Connect with us

Društvo

BILA ODBAČENA, SADA HEROINA Filmska priča Tore, psa spasioca iz Republike Srpske

Tora je spasila jedanaestogodišnju djevojčicu iz ruševina u Turskoj.

„Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet“, riječi su iz drevnog Talmuda koje govore o herojstvu. Najčešće se pominju kada se govori o životu čovjeka. Ipak, šta ukoliko ovom mudrošću opišemo spasenje života jednog psa koji nas vodi do priče o važnosti odluka koje pred nas stavlja „točak sudbine“ i njihovom uticaju na budućnost.

To je priča o heroini – Tori, potražnom psu, jedinom u Gorskoj službi spasavanja koji je posuđen Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske. Zajedno sa 30 spasilaca Tora je provela 10 dana u Kahramanmarašu, zemljotresu razorenom gradu na jugu Turske. U nekima od preko 950 srušenih zgrada Tora je tražila preživjele i uz stotine drugih potražnih pasa na terenu bila je jedina nada za one koji su u nesagledivoj nesreći imali sreću da njihov život pobijedi katastrofu.

Tora, uz pripadnike Civilne zaštite jeste heroj, jer spasavajući jedan život, spasili su svijet. Zahvaljujući njima, nakon šest dana boravka pod ruševinama spasena je 11-godišnja Irmak. Djevojčica je nađena u podrumu zgrade u kojoj je živjela inače na drugom spratu. I to takođe govori o silini nesreće koja je pogodila Tursku, a o tragediji svjedoči činjenica da je Irmak jedina preživjela u svojoj porodici.

Tori predviđali drugačiju sudbinu
O životu i putevima koje život kreira uči nas saznanje da je život jedne djevojčice spasao pas koji je bio potpuno odbačen. Na samom početku života neki ljudi Tori su predviđali potpuno drugačiju sudbinu.

Zajedno sa svojom sestrom Tora je bila poklon Vatrogasne brigade Mostara Teritorijalnoj spasilačko-vatrogasnoj jedinici Banjaluke. Njen trener i čovjek zbog čije volje je ona preživjela – Aleksandar Naumović kaže, da je Tora u GSS došla, jer ljudi iz Vatrogasne jedinice nisu znali šta s njom i s njenom sestrom i jer nije bilo uslova za njihov boravak u Vatrogasnom domu.

– From zero to hero. Od trnja do zvijezda – kroz osmijeh govori Naumović opisujući životni put psa kojem je posvetio više od pet godina života i rada.

U trenutku kada ju je sreo, Tora je bila stara oko šest mjeseci i u potpuno lošem stanju.

– One su završile u svinjcu nakon toga, njihovo stanje kada su došle je bilo toliko jadno da u bile izmrcvarene, mučene, da ne kažem gladne, krivonoge i prestare za rad – priča on o psu kojeg je GSS u prvi mah vidio isključivo kao maskotu stanice.

Naumović je, vjerujući da može, a i zbog sopstvene radoznalosti počeo trening Tore u trenutku kada je ona imala godinu dana. Znajući da je stara za treniranje, ali vjerujući počeo je sa osnovnim vježbama, a najmanje šest mjeseci mu je trebalo da je samo nauči da laje.

I uspio je u tome. Uz pomoć i savjete kolega iz GSS-a Hrvatske od obačenog psa napravio je heroja koji u traženju može da zamijeni i do 30 ljudi. Tora je učestvovala i u potragama na domaćem terenu, gdje je takođe imala uspjeha, ali nikada u uslovima poput onih u Turskoj koje Naumović opisuje u najkraćem – užasom.

– Na mjestima gdje smo radili bilo je teško raditi jer je puno ljudi bilo na samom objektu, u okolini objekta. Pas je detektovao njihove mirise. Meni se često dešavalo da, ako je i pustim u neku rupu izlazila mi je van jer je kupila ljude koji su živi, a koji se nalaze u okolini koji su samo gledali šta se dešava tu – priča nam.

Spasila djevojčicu iz ruševina
Na lokaciji na kojoj je Tora pronašla 11-godišnju Irmak spasioci nisu očekivali da nađu preživjele zbog uslova rušenja zgrade. Naumović kaže, u takvom rušenju objekata koje su kolapsirale kao kula od palačinki šanse za preživljavanje su minimalne, jer je i nad Irmak bilo šest metara spljoštenih spratova, betona i šuta.

Ipak, Bog, sudbina, univerzum – život je imao drugačiji plan. U dnu nekadašnjeg objekta Tora je markirala prvo preminule članove porodice 11-godišnje djevojčice, ali ubrzo su se začuli i znaci života.

– Kada je pas izmarkirao oni su čuli glasove tog djeteta koje je davalo određene signale za pomoć. Tad je počelo otkopavanje. Ja i Tora smo došli na lice mjesta i uradili istražni dio. Ona je pokazala gdje se nalazi otprilike ta djevojčica i tijelo njene porodice – rekao je Naumović.

Nakon toga počela je akcija koja je trajala četiri sata i koja je završila uspjehom. Nakon toga dobili smo lekciju o humanosti i životu. Lekciju koja najbolje upućuje na važnost odluka koje donosimo u trenutku. Jer ko zna kakav bi ishod po Irmak bio da su se kockice posložile drugačije, da se Tora nikada nije srela sa Aleksandrom ili da je on u svojoj namjeri u nekom trenutku posustao, jer od psa sa godinu počeo je da stvara ono što se počinje stvarati na samom početku, kada pas ima 40-ak dana.

– Vi tad počinjete da birate štene sebi i od onih štenaca koji su na raspolaganju vi po određenim osobinama izaberete štene koje vama odgovara. Vi birate štene po određenim kvalitetima, da li se hoće igrati sa loptom, igračkom, krpom, bilo čim. Vi po tome vidite koje štene hoće da preskače, koje štene se ne boji visine, koje štene je agresivnije, to su sve osobine preko kojih vi kasnije dobijate ono što hoćete da dobijete od psa – kaže Naumović govoreći o onome što kažu pravila.

Da život pobjeđuje pravila dokazuju i preživjeli iz Turske, dokazuje Irmak, dokazuje i njena spasiteljka Tora. Pas čiji je život pobijedio da bi dokazao moć ljubavi čovjeka i životinje i veličanstvene rezultate koje takva ljubav daje. Pas koji je spasavajući jedan život, spasao svijet.

N1

Related Topics:

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Društvo

PORODIČNA SREĆA! Aleksandra i Nikola poslije dvojice sinova DOBILI 3 KĆERKE

Šestomjesečne bebe Anđelija, Đurđina i Danica su trojke koje su Aleksandri i Nikoli Bogdanović iz Tešice donijele nesvakidašnju sreću. Oni su se, posle dvojice sinova, nadali jednoj kćerki.

Uslijedilo je iznenađenje kada su čuli da je Aleksandrina trudnoća blizanačka, a pred sam porođaj dogodio se novi šok za cijelu porodicu ljekari su ustanovili da će se roditi tri bebe.
Еkipa Anadolije posjetila je mlade roditelje petoro djece.
To što su dobili trojke prirodnim putem Aleksandra i Nikola vide kao veliku sreću, svjesni da je vjerovatnoća za takav događaj bila jedan prema deset hiljada. A činjenica da su sve tri djevojčice za njih je, kažu, još veća radost.

“Kada smo saznali za moju treću trudnoću, nadali smo se da će biti djevojčica poslije Jovana i Petra. Onda je bilo iznenađenje da će ih biti dvije, ali na kraju su se rodile njih tri. Neopisiva sreća i radost! Hvala Bogu, što se sve završilo kako treba, što su žive i zdrave i što, evo, napreduju kako treba”, kaže mama Aleksandra.

Iako Aleksandra i Nikola nisu planirali da sa tridesetak godina postanu roditelji čak petoro djece, jako su srećni i ponosni što se tako desilo. Tri bebe su, kažu, došle u pravom trenutku, kada su već stekli dovoljno roditeljskog iskustva odgajanjem šestogodišnjeg Jovana i dvogodišnjeg Petra.

“Cijela trudnoća se vodila kao da su bliznakinje, da su dvije devojčice, i onda na kraju, na dan porođaja, ispostavilo se da su tri djevojčice, tako da je to bio baš šok za nas. Moglo je da se iskomplikuje, ali imali smo tu sreću da je sve prošlo kako treba”, govori tata Nikola.
Vijest o njihovom rođenju baka i deka dobili su dok su kod kuće 22. novembra sa gostima proslavljali drugi dan slave.

“Niko nije mogao da vjeruje! Baš nesvakidašnja stvar, trebalo je dosta vremena da svi naviknemo na tako nešto. A sada hranjenje, presvlačenje… Sve u krug, od jutra do mraka. Baš je zahtevno, ali snalazimo se, borimo se, imamo i pomoć mojih roditelja”, kaže Nikola.

Dvije bebe su u dom Bogdanovića stigle nekoliko dana po rođenju, dok je najmlađa sestra, za koju kažu da se “skrivala” tokom ljekarskih pregleda, bolnicu napustila poslije 23 dana. Roditelji su presrećni što redovne ljekarske kontrole dokazuju da sve tri djevojčice napreduju kako treba.

“Moramo stalno biti oko njih. Presvlačenje, oblačenje, hranjenje… Jedna, druga, treća… To je krug bukvalno od jutra do mraka. Ali, dobro, kako vrijeme odmiče, sve se to mijenja. Biće sve lakše i lakše, nadam se, kako rastu”, govori Aleksandra.

Brigu o bebama olakšava najstariji sin Jovan, koji ih rado nosi, zabavlja i hrani. Bogdanovići kažu da uživaju u šetnjama, iako im prethodi priprema koja često traje i do sat i po vremena.

“Volimo porodične šetnje i putovanja, ali pakovanje ne baš toliko. Dok razmišljamo jesmo li sve poneli, proveravamo šta se gde nalazi, uvek se desi da neko mora nazad na presvlačenje…”, pričaju kroz smijeh roditelji.
Anadolija

Nastavi čitati

Društvo

IGORU JANKOVIĆU IZ BANJALUKE STIŽE KONTEJNER, ali mu je najpotrebnija hrana

Igor Janković iz Banjaluke, koji živi u izuzetno teškim uslovima, konačno bi ovih dana trebalo da dobije kontejner za stanovanje, ali mu je i dalje najpotrebnije – hrana.

Kako navodi, već duže vrijeme se sam snalazi, ali teško uspijeva da obezbijedi osnovne namirnice.

“Snalazim se, ali to je stvarno nedovoljno. Dajem sve na hranu, ostaju neplaćene obaveze i sve ostalo”, kaže Janković.

Dodaje da je ranije kontaktirao Crveni krst, ali da je pomoć dobio još u decembru prošle godine, te da mu je sada ponovo potrebna pomoć.

“Nekada su davno donijeli, to je bilo polovinom decembra. Sada ništa. Prebacuju me da zovem neke brojeve. Kontaktirao sam, ali ništa konkretno”, kaže on.

Prema ranijem dogovoru s predstavnicima Grada Banjaluka, privremeni smještaj mu je najprije ponuđen u Stričićima, ali je Janković tu opciju odbio zbog velike udaljenosti.

“To je 35 kilometara daleko, nisam jednostavno to prihvatio. Dogovorio sam da se kontejner privremeno postavi ovdje gdje sam sada, malo bliže putu, da bude pristupačnije”, kaže on.

Kontejner je, kako tvrdi, obezbijeđen, ali se još čeka rješavanje priključaka i drugih tehničkih detalja. Kako kaže, mjesečno prima 350 maraka od Centra za socijalni rad, što je jedva dovoljno za lijekove i ponešto ostane za hranu.

Igor trenutno živi u kući staroj više od 70 godina, koja je u potpuno neuslovnom stanju.

” Samo što se sve nije urušilo”, kratko kaže.

Ovo je još jedan apel humanim ljudima i nadležnim institucijama da se uključe – jer je kontejner samo prvi korak. Igoru je sada najpotrebnije osnovno za život a to je hrana.

Račun za uplatu na koji možete pomoći Igoru je: BBAN 5520301838964945 Addiko bank Banjaluka na ime Igor Janković ili na broj telefona 066/945 – 670.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno