Connect with us

Društvo

DEDA MRAZ POKUCAO NENAJAVLJENO! Akcija „Novogodišnje srce“ donosi radost tamo gdje je najpotrebnija

Već 11 godina kroz akciju “Novogodišnje srce” članovi Humanitarne organizacije “Budimo ljudi” iz Banjaluke zajedno sa Djeda Mrazom kucaju na vrata mališanima iz socijalno ugroženih porodica te im dijele paketiće, kako bi im uljepšali praznične dane.

Tako je i ove godine, a kako priča za “Nezavisne novine” Aleksandra Mušić, predsjednica Humanitarne organizacije “Budimo ljudi”, sreća i emocije na licima djece kada ih ugledaju pred vratime su neopisivi.

“Mislim da smo jedna od organizacija u Banjaluci, a možda i u Republici Srpskoj, koje traju u kontinuitetu, bar kada je u pitanju akcija za Novu godinu. Svake godine obiđemo veliki broj djece iz socijalno ugroženih porodica u rubnim dijelovima Banjaluke, odnosno u selima. Idemo i u romska naselja, obiđemo škole, a ove godine smo bili u Han Kolima, te smo podijelili paketiće djeci od prvog do petog razreda”, priča Mušićeva te dodaje da je tako već nekoliko godina zaredom.

Kako kaže, posjete i Roditeljsku kuću “Iskra”, Odjeljenje hematoonkologije u UKC RS, kao i dječju psihijatriju, Sigurnu kuću, kao i vrtić “Marija Madžar”, Servis centar “Dajte nam šansu – Zvjezdice” te brojna druga mjesta.

“Na svaku podjelu paketića doveli smo Djeda Mraza, što je specifično. Recimo, dolazak Djeda Mraza u večernjim satima u prigradskim mjestima daje posebnu draž. Mi dođemo nenajavljeni, a ne mogu ni opisati riječima kako djeca reaguju kad dođemo”, ističe ona.

Kada je u pitanju dijeljenje paketića u bolnicama, klinikama, psihijatriji, ona ističe da su potpuno diskretni te apeluje na druge da se isto ponašaju, kao i da “to ne iskorištavaju radi neke promocije jer su u pitanju djeca”.

Iako im je teško uskladiti vrijeme, a s obzirom na to da volontiraju, ipak su srećni što mogu obradovati mališane za praznike.

“U srijedu smo imali prijem paketića iz vrtića ‘Zabavnik’, a ove godine su nam donijeli oko 70 paketića. U akciji učestvuju djeca, tete, roditelji, organizuju se, i zaista je lijepo vidjeti kako mališani pripremaju paketiće za drugu djecu. Moram napomenuti da nam je prošle godine došla djevojčica koja je dobila četiri paketića, pa je nama donijela tri, jer nas je htjela tako podržati”, rekla je Mušićeva.

Prema njenim riječima, prijatno ih iznenadi koliko ljudi učestvuju u ovoj akciji svake godine.

“Ne mogu ni nabrojati koliko je fizičkih lica doniralo paketiće, i to je pravi vid humanosti, pogotovo kada se radi o djeci. Recimo, jedna gospođa je došla sa kćerkom i donijela 12 paketića, druga 26, ali one ne žele da im spominjemo ime… I takvih je bar 90 odsto ljudi”, ističe ona.

Napominje da se bez naroda nijedna humanitarna akcija ne bi ni mogla organizovati kod nas.

Ono što je zanimljivo je da paketiće često dijele i tokom januara.

“Na primjer, 5. januara odnesemo paketiće u manastir Krupa na Vrbasu, a već dugi niz godina odlazimo i u Gomionicu, pa oni podijele djeci u manastiru. Još imamo dosta prijema, ali mi tačno znamo kome treba odnijeti. Inače, ljudi tako donesu, ostave kod naših pomoćnika, u komšiluku. Svi su uključeni, pomažu i ja zahvaljujem svima”, zaključuje ona.

Društvo

NOVCA SVE MANJE: Hoće li opstati JU Park prirode “Trebević”?

Javna ustanova Park prirode Trebević, osnovana sa ciljem zaštite ovog područja, nema sredstva za normalno funkcionisanje.

Direktoru, jedinom zaposlenom, preostalo je da predloži postavljanje rampi na ulaze prema Trebeviću i naplaćuje takse od građana koji dolaze automobilima.

Ovakav prijedlog naišao je na kritike javnosti. Sam gradonačelnik Istočnog Sarajeva, iako je izdvajao sredstva, priznaje da bi, ako se nešto ne učini, Park prirode mogao biti ugašen.

S druge strane, izmjenom regulacionih planova opštine osnivači, prije svega Istočni Stari Grad, dozvolile su prekomjerno gradnju ujedno ignorišući obavezu uplaćivanja sredstva za rad ove javne ustanove.

Projekat postavljanja rampi za naplatu ulaza glavni je preduslov za naplatu ekološke takse i ostvarivanje prihoda koji bi pokrili barem tekuće poslovanje ove javne ustanove u idućoj godini, pojašnjeno je u Programu rada JU Park prirode “Trebević” za iduću godinu koji je, iako uz značajne tehničke greške, ipak usvojila Skupština Grada Istočno Sarajevo na sjednici održanoj juče.

“Pošto kod nas nije postojala zakonska osnova za naplatu navedenih ekoloških taksi, bilo je potrebno utrošiti mnogo vremena i energije sa ciljem da se stvori zakonska podloga za njihovo uvođenje i naplaćivanje i to smo uspješno završili”, pojašnjava u Programu rada v.d. direktora Park prirode “Trebević” Mladen Samardžić.

Takse će se naplaćivati automobilima koji budu ulazili na ovo zaštićeno područje, a planirane lokacije rampi su: Miljević krivina, Zlatište, Osmice i Jasik.

Cijena dnevne takse po automobilu iznosila bi pet maraka.

No, ovakva zamisao direktora naišla je na oštre kritike javnosti, odnosno građana koji nisu spremni plaćati ulaz na područje Trebevića.

Apsurdno je i to da bi se ekološka taksa građanima naplaćivala kao naknade za zaštitu i unapređenje životne sredine zbog automobila kojim dolaze, dok investitori koji grade na Trebeviću uveliko uništavaju tu istu životnu sredinu.

Ćosić: Jahorinu smo uništili vodeći se isključivo interesom i profitom

Opštine osnivači odnosno Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo kao i Pale nemaju namjeru izdvajati sredstva za rad Parka prirode iako su se obavezale izdvajati 25.000 KM godišnje.

Jedino je Grad Istočno Sarajevo ranije izdvojio određena sredstva.

No, da se ova novoosnovana ustanova nalazi u problemima sa funkcionisanjem priznao je za skupštinskom govornicom i sam gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Čosić.

“ Mislim da nismo dovoljno uspjeli, iskreno ću vam reći, mislim da smo neke stvari mogli daleko više. Ako u 2026. ne uradimo nešto na polju funkcionisanja Parka prirode on će biti besmislen. Izgubiće se ta ideja i moći ćemo hladno otići u Vladu RS i reći kao sto ste ga proglasili Parkom prirode, tako ga i vratite u neke normalne okvire, mi nismo uspjeli. Zasto? Zato što već evo dvije i po godine pokušavamo da postignemo neku vrstu dogovora”.

Osvrćući se na prekomjernu sječu šume na Trebeviću gradonačelnik je ovu planinu uporedio sa Jahorinom.

“ Meni se ne sviđa to sto smo uradili od Jahorine svi zajedno, uopšte se ne izostavljam, da li ćemo doći do situacije da vođeni isključivo interesom i profitom dovedemo i Trebević u to ili ćemo barem uvesti neka pravila? Naplata takse za življenje u obuhvatu Parka prirode, naplata takse za poslovanje u okviru parka, naplata takse za ulazak u Park prirode donose prihode koji će biti iskorišteni da se plate rendžeri (radnici) i da se uredi nesto u tom parku prirode”.

Ćosić dodaje i da će prije eventualnog postavljanja rampi biti održane javne rasprave.

Protiv programa rada JU Park prirode „Trebević“ bili su opozicioni odbornici u skupštini Grada predvođeni SDS-om.

Odbornik Predrag Šarović smatra da najave o postavljanju rampi predstavljaju opasan presedan i direktan udar na suštinu zaštite prirode.

“Umjesto očuvanja i odgovornog upravljanja, građanima se šalje poruka da se priroda pretvara u izvor prihoda, bez jasnih zakonskih osnova, javne rasprave i saglasnosti građana”, kaže za SPIN Info Šarović.

Dodaje da je Park prirode prirodno dobro od opšteg interesa te mora ostati slobodno i dostupno svim građanima.

Park prirode „Trebevićˮ stavljen je pod zaštitu u cilju očuvanja različitih prirodnih elemenata, prirodnog sastava i cjelovitosti ekosistema, očuvanja karakterističnih obilježja pejzaža, odnosno u svrhu očuvanja ukupne geološke i biološke raznovrsnosti.

No, dok zgrade nesmetano niču izgleda da nema volje nadležnih da se ograniči prekomjerna urbanizacija, te posveti očuvanju ovog prostora.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Jutro hladno i promjenljivo do pretežno oblačno

U Bosni i Hercegovini će u većini krajeva biti pretežno sunčano i vjetrovito, na istoku i oblačnije.

U Hercegovini će biti sunčano uz jaku do olujnu buru.

Jutro hladno i promjenljivo do pretežno oblačno, ponegdje na istoku s slabom kišom ili rosuljom u nižim, a slabim snijegom u višim predjelima. Oko rijeka i po kotlinama magla, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Vjetar umjeren, na udare jak sjevernih smjerova, na jugu umjerena do jaka, na momente i olujna bura.

Minimalna temperatura vazduha od minus šest do jedan, a maksimalna od dva do sedam, na jugu do 13 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

SA MUŽEVIMA SE TUKLA I ISPIJALA ALKOHOL: Baba Joka se udavala čak 17 PUTA, ali sad poručuje da svemu tome kraj

U skromnoj kući u Mašićima kod Gradiške živi Joka Kutlača (72), žena avanturističkog duha, koju svi poznaju po bračnim dogodovštinama. Zdrava, jaka i sposobna, više nije za udaju.

Povlastice zbog popularnosti prepoznaje svakodnevno:

– U autobusu mi, uz osmijeh, uvek neko ustupi mjesto. U čekaonici, kod doktora u Topoli, od sada me zovu preko reda, a niko se od ostalih pacijenata ne protivi. U prodavnici opraštaju sitan dug, a kada pješke krenem kroz selo, odmah se vozači zaustavljaju i nude mi prevoz – priča Joka kojoj je, kako reče, bolje krenulo i u odbrojavanju uroka jer joj je naglo poraslo poverenje u narodu.

Kaže da je primjetila da su žene ljubomorne.

– Ne može nijedna koja me poznaje podnijeti da sam od nje popularnija i važnija u društvu. Ima sada zborova po selima, ja se spremim, uredim kao u mladosti, kupim sladoled, ližem i hodam. Za mnom se kolona uhvati kao za popom. Samo viču: eno Joke, eno Joke, a mene ni briga nije – hvali se Joka, ne mareći mnogo šta narod priča o njoj i njenim bračnim i vanbračnim iskustvima.

Joka se prvi put udala u 23. godini u Gornje Karajzovce u Lijevče polju, vjerujući da će to biti doživotna zajednica okrunjena srećom, ljubavlju i razumijevanjem. Međutim, njen tadašnji izabranik samo je prvi ili jedan u nizu njenih ukupno 17 privremenih životnih saputnika.

Svima Joka spominje imena i navodi mnoge detalje, ali, veli, ne bi željela da to sve završi u novinama.

– Udovica sam od rata, od kada sam se razišla sa posljednjim, i ne želim više da se udajem. Dosta je bilo. Za mene su to samo priče koje ponavljam često u društvu. Svi me tjeraju da objašnjavam kako sam se udavala i razudavala, ko je kakav bio, odakle… Istinu govorim, ali poslije svi kažu: „Nemoj, Joko, lagati, nije to sve baš tako bilo – priča Joka Kutlača.

“Roditelji prvog muža su govorili da sam ružna”

Prvi put je, kaže, otišla u zaprezi, konji su bili okićeni, pjevalo se i veselilo.

– Bila je zima, ali nas je ljubav grijala. Moj prvi muž, pokoj mu duši, volio me, mazio i pazio sve dok njegovi nisu počeli govoriti da sam ružna i da je on mogao oženiti ljepše i bogatije cure. Odmah sam ga napustila i vratila se, neću da me ponižavaju – pripovjeda Joka.

O svakom bivšem suprugu bi, napominje, samo da je malo upućenija u pisanije, mogla sročiti roman ili kakvu drugu knjigu.

– Drugi suprug prezivao se Ždral. On je isto iz Lijevča jer su tada, šezdeset i neke, momci iz ravnice begenisali cure u brdu. Nisu htjeli u komšiluk. Ni mi brdske cure nismo htjele tražiti momke u svom selu. Htjele smo u bogatije Lijevče, tamo gdje je bliže putu, gdje prolaze autobusi, a manje se ide pješke – pravi Joka uvod u podsjećanja na svoje bračne avanture.

Kaže da je Ždrala dovela kod sebe u kuću, da je „doleteo kod nje kao ptica, kako mu prezime kaže“.

– Nije on bio siromašan, ali je prihvatio da se ovdje kućimo jer nisam imala braće, a moji roditelji su htjeli da se ognjište ne ugasi. I on je bio lijep, govorio mi: „Joko moja, Jokice, srećo moja srećice, ljubavi“ i tako redom. Ali jednom banu milicija iz Topole, traže moga Ždrala, pitaju gdje je, kako da dođu do njega. Pitam šta se desilo, a oni mi rekoše da on odavno krade bicikla i da mora u zatvor. Tako sam se i sa njim razišla, on u zatvor, šta će mi takav. Krenula sam u potragu za novim dečkom – sjeća se Joka svog neuspješnog braka.

Kasnije je sve postajalo rutina, bez mnogo stresa i nervoze prilikom razlaza.

– Ne, ne mogu reći da svih 17 muškaraca nije vrijedilo, a da sam samo ja dobra. Bilo je među njima najviše pijanaca, ali i ja sam pila, igrala na stolu, tukla se sa njima. Bila sam svojevremeno veliki bekrija. Ko je spreman da mene takvu trpi i podnosi? Niko – opisuje Joka svoja bračna iskustva.

Svaka udaja ili razlaz, nekada zavedeni u matične knjige, a više puta sklopljeni na riječ i zavjet, duga su priča, kako reče, dan do podne.

“Ne planiram da se udajem, dosta je bilo”
Maštala je da ima srećnu porodicu, djecu, da živi u rodnom selu, okružena rodbinom i komšijama, ali je životna sudbina drugačije odredila.

– Ništa nije prošlo kao što sam maštala u djevojačkim danima. Sama sam, bez djece, u pustom selu bez naroda. Samo autoputem tutnje vozila i svi negdje idu, a ovdje se niko ne zaustavlja. Kafane su zatvorene, nema ko da pije i lumpuje, škole bez djece, ispred zadruge se niko ne zadržava, ne pije na klupi nego kupi šta mu treba pa za poslom. To je moj život poslije svega. Ni ja nisam kao što sam prije bila, ne pijem, ne ludiram se, nemam više ni s kim, a nije mi do toga. Ne planiram ni da se udajem, dosta je bilo – odlučna je Joka, koja povremeno sretne nekoga od svojih bivših, ali su to škrte priče, uzdržane riječi, bez emocija, tek toliko da pokažu kako se nisu zaboravili i da su se njihovi životni putevi jednom ukrstili, a posle zauvijek razišli.

– Već sam prvi put kazala da se ne planiram više udavati. Sve koji me to pitaju moram razočarati. Joka više nije ni za udaju, a ni za prodaju. Zdrava sam, jaka i sposobna za svaki posao, nikome ne dam pardona, mogu u kolu ili na stolu zaigrati, ali u moj život više nikoga ne primam, dosta je bilo – objašnjava Joka svoje izričite životne i bračne stavove.

Nastavi čitati

Aktuelno