Na gotovo 1.200 metara nadmorske visine, podno planine Jadovnik, smješteno je selo Kaćevo, jedno od najstarijih i najljepših u prijepoljskoj opštini.

Iako život u planini nije lak, njegovi mještani nisu odustali od svog ognjišta. Naprotiv, posljednjih godina sve više kuća dobija novi sjaj, a među njima i škola koju od zatvaranja čuva samo jedno dijete – devetogodišnja Eldina Hurić. Ova učenica trećeg razreda osnovne škole “Sveti Sava” u izdvojenom odjeljenju u Kaćevu svakog dana pješači i putuje šest kilometara kako bi stigla na nastavu. “Lepo mi je u školi, učiteljica je dobra, ali mi ponekad ipak nedostaju drugari. Trudim se da budem dobar đak”, iskreno za Agenciju RINA kaže mala Eldina – jedini đak u ovoj “kući znanja”.

Njena učiteljica svakog dana pređe oko 20 kilometara kolima, a dio puta i pješke, samo da bi Eldina imala jednake uslove kao i svi ostali učenici u Srbiji.

“Prednost je što možemo da se potpuno posvetimo jednom učeniku, ali nedostatak je što nema društva, to se stvarno oseti”, kaže ona. Linker
Kaćevo je nekada vrvjelo od ljudi, onda je zamrlo ali danas se ponovo budi. U proteklih pet godina u ovom podjadovničkom selu podignuto je 57 novih objekata, od čega je 23 vikendica. Među novim vlasnicima ima i povratnika iz inostranstva, koji su odlučili da svoj novac ulože upravo u rodni kraj.

“Radio sam u Beogradu i Čačku, imao sam svoj posao, ali me srce povuklo nazad. Ovde sam rođen, ovde se najbolje diše”, kaže jedan od povratnika.

Iako je Kaćevo bošnjačko selo, njegovi stanovnici s ponosom ističu bratske odnose sa komšijama Srbima iz susjednih sela.

“Kada su slave, sahrane ili bogomolje, uvek smo zajedno, bez obzira da li je crkva ili džamija. Oduvek smo jedni drugima pomagali i tako će biti i ubuduće”, kažu mještani. Kaćevo ima sve što jedno planinsko selo može da poželi – netaknutu prirodu, bogatu tradiciju i dobre ljude. Zahvaljujući subvencijama, organska proizvodnja sira i kajmaka ponovo je u usponu. Stabilno snabdijevanje strujom biće obezbijeđeno do kraja mjeseca, a jedino što još nedostaje jeste kilometar nasutog puta koji bi povezao školu i centar sela.

“Nije nam neophodan asfalt, ali makar da se put dovede u normalno stanje – do škole, groblja i verskog objekta”, poručuju mještani.

Većina prognostičkih modela polako oblikuje dominatne vremenske obrasce koji će imati glavnu ulogu u razvoju vremena tokom zime koja je pred nama.

Kako je u pitanju još vrlo rana faza, i modeli u obzir uzimaju tek podatke iz septembra.

Realniju sliku o razvoju sinioptike tokom predstojaće zime imaćemo u novembru, kada modelu budu uzeli u obzir oktobarske podatke, objavio je na svom Fejsbuk profilu meteorolog Marko Čubrilo.

Kada je u pitanju sinoptika nad Evropom, u obzim se mora uzeti znatno više ostalih globalnih faktora, posebno ove godine kada je pitanje hoće li „La Nina“ uopšte biti definisana kao pojava.

Istočne faza QBO oscilacije zajedno sa toplom AMO i PDO fazom daju signal za nestabilniji i polarni vrtlog, koji bi bio sklon narušavanju, pa čak i prekidanju u stratosferi, ukoliko dođe do njenog naglog zagrijavanja. Zime sa ovakvom postavkom globalnih faktora su najčešće imale period naglog zagrijavanja stratosfere dosta rano, u decembru ili početkom janauara.

Zato se, kada je Evropa u pitanju, mora biti vrlo oprezan kod davanja dugoročne zimske prognoze vremena i to nije ni moguće prije polovine novembra.

Posmatrajući najkvalitetniji sezonski model (sezonski ECMWF), opaža se određen potrencijal za hladno vrijeme, ali daleko od toga da je on siguran. Pozitivna anomalija u vazdušnom pritisku se simulira od sjevernog i srednjeg Atlantika preko sjeverozapadne do središnje, ali i istočne Evrope. U ovakvom postavci vazdušnog pritiska bi po istočnoj periferiji tog anticiklona mogao stizati hladan vazduh sa sjeveroistoka ili istoka, ali da bi zaista postalo vrlo hladno, anticiklon bi se morao pomjeriti više ka Grenlandu i pružiti ka Skandinaviji, formirajući anticiklonalni blok po kojem bi se sa Arktika i iz Sibira ka većem dijelu Evrope spuštao vrlo hladan vazduh.

Toga, za sada, nema i vidjećemo u kom pravcu će ići novembarska ažuriranja.Takvu sinoptiku, za sada, daje samo CMA (kineski model). Ukoliko bi se ona ostvarila, zima bi zaista mogla biti vrlo hladna i snježna. Ne treba smetnuti sa uma ni modele poput američkog CFSV2, koji nemaju gotovo nikakav signal za blokadu, te bi zima u tom slučaju bila relativno topla i suva.

– Za sada bih rekao da postoji dosta jak potencijal da zima bude oko ili malo hladnija od prosjeka, ali, za sada, nema najave nikakve polarne hladnoće i velikih snjegova. Jasniju sliku o sinoptici tokom zime koja je pred nama, imaćemo tek poslije 15. novembra, kada su modeli ponovo ažuriraju – navodi se u objavi.

Prije nekoliko dana završeno je rušenje osam građevina na lokaciji bivše vojne kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori, kako bi se oslobodio prostor za izgradnju skladišta radioaktivnog otpada.

Ovo je zvanična informacija koja je objavljena u hrvatskim medijima.

Podsjećamo, Hrvatska namjerava svoj radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane Krško skladištiti na granici sa BiH, na Trgovskoj gori, koja je vazdušnom linijom udaljena od Novog Grada manje od kilometra.

Ranije su stručnjaci govorili da ovo ugrožava 13 lokalnih zajednica u slivu rijeke Une te oko 250.000 stanovnika Bosne i Hercegovine.

Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma saopštili su da je ova vijest izazvala veliku zabrinutost kod stanovništva u pograničnom području sa Hrvatskom, kao i zbunjenost cjelokupne javnosti u BiH zbog pripreme lokacije za sprovođenje projekta izgradnje dugoročnog skladišta, a da projekat nije prošao proceduru procjene uticaja na životnu sredinu.

“Nismo dobili nikakvo zvanično obavještenje preko Ministarstva spoljnjih poslova BiH, od institucija Republike Hrvatske u vezi s rušenjem navedenih objekata, niti ima bilo kakve zvanične informacije o statusu, odnosno spremnosti studije uticaja na životnu sredinu, kao i načinu na koji će ista biti pružena na uvid javnosti BiH “, naveli su iz nadležnog ministarstva.

Napomenuli su da rušenje ne može biti povezano sa izgradnjom centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, jer centar još nema potrebne dozvole za početak rada, zato što još nije objavljena studija uticaja na životnu sredinu.

“Takođe, još nismo dobili povratnu informaciju od strane Hrvatske u kojoj mjeri su usvojeni prijedlozi dati na dokument o sadržaju studije. Prema mišljenju Pravnog tima za Trgovsku goru datog u Strategiji pravne zaštite interesa BiH u vezi s pitanjima odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva na lokaciji Trgovske gore, formalne konsultacije koje suštinski ne uzimaju u obzir primjedbe suprotne strane predstavljaju kršenje obaveza ESPOO konvencije. Stav eksperata je da se studija ne može uraditi bez zajedničkog rada i istraživanja eksperata sa obje strane, koje se mora odvijati u obezbijeđenim terenskim uslovima od svake opasnosti, koja može nastati usljed prisustva minsko-eksplozivnih sredstava”, naveli su iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Mario Crnković, predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada, kaže za “Nezavisne novine” da su građevinski radovi na Trgovskoj gori čisto kršenje međunarodnih konvencija.

“Poseban nivo tragikomedije su objašnjenja zašto se u Hrvatskoj odvijaju građevinski radovi na Trgovskoj gori. Kažu kako, oni samo ruše objekte da mogu graditi skladište za radioaktivni otpad, a ne jer grade skladište za radioaktivni otpad. I još kažu ‘samo’, a Evropa ćuti li ćuti. U građevinskim radovima su, a nisu ni okončali sve potrebne procedure za objekat tog tipa. Da to BiH radi, imali bismo sankcija više nego Rusija, ali očigledno su u pitanju dupli aršini. Pozitivno je u tome svemu što sada imamo dovoljno formalno-pravnog materijala za tužbe, ali ono što nije dobro, da uprkos pisanjima medija, francuskoj pravnoj kući koju je BiH angažovala prošle godine još nije uplaćena ni marka”, istakao je Crnković.

Dodao je da je Trgovska gora klasičan primjer da i institucije u Hrvatskoj, koja je član EU, mogu biti taoci loših ljudi i loših odluka.

“Slučaj ‘Trgovska gora’ nije samo priča o radioaktivnom otpadu na granici dvije zemlje, globalno gledano, to je najmanje bitno, to je uspostavljanje nove prakse, da li se radioaktivni i drugi opasni otpadi mogu na silu gurati na granice zemalja ili želimo nešto normalnije ponašanje. Često nas ubjeđuju da smo mi u BiH mjerna jedinica za loše prakse, da treba da slijedimo EU, pa se postavlja pitanje da li i BiH treba da gura raspoložive otpade na granice. Možda su to nove prakse održivog razvoja koje nismo usvojili ili je u pitanju licemjerstvo prema zemlji kojoj treba ruka pomoći, a ne evropska radioaktivna burad uz rijeku koju pije”, zaključio je Crnković.