Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju spomen na Svetu Mariju Magdalenu, u narodu poznatiju kao Blaga Marija. Iako ovaj praznik u crkvenom kalendaru nije obilježen crvenim slovom, u narodu se izuzetno poštuje i smatra jednim od najvažnijih praznika posvećenih ženskom zastupništvu i molitvi.

Ravnoapostolna svetiteljka od koje je potekao vaskršnji običaj
Marija Magdalena bila je rodom iz gorskih predjela Sirije, oko grada Magdale, po čemu je i dobila ime. Tokom Hristovog zemaljskog života postala je njegova vjerna sljedbenica, a zbog svoje nepokolebljive vjere i odanosti, Pravoslavna crkva je smatra ravnom apostolima. Kada su razapinjali Isusa na Golgoti, ona je neumorno stajala pod krstom, rame uz rame sa Presvetom Bogorodicom.

Nakon Hristovog vaskrsenja, Marija Magdalena postaje hrabra propovjednica hrišćanstva. Tri puta je posjetila Hristov grob, a sam Gospod joj se nakon Vaskrsenja dva puta lično ukazao.

Prema hrišćanskom predanju, put ju je odveo u Rim, gdje je izašla pred cara Tiberija i uručila mu nesvakidašnji dar – crveno obojeno jaje. Upravo od ovog njenog čina potiče tradicija farbanja crvenih jaja za Vaskrs koju baštinimo i danas. Iz Rima je otišla u Efes, kod apostola Jovana Bogoslova, gdje je i završila svoj zemaljski put, a njene svete mošti kasnije su prenesene u Carigrad.

Običaji na današnji dan: Šta se radi, a šta je strogo zabranjeno?
Za praznik Blage Marije vezani su duboko ukorijenjeni narodni običaji i vjerovanja:

Strogi odmor od teških poslova: Iako je praznik crnim slovom upisan u kalendaru, jednako kao na Ognjenu Mariju i Svetu Petku, na današnji dan se ništa ne radi u kući niti u polju. Vjeruje se da težački rad na ovaj dan vrijeđa svetiteljku, te da dan treba provesti u miru, duhovnom odmoru i molitvi.

Brat i sestra razgovaraju: U narodnom vjerovanju, Blaga Marija je sestra Svetog Ilije Gromovnika. Zbog toga se vjeruje da su eventualne ljetne oluje, grmljavina i grad na današnji dan znak da “brat i sestra razgovaraju”.

MOLITVA ZA ŽENE KOJA SE NE ODBIJA:
Marija Magdalena se u pravoslavnom svijetu smatra velikom zaštitnicom žena. Narodno je vjerovanje da sve žene danas treba da odu u crkvu, pomole se pred njenom ikonom i zapale svijeću. Vjeruje se da svaka žena koja se sa čistim srcem i vjerom obrati svetiteljki može zatražiti ispunjenje jedne želje – i da je Blaga Marija neće odbiti.

U Republici Srpskoj danas je Dan žalosti, dan kada tišina govori glasnije od svake riječi. Obilježava se neprolazna 31 godina od nezapamćenog stradanja srpskog naroda u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Oluja“, u kojoj je zvjerski ubijeno više od 1.904 ljudi, dok je više od 220.000 nedužnih duša sa zavežljajima u rukama i suzama u očima zauvijek protjerano sa svojih vjekovnih ognjišta na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Zastave su danas spuštene na pola koplja, a Dan žalosti obilježava se u skladu sa Zakonom, kako je ranije saopšteno iz Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srpske, koja je ovu odluku donijela 21. jula.

Danas će u Banjaluci i Mrkonjić Gradu biti održan Centralni skup sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u ovom strašnom pogromu nad narodom Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine.

Taj crni 4. avgust 1995. godine ostao je urezan u pamćenje kao početak najveće izbjegličke kolone na ovim prostorima. Ofanziva hrvatske vojske, policije i jedinica HVO-a pretvorila je domove u buktinje, a puteve u nepodnošljivu dramu preživljavanja.

Podaci dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ lede krv u žilama i opominju na razmjere ove tragedije: na spisku poginulih i nestalih nalazi se 1.904 imena. Među njima je 1.250 civila, od kojih su tri četvrtine bili nemoćni starci stariji od 60 godina.

Ono što posebno slama i najtvrđa srca jeste činjenica da je u ovom zločinu bez kazne ugaseno i deset mladih života – djece mlađe od 14 godina, dok je među žrtvama čak 566 žena. Ovo predstavlja poseban, najcrnji rekord i najtužniju stranicu ratnih dešavanja devetesetih godina.

Iako je Međunarodni sud pravde u svojoj presudi iz februara 2015. godine ovu akciju zvanično okvalifikovao kao etničko čišćenje, za brojne porodice koje i danas tragaju za kostima svojih najmilijih nepravda ostaje duboka – jer svjetski eksperti jasni poručuju da je ova operacija imala sve brutalne karakteristike genocida.

Srpska danas ćuti, pali svijeće i sjeća se. Da se nikada ne zaboravi i nikome ne ponovi.

Od četvrtka do 5. avgusta u BiH je na snazi narandžasti meteoalarm, zbog visokih temperatura koje u najtoplijem dijelu dana, od 12 do 17 sati, dostižu i 39 do 43 stepena Celzijusa. U još jednom smo dijelu godine u kojem toplotni val prijeti zdravlju djeci, starijima i hroničnim bolesnicima, a posebno radnicima na otvorenom.

Pad s objekta
– Čovjek ne može biti zdrav pri temperaturama višim od 36 stepeni. Ljudima koji su aktivni vani ili u prostorijama na poslu koje nisu rashlađene prijete veliki zdravstveni rizici, ovisno o njihovoj dobi, prethodnom zdravstvenom stanju i poslu koji rade. Temperature preko 35 su štetne za centralni nervni i kardiovaskularni sistem. Ako su to radnici koji rade vane, najčešće su to građevinski radnici, pristupa se smanjenoj svijesti, konfuziji i postoji rizik od nesreća, pa se mogu povrijediti, pasti s objekta. Profesionalni vozač također ima rizik od izazivanja nesreće – kaže za “Avaz” profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, svjetska ekspertica u oblasti medicine rada Nurka Pranjić.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike poslodavci su ponovo upozoreni na primjenu mjera zaštite radnika na ekstremno visokim temperaturama. Profesorica Pranjić potvrđuje da je potrebno napraviti reorganizaciju posla, u najtoplijem dijelu dana prekinuti radove na otvorenom i izvoditi ih do 11 i poslije 17 sati. Saglasan je s ocjenom da upozorenja i preporuke nisu dovoljni.

Zakonske obaveze
– Inspekcije bi trebale djelovati, jer u pitanju su zakonske obaveze. Mi smo članica Međunarodne organizacije rada, kandidat smo za EU i moramo poštivati evropske direktive, kao i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. To se mora slijediti. Na poslu se mora raditi procjena rizika, jer su zdravlje i životi u pitanju – ističe prof. dr. Nurka Pranjić.