Po ko zna koji put vandali napadaju pravoslavne hramove u FBiH. Danas je u Mostaru, mom rodnom gradu, oskrnavljena Crkva Sv. Velikomučenika Prokopija u naselju Raštani.

Napisao je ovo odbornik i član Predsjedništva PDP-a Dragan Milanović

– Ovakvi anticivilizacijski napadi na bogomolje ne doprinose miru i stabilnosti i ulijevaju strah i nepovjerenje, ionako maloj srpskoj zajednici u ovom gradu. Srbi u Mostaru su svoji na svome. Nekada je Mostar bio primjer multikulturalnosti i ljepote različitosti – naveo je on.

Kako kaže, nada se da to može biti ponovo i da je ovaj vandalski čin djelo pojedinca a ne organizovani napad na Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu.

– Mostar Srbima i Srbi Mostaru znače mnogo još od vremena Šantića, Ćorovića, Dučića i drugih, koji su dali kulturni pečat ovom prelijepom gradu i proslavili njegovo ime – naveo je Milanović.

Poručuje da je na nadležnima odgovornost da hitno reaguju, identifikuju i sankcionišu počinioce ovog sramotnog djela.

Svaki udarac, napad, salve laži i uvreda, suđenja, procesi pljenidbe i kazne su mi lako padale i čak pričinjavale neko zadovoljstvo, ali ispaštanje nedužne porodice, koja je izložena stalnim napadima iako ih maksimalno čuvam od javnosti je neoprostiva, poručio je Nebojša Vukanović, narodni poslanik u NSRS.

Kao moj sestrić koji na svako pitanje ko je nešto kupio i uradio odgovara sa “moja majka”, tako sam bio jako vezan za majku i porodicu, a Neve i pokojni Anđo za mene i Natašu su se puno trudili i odricali da nas izvedu na pravi put, počeo je Vukanović.

– Teško je dočarati svu toplinu doma i zajedničke lijepe trenutke u kojima nažalost više nećemo skupa uživati, sjećanja kako sam kao mali uz rat sa majkom brao pelin u brdu da bi kupili knjige pred školu, sendviča koje mi je svaki dan pravila i donosila dok sam odgovarao kod Buđena kamione, borili se svo četvoro, dočekali da živimo složno i lijepo, sestra i ja, putujemo, i na kraju teroristi i zločinci sve ponesem. Žao mi je što se sve ovako završilo, što dobra Neve nije poživila i uživala sa nama još koju godinu, sada kad je nakon decenija teškog rada mogla da poživi bezbrižno, ali dušmani ne dadoše – poručio je Vukanović.

– Živimo u zlo doba, pod zlim ljudima koji su spremni na sve da bi odbranili svoj zao sistem, a nadam se da će moja majka biti posljednja u nizu njihovih nedužnih žrtava – dodao je.

– Sve dok se ne otkrije ko je naručio i ko mi je napao porodičnu kuću i zapalio auto, ko je pogasio javne kamere u cijelom gradu i bio saučesnik zločina, za mene su odgovorni oni na vrhu sistema koji godinama vode hajku i kampanju, ugrožavaju bezbjednost mene i moje porodice, čiji tragovi smrde nečovještvom, a daće Bog da ih stigne ruka pravde, što je jedina osveta. Jedno vrijeme, do poslije Vaskrsa, povući ću se iz javnosti, ali na kratko, jer tragična smrt moje majke i žrtva moje porodice, ogromna tuga i bijes koju lično osjećam u sebi, jer sam indirektno odgovoran za mnoge loše trenutke kroz koje moja porodica nažalost prolazi zbog moje borbe sa mafijaškim sistemom, biće motiv više da borbu nastavim sa još više energije bez stajanja, jer će pravda i sloboda biti osveta – poručio je Vukanović, prenosi Avaz.

Održavanje drvenastog gradskog zelenila je veoma važan i složen zadatak. Banjaluka s razlogom nosi epitet jednog od najzelenijih gradova u regionu, sa hiljadama stabala koja krase njene ulice i parkove. Novoizgrađeni parkovi i šetališta, realizovani u vrijeme administracije gradonačelnika Draška Stanivukovića, dodatno učvršćuju taj status. Gradske službe redovno sprovode aktivnosti na njegovanju, kresanju i uklanjanju starih i bolesnih stabala, što građani naročito uočavaju tokom proljeća i jeseni.“

Izjavio je ovo član Gradskog odbora PDP-a, Miroslav Ševo komentarišući objave o padu stabla u centru Banjaluke.

– Priroda je nepredvidiva i događaji poput pada stabla mogu se desiti — dešavali su se i ranije. Često se dešava i da građani, kao i pojedina ekološka udruženja, vrše pritisak da se stabla koja su zrela za uklanjanje što duže ostave „u životu“, čime se značajno otežava donošenje stručnih odluka i preduzimanje neophodnih mjera od strane nadležnih službi. Bez obzira na to, grad Banjaluka ostaje posvećen očuvanju i unapređenju zelenih površina, kako bi naša sredina bila što zdravija i prijatnija za život- rekao je Ševo.

Dodao je da je zanimljivo primjetiti da je jedno stablo u centru grada bilo dovoljno da probudi ekološku savjest prof. Кapović Solomun, dok je istovremeno potpuni kolaps šumarskog sektora u Republici Srpskoj ostao ispod njenog radara — bez ijedne riječi javnog oglašavanja.

– Dok prof. Кapović Solomun iskazuje zabrinutost zbog gradskog zelenila, valja je podsjetiti da javno preduzeće „Šume Republike Srpske“ prolazi kroz najdublju krizu od svog osnivanja: više od 100 miliona КM akumuliranih obaveza, mjesecima neisplaćene plate i doprinosi, radnički štrajkovi, stranačko kadriranje i uhljebljivanje, kao i, što je možda i najpogubnije, sistematsko uništavanje šumskih resursa, koji bi trebali predstavljati temeljnu razvojnu šansu i stratešku prednost Republike Srpske. Da li prof. Кapović Solomun ima nešto da kaže o tome? Ili je i ona samo još jedan primjer kako se dio akademske zajednice, bliske SNSD-u, koristi za prikupljanje jeftinih političkih poena, gdje je „ekologija“ samo partijski instrument, a ne dosljedna vrijednost?-zaključuje Ševo.