Bosna i Hercegovina ima više birača nego stanovnika.

Ova tvrdnja je potkrijepljena sa dvije činjenice. Prva je da će na lokalnim izborima koji su zakazani za 6. oktobar ove godine pravo glasa imati 3.406.088 birača, što je u odnosu na prethodne opšte izbore iz 2022. godine povećanje za 37.422 birača (tada ih bilo 3.368.666).

S druge strane, prema procjenama onih koji se bave demografijom i migracijama, BiH je od posljednjeg popisa iz 2013. godine, a koji kaže da u njoj živi 3.531.159 stanovnika, izgubila najmanje pola miliona tog broja, što zbog odlaska u inostranstvo, što zbog pada nataliteta.

Ako bismo samo uporedili broj birača za 2024. i popis iz 2013. godine, razlika je 125.071 građanin, što, smatraju dobro upućeni, nije realan broj, jer je nemoguće da je u prethodnih deset godina BiH nadomjestila odlazak građana, te umrle novorođenim i punoljetnim osobama.

Ali, ovdje je bitno napomenuti da nije nemoguće da broj birača bude veći od broja stalnih stanovnika jedne države, jer odlazak u inostranstvo ne znači nužno da su građani izgubili pravo da glasaju, jer većina njih, uprkos tome što su godinama praktično stranci, i dalje posjeduje neki od dokumenata, u ovom slučaju BiH, čime punopravno imaju mogućnost da biraju ili budu birani.

To svakako potvrđuje prethodnih šest izbornih ciklusa, jer ako samo u obzir uzmemo izbore od 2014. godine do danas, konstantno se povećavao broj birača, uprkos tome što se, prema tvrdnjama upućenih, smanjivao broj stanovnika u Bosni i Hercegovini.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, brani stav da su BiH trajno napustile stotine hiljada građana, ali da je veći dio njih i dalje na biračkom spisku Centralne izborne komisije (CIK) BiH, bez obzira na to što nikada ne glasaju.

“Od 2014. godine do 2023. godine oko 600.000 osoba do kojih smo mi došli trajno je napustilo BiH, a među njima ima onih koje se nisu odjavile i logično je da će biti na biračkom spisku. Ljudi odavde odlaze i ne vraćaju se, to je sigurno. Imamo slučajeve da porodice žive u Francuskoj tri, četiri ili pet godina, a i dalje su ovdje evidentirane. Sigurno se može reći da se ti ljudi nisu vratili, jer se radi o porodicama. Njih nema u svojim kućama”, kaže za “Nezavisne” Zukićeva.

To što je dio građana koji su napustili BiH i dalje evidentiran na biračkom spisku slijedi i iz toga što neke države u koje se nastanjuju ne traže od njih da se odreknu bh. državljanstva.

Međutim, nerijetko se dešava da se i sami građani odluče na korak odricanja od bh. papira.

U prilog tome govori podatak da se u posljednjih deset godina (2014-2023) bh. državljanstva odreklo 35.752 građana.

I demograf Aleksandar Čavić kaže da, prateći brojke kojima barataju nadležni, niko ne smije tvrditi da BiH nema više birača od broja stanovnika.

Na naše pitanje koliko, prema procjenama, u BiH trenutno živi stanovnika, ako se kao polazna tačka uzme popis od prije 11 godina, on odgovara:

“To se može izvući iz vitalne statistike. Dakle, to je gubitak od prošlog popisa od oko 100.000 stanovnika, i ako računate da je iz BiH godišnje odlazilo u prosjeku minimalno između 25.000 i 30.000 građana, onda imamo sigurno nekih 450.000 ili 500.000 stanovnika manje nego 2013. godine”, naglasio je Čavić za “Nezavisne novine”.

Politički analitičari ovu priču gledaju iz nešto drugačijeg ugla.

Tako Velizar Antić kaže da je birački spisak koji je objavio CIK BiH još jedan od dokaza koliko je taj spisak neuređen. Ne isključuje činjenicu da se broj birača povećao u odnosu na prethodni izborni ciklus, jer kako kaže, sada su na spisak upisani oni koji su stekli punoljetstvo u prethodne dvije godine. Međutim…

“Oni koji su u prethodnom periodu umrli bi trebalo da budu izbrisani iz biračkog spiska, a mislim da u tom delu imamo problem i da se ne ažuriraju podaci kako treba. Iz tog razloga imamo i ovo uvećanje broja birača”, tvrdi Antić.

Ipak, smatra da je u kompletnoj priči mnogo veći problem dijaspora, tačnije ljudi koji su napustili BiH, ali i dalje imaju papire da žive u njoj. Pojašnjava i zašto.

“Zbog tih ljudi vani mi imamo situaciju da nam na izbore izlazi oko 55 odsto od broja upisanih birača. Međutim, realan broj ljudi koji žive u BiH i koji glasaju je sigurno oko 75 odsto. Ovaj problem bi se morao rešavati ne samo Izbornim zakonom, nego i drugim zakonima, kao i mnogo boljim uređenjem i evidencijom ljudi koji zaista žive u državi”, zaključio je Antić za “Nezavisne”.

Subotička ulica je nakon decenije izašla iz beznađa. Zahvaljujući gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću došao je kraj problemima narodu Drakulića i Šargovca.

Naša misija je da poboljšavamo kvalitet života ljudima u svim dijelovima Banjaluke rješavajući goruće probleme, istakao je potpredsjednik GrO PDP-a, narodni poslanik Nebojša Drinić.

On tvrdi da je izgradnja moderne saobraćajnice u naselju Šargovac umnogome olakšala svakodnevno funkcionisanje ljudi koji tu žive, ali i svima koji slučajno ili namjerno prolaze kroz ovo naselje.

– Sistemski i temeljno rješavamo probleme u saobraćaju svih dijelova grada. Saobraćajnica u Šargovcu je projekat vrijedan milion i po maraka. Uskoro ćemo završiti glavnu saobraćajnicu u Kuljanima, počinjemo izgradnju saobraćajnice u Dervišima i Priječanima. U Motikama se radovi na izgradnji saobraćajnic

Visoki predstavnik UN za vrijeme rata u BiH Karlo Bozola naveo je u pisanoj izjavi u vezi sa dešavanjima Srebrenici 1995. godine da je veliki broj sahranjenih u tom mjestu donesen iz drugih gradova i sela.

Bozola je istakao da ovom pisanom izjavom želi upoznati širu javnost sa pravim dešavanjima u slučaju tragedije u Srebrenici.

– U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1.100 civila muslimana, jer su bili naoružani, i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani stradali, njih još oko 250 oko Srebrenice za tri godine, a vojnika muslimana oko 2.500 do 2.800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni doneseni su iz drugih gradova i sela – naveo je Bozola.

Pisanu izjavu Bozole dobio je predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević u kojoj pod zakletvom visoki predstavnik UN otkriva nove činjenice i detalje koje se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine.

Primjerak ove izjave, Knežević je uputio premijeru Vlade Crne Gore Milojku Spajiću, predsjednicima Republike Srpske Miloradu Dodiku, Srbije Aleksandru Vučiću i Crne Gore Jakovu Milatoviću, prenosi portal “Novosti”.

Više puta, ističe Bozola, bio je u Srebrenici, te je ukazao da je “mnogo srpskih civila oko Srebrenice ginulo od Nasera Orića u periodu od 1992. do 1994. godine, a oko Srebrenice se ginulo i u zasjedama iz privatnih kuća”.

– Srbi su bivali ogorčeni zbog toga što upravo general Ratko Mladić nije mogao to da kontroliše. U razgovoru sa njim, u prisustvu plavih šljemova /Holanđani/, general Mladić mi je kazao da moram organizovati povlačenje civila muslimana autobusima prema Zenici. Tražio je da ja lično moram biti prisutan, jer nije bilo čoveka sa te teritorije, a da nije izgubio nekog člana familije ili čitavu familiju – ispričao je Bozola.

Ovaj visoki predstavnika UN ukazao je da je jasno kakav je pritisak Mladić vršio oko povlačenja civila muslimana, te se nada da je to svakom očigledno.

– Unproforci su mu tim povodom zahvalili i odgovorili da komandant Orić neće ni da nas primi, ni sasluša, i da se tu ništa ne može učiniti, pa se ja pitam zašto sada mnogi ćute i ne daju nikakve izjave, ili zašto ne predoče javnosti svoje tadašnje zabeleške?

Moj zaključak je da ne smiju! – naveo je Bozola.

Bozola je podsjetio da je od 1992. godine, kao vanredni delegat UN i EU na nivou BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve vrijeme obilazio bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BiH za liečenje u bolnicama EU.

– Veliki broj djece zbrinjavan je uz saradnju i nadgledanje Instituta za majku i dete iz Beograda i Novog Sada, a isti primjer odnosi se i za BiH i Hrvatsku. U timu su bili čuveni doktori iz EU, sa po tri grupe u tri pravca – piše Bozola.

Pošto je dobro govorio, kako kaže, “jugoslovenski” i poznaje dobro eks Jugoslaviju, imao je zadatak da otvori proces razmjene zarobljenih lica.

– Obavljanje tog zadatka nosilo je sa sobom i ogroman rizik, jer su sve strane, većinom, ubijale zarobljenike. Pune četiri godine u procesu obavljanja toga zadatka bivao sam više puta zarobljavan, ali sam pritom uspio da izvršim veliki broj razmjena zarobljenih lica, uz visoki stepen rizika – napisao je Bozola.

Spasio je i uspio, kako kaže, da u njihove zemlje vrati, uputivši ih Širaku, i dva francuska pilota, koji su pali iznad Sarajeva, a takođe i jednog američkog pilota, koji je pao u blizini Gline kod Bihaća.

– Pošto sam se kretao u svim zonama gdje su trajale ofanzive od Sarajeva do Knina, mene su kontaktirali svi komandanti i generali. Više puta sam se čuo oko razmjena zarobljenika sa generalom (Atifom) Dudakovićem i generalom Ratkom Mladićem, kao i sa mnogim drugim komandantima i generalima koji su me poznavali – piše Bozola.

Srna/Novosti