Naknade za priređivanje igara na sreću, nagradnih i zabavnih igara i porezi na dobitak tokom osam mjeseci ove godine donijeli su prihode od 109.132.895 KM, što je za 5,87 odsto više u odnosu na isti period lani. Za stručna lica to nisu samo prihodi, već ljudske priče koje se kriju iza tih brojki.

Prema podacima Republičke uprave za igre na sreću, najviše ilegalnog priređivanja igara na sreću njihovi inspektori otkrili su u istočnom dijelu Republike Srpske.

“Nepravilnosti koje su otkrili inspektori su priređivanje igara na sreću bez rješenja Republičke uprave za igre na sreću, kao i posjedovanje ilegalne opreme na kojoj se priređuju igre na sreću”, istakli su oni za “Nezavisne novine”.

Kako su dodali, inspektori su do sredine septembra ove godine izdali ukupno 53 prekršajna naloga u vrijednosti 106.000 KM, dok su u istom periodu prošle godine izdali 64 prekršajna naloga u vrijednosti 176.600 KM.

Za Maju Savanović Zorić, psihologa i sistemskog porodičnog psihoterapeuta, ovi podaci govore da su građani sve češće okrenuti klađenju i kocki kao načinu da se nose sa svakodnevicom.

“U suštini, najčešće su to muškarci u svojim ranim dvadesetim i tridesetim godinama, mada problem ne bira ni pol ni uzrast. U terapiji ih čujem kako govore da su krenuli iz dosade, znatiželje, iz razloga što su se drugari u tom trenutku kladili… U suštini, najviše zbog osjećaja da je to neki vid bezazlene zabave, a onda vrlo brzo postane nešto što daje iluziju kontrole, odnosno priliku da se jednim dobitkom riješe svi problemi”, pojašnjava ona.

Kako dodaje u razgovoru za “Nezavisne novine”, ljudi vole imati kontrolu u životu, a umjesto izlaza iz svega, osobe koje se odaju ovom poroku upadaju u začarani krug gubitaka, dugova i sve dubljeg osjećaja nemoći.

Prema njenim riječima, ni žene nisu pošteđene ovog problema, a prema njenom iskustvu, one dugo skrivaju svoje ponašanje zbog srama i straha od osude.

“Žene rjeđe priznaju da imaju problem, zbog toga rjeđe dolaze na terapiju od muškaraca, a kada se ipak pojave, najčešće su to u pitanju već ozbiljne posljedice. Takođe bih naglasila da je kod oba pola zajednički strah da će ih porodica, prijatelji ili okolina proglasiti slabim ili neodgovornim, pa ostaju zarobljeni u tajnosti dok posljedice postanu neizdržive”, kaže Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”.

Najveći teret ovog problema, po mišljenju Savanović Zorićeve, snose porodice, odnosno supružnici i djeca koja odrastaju u atmosferi nesigurnosti i stalnih svađa. Kako dodaje ona, izgubljeno povjerenje se teško vraća.

“U praksi vidim da tek kad porodica progovori ili postavi granice, osoba potraži stručnu pomoć. Ipak se čeka predugo, dok dugovi ne narastu, dok ne dođe do razvoda ili ozbiljne depresije. Nekih zaista ozbiljnih posljedica”, objašnjava ona.

Kako dodaje, kod tih osoba se često razvija i anksioznost.

“Osjećaj gubitka kontrole i srama  postaje prevelik teret”, ističe Savanović Zorićeva za “Nezavisne novine”, dodajući da traženje pomoći nije sramota, već hrabar korak.

Ona je apelovala da sistem ima važnu ulogu u prevenciji ovih vidova ponašanja.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine je krajem jula ove godine bankama bilo dužno 13,83 milijarde KM, pokazuju podaci Centralne banke BiH.

Inače, prema ovim podacima, ukupni krediti svim sektorima su krajem sedmog mjeseca ove godine iznosili 27,47 milijardi KM, što znači da su krediti stanovništvu činili polovinu ukupnih kredita.

Iz Centralne banke BiH su naveli da je u odnosu na jun zabilježeno povećanje kredita stanovništvu za 171,6 miliona KM ili 1,3 odsto.

“Godišnji rast kredita stanovništvu je iznosio 1,34 milijarde KM ili 10,7 odsto”, naveli su iz Centralne banke BiH.

Kada su u pitanju drugi sektori, nakon stanovništva, najviše kredita kod banaka imaju privatna preduzeća, i to 11,1 milijardu KM, pa vladine institucije 1,4 milijarde KM, javna preduzeća 736 miliona KM, dok su krediti ostalim domaćim sektorima krajem jula ove godine bili 361,5 miliona KM.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kaže za “Nezavisne novine” da rast kredita stanovništvu prati istovremeni rast depozita stanovništva u nešto većem procentu.

“Naime, godišnja stopa rasta kredita stanovništvu iznosi 10,7%, dok su sa druge strane depoziti stanovništva rasli po stopi od 11,7%. Drugim riječima, stanovništvo više deponuje sredstava u bankarski sektor nego što ga kroz kredite povlači. Razlozi rasta depozita stanovništva se nalaze u rastu plata i doznaka iz inostranstva. Sa druge strane, nominalni rast zarada podiže kreditnu sposobnost građana, što rezultira većim obimom kreditnih plasmana stanovništvu. Ako izuzmemo stambene kredite, koji predstavljaju impuls za rast građevinskog sektora, svi drugi krediti su mahom potrošački i usmjereni na uvozne proizvode. Iz tog razloga rast potrošačkih kredita korespondira rastu trgovinskog deficita usljed nekonkurentne domaće proizvodnje. Na ovaj način se održava model rasta zasnovan na potrošnji i uvozu. Za njegovo održavanje neophodno je zaduženje ili države ili stanovništva”, ističe Mlinarević.

Dodaje da održiv model rasta pretpostavlja orijentaciju na rast proizvodnje i izvoza.

“Dakle, umjesto u potrošačke, kreditni plasmani bi trebalo da budu kroz kanal investicija usmjereni u proizvodne svrhe. Banke očigledno, usljed visoke zarade na potrošačkim kreditima i nekamatonosnim prihodima, ne zanima preuzimanje rizika kroz plasmane kredita privredi i na taj način podsticanje održivog rasta u našoj zemlji”, rekao je Mlinarević.

Jovan Vasilić, predstavnik Saveza udruženja potrošača RS i predsjednik Udruženja potrošača “Zvono” iz Bijeljine, smatra da građani sve više podižu kredite kako bi preživjeli mjesec.

“Ljudi nam često govore da moraju podići kredite ili pozajmice kako bi nekako pregurali mjesec. Sad u avgustu ili septembru ljudi podižu kredite zbog početka školske godine kako bi djecu spremili u školu ili za ogrjev preko zime. Pogotovo građani uzimaju od mikrokreditnih organizacija jer se lakše dobiju krediti, dok je kod banaka komplikovanija procedura, ali su zato kamatne stope dosta veće. To je najlošiji mogući način za preživljavanje, ali nema drugog. Razlog je i to što su cijene osnovnih životnih namirnica dosta povećane u odnosu na prethodnih nekoliko godina”, naglasio je Vasilić, pišu Nezavisne novine.

Samostalni sindikat saobraćajno-transportne djelatnosti “Željeznica Republike Srpske” upozorava da uprava ŽRS nastavlja praksu zatvaranja stanica i službenih mjesta zbog nedostatka izvršnog osoblja, te da je planirano ukidanje više putničkih linija širom Republike Srpske.

“Prema našim informacijama, u ukrsnici Prisoje od 1. oktobra ove godine biće ukinut rad u noćnim smjenama, a od novog reda vožnje planirano je njeno potpuno zatvaranje i ostavljanje bez osoblja. Podsjećamo da se radi o jednom od najvažnijih službenih mjesta na relaciji Doboj – Banjaluka – Doboj, u koje je uloženo više miliona KM kreditnih sredstava za modernizaciju i osiguranje“, kazao je Dragan Peulić, predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti ŽRS

Dodaje da istovremeno uprava planira da prepolovi putnički saobraćaj, što je apsolutno suprotno praksi svih razvijenih zemalja u kojima se uvode nove željezničke linije radi boljeg povezivanja gradova, regiona i država.

“Dok se kod nas ukidaju čak i lokalni vozovi, u normalnim državama putnički saobraćaj sufinansira vlada, što je obaveza i Vlade Republike Srpske kao vlasnika ŽRS“, ističe Peulić.

Dodaje da je nedopustivo da se sa jedne strane ukidaju službena mjesta i putnički vozovi zbog nedostatka osoblja, a sa druge strane u upravi gotovo svakog mjeseca osnivaju novi sektori, direktorska i zamjenička mjesta.

“Kao reprezentativni sindikat izvršnog osoblja, ističemo da je ovakva politika uprave apsolutno neprihvatljiva i da ćemo preduzeti sve zakonske sindikalne mjere radi zaštite radnih mjesta, javnog interesa i opstanka putničkog saobraćaja u Republici Srpskoj“, zaključio je Peulić, pišu Nezavisne.