Connect with us

Banjaluka

ALEKSANDRA SIMOVIĆ O NOVIM SUBVENCIJAMA! “Mladima prilika za prvi posao, poslodavcima olakšice” (VIDEO)

Grad Banjaluka će plaćati poreze i doprinose svim preduzećima koji zaposle svršene srednjoškolce i studente u periodu od godinu dana. U pitanju je mjera koja je dio novog koncepta odnosno sistemskog pristupa dodjeli subvencija, pojasnila je za emisiju „Banjalučka hronika“ Elta televizije i portal SrpskaCafe Aleksandra Simić iz Odjeljenja za privredu i lokalno-ekonomski razvoj.

– Ovaj koncept Odjeljenje za privredu i lokalno-ekonomski razvoj uvelo je 2022. godine i imali smo odlične rezultate odmah nakon prve godine primjene. Međutim, model ne može biti sam sebi svrha, što znači da mi ambiciozno nastojimo da model svake godine inoviramo sa nekom od novih linija podsticaja koja će biti atraktivna za našu poslovnu zajednicu. Pa tako i ova priča vezano za plaćanje poreza i doprinosa za svršene maturante, srednjoškolce srednjih stručnih škola koji će se zaposliti u malim i srednjim preduzećima i samostalnim preduzetničkim radnjama, koji su spremni da prime pripravnike. Riječ je o bespovratnim novčanim sredstvima, odnosno o grant sredstvima, koje je Grad spreman da izdvoji i da podrži one poslodavce koji su spremni da zaposle mlade svršene maturante, odnosno mlade ljude koji su završili fakultete. Ideja je da u periodu od godinu dana Grad obezbjeđuje sredstva za plaćanje njihovih poreza i doprinosa, a poslodavac je u obavezi da obezbijedi sredstva za isplatu neto plata – pojasnila je Simić.

U pitanju je novi model u regionu i Banjaluka je prva lokalna zajednica koja će uvesti jednu ovakvu praksu.

– U nekim prethodnim periodima Zavod za zapošljavanje je imao liniju koja je namijenjena za mlade ljude sa visokom stručnom spremom, za koje su se isto plaćali porezi i doprinosi i koji su se zapošljavali u preduzećima. Međutim, naš model je drugačiji. Mi želimo da podržimo one poslodavce koji su apsolutno samostalni u svom radu, u smislu da je privatni kapital dominantan. To znači da ove podsticaje ne mogu da ostvare preduzeća koja u svojoj vlasničkoj strukturi imaju učešće Republike ili Grada. Što znači to zaista mogu da budu samo mala i srednja preduzeća sa 100% privatnim vlasništvom. Šta smo željeli da postignemo na taj način? Da pomognemo poslodavcima da dođu do deficitarne radne snage koja je evidentna u svim djelatnostima, a sa druge strane da mladi ljudi koji završe srednje škole i fakultete, ne polaze odmah „trbuhom za kruhom“ u inostranstvo nego da pokušamo da naše mlade ljude zadržimo u našem gradu, da im obezbijedimo posao i da im damo šansu da odrade taj pripravnički staž te da prepoznaju i vide da li oni to žele da rade ili ne – kaže Simić.

Linija “Druga šansa” takođe je osmišljena kroz ovaj model odnosno sistemski pristup dodjele subvencija.

– Zašto druga šansa?Namijenjen je samostalnim preduzetnicima koji su se u nekim prethodnim periodima pokušali baviti preduzetništvom, odnosno imali su registrovane samostalne preduzetničke radnje. Međutim, iz opravdanih razloga, bili su primorani da svoj posao zatvore. Situacije mogu da budu različite, odnosno dešavale su se situacije da su se ljudi razboljeli i da nisu mogli da nastave dalje da rade u svojim radnjama, sa druge strane nisu mogli da nađu adekvatnu zamjenu ili su i mogli da nađu radnu snagu, ali svoj posao nisu dovoljno razvili da bi mogli ekonomski pokriti isplatu plata još jednom radniku. Tu su isto i mlade majke, žene koje su dobijale potomstvo, koje su išle na porodiljsko bolovanje i posvetile se djeci, ali nisu bile u mogućnosti da obezbijede zamjenu za rad u svojoj radnji. Isto tako je bilo situacija sa ljudima koji su otvarali svoje preduzetničke radnje ali se nisu najbolje snašli na tržištu. Sarađivali su sa kupcima koji su bili nepouzdani , koji nisu izmirivali obaveze prema njima, što ih je uvuklo u začarani krug neizmirivanja obaveza, odnosno nisu bili likvidni da izmiruju obaveze prema dobavljačima. Tako da su opet došli u situaciju da moraju da zatvore svoje radnje. Grad želi da podrži i ove preduzetnike, koji su se ohrabrili da pokušaju još jednom. Na kraju ova linija je usaglašena i sa Strategijom razvoja malih i srednjih preduzeća i preduzetništva Republike Srpske. Tako da smo i sistematski i strateški sinhronizovani – pojašnjava Simić.

Ideje tu ne staju. Tako je osmišljen i poslovni inkubator, mjesto za mlade ljude sa poslovnim idejama i željom za radom. U realizaciju ideje se, pojašnjava Simić, kreće ambiciozno, ali oprezno.

– Još jedan novi izazov, još jedna atraktivan postavljeni cilj koji želimo da postignemo u 2025. godini. S obzirom da grad raspolaže određenim poslovnim prostorima koji se ne nalazi na baš atraktivnim lokacijama i koji nisu izdati, došli smo na ideju da izanaliziramo sve slobodne prostore koje su u vlasništvu grada, da izaberemo adekvatan prostor koje ćemo sanirati i u kojem ćemo da organizujemo poslovni inkubator. Znači ovaj poslovni inkubator će biti organizovan u formi pilot projekta. To znači da ćemo sebi dati vremena, četiri godine da vidimo kakve ćemo rezultate postići. Ako rezultati rada poslovnog inkubatora budu zadovoljavajući to će postati kontinuirana aktivnost odjeljenja, a nadamo se da hoće – dodala je ona.

Poslovni inkubator namijenjen je mladim ljudima koju su usmjereni prvenstveno na IT sektora i kreativne industrije, odnosno preduzetnike koji imaju ideje koje imaju potencijal brzog rasta.

– Njima ćemo dati šansu da se smjeste u našem inkubatoru. I pri tome će da uživaju naravno povlastice koje pruža svaki inkubator. Mi smo spremni u prvoj godini poslovanja da ih oslobodimo obaveze plaćanja zakupa, u drugoj godini će plaćati 30 posto zakupa, u trećoj 50 posto zakupa, a u četvrtoj godini moraju izaći iz inkubacionog prostora da bismo zavrtjeli sljedeći krug – kaže Simić.

Svi mladi preduzetnici na teritoriji Banjaluke imaće besplatne preduzetničke akademije i predavanja, a sve u cilju veće edukacije, a samim tim i veće šanse za uspješno poslovanje.

– Besplatne preduzetničke akademije se mogu dovesti i u vezu sa ovim prvim poslom, cilj je upoznati mlade ljude sa idejom preduzetništva, dati im osnovne inpute o preduzetništvu, obezbijediti poslodavce koji su uspješni i koji su spremni da dođu na tu našu omladinsku akademiju da predstave primjer dobre prakse. Riječ je o akademiji koja je karijernog statusa. Šta to znači? Mladi ljudi koji dođu, dakle to su svršeni srednjoškolci ili studenti završnih godina fakulteta, koji se korz tu akademiju prvo upoznaju sa preduzetništvom, sa radom u privatnom sektoru. Otvaraju im se mogućnosti da se zaposle kod tih poslodavac. Sa druge strane ovi hrabriji i kreativniji, koji imaju poslovnu ideju jer će proći i kroz obuku izrade poslovnog plana možda se ohrabre i odluče da tu svoju poslovnu ideju, to o čemu maštaju, konkretniju odnosno da se registruju kao samostalni preduzetnici – poručila je Simić.

Gradonačelnik Banjaluke nedavno je najavio da će poslovni subjekti koji imena svojih preduzeća istaknu na ćirilici dobiti dodatne bodove u gradskim konkursima, kao i niže određene naknade. I to je isto jedna inovativna ideja, pojašnjava Simić.

– Hoćemo da afirmišemo naše pismo i to ćemo uvezati sa preduzetništvom. Pomalo smo i čarobnjaci, uvezujemo neuvezivo. Moram da napomenem da kroz liniju koju imamo već treću godinu, a to je linija podsticaja koja je namijenjena upravo za samozapošljavanje odnosno za prvu registraciju samostalne preduzetničke radnje, kroz kriterijume Pravilnik odnosno kroz Javni poziv koji budemo raspisivali, jedan od kriterijuma koji će biti posebno vrednovan je i taj da se naziv preduzetničke radnje istakne na našem ćiriličnom pismu – poručila je Simić.

SrpskaCafe

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno