Connect with us

Društvo

SA MUŽEVIMA SE TUKLA I ISPIJALA ALKOHOL: Baba Joka se udavala čak 17 PUTA, ali sad poručuje da svemu tome kraj

U skromnoj kući u Mašićima kod Gradiške živi Joka Kutlača (72), žena avanturističkog duha, koju svi poznaju po bračnim dogodovštinama. Zdrava, jaka i sposobna, više nije za udaju.

Povlastice zbog popularnosti prepoznaje svakodnevno:

– U autobusu mi, uz osmijeh, uvek neko ustupi mjesto. U čekaonici, kod doktora u Topoli, od sada me zovu preko reda, a niko se od ostalih pacijenata ne protivi. U prodavnici opraštaju sitan dug, a kada pješke krenem kroz selo, odmah se vozači zaustavljaju i nude mi prevoz – priča Joka kojoj je, kako reče, bolje krenulo i u odbrojavanju uroka jer joj je naglo poraslo poverenje u narodu.

Kaže da je primjetila da su žene ljubomorne.

– Ne može nijedna koja me poznaje podnijeti da sam od nje popularnija i važnija u društvu. Ima sada zborova po selima, ja se spremim, uredim kao u mladosti, kupim sladoled, ližem i hodam. Za mnom se kolona uhvati kao za popom. Samo viču: eno Joke, eno Joke, a mene ni briga nije – hvali se Joka, ne mareći mnogo šta narod priča o njoj i njenim bračnim i vanbračnim iskustvima.

Joka se prvi put udala u 23. godini u Gornje Karajzovce u Lijevče polju, vjerujući da će to biti doživotna zajednica okrunjena srećom, ljubavlju i razumijevanjem. Međutim, njen tadašnji izabranik samo je prvi ili jedan u nizu njenih ukupno 17 privremenih životnih saputnika.

Svima Joka spominje imena i navodi mnoge detalje, ali, veli, ne bi željela da to sve završi u novinama.

– Udovica sam od rata, od kada sam se razišla sa posljednjim, i ne želim više da se udajem. Dosta je bilo. Za mene su to samo priče koje ponavljam često u društvu. Svi me tjeraju da objašnjavam kako sam se udavala i razudavala, ko je kakav bio, odakle… Istinu govorim, ali poslije svi kažu: „Nemoj, Joko, lagati, nije to sve baš tako bilo – priča Joka Kutlača.

“Roditelji prvog muža su govorili da sam ružna”

Prvi put je, kaže, otišla u zaprezi, konji su bili okićeni, pjevalo se i veselilo.

– Bila je zima, ali nas je ljubav grijala. Moj prvi muž, pokoj mu duši, volio me, mazio i pazio sve dok njegovi nisu počeli govoriti da sam ružna i da je on mogao oženiti ljepše i bogatije cure. Odmah sam ga napustila i vratila se, neću da me ponižavaju – pripovjeda Joka.

O svakom bivšem suprugu bi, napominje, samo da je malo upućenija u pisanije, mogla sročiti roman ili kakvu drugu knjigu.

– Drugi suprug prezivao se Ždral. On je isto iz Lijevča jer su tada, šezdeset i neke, momci iz ravnice begenisali cure u brdu. Nisu htjeli u komšiluk. Ni mi brdske cure nismo htjele tražiti momke u svom selu. Htjele smo u bogatije Lijevče, tamo gdje je bliže putu, gdje prolaze autobusi, a manje se ide pješke – pravi Joka uvod u podsjećanja na svoje bračne avanture.

Kaže da je Ždrala dovela kod sebe u kuću, da je „doleteo kod nje kao ptica, kako mu prezime kaže“.

– Nije on bio siromašan, ali je prihvatio da se ovdje kućimo jer nisam imala braće, a moji roditelji su htjeli da se ognjište ne ugasi. I on je bio lijep, govorio mi: „Joko moja, Jokice, srećo moja srećice, ljubavi“ i tako redom. Ali jednom banu milicija iz Topole, traže moga Ždrala, pitaju gdje je, kako da dođu do njega. Pitam šta se desilo, a oni mi rekoše da on odavno krade bicikla i da mora u zatvor. Tako sam se i sa njim razišla, on u zatvor, šta će mi takav. Krenula sam u potragu za novim dečkom – sjeća se Joka svog neuspješnog braka.

Kasnije je sve postajalo rutina, bez mnogo stresa i nervoze prilikom razlaza.

– Ne, ne mogu reći da svih 17 muškaraca nije vrijedilo, a da sam samo ja dobra. Bilo je među njima najviše pijanaca, ali i ja sam pila, igrala na stolu, tukla se sa njima. Bila sam svojevremeno veliki bekrija. Ko je spreman da mene takvu trpi i podnosi? Niko – opisuje Joka svoja bračna iskustva.

Svaka udaja ili razlaz, nekada zavedeni u matične knjige, a više puta sklopljeni na riječ i zavjet, duga su priča, kako reče, dan do podne.

“Ne planiram da se udajem, dosta je bilo”
Maštala je da ima srećnu porodicu, djecu, da živi u rodnom selu, okružena rodbinom i komšijama, ali je životna sudbina drugačije odredila.

– Ništa nije prošlo kao što sam maštala u djevojačkim danima. Sama sam, bez djece, u pustom selu bez naroda. Samo autoputem tutnje vozila i svi negdje idu, a ovdje se niko ne zaustavlja. Kafane su zatvorene, nema ko da pije i lumpuje, škole bez djece, ispred zadruge se niko ne zadržava, ne pije na klupi nego kupi šta mu treba pa za poslom. To je moj život poslije svega. Ni ja nisam kao što sam prije bila, ne pijem, ne ludiram se, nemam više ni s kim, a nije mi do toga. Ne planiram ni da se udajem, dosta je bilo – odlučna je Joka, koja povremeno sretne nekoga od svojih bivših, ali su to škrte priče, uzdržane riječi, bez emocija, tek toliko da pokažu kako se nisu zaboravili i da su se njihovi životni putevi jednom ukrstili, a posle zauvijek razišli.

– Već sam prvi put kazala da se ne planiram više udavati. Sve koji me to pitaju moram razočarati. Joka više nije ni za udaju, a ni za prodaju. Zdrava sam, jaka i sposobna za svaki posao, nikome ne dam pardona, mogu u kolu ili na stolu zaigrati, ali u moj život više nikoga ne primam, dosta je bilo – objašnjava Joka svoje izričite životne i bračne stavove.

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Pretežno sunčano i toplo, temperature do 25 stepeni

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH (FBiH) sutra će biti pretežno sunčano i toplo uz malu do umjerenu oblačnost.

Duvaće slab do umjeren sjeveroistočni vjetar, dok će u Hercegovini ujutro lokalno biti pojačana bura, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Jutarnja temperatura biće od dva do 11, na jugu do 15, a najviša dnevna od 17 do 23, na jugu do 25 stepeni Celzijusovih.

Danas je preovladavalo umjereno do pretežno oblačno vrijeme, ponegdje uz slabu kišu, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Temperatura izmjerena u 14 časova: Bjelašnica dva, Čemerno 10, Kalinovik 11, Ivan Sedlo 13, Gacko 14, Sokolac i Han Pijesak 15, Sarajevo 17, Bugojno 18, Mrkonjić Grad, Rudo, Srebrenica i Livno 19, Zvornik, Ribnik, Foča, Šipovo i Drvar 20, Višegrad 21, Banjaluka, Bijeljina, Srbac, Bihać, Sanski Most, Tuzla i Zenica 22, Novi Grad i Prijedor 23, Bileća i Mostar 24 i Trebinje 25 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

FOČA DOBIJA STATUS GRADA! Evo šta stoji iza odluke Vlade RS

Vlada Republike Srpske utvrdila je danas, u petak, 17. aprila 2026. na 6. sjednici u Banjaluci, Prijedlog zakona o gradu Foča, po hitnom postupku, kojim se uređuje područje, nadležnosti, organi i finansiranje ovog grada.

Kako je obrazloženo, razlog za donošenje ovog zakona sadržan je u činjenici da su ispunjeni propisani uslovi za promjenu statusa opštine Foča u grad Foča.

Postupak za dodjelu statusa
Opština Foča je, ističu iz Vlade Republike Srpske, na osnovu Odluke Skupštine opštine Foča od 29. januara 2026. godine pokrenula postupak za dodjelu statusa grada, dostavljanjem odluke Vladi Republike Srpske i informacija i podataka kojima se ovakav zahtjev opštine Foča opravdava.

“Uz Odluku Skupštine opštine Foča dostavljen je i Elaborat o opravdanosti zahtjeva za sticanje statusa grada, koji sadrži cjeline: opšte karakteristike, istorijski pregled, javne ustanove i javna preduzeća čiji je osnivač Opština Foča, javne ustanove, preduzeća i institucije čiji je osnivač Republika Srpska, obrazovanje, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, privreda, turizam, poljoprivreda, kultura, vjerske zajednice i sakralna baština Foče, sport, organizacije civilnog društva i mladi, javna infrastruktura, komunalne djelatnosti, životna sredina, prostorno-planska dokumentacija, sigurnost građana, Strategija razvoja opštine Foča za period 2017-2026. godine i analiza budžeta”, kažu iz Vlade RS.

Jedinstvena cjelina
Kako su dodali, načelnik opštine Foča u aktu ukazuje na odluku Skupštine opštine Foča i ističe da smatra da su ispunjeni zakonom utvrđeni uslovi za dodjelu statusa grada Foči, iz razloga što Opština Foča predstavlja jedinstvenu geografsku, socijalnu, ekonomsku, istorijsku i teritorijalnu cjelinu sa odgovarajućim nivoom razvoja.

Pored navedenog, ističe se da ova opština ispunjava uslove za sticanje statusa grada koji su propisani članom 10. stav 2. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji propisuje izuzetak po kome opština može steći status grada, bez obzira na broj stanovnika i status razvijene jedinice lokalne samouprave, ako je stopa zaposlenosti na području opštine iznad republičkog prosjeka ili ako opština najmanje deset godina ima pet studijskih programa u smislu zakona kojim se uređuje visoko obrazovanje, više od 2.000 studenata na ovim programima i bogato kulturno-istorijsko nasljeđe.

Značajni resursi
Tako se ističe da na području opštine Foča djeluju dvije visokoškolske ustanove: Medicinski fakultet Foča, u sastavu Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Pravoslavni bogoslovski fakultet “Sveti Vasilije Ostroški” Foča.

“Na području opštine Foča nalaze se brojni prirodni i kulturni lokaliteti koji predstavljaju značajne resurse i osnovu za razvoj turizma, privrede i ukupnog društvenog razvoja. Bogato kulturno-istorijsko nasljeđe je predstavljeno kroz prikaz brojnih spomenika kulture i drugih objekata sa dugom istorijskom tradicijom”, navode iz Vlade Republike Srpske.

Najveći nacionalni park u BiH
Posebno se, kako su dodali, izdvaja Nacionalni park “Sutjeska”, kao najveći i najstariji nacionalni park u Bosni i Hercegovini, sa površinom od 16.052,34 hektara, koji je član Evropske federacije parkova. U sastavu Nacionalnog parka nalazi se prašuma Perućica, zaštićeni prirodni rezervat, jedna od najočuvanijih evropskih prašuma.

“Vlada Republike Srpske danas je, takođe po hitnom postupku, utvrdila i Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske. Razlog za donošenje ovog zakona je njegovo usklađivanje sa Zakonom o Gradu Foča”, navode iz Vlade Republike Srpske.

Šta kaže budući gradonačelnik
Milan Vukadinović, načelnik opštine Foča, kaže da ga je jako obradovalo to što će ova lokalna zajednica dobiti status grada, a koji će biti trajni temelj centra ove regije u svakom mogućem smislu.

“To je u pripremi već jedan ozbiljan period, a evo sad smo u fazi realizacije, konačno. To me je jako obradovalo, s obzirom da smatram da je generalno istorijski Foči pripadalo to mjesto i status grada, s obzirom da je jednostavno centar ove regije, u svakom mogućem smislu”, rekao je Vukadinović za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Društvo

Profesor Anel Hajirić nakon emotivnog ispraćaja: UČIO SAM IH DA BUDU LJUDI

Nisam očekivao da će me učenici ispratiti na ovakav način. Radio sam svoj posao na najbolji način, što se kaže – kako sam znao i umio, ali ovo što sam doživio je nešto posebno, neočekivano.

Započeo je time svoju priču za “Nezavisne novine” Anel Hajirić, donedavni profesor fizike u Medicinskoj srednjoj školi u Banjaluci, odakle su ga učenici veličanstveno ispratili nakon što mu je završio angažman koji je trajao do povratka radnika.

Kako kaže, iako je prošlo više od sedam dana, emocije se još nisu slegle.

Emotivan oproštaj koji je dirnuo cijelu školu

“Vjerujte da sam plakao od trenutka kad sam saznao da mi se ugovor bliži kraju. Međutim, kad vidite da učenici plaču, školske kolege i pomoćno osoblje, ni vama nije svejedno. Plakao sam čitavu sedmicu, samo kad vidim video-snimke koji kruže društvenim mrežama zasuze mi oči i srce počne ubrzano da lupa”, navodi on.

Kako objašnjava, bio je svjestan da će kraj nekada doći, ali ne krije da se nije nadao da će biti ovako iznenada, dva mjeseca pred kraj polugodišta.

“Posla će biti, toga sam svjestan, kolege dolaze i odlaze. Meni je bilo prelijepo u Medicinskoj školi, ovo je moj deseti angažman u pet godina. Kolege su stvarno bile dobre, direktor i uprava škole su uvijek bili tu da izađu u susret, kolektiv za poželjeti, učenici takođe. Čovjek se navikne, a još kad se sve poklopi… Biće mi neobično, naravno”, ističe on za “Nezavisne novine”.

Više od profesora: Poruke koje ostaju učenicima

Osim što je bio profesor, Anel je bio i razrednik trećem razredu.

Kako kaže, sem što ih je učio da treba da budu dobri stručnjaci, učio ih je da moraju biti i dobri ljudi.

“Učio sam ih da budu pošteni, saosjećajni, a kada zatreba da se moraju i zauzeti za sebe, ali samo pravično. Na kraju dana bitnije je da vam neko kaže da ste dobar čovjek, a s tim se povlači i sve ostalo – stručnjak, predavač, profesor…”, kaže Hajirić.

Sem ispraćaja, profesor Anel kaže da će zauvijek pamtiti i svaki početak školske godine kada je prozivao prvačiće da uđu u svoja odjeljenja.

“Upoznavanje prvi put u učionici, kada oni steknu nekakav dojam o meni prvi put, pa nakon par mjeseci kada me bolje upoznaju, kažu: ‘Mislili smo da ste drugačiji’. Tu su, svakako, i događaji na nastavi, koji nas nasmiju i ostanu urezani u sjećanje, dijeljenje i dobrog i lošeg… Ima jedna anegdota kada sam promukao pa nisam mogao da pričam, a nisam smio da se naprežem, pa sam pisao. Bilo je interesantno i meni i djeci, smijali smo se, ali kažu da su sve razumjeli i naučili”, prisjeća se on u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Šta nakon škole, planovi za budućnost?

Sad kad mu je angažman završio, Hajirića smo pitali ima li planove za budućnost.

“Šta će biti dalje – stvarno ne znam. Ovo je deficitarno zanimanje, uvijek će biti neka zamjena, nekoga do povratka sa trudničkog, neplaćenog odsustva ili povratka radnika sa funkcije. Mislim da je ovo moj maksimum i da ne mogu više od ovoga dati. Čitao sam u komentarima na društvenim mrežama da je ovo moja penzija, što se djelimično i slažem. Radiću na sebi još više, malo odmoriti, pa ćemo vidjeti šta budućnost nosi. Možda mi se ukaže i neka druga prilika mimo prosvjete, ko će znati”, ističe on.

U razgovoru za “Nezavisne novine” Hajirić se prisjetio i svojih početaka, kao i samog izbora zanimanja.

“Odmalena sam želio da pomažem ljudima na neki način. Prvo sam želio da budem advokat, pa nastavnik informatike, pa nastavnik muzičkog, i na kraju profesor fizike. Ja sam, inače, u duši umjetnik, sviram razne instrumente. Bio sam učesnik mnogih takmičenja i priredbi unutar škole kao učenik – kao recitator glumac, član orkestra… Onda sam u srednjoj školi razmislio i rekao sam sebi: ‘Bojim se da za tebe kao umjetnika nema posla, hajde da vidimo na kraju šta je najbolje’, pa sam razmislio i vidio i čuo da je profesor fizike deficitarno zanimanje te sam odlučio glavom, nažalost, i išao tim putem”, navodi on.

Kako dodaje, i učionica je jedna mala pozornica, gdje je profesor osoba u koju drugi gledaju.

“Učenici su zahvalna publika, tako da sam sebi to malo i prilagodio”, ističe on, dodajući da je i sam bio u srednjoj školi prije 10 godina te da nije zaboravio da je i on bio učenik.

Na kraju razgovora Hajirić je imao i poruku za učenike, ističući da želi da budu dobri ljudi i dobri stručnjaci.

“Da zapamte ono što sam im govorio i čemu sam ih podučavao. Ponosan sam što sam bio njihov profesor, razrednik, prijatelj. Neću biti tu prisutan za njih fizički, ali hoću emocionalno i psihički, kada im zatrebam znaju kako će mi se javiti. Nadam se da će s ponosom govoriti da sam im ja profesor i da me neće zaboraviti, jer ja njih sigurno neću, volim ih”, istakao je on za “Nezavisne novine”.

Anel je imao poruku i za buduće kolege, mlade profesore.

“Neka budu svoji. Nije sve u nadglašavanju, autoritetu, ima nešto i u tome da treba da slušamo jedni druge, da imamo vremena jedni za druge, da imamo razumijevanje i, na kraju, da budemo ljudi”, kaže on.

Nastavi čitati

Aktuelno