„Naša djeca treniraju u uslovima koji su nedostojni bilo kakvog profesionalnog rada. Ne znamo ni do kada će bazen raditi, ali znamo da vi ćutite.“

Ovo je samo jedna od oštrih poruka koje su danas uputili banjalučki klubovi vodenih sportova odbornicima Skupštine Grada, u otvorenom pismu zbog, kako navode, neispunjenih obećanja i ozbiljne prijetnje zatvaranja Gradskog olimpijskog bazena.

„Zatvorili ste nam bazen, a naši rezultati govore za nas!“, poručuju i podsjećaju:

„Vratili smo se sa medaljama sa Evropskog prvenstva U16 u Ljubljani. Postavili smo novi državni rekord na Evropskom juniorskom prvenstvu. Osvojili smo titulu prvaka BiH. Organizovali kamp sa više od 200 učesnika i Nikolom Rađenom. A vi?“

U pismu se postavlja ključno pitanje:

„Da li je plivanje manje vrijedan sport? Da li vam smetaju uspješni plivači i vaterpolisti i njihove medalje? Je li to vaša vizija ulaganja u sport – da zatvorite jedini olimpijski bazen u ovom gradu?“

Podsjećaju da su odbornici izglasali amandman kojim je, kako navode, doveden u pitanje opstanak bazena.

„Vi ste donijeli odluku, a sad gledate u stranu. Tražimo hitnu reakciju, povlačenje amandmana i obezbjeđenje osnovnih uslova za rad – kao što ste omogućili drugim sportskim klubovima.“

Na kraju jasno poručuju:

„Ovo nije apel – ovo je zahtjev. Ukoliko ne dođe do brze reakcije, izlazimo na proteste ispred Skupštine. Nismo problem, mi smo dokaz da uspjeh postoji i kad vi zakažete.“

Roberto Bađo otišao je iz grada po završetku karijere jer više nije mogao da trpi “poglede” na ulici i prisjećanje na najteži trenutak karijere. Danas živi na selu, izgleda skroz drugačije, ali je srećniji.

Roberto Bađo jedan je od najboljih fubalera svijeta svih vremena, međutim nekako se uvijek zaboravi na sve ono što je uradio u karijeri zbog čuvenog promašenog penala u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine protiv Brazila zbog kog je, kako sam često kaže – “umro na nogama”. Ali, nije Bađo samo taj penal, nije da je samo da Bađo nosio dresove Juventusa, Milana i Intera, uz ostavljen dubok trag u Fiorentini, nego je bio fudbaler koji je generacije i generacija dječaka natjerao da se zaljube u fudbal, što tako lako može samo igrač sa desetkom na leđima i frizurom koja pravi razliku.

Del Piero, Baggio, Materazzi, Ronaldo Nazario, Kaka, Casillas, Deschamps and Djorkaeff at the Club World Cup final. 👑✨ pic.twitter.com/qDxD2wFCzh

— EuroFoot (@eurofootcom) July 13, 2025

Tri decenije od tog penala koji mu je promijenio život i učinio da se mnogi drugi lijepi potezi zaborave – Roberto Bađo (58) živi daleko od javnosti. Povukao se iz javnog života, tek povremeno ga vidimo na nekim velikim događajima poput FIFA Svjetskog prvenstva u fudbalu koje je održano upravo u SAD, dok ga daleko više zanima rad na svom imanju.

Nekada najbolji fudbaler svijeta – dobitnik Zlatne lopte iz 1993. godine – živi na selu, vozi automobil star 40 godina, a fudbal je na njemu ostavio dubok trag. Ne samo psihički, nego i fizički – jer trpi jake bolove usljed povreda.

Šta se desilo Robertu Bađu?
Povrede koje su ga “načele” tokom igračkih dana, i preko kojih je pokušavao da igra, ostavile su dubok trag na njemu tako da ga sada retko kada možete videti i na humanitarnim utakmica. Njegove kolege su redovne na mečevima legendi, s osmehom i dalje igraju fudbal, a Roberto Bađo ne može ni da potrči.

Mnogi su se zato zabrinuli kada su se prošle godine pojavile njegove fotografije u javnosti. Podijelio je na Instagramu kako pozira sa jednom slikom na kojoj je njegov lik, a tada su se navijači zabrinuli za njegovo zdravlje. Ovo su fotografije u pitanju:

View this post on Instagram

A post shared by Roberto Baggio (@robybaggio_official)

Ispostavilo se da se Bađo “fotošopirao”, želio je da podsjeti na Pabla Eskobara iz čuvene serije “Narcos”, međutim čak i kada su vidjeli kako Italijan izgleda bez tih promena – primijetili su da se drastično promijenio.

“Jedna stvar koja me stvarno boli je kad ga vidim uništenog u 57. godini”, rekla je Robertova ćerka i dodala: “Nije igrao otkad je u penziji. Čak i kada se igra s nama u dvorištu, odustane nakon drugog driblinga, jer ima jake bolove i boji se da se opet ne povrijedi. Ne znam šta bih dala da ga vidim na terenu još 90 minuta. Nedostaje mi uzbuđenje kada ga vidim kako trči prema golu, dribla, usporava i onda… gol! To veselje, vrištali smo kao ludi”.

Zašto je Roberto Bađo otišao na selo?

View this post on Instagram

A post shared by Roberto Baggio (@robybaggio_official)

Smučio se Bađu život u velikom gradu, a živio je u Firenci, Torinu, Milanu, Bolonji, na kraju karijere i u Breši, a na kraju se vratio na sjever Italije u svoje selo Kaldonjo – kraj Vičence. Posljednji put u gradu je doživio i da ga opljačkaju kod kuće…

I danas živi na selu i vozi Fiat automobil star punih 40 godina. “Sječem drva, vozim traktor i uveče sam jako umoran, čak se i onesvijestim od umora”, ispričao je u jednoj od izjava Roberto Bađo, koji se trudi da izbjegava medije i rijetko kada da je intervju od odlaska u penziju.

U igračkim danima bio je klasična “desetka”, majstor sa loptom u nogama podjednako opasan kada šutira ka golu ili šalje loptu saigračima koji treba da završe akcije. Sa Juventusom je osvojio Seriju A, Kup Italije i Kup UEFA, sa Milanom bio šampion, a sa reprezentacijom Italije drugi i treći na Mundijalima.

Zašto je Roberto Bađo promijenio veru?

View this post on Instagram

A post shared by Roberto Baggio (@robybaggio_official)

On je sljedbenik takozvanog nijiren-budizma, a njegov duhovni put počeo je poslije pomenutog promašenog penala koji mu je odredio život. Bio je pod velikim pritiskom, potom se mučio s povredama koje su ga uništile, a zato je odlučio da se okrene budizmu: Budizam me naučio da preuzmem odgovornost za svoj život. Ne postoji sudbina koja je zapisana – ti je pišeš svakog dana. “Počeo sam da praktikujem budizam u teškom trenutku. Bio sam mlad, imao sam 18 godina i doživio sam tešku povredu koljena. Bio sam očajan. Budizam mi je dao snagu da se izborim i da ne odustanem”, pričao je Bađo koji je rekao da je za njega budizam “put samorazvoja” i da ništa nema bez truda.

Osim što je bio upadljiv na terenu, interesantno je da je još prije 30 godina promijenio veru. Bilo je to još tokom igračkih dana prešao je iz hrišćanstva u budizam, zbog čega je nosio nadimak “Mali Buda”.

🇮🇹💔 Roberto Baggio reflects on the penalty miss vs Brazil in the 1994 World Cup final…

"I will never forget it. That was a childhood dream come true, and it ended in the most absurd fashion and I never got over it."

"I still dream about it. If I could erase a moment from… pic.twitter.com/Yx4gak7Mez

— EuroFoot (@eurofootcom) November 2, 2023

Po završetku igračke karijere Endi Mari je počeo da radi kao trener, a vrlo brzo se našao u timu Novaka Đokovića.

Ipak, saradnja nije potrajala dugo – od novembra 2024. godine do maja 2025. Bili su zajedno na četiri turnira i na kraju su zajednički doneli odluku da se rastanu.

Britanac je u razgovoru za The Tennis Mentor otkrio šta nije išlo po planu dok je radio sa Đokovićem.

“Kada radite asom njegovog nivoa, jasno je da se vide vaše vrline, ali i slabosti kao trenera. Ponekad je Đoković tražio tehničke savjete, a ja se nisam najbolje snalazio u takvim situacijama.”

Dodao je i da sebe sada vidi u radu sa mlađim teniserom, prenosi B92.

“Mislim da su po tom pitanju treneri koji rade sa mladim igračima kvalitetniji od mnogih trenera na Turu. Jer kada teniser ima 20 ili 22 godine, vi se više ne trudite da mu promenite igru i tehniku. Tada se radi na nekim sitnicama. Zato ću, ako ponovo budem radio kao trener, morati mnogo da naučim na tu temu. Moraću to da naučim od nekoga ko je veoma dobar u tome.”