Nakon što je Banjalučanka Elena Milašinović podnijela tužbu protiv Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske zbog nesavjesnog liječenja, uslijavile su šokantne ispovijesti pacijenata i njihovih porodica. Svaka priča otkriva duboko ukorijenjeni nemar, nestručnost i nehumanost u radu ove ustanove, kojom rukovodi Vlado Đajić.

„Odeš zdrav, a izađeš u kovčegu – UKC je klanica!“
Jedan od najpotresnijih komentara dolazi od osobe koja je na svojoj koži osjetila realnost UKC-a:

“Odeš gore zdrav, a izađeš u kovčegu! To su ubice, kojima su pacijenti samo broj! Ni malo truda, ni želje da se čovjeku pomogne! Najgore prolaze teško bolesni, oni koji ne mogu sami jesti, otići u toalet – oni su bukvalno osuđeni na smrt!”

Ovo nije samo kritika – ovo je vapaj očajnih ljudi koji se više ne mogu boriti protiv nemara i bešćutnosti medicinskog osoblja.

„Bolnica ili leglo infekcija? Umiru od sepse, a ne od bolesti!“
Mnogi pacijenti ne umiru zbog bolesti zbog kojih su primljeni, već od infekcija koje dobiju unutar same bolnice.

“Dođeš da se liječiš od jedne bolesti, a umreš od sepse! Zašto u UKC-u najviše umiru od sepse? Zbog nemarnosti osoblja, neodgovornosti, neadekvatno obučenih medicinskih radnika! Tužno, jadno, sramno – gdje mi živimo i gdje treba da se liječimo?”

Sepse, koje su u razvijenim zemljama rijetkost zahvaljujući higijenskim standardima i odgovarajućoj njezi, u UKC RS su svakodnevna pojava. Pacijenti umiru zbog nečistoće, loše organizacije i potpunog odsustva odgovornosti.

„Džajić nema vremena za pacijente – previše je zauzet mikrofonom i drogom?“
Treća priča pokazuje koliko je pacijentima prekipjelo i koliko se osjećaju napušteno u zdravstvenom sistemu Republike Srpske.

“Užas jedan! Džajić nema vremena od mikrofona i droge?! Boli ga uvo za pacijente. Žalosno, ali istinito. Hvala dragom Bogu da si otišla za Beograd. Tuži ih i opet tuži, jer stvarno je dosta više tog bezobrazluka, mita i nesavjesnog liječenja. Niko više nije lud da to trpi!”

UKC RS – Grobnica umjesto bolnice
Nakon ovih svjedočanstava postavlja se samo jedno pitanje: kako je moguće da ovakav haos prolazi nekažnjeno? Kako je moguće da UKC, umjesto ustanove koja liječi, postaje mjesto gdje pacijenti umiru zbog tuđe nesposobnosti i nebrige?

Dok Vlado Đajić organizuje koncerte, daje populističke izjave i bavi se politikom, pacijenti umiru zbog nestručnog osoblja i užasnih uslova. Ovo nije bolnica – ovo je grobnica u kojoj se ljudski životi gase zbog nebrige i korupcije.

Koliko još pacijenata mora stradati da bi se konačno nešto promijenilo?

Banjaluka24