, za kupovinu automobila, krediti po kreditnim karticama.

Iz tog proizilazi da građani uzimaju nenamjenske kredite kako bi održavali tekuću potrošnju.

Na taj način, društvo i svaki pojedinac tone dublje u otplaćivanje dugova, a ne u investicije koje bi im donijele nove izvore prihoda.

Ekonomisti upozoravaju da ovi podaci potvrđuju ono što je već poznato, a to je da većina građana živi “na kredit” pa tako vozila kupuju na kredit, pa čak ne mogu da odu ni na more, ako “nije na rate”.

Ističu da telekom operateri u BiH svojim pretplatnicima nude mobilne telefone koji se mogu dobiti i za 1 KM, što ih čini lako dostupnim svakom građaninu, bez obzira na životni standard.

Ono što EU ne želi, mi uvozimo

Ekonomista Milenko Stanić ističe za Srpskainfo da to što neko ima automobil ili mobilni telefon nikako ne može da znači da živi dobrim i kvalitetnim životom.

On dodaje da ne treba gledati koliko vozila ima već koja je njihova prosječna starost.

Ako je suditi po podacima BIHAMK, na cestama u BiH prisutno je gotovo 1.185.000 vozila, a više od 41 odsto registrovanih starije je od 22 godine, dok je više od 60 odsto voznog parka starije od 13 godina.

Drugim riječima, kaže Stanić vozimo “krševe” koji koštaju 2.000 do 3.000 KM.

On podsjeća da većinu vozila uvozimo iz Evrope koja daje ogromne stimulanse da se riješi “tog krša”, odnosno da se ta vozila izvezu iz država članica EU.

– A nama to dođe kao mjera nekog životnog standarda. Međutim, po broju prekršaja i udesa vidimo da nam se to sada vraća kao bumerang i da je to loša struktura – istiće Stanić.

To je, kaže on, jedan aspekt, a druga činjenica je da često ne vodimo računa da je veliki broj našeg stanovništva iselio u inostranstvo.

– Isto tako imamo dosta porodica u kojima žive samo muž i žena i imaju dvije plate, pa se stvara privid dobrog životnog standarda – pojašnjava Stanić.

On kaže da su porodice nekada imale po 4-5 članova, a danas po dva. Više članova znači i da se mnogo više novca troši.

Stanić se osvrnuo na podatke Evrostata koji pokazuju da je BiH sa Albanijom na dnu evropskog prosjeka kada je u pitanju bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika.

– BDP BiH i Albanije po stanovniku, izražen standardom kupovne moći, iznosi 35 do 40 odsto prosjeka ЕU.

– Mada i taj pokazatelj treba postaviti sa rezervom jer ako naše stanovništvo odlazi u inostranstvo, ako imamo dosta mladih neoženjenih/neudatih, onda se taj dio BDP, koji se stvara, dijeli na sve manji broj stanovnika. Stiče se privid da mi u suštini bolje živimo sa manje stanovnika, što nije tačno – kaže Stanić.

Iz kredita u kredit

Sa Stanićem se slaže i Murisa Marić iz Pokreta potrošača “Don”, koja navodi da je više nego apsurdno da se u 21 vijeku govori kako neko dobro živi ako ima automobil ili telefon.

Ona ističe da su vozila postala prijeka potreba, a ne neki hir, te da to što neko popije kafu ne znači da dobro živi.

– Građani sve više odseljavaju tražeći mjesto gdje će moći više zaraditi i gdje će im standard biti znatno veći. Vozimo prestara auta kojima je istekao rok na Zapadu, a s druge strane više ne možemo da odemo na godišnji odmor, đačku ekskuruziju ili opremimo djece u školu, a da ne posegnemo za bilo kojom vrstom kredita. To je ustvari pokazatelj našeg standarda – kategorična je Marićeva.

Ona ističe da se građani vrte u tom nekom začaranom krugu dužničkog ropstva tako što ulaze iz jednog kredita u drugi, prave reprograme i slično.

Marićeva kaže da jedan dio populacije u Srpskoj sigurno živi dobro, dok velika većina nema novca, piše Srpskainfo.

Nastavi čitati

Politika

“PRAVDA JE ZADOVOLJENA” Vuković o odluci Suda BiH i glasačkom listiću

Nenad Vuković, generalni sekretar PDP-a rekao je da odluka Suda BiH kojom se odbija žalba SNSD-a na odluku CIK BiH da prizna glasački listić PDP-a za Dom naroda PS BiH predstavlja ispravan akt kojim je pravda zadovoljena.

– Pravda je zadovoljena. Žrijeb je trebao biti prije godinu i po dana – poručio je Vuković za “Nezavisne”.

Dodao je da će PDP prihvatiti svaki ishod žrijebanja.

A ishod žrijebanja za petog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, od velikog je značaja upravo za Vukovića.

Naime, ukoliko žrijeb odluči da će mandat pripasti PDP-u umjesto SNSD-u, u čijim je rukama od opštih izbora 2022. godine, onda će novi delegat u Domu naroda biti upravo Nenad Vuković, kao nosilac liste PDP-a.

On bi u tom slučaju zamijenio delegata SNSD-a, Snježanu Novaković Bursać.

Podsjetimo, Apelaciono vijeće Suda BiH poslalo je danas CIK BiH rješenje kojim se odbija žalba SNSD-a, treća po redu u ovom slučaju.

Nastavi čitati

Politika

SKUPO GA KOŠTAO SPOT! CIK pokreće postupak protiv stranke RAME ISAKA!

Centralna izborna komisija (CIK) BiH će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti protiv stranke Snaga naroda zbog istoimene pjesme objavljene u nedelju, 23. juna.

Stranka Snaga naroda, osnovana u julu prošle godine u Zenici, objavila je spot koji nosi ime identično partiji. U spotu se pojavljuje predsjednik stranke Ramo Isak, poslanik u Parlamentu Federacije BiH Arnel Isak i direktor Kazneno-popravnog zavoda Zenica Rusmir Isak, kao i Naser Orić i Sefer Halilović.

Ako CIK u svojoj istrazi dokaže da je Snaga naroda kršila Pravilnik o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu, stranku će čekati novčana kazna.
Tako je CIK u ovom periodu već kaznio Demokratski narodni savez (DNS) sa 3.000 KM, kao i SNSD sa 4.000 KM kazne. DNS je kažnjen zbog preuranjene političke kampanje, što je vjerovatno optužba i u slučaju stranke Snaga naroda, prenosi Klix.

Nastavi čitati

Aktuelno