Connect with us

Politika

AFERA HIDROELEKTRANE! Ko je uzeo milione za projekte na Bistrici i Janjini koji nikada nisu izgrađeni?

Koncesije za izgradnju četiri hidroelektrane i proizvodnju struje na rijekama Bistrica i Janjina u istočnoj Bosni i Hercegovini (BiH) donijele su trošak javnom preduzeću, a milionski profit privatnim kompanijama.
Od kada je Vlada Republike Srpske (RS) dodijelila koncesije 2006. godine, urađeni su pripremni radovi i tuneli i započeta je gradnja samo jedne hidroelektrane. Kraj radova se ne nazire iako su sve trebale biti izgrađene do kraja 2017. godine.

U ovaj projekat do sada je potrošeno oko 125 miliona KM javnog novca, uz dodatno kreditno zaduženje od 146 miliona KM.

Dobar dio − 20,7 miliona KM − potrošen je za kupovinu koncesionog preduzeća Hidroelektrane „Bistrica” Foča koje je osnovano za realizaciju projekta.

Kupilo ga je 2019. zavisno preduzeće (ZP) „Elektroprivrede RS” – „Hidroelektrane na Drini“ iz Višegrada koje je u većinskom vlasništvu Republike Srpske.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je procjena vrijednosti koncesionog preduzeća urađena na osnovu predviđanja budućeg poslovanja hidroelektrana, pri čemu je zanemareno da su u to vrijeme hidroelektrane trebale već biti izgrađene.

Procjenom je predviđena izgradnja hidroelektrana do 2020, a profit već od 2021. godine, što se do danas nije dogodilo.

U ovom trgovanju je najbolje prošla firma iz Laktaša „Kaldera Company”, većinski vlasnik koncesionog preduzeća, koja je preprodajom udjela zaradila 8,9 miliona KM u odnosu na uloženi novac.

Tome je pomogla Vlada RS koja je potpisanim aneksom omogućila trgovanje koncesionim preduzećem bez izgrađenih hidroelektrana.

Ovu firmu je Odjeljenje za kontrolu strane imovine Sjedinjenih Američkih Država označilo 2024. kao glavni izvor prihoda za Milorada Dodika, predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Od početka su o projektu odlučivali kadrovi ove stranke: premijeri Vlade RS, direktori javnih preduzeća, vlasnici privatnih kompanija ili procjenitelji.

„Ja tvrdim da je ovo jedan dobar projekt, sigurno profitabilan projekt, i mislim da je ta kupovina bila dobra stvar u tom momentu“, rekao je Dejan Pavlović, direktor HE „Bistrica”.

Trgovanje koncesijama, а ne strujom

Projekat izgradnje i korištenja četiri hidroelektrane na rijekama Bistrica i Janjina započeo je u ljeto 2006. godine kada je Vlada RS dodijelila koncesiju „Elektrodistribuciji” a.d. Pale – ZP „Elektroprivrede RS“ na period od 30 godina.

Ugovorena je gradnja četiri manje hidroelektrane: „Bistrica B-1”, „Bistrica B-2a” i „Bistrica B-3” na području Foče i Kalinovika te „Janjina J-1” na području Čajniča i Novog Goražda, ukupne vrijednosti 106 miliona KM.
„Elektrodistribucija” je platila 112.750 KM za ustupljeno koncesiono pravo i obavezala se na plaćanje naknade od tri posto od prihoda kada elektrane budu puštene u rad. Potom su osnovali koncesiono preduzeće HE “Bistrica” u Foči za realizaciju projekta.

Vrlo brzo, 2008. godine priključila im se firma „Kaldera Company” iz Laktaša u vlasništvu Milenka Čičića. To je odobrila Vlada RS na čijem je čelu bio Milorad Dodik, Čičićev stranački šef iz SNSD-a.

Ljubomir Mrda, tadašnji direktor „Elektrodistribucije“, rekao je novinarima CIN-a da su prihvatili samoinicijativnu ponudu „Kaldere” jer su shvatili da sami ne mogu finansirati projekat:

„Za nas je bilo jako interesantno da dobijemo partnera s kojim ćemo moći realizovati ovaj projekt“.

„Kaldera” je preuzela 90 posto vlasništva u „Bistrici”, a „Elektrodistribucija” je zadržala 10 posto.

Mrda je rekao da im je preduzeće iz Laktaša platilo 3,7 miliona KM za troškove izrađene tehničke dokumentacije, a uplatili su i 81.000 KM za osnivački kapital u koncesionom preduzeću.

U narednim godinama kapitalna vrijednost preduzeća je povećana unosom novca i tehničke dokumentacije − „Kaldera” na 9,1 milion KM, a „Elektrodistribucija” na nešto više od milion KM.

Do februara 2014. su se osnovni koncesioni ugovori mijenjali kroz 11 aneksa. Jednom od izmjena izbrisana je zabrana prodaje koncesionog preduzeća prije izgradnje hidroelektrana, a za završetak njihove gradnje definisan je decembar 2017. godine. Kašnjenje u radu je ostavljeno kao mogući razlog za raskid ugovora.
Radilo se na pripremi terena, prikupljale su se dozvole, ali se hidroelektrane nisu gradile.

Do 2018. godine trgovalo se i vlasničkim udjelom preduzeća. „Kaldera” je prodala 38,5 posto svog udjela za 7,4 miliona maraka češkoj firmi „Energo Bosna”, osnovanoj za iznajmljivanje nekretnina.

Potom je „Bistrica” ponuđena ZP „Elektroprivrede RS” „Hidroelektranama na Drini” iz Višegrada čiji je direktor Nedeljko Perišić, SNSD-ov odbornik u ovoj opštini.

U ponudi je navedeno da „Elektrodistribucija” a.d. Pale mora razdvojiti djelatnost proizvodnje od distribucije struje, a drugi suvlasnici bi se povukli iz projekta.

Drago Stanivuković, tadašnji član uprave „Bistrice”, novinarima je rekao da plan nije bila prodaja koncesionog preduzeća, već izgradnja hidroelektrana: „Problem je bio obezbijediti finansiranje za taj projekt“.

Procjena na temelju poslovanja budućih elektrana

Potencijalnom kupcu je uz ponudu dostavljen Izvještaj o procjeni vrijednosti preduzeća HE „Bistrica” na 20,7 miliona KM.

Procjenu je u decembru 2017. godine uradila revizorska kuća „Grant Thornton” Aleksandra Džombića, bivšeg SNSD-ovog premijera u Vladi RS.

U izvještaju je navedeno da društvo ne posjeduje veliku materijalnu imovinu, već da su mu najveća vrijednost koncesioni ugovori za izgradnju hidroelektrana te da će njihovo buduće poslovanje donijeti i najveću korist za preduzeće.

Procjena je urađena na temelju predviđanja poslovanja budućih hidroelektrana.

Korišteni su podaci o predviđenoj proizvodnji električne energije, u prosjeku 145,9 GWh u godini. Prema tadašnjoj otkupnoj cijeni električne energije, potencijalni prihod bio bi oko 17,3 miliona KM godišnje.

Međutim, u izvještaju nije navedeno da su hidroelektrane trebale biti izgrađene u toj 2017. godini kako je navedeno u koncesionim ugovorima. Umjesto toga, predviđena je njihova izgradnja do 2020, a prihod već od 2021. godine.

Džombić, koji je bio u revizorskom timu, u pisanom odgovoru CIN-u ogradio se da ne može davati izjave u vezi sa procjenom jer je vezan ugovorom o povjerljivosti.

Dodao je da iskorištena metodologija daje realniju sliku o potencijalu preduzeća koje će prihod imati u toku koncesionog perioda.

Međutim, društva za upravljanje fondovima koja predstavljaju manjinske akcionare u ZP „Hidroelektrane na Drini“ dovela su u pitanje realnost te procjene na temelju budućeg poslovanja.

Ocijenili su da je vrijednost precijenjena u odnosu na osnivački kapital i ukazali na činjenicu da preduzeće posluje sa gubitkom.

U tom trenutku osnivački kapital preduzeća je bio 10,2 miliona maraka, duplo manji od procijenjene vrijednosti. Poslovanje je bilo u minusu od skoro 21.000 KM, a hidroelektrane su već trebale biti sagrađene.

Nedeljko Perišić, direktor HE „Višegrad na Drini“, novinarima CIN-a je rekao da osim osnivačkog kapitala treba posmatrati i vrijednost dotadašnjeg rada. Kaže da je za Upravu ponuda bila prihvatljiva.

„Mi smo sagledali sve pretpostavke i procijenili. Za jedan hidroenergetski objekat koji proizvodi čistu zelenu energiju koja će u budućnosti biti vrednovana dali smo pozitivno mišljenje”, kaže Perišić.

Vlada RS kao većinski vlasnik ZP „Hidroelektrane na Drini“ odobrila je kupovinu. Tada je na čelu Vlade bio Radovan Višković, takođe iz SNSD-a.

Preduzeće „Bistrica” je kupljeno 2019. godine za 20,7 miliona KM, koliko je i navedeno u procjeni.

„Elektrodistribucija” sa Pala je dobila dva miliona KM za svoj udio, češka firma „Energo Bosna” 8 miliona KM, a „Kaldera” 10,7 miliona maraka.

U trgovanju udjelima koncesionog preduzeća najviše je profitirala firma iz Laktaša – ukupno 8,9 miliona KM, računajući i prethodno dobijeni novac za udio koji su prodali češkoj firmi.

U odnosu na osnivački kapital „Elektrodistribucija” je zaradila milion, a Česi pola miliona KM.

Češka firma „Energo Bosna“ je u 2022. godini pokrenula proces likvidacije i više ne postoji, dok je Čičić ostao jedini vlasnik firme „Kaldera“ do jeseni 2021. Tada je većinsko vlasništvo od 65% preuzela firma „Prointer Itss“.

Nakon što je u 2024. godine Odjeljenje za kontrolu strane imovine Sjedinjenih američkih država označilo „Kalderu” i Milenka Čičića kao glavni izvor prihoda Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a firma „Kaldera” je ponovo promjenila vlasništvo.

Pripojena je firmi „ELPRING“ d.o.o. iz Laktaša i prestala da postoji. Novinari CIN-a nisu uspjeli stupiti u kontakt sa Čičićem.

Višković je tada izjavio za medije da je Vlada RS preuzela koncesiono preduzeće jer tadašnji „investitor nije imao namjeru niti finansijska sredstva da taj projekt realizuje do kraja“.

ZP „Hidroelektrane na Drini” je kupovinom koncesionog preduzeća naslijedilo i njihove dugove, obaveze i troškove poslovanja za što su dali dodatnih 100 miliona KM, smanjujući tako vlastite prihode.

Dejan Pavlović, direktor HE „Bistrica”, kaže da je očekivano da posluju u minusu: „Mi smo firma koja ne proizvodi, koja nije na mreži“.

Kaže da će tako biti sve dok se elektrane ne puste u rad, ali ne zna kada će to biti.

Nakon preuzimanja projekta u decembru 2021. upriličena je svečanost na rijeci Bistrici na kojoj su se pojavili predstavnici Vlade RS na čelu sa premijerom Viškovićem.

Tada je najavljeno da će radovi na hidroelektranama na toj rijeci biti završeni do kraja 2026, što se očito neće dogoditi.

„Imamo niz faktora remetilačkih koji utiču na izgradnju“, kaže Pavlović.

Kaže da su od prethodnog koncesionara naslijedili potrebnu dokumentaciju, ali su ekološke dozvole morali ponovo tražiti. Od građevinskih radova naslijedili su samo pristupne puteve pa su izgradili tunele u dužini od deset kilometara te započeli izgradnju brane i mašinske zgrade na hidroelektrani „Bistrica B-1“ i na tome stali.

„Imamo jedno klizište koje ugrožava projekt, a imamo pratećih 18 klizišta na ovim lokacijama, ali jedno klizište, to na „B-2a”, ugrožava čitav projekt. Tu treba da bude pregradno mjesto i tu je nemoguće bilo što raditi dok se klizište ne sanira“, kaže Pavlović.

Zbog velikog klizišta iz februara 2026. godine zatvoren je saobraćaj prema Foči pa se moraju koristiti alternativni pravci. Međutim, koncesionar ne prihvata odgovornost da je izgradnja hidroelektrane izazvala klizišta.

Perišić, direktor HE „Višegrad na Drini“, kaže da on svjedoči kako se godinama na toj relaciji zemljište osipa. Ipak, kaže da će se istražiti uzrok.

„Onaj koji je doprinio aktiviranju krizišta, ko god to bio, on će morati i da ga sanira. Ako su to izvođači, oni će morati da ga saniraju. Ako su to odluke koje su došle sa Hidroelektrane „Bistrica“, oni će morati da ih saniraju”, kaže Perišić.

Nikakvih radova nema na rijeci Janjini. Oborena je studija uticaja na životnu sredinu, potrebna za izgradnju hidroelektrane na ovoj rijeci, čime su aktivnosti zaustavljene.

„I dalje nam je taj projekt zanimljiv. Jednostavno, htjeli smo u prvom momentu da se urade ove tri centrale, a „Janjina” u nekom narednom periodu kada se steknu uslovi“, rekao je direktor HE „Bistrica“ Pavlović i dodao da koncesioni ugovor neće biti raskinut.

Iako je u koncesionim ugovorima i procjeni o vrijednosti HE „Bistrica” navedeno da će za izgradnju četiri hidroelektrane trebati između 106 i 120 miliona KM, Pavlović tvrdi da će samo za ove na rijeci Bistrici trebati duplo više novca. On kaže da su porasli troškovi radne snage i materijala.

U decembru 2019. godine tadašnji premijer Višković zaključio je ugovor o izgradnji tri hidroelektrane na ovoj rijeci sa kineskom korporacijom za avionsku industriju „China National Aero-Tehnology International Engineering Corporation“ na iznos od 200,4 miliona KM.

Manji dio novca trebala bi osigurati „Elektroprivreda RS“, a veći dio u iznosu 146 miliona KM planiran je od kredita koji je potpisan u decembru 2024. godine sa Izvozno-uvoznom bankom Kine (CEXIM) na 15 godina i sa kamatom od 2,4% godišnje.

Otplatni period kredita skoro da se poklapa sa periodom do kojeg vrijede koncesioni ugovori. Za izgradnju i korištenje hidroelektrana na rijeci Bistrici koncesija ističe za 17 godina, a za hidroelektranu na Janjini za 15 godina.

Ipak, Pavlović u razgovoru sa novinarima ustraje da će hidroelektrane biti isplative te da u slučaju potrebe mogu tražiti produžetak koncesionog perioda do 50 godina.

„Sve kada se one puste na mrežu, sve će to biti prošlost i svi će biti, imat će svi neku satisfakciju na kraju“, kaže Pavlović.

(CIN) Foto: CIN

Related Topics:

Politika

OD PUSTOŠI DO PRIVREDNOG GIGANTA! Novi spot Stanišića podigao prašinu

Kako bi izgledalo jedno mjesto u Republici Srpskoj kad bi ponovo oživjela industrija i proizvodnja?

Upravo to je tema novog spota Miloša Stanišića, koji u kampanji AI ne koristi da pokaže neku futurističku i daleku Republiku Srpsku, nego kao alat da učini vidljivim ono što bi već danas moglo da postoji kad bi se resursima, industrijom i prilikama kojima već raspolažemo – bolje upravljalo.

Kad u jednom mjestu stane velika fabrika, ne stane samo proizvodnja. Prvo utihne pogon, a onda se promijeni jutro. Manje ljudi odlazi na posao, manje posla imaju prevoznici, prodavnice, pekare, servisi i male firme koje su živjele uz veliku proizvodnju. A onda počnu da odlaze i ljudi.

Upravo ovu priču Stanišić, nosilac liste Pokreta Sigurna Srpska za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u Izbornoj jedinici 2, u novom nastavku video-serijala „Minut budućnosti“ okreće u suprotnom smjeru.

Uz pomoć vještačke inteligencije pokazuje šta se dešava kad se smjena vrati. Ponovo se ide na posao, pokreće se prevoz, otvaraju se prodavnice, rade servisi. Male firme dobijaju posao od velike. Jedna plata postaje nečija mušterija, nečija narudžba i nečiji novi posao. Grad koji se gasi ponovo dobija ritam.

„Ovu priču u Brodu, Modriči, Šamcu, Ugljeviku i Doboju ne treba mnogo objašnjavati. Jedno radno mjesto nikad nije samo jedno radno mjesto. Smjena ne pokreće samo fabriku. Smjena pokreće grad“, poručuje Stanišić.

U prethodnom spotu pokazao je dvije budućnosti iste semberske njive: jednu u kojoj se priča završava prodajom sirovine i drugu u kojoj se nastavlja kroz preradu, pakovanje, transport i gotov domaći proizvod, pa od istog roda ovdje živi mnogo više ljudi.

Sad isto pitanje postavlja industrijskim mjestima – ne kako da vratimo sve što je nekad bilo, nego šta bi još mogli da napravimo kad bis domaćinski upravljali onim što već imamo.

„Priča o rafinerijama i industriji nije priča o starim fabrikama i vremenima kojih se rado sjećamo. To je priča o tome ima li jedan grad, jedno mjesto od čega da živi sutra“, kaže Stanišić.

I na kraju ponovo postavlja pitanje kojim je otvorio kampanju: „A šta ako može drugačije?“ Odgovor ostaje isti: „SIGURNO može.“

Nastavi čitati

Politika

“SNSD JE U FAZI SLABLJENJA”: Igor Radojičić najavio veliku političku PROMJENU, pomenuo Dodika, Stanivukovića i opoziciju

Sve ima svoje vrijeme trajanja, a ova vlast u Republici Srpskoj, predvođena SNSD, u fazi je kvarenja i slabljenja.

vo u intervjuu za Srpskainfo kaže bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, bivši gradonačelnik Banjaluke, član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska, lider Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ i kandidat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Igor Radojičić.

Pokret Sigurna Srpska je u formalno-pravnom smislu koalicija. Znači, nije jedan jedinstven pravni subjekt, nije partija još uvijek, iako smo mi napravili jedan eksperiment na političkoj sceni Republike Srpske i od koalicije napravili nešto što funkcioniše gotovo kao partija.

Razvijali smo opštinske odbore, birali sve organe po vertikali i de fakto smo ustrojeni kao politička partija. Ako postoji identitet PDP, postoji i identitet Nezavisnog pokreta „Svojim putem“. Kada imate koalicione partnere, naravno da imate situacije u kojima se slažu i u kojima se ne slažu. Mi smo imali turbulentan period u usaglašavanju lista. Sada su liste usaglašene.

Guramo vrlo uspješno kroz izbornu kampanju. Pokret je za deset mjeseci postojanja narastao na drugu političku snagu Republike Srpske i u to vjerujemo. Dakle, sa onih startnih pozicija – zavisno od toga da li uzmete PDP, Nezavisni pokret „Svojim putem“, plus još nekoga – mi smo danas, po našoj procjeni i po anketama koje imamo, čak i na preko 20 odsto podrške građana.

Prije nekoliko mjeseci govorili ste o tome da se Draško Stanivuković svojom energijom nametnuo kao vođa opozicije u Republici Srpskoj. Da li je vaš politički cilj da i nakon izbora ostanete dio opozicije ili, kako neki spekulišu, napravite korak da ponovo budete u vlasti?

Igor Radojičić je opozicija. Ja sam svoju političku karijeru, nakon nekoliko godina pauze, nastavio kroz opoziciono djelovanje. Da sam želio da ostanem u SNSD vjerovatno bih danas bio barem poslanik, neki direktor ili ministar. Nisam se više vidio tamo. Mi smo se razišli i to je gotova priča. Vjerujem da Pokret Sigurna Srpska ima jako dobar potencijal.

Ja sam prije 25 godina pravio SNSD kao tadašnji važan faktor u njegovom nastajanju. Bio sam generalni sekretar, poslije potpredsjednik stranke i znam kako nastaje velika organizacija. Pokret Sigurna Srpska raste na sličan način. Raste prilivom ljudi sa vrlo različitih strana, ne samo iz političkih partija, već i dosta ljudi koji se ranije nisu bavili politikom. Kao što sam maloprije rekao, mi smo za deset mjeseci narasli na drugu političku snagu Republike Srpske.

Znači, za još par mjeseci ili par godina rasta postoji potencijal da to bude prva i vodeća politička snaga. Ono što je bio naš cilj i namjera jeste da napravimo veliki politički subjekt. Malih partija u Republici Srpskoj imate koliko hoćete. Niko ne zna koliko ih ima. Velika većina se bori za cenzus, za tri poslanika, poneko postane odbornik, poneko poslanik, ali vrlo često kažem da neko mora i da vodi.

Dakle, kao što je SNSD moćna politička partija koja vodi široku koaliciju sa ne znam koliko partija, tako i na drugoj strani mora da se profiliše neko ko će da vodi. Pokret Sigurna Srpska ima potencijal da bude lider tog bloka. Ne mislim samo opozicije, jer već na izborima 4. oktobra može da se desi promjena. Mi računamo na duže staze. Ja sam stariji, a Draško puno mlađi. On ima nevjerovatnu energiju.

Naprosto je, što kažu, rođen za politiku i ima ambiciju. Radi 24 sata dnevno i potpuno je posvećen ovom poslu. Mislim da je Stanivuković neko ko može dugo vremena da traje na našoj političkoj sceni i da Republika Srpska zaslužuje da dođe nova generacija političara i lidera.

Kako Stanivuković i vi funkcionišete zajedno? Ima li između vas suprotstavljanja i sukoba? Koja politika donosi više glasova PSS, Stanivukovićeva ili vaša?

Draškova energija i popularnost nesumnjivo jeste ono što ga čini liderom nove generacije i ovog vremena. Mi smo, definitivno, različiti po stilu. Nikad nisam želio nekoga da kopiram. Imam svoj stil i takav je kakav je. Nisam kopirao ni Milorada, ne kopiram ni Draška.

Naprosto, imam svoj put i način kako ga prezentujem i kako se bavim politikom. Nekad je izazovno usaglašavati tako dva različita karaktera. Stanivuković je predsjednik i tu nema dileme. On diktira tempo, vodi cijelu priču i zaista ima energiju koja cijelom pokretu daje pogonsko gorivo.

Sa različitošću koju imamo možemo predstavljati jako dobru strukturu i kompoziciju, u onoj mjeri u kojoj možemo da „hendlujemo“ razlike koje imamo. Za sada, evo i kroz ovo što vidimo, PSS raste i mislim da to dobro funkcioniše.

U kampanji za mandat poslanika u Parlamentu BiH akcenat ste stavili na važnost graničnog prelaza u Gradišci, ali i cijenu lijekova. Kako ćete se ponašati u situaciji ako se u Sarajevu nađete pred „zidom“ sa vašim prijedlozima?

Trideset godina učestvujem u razgovorima i pregovorima sa Sarajevom i sa međunarodnom zajednicom. Znači, malo šta novog može da se pojavi. Postoje metodologije. Nesumnjivo je da u BiH postoje različiti stavovi, ali ja imam pomalo lud stav, kada se radi o učešću u Parlamentu BiH. Hajde da sve stavimo na sto. Mi već jako dugo, godinama, imamo potpuno zakovanu situaciju.

Ne rješava se baš ništa, osim što se povremeno pregovara, uglavnom oko kadrovskih rješenja. Sve ostalo je blokirano. Čitava država, odnosno njeni ljudi i građani imaju ogromnu štetu od toga što se ništa ne rješava, jer to stanje stalne neizvjesnosti i stalnog nerješavanja utiče na život. Ako je perspektiva da ćemo mi i narednih 30 godina sjediti tako u nekom ćošku, a  da se ništa ne rješava, to je užasna konstatacija za život svakog čovjeka ovdje. Moj stav je vrlo otvoren.

Nemam problem da razgovaram o bilo kojoj temi. Hajde da stavimo na sto sve ovo što je trenutno pod stolom, a pod stolom se nagomilalo toliko da sto već počinje da „visi“. Imate budžet BiH koji za četiri godine raste skoro 500 miliona. To su pare građana i Republike Srpske i Federacije BiH. Nema investicija, nema zdravstva, nema penzija, nema školstva. Isključivo ide na administraciju BiH koja je pojela ili jede 500 miliona maraka godišnje. To su enormna sredstva. Da ne poredim koliko je to plata, penzija, puteva, mostova. Imate Oružane snage BiH koje troše 300-400 miliona KM godišnje.

S druge strane, kad god dođe do nekog požara, poplave, zemljotresa, odrona, klizišta ili bilo čega drugog, nemate čime da intervenišete. Nemaju ni ljudi, ni resursa, ni sredstava s kojima mogu intervenisati. Na šta se troše tolika sredstva? Kad govorimo o sudstvu, ne zna se gdje je gore stanje. Da li je to Ustavni sud BiH, da li je to Sud BiH, da li je Tužilaštvo BiH, da li je Visoki sudski i tužilački savjet. Sve to stoji po strani.

To su teme koje kuvaju, koje nisu riješene i od kojih trpimo štetu. Imamo štetu od Ustavnog suda BiH, imamo štetu od ogromnih troškova na nivou BiH jer se to zahvata iz svake kuće i džepova. Cijela Krajina, pa i pola države, zaglavljena je na Gradišci. To je nama jedini ventil preko kojeg ide komunikacija prema Zapadu i Istoku. Kad ideš za Beograd, ideš uglavnom preko Gradiške. Sad je tamo neka borba hoće li otvoriti granični prelaz ili neće. Pa onda imamo PDV.

Mnogo govorimo o tome i PSS je potpisivao inicijativu na terenu oko previsokih cijena lijekova koje se kroz neke pravilnike, veletrgovinske marže, maloprodajne marže i PDV zidaju, pa dođete do najskuplje cijene lijekova u regionu. Onda se neka farmaceutska mafija bogati na račun siromašnih i starih, jer oni troše lijekove. Dakle, imamo more otvorenih i neriješenih pitanja koje treba staviti na sto i razgovarati. Bože moj, navikao sam u posljednjih 30 godina da imamo različita mišljenja, ali se opet nađe rješenje.

Nezavisni pokret „Svojim putem“ dio je šireg političkog projekta koji nosi naziv Pokret Sigurna Srpska. Mogu se čuti priče da pojedinci iz vašeg pokreta nisu zadovoljni statusom u PSS. Radi se o obrazovanim ljudima koji su profesionalno i stručno ostvareni, a, navodno, marginalizovani su u PSS. Da li je to opasnost po vaš pokret?

Nezavisni pokret „Svojim putem“ je mlađi partner većeg partnera u Pokretu Sigurna Srpska. Imamo dobre ljude i dobre kadrove i mislim da u jednom velikom pokretu, opet sa iskustvom pravljenja jednog drugog velikog političkog subjekta prije 25 godina, ima mjesta za sve.

Uvijek je jagma kada se prave poslaničke liste. Pet ljudi dođe na liste, 15 bude nezadovoljno. Od onih pet koji su na listama, troje je nezadovoljno rasporedom. Poslije toga kreće jagma za ministarska mjesta, pa onda kreće jagma za direktorska mjesta.

I opet, sa mojim životnim iskustvom, u pravilu isti ljudi prvo trče da dobiju poslaničke mandate, pa onda isti traže da budu ministri, pa onda isti traže da budu direktori i stalno se suočavate s jednim krugom ljudi koji su beskrajno ambiciozni u politici i koji bi htjeli sve, i to ako može odmah. Politika je trka na duge staze. Mislim da za sve dobre ljude iz PDP i Nezavisnog pokreta „Svojim putem“, kao i drugih krajeva, ima mjesta.

Kolega Dejan Kojić je došao iz DNS, sa Pala. Ima ljudi koji su došli van politike: Mile Matić u Zvorniku, Dušan Vrakić u Trebinju i tako dalje. U jednom velikom pokretu ima dovoljno mjesta za sve. Tvrdim da mi, u našoj državi, a evo, pričali smo i prije početka ovog intervjua – imamo strašan kadrovski problem.

Nama je svaka sljedeća generacija rukovodećih ljudi, i ne samo rukovodećih, slabija od prethodne. Nemamo dovoljno dobrih ljudi. Ne možete napraviti novu političku partiju, a da nema ljudi koji dolaze iz drugih političkih partija. Treba vam rukovodni kadar u zdravstvu, u školstvu, u administraciji, u javnim preduzećima.

Dio pristalica opozicije, kao što i sami znate, posmatra vas sumnjičavo zbog vašeg „bekgraunda“. Bili ste dugo u SNSD, gdje ste obavljali najznačajnije funkcije. Čini se da vas i ljudi iz vlasti, s kojima ste nekad bili saradnici, takođe gledaju sumnjičavo. Može li se to izbalansirati?

To je sudbina, ako misliš svojom glavom i ideš svojim putem. Ako si dovoljno hrabar i odlučan da kažeš: „Ja ovo više ne prihvatam, više ne učestvujem u ovome“, onda često budete neshvaćeni ili doživite kritiku i napade s raznih strana. Odlučio sam tako kako sam odlučio. Ponosan sam na ono što sam radio kao gradonačelnik Banjauke, a urađeno je puno toga.

Mislim da sam na vrlo dostojan i pristojan način vodio Narodnu skupštinu u periodu koji je bio vrlo intenzivan i kvalitetan. Narodna skupština Srpske je, možda, bila najuspješniji parlament u regionu u nekim godinama, a o međunarodnoj afirmaciji da ne govorim. Bili smo prisutni svuda, od Moskve do Vašingtona.

Svojom političkom karijerom do sada sam zadovoljan i ne mislim praviti neku novu političku karijeru. Učestvujem u ovoj priči s namjerom da podržim da se dese promjene. Mislim da je zrelo. Sve dotrajava – i mašina i automobil, i čovjek i vlast. Sve ima svoje vrijeme trajanja. Mislim da je SNSD postao svoja suprotnost.

Sve ono protiv čega se SNSD borio prije 20 i više godina, sada je u vrhu SNSD. I personalno i politički. Sve me jako podsjeća, jer volim istorijske metafore i posmatrati stvari u dužem vremenskom intervalu, na silazak jedne vlasti, kao što smo gledali silazak one vlasti prije 20 godina.

Ako PSS poslije izbora bude tas na vagi za formiranje vlasti,  ko su vaši nezaobilazni partneri, a ko stranke s kojima ni po koju cijenu ne želite da razmatrate ulazak u vlast?

Prvo, naša iskrena podrška ide Branku Blanuši za predsjednika Republike Srpske. Branko i ja se znamo još od srednje škole i naša personalna relacija traje 40 godina, još iz đačkih i studentskih vremena. Dakle, personalno, kao i u ime pokreta, stojimo iza toga jer mislimo da lanac promjena mora da krene od Palate Republike i da dođe novi predsjednik, pa onda dalje redom, kako već ide.

Nesumnjivi partneri u tom dogovaranju su SDS i Narodni front. Znači, Pokret Sigurna Srpska i ova dva druga politička subjekta su prirodni saveznici. U opoziciji ima i drugih političkih partija. Razumljivo je da, recimo, Lista za pravdu i red nastupa ultraopoziciono ili radikalno, atakuje na sve i imaće dobar rezultat na izborima.

Do njih je kako će svoju dalju političku sudbinu odrediti, jer u ovoj kampanji oni vrlo često, svjesno ili nesvjesno, igraju za vlast. Ali oni jesu opozicioni subjekat i ne smatram da je uopšte sporno da se s njima i dalje razgovara, pa da vidimo da li smo potencijalni partneri i kakav je uopšte politički stav Liste za pravdu i red. Po anketama, mislim da opozicija u ovom momentu ima većinu podrške građana u Srpskoj.

U slučaju da se bez SNSD ne može formirati vlast na nivou BiH, da li ćete biti protiv pravljenja takve vlasti?

U koalicionom sporazumu, odnosno Sporazumu o nastanku Pokreta Sigurna Srpska, u izbornoj platformi pokreta i sporazumu opozicionih partija, kada je utvrđena kandidatura Branka Blanuše i Marinka Božovića, na svakom mjestu zapisano je da nema koalicije sa SNSD. Dakle, to je naš politički stav.

Svi su potpisali da se pravi blok koji neće uključivati sadašnju vlast. Opet, nivo BiH ima problem zaštite interesa Republike Srpske. Tu, iako nismo u savezničkoj koaliciji, može se zajednički djelovati. Kada srpski član Predsjedništva BiH pokrene veto u pravilu svi, ili skoro svi srpski poslanici, u Narodnoj skupštini taj veto podrže.

Prema tome, neke stvari nisu sporne, bez obzira ko je na vlasti i ko je u opoziciji. Međutim, primarno ne vjerujem da trebamo praviti bilo kakvu koaliciju sa postojećom vlasti. Treba napraviti jedan radikalan prelaz.

Koja je bila vaša najveća politička greška? Da li vam to, što ste toliko dugo bili u SNSD, možda predstavlja teret sada, kada vodite opozicionu borbu?

Ne volim situacije tipa: „šta bi bilo kad bi bilo“. Desilo se to što se desilo. Šta bi bilo da sam izašao iz SNSD 2015? Šta bi bilo da nisam bio gradonačelnik? Desilo se ovako kako se dešavalo, ovako kako sada jeste i gdje smo sada. Zadovoljan sam i ponosan na ono što sam radio.

Mislim da je ova vlast, na čelu sa SNSD, u fazi kvarenja i slabljenja. I to aktivno. Tu je moje suštinsko neslaganje s njima. Mislim da su davno skrenuli na neki drugi put i ne možemo raditi zajedno. Vjerujem u dolazak nečeg mlađeg, novog i snažnijeg, što će donijeti novu energiju i viziju.

Mi se sada nalazimo u jednoj bolnoj rutini. Sadašnja vlast odrađuje posao vlasti i funkcioniše kao vlast radi sebe. Dakle, nadam se u dolazak neke nove energije, neke nove snage, neke nove vizije koja će dati impuls i ovu „baru“, na neki način, malo „promućkati“ i pokrenuti i opet dati neki novi pokret u budućnosti.

Nastavi čitati

Politika

BANJALUKA PRVA U EVROPI! Stanivuković najavio saobraćajnu revoluciju “Tramvaji već putuju ka Srpskoj!”

Naš tim ljudi je uspješno završio posjetu i privodi kraju sve neophodne procedure za transport električnih tramvaja koji su iz Kine krenuli prema Hamburgu i očekuje nas da kroz koju sedmicu prvi tramvaji stignu u naš grad.

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković, istakavši da je Banjaluka prvi grad u Evropi koji će imati ovaj vid prevoza.

-Prije Budimpešte i Ljubljane građanima Banjaluke biće dostupni električni tramvaji. Tokom testne faze građani će imati priliku da isprobaju ovaj vid prevoza i daju svoje mišljenje, a po našoj procjeni biće nam potrebno oko četiri tramvaja – rekao je Stanivuković.

Najavio je i to da prvi električni autobusi na ulice Banjaluke stižu već tokom naredne sedmice, a biće postavljeno i 40 novih autobuskih stajališta sa informacijama o redovima vožnje.

Takođe, prema riječima gradonačelnika, u rad će biti puštena i aplikacija uz pomoć koje ćete moći pratiti kretanje autobusa ali i vrijeme za koje stižete na odredište.

BLink

Nastavi čitati

Aktuelno