U samo šest mjeseci, Prijedor je zavijen u crno zbog dva stravična slučaja samoubistava maloljetnih dječaka – oba učenici drugog razreda srednjih škola, oba slučaja vješanja, oba vapaj koji niko nije čuo na vrijeme.

Posljednja tragedija dogodila se 22. maja ove godine. Sedamnaestogodišnji dječak, učenik Ugostiteljsko-ekonomske škole, pronađen je mrtav. Nezvanično, riječ je o samoubistvu vješanjem. Prijedor je zanijemio, porodica ostala bez sina, školski drugovi bez prijatelja, a javnost bez odgovora.

Ali, ovo nije izolovan slučaj.

Samo šest mjeseci ranije, gotovo identična tragedija. Učenik drugog razreda Elektrotehničke škole u Prijedoru takođe je oduzeo sebi život na isti način – vješanjem. Dvije smrti, dva života ugašena u trenutku kada su tek trebali da procvjetaju. Dvije porodice u neizrecivoj boli. Dvije škole u šoku.

Šta se dešava s našom djecom?

Psihološkinja i porodična psihoterapeutkinja iz Prijedora, Maja Savanović Zorić, ističe da se današnji svijet djetinjstva i roditeljstva mijenja dramatično i bolno. „Roditeljstvo danas liči na hod po žici između očekivanja, straha i preplavljenosti“, kaže ona. Djeca tonu u svijet ekrana, lajkovanih identiteta i digitalne praznine, dok se roditelji povlače u umor i svakodnevni stres. Između njih – tišina.

Zorićeva upozorava da iako mladi danas znaju više o mentalnom zdravlju, nikad nisu bili udaljeniji od sebe samih. „Njihovo samopouzdanje zavisi od broja lajkova, a vrijednost od toga kako izgledaju na kameri“, kaže ona i dodaje da iza savršenih slika na Instagramu i TikToku često stoje tuga, nesigurnost i osjećaj potpunog gubitka vrijednosti.

Roditelji, škola, sistem – gdje je puklo?

Roditelji danas, kako navodi Zorićeva, ili su prezaštitnički ili emocionalno odsutni. Umorni, zatrpani savjetima i informacijama, često zaboravljaju pitati ono najvažnije – „Kako si zaista?“. Djeca, s druge strane, često prestaju govoriti jer osjećaju da ih niko ne sluša. „Nisu tražili rješenje, tražili su da ih neko sasluša“, poručuje psihološkinja.

Škole, kako kaže, svakodnevno svjedoče djeci koja vape za kontaktom. Ne za ocjenom, već za prisustvom, za pažnjom, za osjećajem da su viđeni i čuti. Ali sistem je spor, institucije inertne, a preventivni programi ili ne postoje ili zaobilaze ono najvažnije – porodicu.

Ko je odgovoran?

Ova dva samoubistva ne smiju ostati samo statistika. Ne smijemo ih zaboraviti nakon par dana tišine. Odgovornost leži na cijelom društvu – porodici, školi, institucijama, medijima. Mentalno zdravlje mladih mora postati prioritet. Jer ako ne čujemo njihove tišine danas – sutra ćemo plakati zbog njih.

Ovo nije samo tragedija za Prijedor. Ovo je opomena cijeloj Republici Srpskoj.

Ako danas ne postavimo pitanje „Gdje smo zakazali?“, sutra može biti kasno. I za neko drugo dijete. I za nečiju tuđu, ali i našu porodicu.
Banjaluka24

Filmska drama sa srećnim krajem odigrala se sinoć u Čatrnji kod Gradiške gdje je B.R. iz Kozarske Dubice, nakon saobraćajne nesreće, u automobilu rodila zdravog dječaka.

Kako saznaje ATV mlada majka je sinoć dobila trudove i krenula je u porodilište u Bolnicu Gradiška. U toj žurbi, porodicu je na putu zadesila nezgoda.

U mjestu Čatrnja, na magistralnom putu Kozarska Dubica – Gradiška došlo je do sudara folskvagen šarana, kojim je upravljao suprug porodilje M.R. i hjundaija za čijim volanom je bio B.Đ. iz Gradiške. Na sreću, sve je prošlo bez teških posljedica po sve učesnike u nezgodi, koji su ugruvani i zadobili su lakše povrede.

Međutim, prava drama je tek uslijedila. Beba nije željela da sačeka Hitnu pomoć i B.R. se uz pomoć supruga, porodila u automobile.

Na svijet je donijela zdravog dječaka, teškog 3,5 kilograma…

Nedugo nakon toga ekipa Hitne pomoći je zbrinula majku i bebu.

Oboje su prevezeni u JZU “Bolnica Gradiška” gdje je pomenutom mediju potvrđeno da su oboje u dobrom zdravstvenom stanju.

Javna je tajna da u BiH postoji privilegovana političko-ekonomska klasa na koju se zakoni ne primjenjuju na isti način kao na “obične” građane, pa ipak ne postoji javni bunt ili nezadovoljstvo građana što nisu tretirani na isti način.

Prema Dejtonskom sporazumu, BiH je socijalna država koja na prvo mjesto stavlja osnovna ljudska i građanska prava, koja, između ostalog, obuhvataju pravednost i pravičnost, jednakost u pristupu uslugama i ostalim pravima koja im pripadaju. Vjerovatno je jedan od razloga što političke elite na sve tri strane u BiH izbjegavaju sprovođenje reformi to što bi one dovele do ograničavanja moći i uticaja elita, što nikako nije u njihovom interesu.

Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, slaže se da u BiH raste jaz između uskog kruga privilegovanih političara i funkcionera s jedne strane i većine stanovništva, s druge.

“Te razlike su vidljive golim okom jer ih privilegovana kasta političara nastoji što više istaći, naglasivši da to bode oči građanima. Bitno je pokazati sav sjaj i glamur ne mareći za patnje, probleme, krpljenje kraja sa krajem ostalih, koji se jednostavno nisu snašli. Živimo u dva paralelna svijeta koji nemaju dodirnih tačaka. Taj sistem savršeno odgovara domaćim ‘perjanicama evropskih reformi’ da i ne pomišljaju da ih sprovedu u djelo. Privlačniji bi im bio pristup finansijskim podsticajima iz EU, uostalom oni biraju šta sa tog puta izvući”, smatra ona.

Evropski izvještaji o napretku BiH, koje svake godine pravi Evropska komisija, pokazuju na praktičnim primjerima mehanizme koje elite koriste da bi spriječile sprovođenje reformi ili ublažile njihove efekte.

Primjera radi, i dalje nema predmeta visoke korupcije osim kada se radi o političkim osvetama dijela elite na vlasti protiv onih koji su upravo izgubili vlast. Izvještaji pokazuju da nema transparentnosti u sprovođenju javnih nabavki, zapošljavanju, radu javne uprave i upravljanju javnim preduzećima.

Sve se to pokazuje i prema relevantnim pokazateljima o indeksu siromaštva, poput, na primjer, posljednjeg objavljenog izvještaja Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, koji pokazuje da 2,2 odsto ljudi u BiH živi u apsolutnom siromaštvu po svim kategorijama po kojima se siromaštvo mjeri, dok ih se dodatnih 4,4 odsto vodi kao građani na ivici multidimenzionalnog siromaštva.

Prema definicijama UNDP-a, multidimenzionalno siromaštvo obuhvata sloj stanovništva koji nema redovan obrok, povišen nivo rizika smrtnosti novorođenčadi, nekompletirano osnovno obrazovanje, neredovno pohađanje nastave, neredovan pristup osnovnim životnim namirnicama, život u nesanitarnim uslovima, neadekvatan pristup pitkoj vodi, život bez električne energije, nepostojanje adekvatnog doma i neposjedovanje imovine.

Ove dvije kategorije obuhvataju više od 130.000 ljudi, a pritom ova kategorija ne obuhvata ogromnu većinu stanovništva koja bi se formalno mogla uvesti u kategoriju siromašnih, barem u poređenju sa prosječnim građanima EU.

Prema podacima UNICEF-a iz 2023. godine, BiH se nalazi na 86. mjestu kada je u pitanju jaz između polova, što je, prema podacima ove organizacije, čini zemljom s najnižim paritetom u ekonomskoj participaciji i stvaranju prilika u Evropi.

Ovaj podatak je poseban važan za oko 620.000 djece, koliko, prema podacima UNICEF-a, živi u BiH.

“Uprkos pozitivnim rezultatima u digitalizaciji, energetskoj tranziciji i ekonomskom napretku, izazovi u finansiranju ciljeva održivog razvoja i nedovoljni podaci i dalje postoje. Osim toga, BiH se suočava s demografskim izazovima, s jednom od najnižih stopa nataliteta u svijetu, emigracijom, starenjem stanovništva i ukorijenjenim rodnim nejednakostima, što potencijalno dovodi do pada broja stanovnika od preko 50 odsto do 2070. godine”, navode oni.

Uprkos alarmantnoj situaciji, niko od političkih elita u BiH ne pokazuje ni najmanji znak da želi sprovesti reforme koje bi zemlju približile EU, a glavni razlog se vjerovatno krije u činjenici da se jedan odsto privilegovane političko-ekonomske elite ne želi odreći koristi koju imaju od ovakvog nepravednog sistema.