Sa tržišta je povučeno UHT mlijeko marke „Ferma“ jer sadrži ostatke veterinarskog lijeka triclabendazola, čija količina premašuje dozvoljenu granicu.

Riječ je o pakovanju od 900 grama sa 2,5% mliječne masti, rok trajanja 8. decembar 2025. godine.

Kako javlja portal lebensmittel.de, ovo mlijeko je distribuisano u više njemačkih saveznih zemalja: Baden-Virtemberg, Bavarska, Berlin, Hesen, Donja Saksonija, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Porajnje-Falačka, Sarland, Šlezvig-Holštajn i Tiringija, preneso je magazin Feniks.

Proizvod je plasirao Monolit iz Herenberga.

Potrošači koji su kupili navedeni proizvod mogu ga vratiti u prodavnicu i ostvariti povrat novca.

„Žalimo zbog ovog incidenta koji se dogodio uprkos maksimalnoj pažnji u proizvodnji te se izvinjavamo zbog neprijatnosti koje je on prouzrokovao“, saopštio je proizvođač, piše Telegraf.

facebook
x twitter
viber

Psi u prosjeku žive između 10 i 13 godina, pa je razumljivo da mnogi vlasnici žele svojim četvoronožnim prijateljima osigurati više zdravih i aktivnih godina.

Biotehnološka kompanija “Loyal” iz San Francisca razvija inovativni lijek čiji je cilj usporiti proces starenja kod pasa. Kompanija želi omogućiti da psi duže ostanu zdravi, vitalni i pokretni, bez stvaranja iluzije o vječnosti. Njihova je misija jasna, produžiti život pasa, ali uz zadržavanje kvalitete života.

Kliničko ispitivanje
Kako bi provjerili djelotvornost lijeka, pokrenuli su veliko kliničko ispitivanje nazvano “STAY”, u saradnji s veterinarima širom Amerike. U istraživanju učestvuje čak 1300 pasa, što ga čini najvećim veterinarskim ispitivanjem te vrste do sada.

Kompanija objašnjava da će dio pasa primiti stvarni lijek, a drugi placebo. Takva metoda omogućuje naučnicima da uporede rezultate i utvrde stvarnu efikasnost lijeka.

Prikupljeni podaci biće ključni za dobivanje službenog odobrenja američke Agencije za hranu i lijekove (FDA). Ako sve prođe prema planu, odobrenje bi moglo stići 2026. godine.

Cilj nije vječnost
Lijek nosi naziv “LOY-002”, a namijenjen je starijim psima gotovo svih veličina. Njegovo djelovanje usmjereno je na rješavanje metaboličkih disfunkcija koje se javljaju u procesu starenja. Cilj nije da psi žive vječno, već da duže ostanu zdravi, pokretni i bez hroničnih problema.

“Ne stvaramo besmrtne pse. Naš cilj je produžiti zdravlje i usporiti starenje, a time i produžiti životni vijek”, objasnila je Selin Haliva (Celine Halioua), osnivačica i direktorica kompanije, prenosi Dan.

Prerađeno voće spremljeno u tegle prava je delicija. Mnogi ga svakodnevno jedu na hljebu, a osim toga omiljeno je i u palačinkama, kolačima i kao dodatak jelima u raznim kombinacijama.

Zovemo ih marmelade, džemovi, pekmezi… Ali znate li razliku i šta je tačno šta?

U svakodnevnom govoru najčešće koristimo neki od ova tri izraza. U razgovoru često možete čuti da je marmelada neki opšti naziv, pekmez namaz s više šećera i glatke teksture bez komadića voća, a džem najbogatiji pripravak među njima, s komadima voća i često dodatnim začinima. Međutim, to nije tako – barem ako pitate zakon, prenosi Slobodna Dalmacija.

Jeste li možda primijetili da su s polica nestali pekmezi i marmelade i u potpunosti ustupili mjesto džemu, ekstra džemu i voćnim namazima? Ako već slutite da birokratija Evropske unije ima prste u tome, u pravu ste. Naime, zakonski pekmez ne postoji – svi slični voćni pripravci vode se kao džemovi. Tačnije, oni koji imaju najmanje 35% voća, dok se proizvodi s manjim udjelom od toga smatraju namazima. A što je s marmeladom? Tu je najveće iznenađenje – marmelade su isključivo pripravci od citrusa sa minimum 20% voća. Dakle, marmelada od jagoda zakonski ne postoji!

U Hrvatskoj su prije 2013. važili drugačiji standardi podjele, zasnovani na procentu šećera, odnosno minimalnom udjelu voća. Prema toj staroj podjeli, pekmez je morao imati najmanje 25% voća, marmelada je mogla biti od bilo kojeg voća sa minimalno 35% voća, dok je džem imao najmanje 45% voća i često komadiće.

Ono što je uvijek zanimljivo jeste pogledati porijeklo nekog izraza. Tako riječ marmelada dolazi iz portugalskog jezika i prvobitno se odnosila na dunje kuvane u medu. Riječ džem potiče iz engleskog jezika i označavala je gusti voćni proizvod kuvan sa šećerom. A pekmez je turska riječ i doslovno znači kuvani sok ili voćni sirup – i može se reći da je u našim krajevima u upotrebi najduže.

Na kraju, važno je znati da ovakvim potezima EU nastoji da uskladi tržište koje je na njenom području jedinstveno. Za nas kao kupce najbitnije je da obratimo pažnju na količinu dodatog šećera u proizvodu koji kupujemo, jer kvalitet zavisi upravo od toga. A što se jezika tiče – čini se da se pekmez neće tek tako izbrisati iz govora.